Serija romana "Pustolovine Milesa Vorkosigana"
odvest e vas u svijet daleke budunosti, gdje ljudi povezani meduzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u naem prostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim kolonijama. Sredinje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s planeta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan.
Glavni junak Miles Vorkosigan, sin jedinac barravarskog premijera, usprkos ozbiljnim uroenim fizikim manama (posljedica neuspjelog, politiki inspiriranog trovanja njegovih roditelja) izrasta iz prie u priu u neprikosnovenog vojnog genija, nevoljkog osnivaa i vou Slobodnih dendariijskih plaenika.
Drugim romanom iz serije "Pustolovine Milesa Vorkosigana" - "Vorska igra" - Lois McMaster Bujold uvalit e svog junaka u nazamislive nevolje. Carskim ukazom primljen na Svemirsku akademiju tek promaknuti mladi zastavnik Miles Vorkosigan svoje e prvo slubovanje zavriti pred vojnim sudom. Upuen na tajnu misiju kako bi ga se to bre sklonilo s oiju javnosti - zbog politikih implikacija vezanih uz poloaj njegova oca - Miles e neslavno zavriti u zatvoru na dalekoj Hegenskoj Osi u drutvu bjegunca iji identitet nitko ne smije saznati. Tu u blizini nai e se i Slobodni dendariijski plaenici, no oni vie nisu pod zapovjednitvom admirala Naismitha!
M.
Lois McMaster Bujold Vorska igra
Lois McMaster Bujold VORSKA IGRA
Naslov izvornika THE VOR GAME Copvright  1990 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Milena Benini
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura
Marija piranovi
Pripremila za tisak Vesna Strievi
LOIS McMASTER
BUJOLD
VORSKA IGRA
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/1LGORIMNN
Zagreb 2000. drugo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda) Braa po oruju (Brothers in Arms)
U pripremi:
Granice vjenosti (Borders of Infinitv) Krhotine asti (Shards of Honor)
Barravar (Barrayar)
Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv)
Komarr (Komarr) Graanska dunost (A Civil Campaign)
prema
1 stanica     Cetagandanskom carstvu
Vervainska matina stanica I VERVAIN
prema
Cetagandanskom carstvu
4--------------->
Za mamu
I sa zahvalom Charlesu Marshallu za opis arktikog
inenjeringa iz prve ruke i Williamu Megaardu za
komentare o ratu i ratnim igrama
PRVO POGLAVLJE
"Brodska sluba!" grleno se nasmijao zastavnik, etvrti u redu ispred Milesa. Veselje mu je obasjalo lice dok je pogledom preletio naredbe, plastina folija blago mu je ukala u rukama. "Bit u mlai asnik za naoruanje na carskoj krstarici Komodor Vorhalas. Prijava smjesta u luci baze Tanerv za transfer u orbitu." Na otar ubod izmaknuo se vrlo nevojnikim poskokom sljedeem ovjeku u redu, jo uvijek prigueno sikui od oduevljenja.
"Zastavnik Plause." Ostarjeli narednik za stolom uspio je istovremeno odavati dojam dosade i beskrajne nadmoi, namjerno drei sljedei omot izmeu palca i kaiprsta. Koliko je ve dugo na tom mjestu u carskoj Vojnoj akademiji? zapitao se Miles. Koliko stotina  tisua  mladih asnika je prolo pred njegovim bezizraajnim pogledom u ovom prvom vrhunskom trenutku svojih karijera? Jesu li mu nakon nekoliko godina svi poeli izgledati jednako? Iste svjee zelene uniforme. Isti sjajni plavi plastini etverokuti sjajnih, tek steenih oznaka inova koji okruuju visoke ovratnike. Iste gladne oi, neustraivi maturanti najelitnije kole Carskih slubi, s vizijama vojne sudbine koje im pleu pred oima. Ne samo da mariramo u budunost, mije napadamo.
Plause je koraknuo u stranu, dotaknuo palcem peatnu ploicu, i otvorio svoju omotnicu.
"Pa?" rekao je Ivan Vorpatril, tik ispred Milesa u redu. "Nemoj nas drati u napetosti."
"Jezina kola", rekao je Plause, jo uvijek itajui.
Plause je ve savreno govorio sva etiri domaa jezika Barravara. "Kao uenik ili instruktor?" upita Miles.
"Uenik."
"Aha. Znai, bit e galaktiki jezici. Obavjetajna sluba e te htjeti poslije toga. Sigurno e se maknuti s planeta", ree Miles.
"Ne nuno", ree Plause. "Mogli bi me jednostavno posjesti u nekakvu betonsku kutiju i dati mi da programiram prevodilake kompjutere dok ne oslijepim." Ali u oima mu je blistala nada.
Miles milosrdno nije istaknuo glavnu lou stranu Obavjetajne slube, injenicu da se zavravalo radei za efa Carske sigurnosti Simona Illvana, ovjeka koji je pamtio sve. Ali moda Plause na svojoj razini nee susresti opakog Illvana.
"Zastavnik Lobachik."  -
* Lobachik je bio drugi bolno najrevniji ovjek kojeg je Miles ikada sreo; zato se Miles i nije iznenadio kad je Lobachik otvorio svoju omotnicu i zagrcnuo se. "CarSig. Napredni teaj u Osiguranju i Protuatentatskoj djelatnosti."
"Ah, kola za carsku gardu", rekao je Ivan sa zanimanjem, kibicirajui preko Lobachikova ramena.
"To je velika poast", primijeti Miles. "Illvan obino trai svoje studente meu ljudima s dvadesetogodinjom slubom i redovima medalja."
"Moda je car Gregor zatraio od Illvana nekoga tko je blii njegovim godinama", predloio je Ivan, "da osvjei krajolik. Oni izborani fosili kojima ga Illvan obino okruuje mene bi sigurno bacili u depresiju. Nemoj priznati da ima smisao za humor, Lobachik. Mislim date to automatski diskvalificira."
Ako je tako, Lobachik ne moe izgubiti mjesto, pomisli Miles.
"Hou li stvarno upoznati cara?" upitao je Lobachik. Okrenuo je nervozne oi prema Milesu i Ivanu.
"Vjerojatno e ga svaki dan moi gledati kako dorukuje", ree Ivan. "Jadnik." Je li mislio na Lobachika, ili na Gregora? Gregora, definitivno.
"Vi vorski tipovi ga znate  kakav je on?"
Miles se ubacio prije nego to se sjaj u Ivanovu oku mogao pretvoriti u neku podvalu. "On je vrlo izravan. Dobro ete se slagati."
Lobachik se udaljio, djelomino utjeen, ponovno precrtavajui svoju foliju.
"Zastavnik Vorpatril", prozvao je narednik. "Zastavnik Vor-kosigan."
Visoki Ivan pokupio je svoju omotnicu a Miles svoju, i potom su se maknuli iz reda s dvojicom svojih kolega.
Ivan je otvorio svoje dokumente. "Ha. Carski glavni stoer u Vorbarr Sultani za mene. Bit u, tako da znate, pobonik komodom Jollifu, u Operacijama." Naklonio se i okrenuo foliju. "Poevi od sutra, u stvari."
"Opa!" rekao je zastavnik koji je bio dobio brodsku slubu, jo uvijek pomalo euforino. "Ivan e se usreiti na mjestu tajnice. Samo se pazi ako te general Lamitz pozove da mu sjed-ne u krilo, ujem daje "
Ivan mu je dobroudno dobacio nepristojan pokret rukom. "Zavist, ista zavist. Moi u ivjeti kao civil. Radit u od sedam do pet, imat u vlastiti stan u gradu  na tom tvom brodu gore nee biti djevojaka, moram ti rei." Ivanov glas bio je odmjeren i veseo, samo mu oi nisu uspjele potpuno prikriti razoaranje. Ivan je takoer prieljkivao brodsku slubu. Svi su je prieljkivali.
I Miles ju je elio. Brodska sluba. S vremenom, zapovjednitvo, kao moj otac, i njegov otac, i njegov, i njegov... elja, molitva, san... Oklijevao je zbog samodiscipline, zbog straha, zbog zadnjeg trenutka treperavih velikih nadanja. Palcem je dodirnuo peatnu plou i otvorio omotnicu sa svjesnom preciznou. Samo jedna plastina folija, i pregrt putnih dozvola... Smirenost mu je potrajala samo ono kratko vrijeme koliko mu je trebalo da shvati turi odlomak pred svojim oima. Zastao je smrznut u nevjerici, poeo opet itati od poetka.
"Onda, to je s tobom, stari?" Ivan je bacio pogled preko Milesova ramena.
"Ivane", rekao je Miles prigueno, "imam lija to napad amnezije, ili zaista nikad nismo imali teaj meteorologije meu naim strunim predmetima?"
"Peterodimenzionalna matematika, da. Ksenobotanika, da." Ivan je odsutno poeao davni svrbe. "Geologija i procjena terena, da. Pa, bila je avijatiarska meteorologija, tamo na prvoj godini."
"Da, ali..."
"Dakle, to su ti ovog puta priredili?" upitao je Plause, oito spreman ponuditi estitke ili suut, prema potrebi.
"Postavljen sam za glavnog meteorolokog asnika u bazi Lazkowski. Gdje je, dovraga, baza Lazkowski? Nikad nisam fti uo za nju!"
Narednik za stolom podigao je pogled s naglim zlobnim smijekom. "Ja jesam, gospodine", ponudio je odgovor. "To je na neemu to se zove otok Kyril, gore blizu arktikog kruga. Baza za zimski trening pjeatva. Guteri je zovu logor Perma-frost."
"Pjeatvo?" ree Miles.
Ivanove obrve isprva su se podigle, a onda je mrtei se pogledao dolje u Milesa. "Pjeatvo? Za tebe? To ne zvui ispravno."
"Ne, ne zvui", ree Miles tiho. Preplavila gaje hladna svijest o njegovim tjelesnim nedostacima.
Godine udnih medicinskih tortura gotovo su uspjele ispraviti opasne deformitete od kojih je Miles zamalo umro pri roenju. Gotovo su uspjele. Sklupan kao aba u svome djetinjstvu, sada je stajao sasvim ispravno. Kosti krhke poput krede, koje su se trusile u prah, sada su bile gotovo vrste. Zgrbljen kao dijete homunculusa, sad je stajao na gotovo metar i pol visine. Bilo je to, na kraju, pitanje odluke izmeu duljine njegovih kostiju i njihove snage, i njegov lijenik je jo uvijek bio uvjeren da je zadnjih petnaest centimetara visine
bila pogreka. Miles je konano slomio noge dovoljno puta da se s njim sloi, ali tada je ve bilo prekasno. Ali ne mutant, ne... to vie nije bilo ni vano. Kad bi mu samo dopustili da stavi svoje snage na raspolaganje caru, natjerao bi ih da zaborave na njegove slabosti. Ta pogodba se podrazumijevala.
Moralo je postojati na tisue poslova u Slubi u kojima njegova udna pojava i skrivena krhkost ne bi inile nikakvu razliku. Kao pobonik, ili obavjetajni prevodilac. Ili ak brodski asnik za naoruanje, pratei sve na kompjuterima. To se podrazumijevalo, to se moralo podrazumijevati. Ali pjeatvo? Netko nije igrao poteno. Ili se dogodila pogreka. Ne bi bila prva. Oklijevao je jedan dugi trenutak, stiui aku oko folije, onda se uputi prema vratima.
"Kamo ide?" upita Ivan. "Razgovarati s bojnikom Cecilom."
Ivan je ispustio dah kroz napuene usne. "Oho? Sretno ti bilo."
Je li to narednik za stolom skrivao mali smijeak, pognuv-i glavu da sredi sljedeu hrpu naredbi? "Zastavnik Draut", prozvao je. Red se pomaknuo naprijed za jo jedno mjesto.
Bojnik Cecil bio je jednim bokom oslonjen na stol svoga pisara, raspravljajui o neemu na vidu, kad je Miles uao u njegov ured i salutirao.
Bojnik Cecil pogledao je Milesa a zatim svoj sat. "Ah, manje od deset minuta. Dobio sam okladu." Bojnik je uzvratio Mile-sovo salutiranje dok je pisar, kiselo se smijeei, izvlaio malu hrpu novanica iz svoga depa, odvojio jednu marku i bez rijei je predao svome nadreenome. Bojnikovo lice bilo je veselo samo na povrini; kimnuo je prema vratima, a pisar je otrgnuo plastinu foliju koju je njegov stroj upravo ispljunuo i iziao iz sobe.
Bojnik Cecil bio je ovjek od pedesetak godina, vitak, staloen, oprezan. Vrlo oprezan. Premda slubeno nije bio ef Osoblja, taj administrativni posao pripadao je asniku vieg
ranga, Miles je ve odavno shvatio daje Cecil ovjek koji donosi konane odluke. Svako postavljenje za svakog akademca naj-zadnje je prolazilo kroz Cecilove ruke i njegova rije je bila posljednja. Miles je Cecila uvijek smatrao pristupanim, uitelj i znanstvenik u njemu bili su jai od asnika. Duhovitosti su mu bile suhe i rijetke, posveenost dunosti snana. Miles je uvijek imao povjerenja u njega. Do sada.
"Gospodine", poeo je. Ispruio je svoje naredbe frustriranim pokretom. "Sto je ovo?"
Odraz one privatne ale jo uvijek je blistao u Cecilovim oima dok je spremao marku u dep. "Trai li ti to od mene da ti ih proitam, Vorkosigan?"
"Gospodine, bunim se  " Miles je stao, ugrizao se za jezik, "poeo ispoetka. "Imam nekoliko pitanja o svom rasporedu."
"Meteoroloki asnik, baza Lazkowski", odrecitira bojnik Cecil.
"To... zna"i, nije pogreka? Dobio sam pravi raspored?"
"Ako tako pie, jesi."
"Jeste... jeste li svjesni da je jedini meteoroloki predmet koji sam imao bila avijatiarska meteorologija?"
"Jesam." Bojnika se nije moglo proitati.
Miles je zastao. To to je Cecil poslao svoga pisara van bio je znak da e rasprava biti iskrena. "Je li to neka vrsta kazne?" to sam vam skrivio?
"Pa, zastavnice," Cecilov glas je bio miran, "to je savreno normalan raspored. Jesi li oekivao neto posebno? Moj posao je da spojim zahtjeve za osobljem s kandidatima koji su na raspolaganju. Za svaki zahtjev mora se pronai netko tko e ga ispuniti."
"Ovo mjesto bi mogao popuniti bilo koji maturant tehnike kole." S naporom, Miles je zauzdao rezanje u svome glasu, opustio stisnute prste. "I to bolje. Za to nije potreban kadet Akademije."
"To je tono", sloio se bojnik.
"Pa onda zato?" prasne Miles. Glas mu je izletio glasniji nego to je bio namjeravao.
Cecil je uzdahnuo, ispravio se. "Jer sam primijetio, Vorko-sigane, promatrajui te  a zna jako dobro da si bio naj-podrobnije promatran kadet koji je ikad proao kroz ove dvorane osim samog cara Gregora "
Miles kratko kimne.
"Usprkos svojoj oitoj briljantnosti u nekim podrujima, pokazao si takoer i neke kronine slabosti. I ne mislim pritom na tvoje tjelesne probleme, za koje su svi osim mene mislili da e te istjerati odavde prije nego to zavri prvu godinu  bio si iznenaujue razborit to se njih tie "
Miles slegne ramenima. "Bol je neugodna, gospodine. Ne prieljkujem je."
"U redu. Ali tvoj najtvrdokorniji kronini problem je u podruju... kako da to tono kaem... pokoravanja. Previe raspravlja."
"Nije tono", poeo je Miles ljutito, onda zatvori usta.
Cecil se nasmijeio. "Upravo tako. Zajedno s tvojom prilino iritantnom navikom da tretira svoje nadreene kao..." Cecil je zastao, naizgled opet traei pravu rije.
"Sebi ravne?" pokuao je Miles.
"Stoku", ispravio gaje Cecil svisoka. "Koju pokorava svojoj volji. Ti si manipulator par excellence, Vorkosigan. Promatram te ve tri godine, i mogu ti rei da ti je grupna dinamika fascinantna. Bio ti glavni ili ne, nekako su ba tvoje ideje uvijek bile ostvarivane."
"Zar sam bio... toliko drzak, gospodine?" Milesov eludac se ohladio.
"Ba suprotno. S obzirom na svoje podrijetlo, udo je da tako dobro uspijeva sakriti tu svoju, ah, malu crtu arogancije. Ali, Vorkosigane", Cecil je konano bio posve ozbiljan, "Carska akademija nije sva Carska sluba. Natjerao si svoje kolege ovdje da te potuju jer se ovdje mozak cijeni iznad
IV  A      I,/T   j
svega. Birali su te prvog za svaki strateki tim iz istog razloga iz kojeg su te zadnjeg birali za bilo kakav isto fiziki napor  svi ovi mladii ele pobijediti. Uvijek. Pod bilo koju cijenu."
"Ne mogu biti obian i preivjeti, gospodine!"
Cecil je nagnuo glavu. "Slaem se. Ali ipak, jednog dana, mora takoer nauiti kako e zapovijedati obinim ljudima. I prihvaati njihove zapovijedi!
"Ovo nije kazna, Vorkosigan, i nije moj pojam dobrog vica. O mojim izborima ne ovise samo ivoti naih mladih asnika, nego i onih nevinaaca kojima ih naprtim. Ako ozbiljno pogrijeim, precijenim ovjeka ili ga uputim na pogrean posao, ne izlaem riziku samo njega, ve i one oko njega. Pazi sad, za est mjeseci (plus nepredvieni zastoji), Carsko orbitalno brodogradilite zavrit e rad na Princu Sergu."  Milesu je zastao dah.
"Shvatio si", kimne Cecil. "Najnovija, najbra, najubojitija stvar koju je Njegovo Carsko Velianstvo ikad poslalo u svemir. I s najduljim dometom. Otii e i ostati vani, dulje nego bilo to drugo to smo ikad prije imali. To znai da e svi na brodu biti jedni drugima na glavi u duljim razdobljima nego ikad prije. Vrhovni stoer e ovoga puta zaista obratiti pozornost psiho-profilima. Za promjenu.
"Sad me sluaj", nagnuo se Cecil prema naprijed. I Miles ga je slijedio, automatski. "Ako samo uspije izdrati tih est mjeseci na jednom izoliranom, udaljenom poloaju a da neto ne zabrlja  iskreno, ako pokae da moe izii na kraj s logorom Permafrost, priznat u da moe izai na kraj s bilo im to ti Sluba moe baciti na vrat. I podrat u tvoj zahtjev za premjetaj na Princa. Ali ako zajebe, ni ja ni itko drugi nee moi nita uiniti za tebe. Potoni ili proplivaj, zastavnice."
Poleti, pomisli Miles. Ja elim letjeti. "Gospodine... to mjesto, je li ba stvarno rupaga?"
"Ne bih ti htio stvoriti predrasude, zastavnice Vorkosigan", rekao je Cecil pobono.
I ja vas volim, gospodine. "Ali... pjeatvo? Moja tjelesna ogranienja... nee stajati na putu mojoj slubi ako ih se uzme u obzir, ali ne mogu se pretvarati da ih nema. Ili mogu odmah skoiti s nekog zida, ubiti se i svima utedjeti vrijeme." Prokletstvo, zato su me pustili da tri godine zauzimam mjesto u najskupljim uionicama Barrajara ako su me odmah mislili ubiti? "Uvijek sam pretpostavljao da e se to uzeti u obzir."
"asnik za meteorologiju je tehnika specijalnost, zastavnice", utjeio ga je bojnik. "Nitko ti nee pokuati spustiti na lea punu ratnu spremu i spljeskati te. Sumnjam da postoji bilo koji asnik u Slubi koji bi htio admiralu objanjavati tvoje mrtvo tijelo." Glas mu se blago ohladio. "Tvoj spas. Mutant."
Cecil nije imao predrasuda, samo je testirao. Uvijek je testirao. Miles je poniknuo glavom. "Mogu i biti mutant, za one mutante koji me progone."
"Znai, to si shvatio?" Cecilov pogled odjednom je bio zamiljen, s blijedim odobravanjem.
"Ve davno, gospodine."
"Hm." Cecil se blago osmjehnuo, spustio se sa stola, priao i pruio ruku. "Onda, sretno. Barune Vorkosigan."
Miles mu stisne ruku. "Hvala vam, gospodine." Prolistao je sveanj putnih propusnica, slaui ih.
"Kamo ide prvo?" upita Cecil.
Opet testiranje. Sigurno je to neki prokleti refleks. Miles je odgovorio neoekivano: "Arhiv Akademije." "Ah!"
"Da pokupim meteoroloki prirunik Slube. I dodatni materijal."
"Jako dobro. Usput, tvoj prethodnik e ostati nekoliko tjedana da te uvede u posao."
"Jako mije drago to to ujem, gospodine", rekao je Miles iskreno.
"Ne pokuavamo stvari uiniti nemoguima, zastavnice."
Samo jako tekima. "Drago mije to i to znam, gospodine." Miles je na odlasku salutirao gotovo kao da je podinjeni.
Miles je preao zadnji dio puta do otoka Kyril u velikom automatskom teretnom shuttleu s osamdeset tona zaliha i rezervnim pilotom koji je umirao od dosade. Proveo je najvei dio svog usamljenikog putovanja manijaki trebajui o vremenu. Predvieno trajanje puta znatno se produljilo zbog vi-esatnih zastoja na posljednje dvije utovarne postaje pa je, do vremena kad je zrani shuttle gunajui stao kod baze Laz-kowski, utjeno stigao nauiti vie nego stoje bio predvidio.
Vrata teretnog prostora su se otvorila da puste unutra razvodnjeno svjetlo sunca koje se durilo blizu obzora. Ljetni povjetarac bio je otprilike pet stupnjeva iznad nule. Prvi vojnici koje je Miles vidio bili su skupina ljudi u crnim kombinezonima s utovarivaima pod upravom kaplara umorna izgleda, koji su doli doekati shuttle. Nitko kao da nije bio posebno odreen da doeka novog asnika za vrijeme. Miles je navukao parku i priao im.
Dva ovjeka u crnom, promatrajui ga dok je skakao s rampe, neto su govorili na barravarskom grkom, manjinskom dijalektu zemaljskog podrijetla koji se temeljito promijenio u stoljeima Izolacije. Miles, umoran od puta i upozoren suvie poznatim izrazima njihovih lica, naglo je odluio da se ne obazire na njihove rijei, jednostavno se pretvarajui da ne razumije jezik. Plause mu je ionako dovoljno esto govorio da mu je grki naglasak uasan.
"Vidi ti ovo! Pa to je klinac!"
"Znao sam da nam alju mlade asnike, ali ovo je novi rekord."
"Hej, pa to nije nikakav klinac. To je nekakav prokleti patuljak. Babica se dobro zeznula. Gledaj, pa to je mutant!"
S naporom, Miles se obuzdao da ne svrne pogled prema komentatorima. Sa sve vie pouzdanja u privatnost razgovora, glasovi su im se podigli iz apata do normalnog tona.
"Pa to to radi u uniformi, ha?"
"Moda nam je to nova maskota."
Stari genetski strahovi bili su tako podmuklo priroeni, tako sveprisutni da se ak i sada ovjeku moglo dogoditi da ga zatuku ljudi koji ne znaju ak tono ni zato ga mrze, jednostavno ih ponese razdraenost mase. Miles je i te kako dobro znao da ga je uvijek titio poloaj njegova oca, ali onima s manje drutvene sree mogle su se dogoditi rune stvari. Prije samo dvije godine dogodio se gnusni incident u starom dijelu Vorbarr Sultane, kad je skupina pijanaca slomljenom vinskom bocom kastrirala jednog beskunog invalida. Smatralo se napretkom to to je stvar prerasla u skandal, umjesto da bude naprosto prihvaena. Nedavna umorstva djece u Vorkosiga-novu dijelu grada pogodila su jo blie sreditu mete. Da, status, drutveni ili vojni, imao je svoje koristi. Miles je smjerao nakupiti sve to moe prije nego bude gotov.
Miles je zabacio parku tako da su se njegovi asniki inovi jasno vidjeli. "Zdravo, kaplare. Imam nareenje da se prijavim poruniku Ahnu, meteorolokom asniku baze. Gdje bih ga mogao nai?"
Miles je priekao salutiranje. Dolo je sporo, kaplar je jo uvijek buljio dolje u njega. Konano mu je svanulo da bi Miles zaista mogao biti asnik.
Zakanjelo je salutirao. "Oprostite, uh, to ste rekli, gospodine?"
Miles je bezizraajno uzvratio pozdrav i mirno ponovio.
"Uh, porunik Ahn, da. Obino visi  hou rei, obino je u svom uredu. U glavnoj zgradi administracije." Kaplar je zamahnuo rukom da pokae na dvokatnu montanu zgradu koja je virila iza reda napola ukopanih skladita na rubu polja, moda kilometar daleko. "Ne moete promaiti, to je najvia zgrada u bazi."
Takoer, primijetio je Miles, dobro oznaena razliitim komadima komunikacijske opreme koji su provirivali iz krova. Dobro.
Dakle, da preda svoju prtljagu ovim tipovima i pomoli se da e ga slijediti sve do njegova konanog odredita, gdje god
to bilo? Ili da im prekine posao i oduzme jedan od utovarivaa za prijevoz? Naas se vidio zataknutog na pramcu utovarivaa kao ukrasna glava na brodu, kako se drmusa prema svom susretu sa sudbinom zajedno s pola tone Rublja, Donje, Termo, Dugo, 2 tuc. po kutiji, Model #6774932. Odluio je sam ponijeti teret i hodati.
"Hvala, kaplare." Krenuo je u pokazanom smjeru, previe svjestan svojeg epanja i longeta skrivenih pod nogavicama hlaa koje su preuzimale svoj dio vika teine. Udaljenost je bila vea nego to je izgledalo, ali pazio je da ne zastane ili posustane sve dok nije zaokrenuo izvan vidokruga za prvu skladinu jedinicu.
Baza se inila skoro naputenom. Naravno. Najvei dio njene populacije bili su pjeaki vjebenici koji su se, podijeljeni u dvije skupine, smjenjivali svake zime. Sad je ovdje bila samo stalna ekipa, i Miles se mogao kladiti da je veina njih uzimala duge dopuste za vrijeme ovog kratkog ljetnog predaha. Miles se zadihano zaustavio u zgradi administracije ne susrevi putem nikoga.
Imenik i mapa bili su, prema rukom napisanoj obavijesti na videoploi, u kvaru. Miles se uputio prvim i jedinim hodnikom sa svoje desne strane, traei neki zauzet ured, bilo kakav, peina vrata bila su zatvorena ali ne i zakljuana, svjetla u uredima ugaena. Ured oznaen s Ope raunovod. sadravao je ovjeka u crnim hlaama s crvenim porunikim ploicama na ovratniku, potpuno zanesenog u prouavanje dugih stupaca podataka na holovidu. Pspvao je ispod glasa.
"Meteoroloki ured. Gdje?" zazvao je Miles s vrata.
"Dva." Porunik je pokazao prema gore ne okreui se, jo se jae zgrbio, i nastavio psovati. Miles se udaljio na prstima, ne smetajui ga vie.
Konano gaje pronaao na drugom katu, zatvorena vrata oznaena izblijedjelim slovima. Zastao je pred njima, spustio torbu, i presloio parku preko nje. Provjerio se. etrnaest sati putovanja izguvalo je njegovu poetnu besprijekornost. Ipak, uspio je odrati svoju zelenu radnu uniformu i niske izme
 U-iiACTCn   Dl   I Irf'M I\
bez mrlja od hrane, blata i drugih neodgovarajuih nakupina. Poravnao je kapu i precizno je smjestio za pojas. Proao je pola planeta, pola ivota, da dosegne ovaj trenutak. Tri godine uenja za vrhunsku spremnost lealo je iza njega. Ali godine u Akademiji imale su uvijek neki blagi dojam pretvaranja, mi-samo-vjebamo; sad, konano, bio je suoen sa stvarnou, sa svojim prvim pravim zapovjednikom. Prvi dojmovi mogu biti od ivotne vanosti, posebno u njegovu sluaju. Udahnuo je i pokucao.
Kroz vrata je dopro promukao priguen glas, rijei neraz-govjetne. Poziv? Miles je otvorio vrata i uao.
Ugledao je kompjutere i videoekrane kako sjaje i blijete uz jedan zid. Zateturao je od vruine koja gaje udarila u lice. Unutra je zrak bio tjelesne temperature. Polumrak sobe razbijala je jedino svjetlost s videoekrana. Na pokret sa svoje lijeve strane, Miles se okrenuo i salutirao. "Zastavnik Miles Vorkosigan javlja se na dunost po naredbi, gospodine", izbacio je, podigao pogled, i nije vidio nikoga.
Pokret je bio doao s nie razine. Jedan neobrijan ovjek od etrdesetak godina odjeven samo u trenirku sjedio je na podu, leima oslonjen o komunikacijski stol. Nasmijeio se Milesu, podigao bocu s nekim piem jantarne boje, napola praznu, promrmljao: "Bok, deko. Super si", i polako se prevrnuo.
Miles je buljio u njega jedan dug, dug, zamiljen trenutak.
ovjek je poeo hrkati.
Nakon to je smanjio grijanje, skinuo tuniku, i prebacio deku preko porunika Ahna (jer to je bio on), Miles je odvojio zamiljenih pola sata i detaljno prouio svoj novi dom. Nije bilo sumnje, trebat e mu poduka o funkcioniranju ureda. Osim izravnih slika sa satelita, inilo se da automatski podaci stiu s bar tuceta mikroklimatskih nadzornih stanica ratrkanih po otoku. Ako su prirunici za rukovanje ikad i postojali, sad ih nije bilo, ak ni na kompjuterima. Nakon asnog oklijevanja, zapanjeno prouavajui obris koji je na podu hrkao i trzao
se, Miles je iskoristio priliku da proelja Ahnov stol i komunikacije.
Otkrie nekoliko vanih injenica pomoglo je staviti ljudsku spodobu pred Milesom u razumljiviju perspektivu. Porunik Ahn, inilo se, bio je jedan od ljudi koji su sluili dvadeset godina, nekoliko tjedana do mirovine. Prolo je mnogo, mnogo, mnogo vremena od njegova zadnjeg promaknua. Prolo je jo vie vremena od njegova zadnjeg premjetaja; bio je jedini asnik za vrijeme na otoku Kyril tijekom zadnjih petnaest godina.
Taj jadni kreten je zakopan na ovoj santi leda od moje este godine, izraunao je Miles, i zadrhtao u sebi. Teko je bilo rei, ovako kasno, je li Ahnov problem s piem uzrok ili posljedica. Pa, ako se sutra otrijezni dovoljno da pokae Milesu to da radi, dobro. Ako ne, Miles je mogao smisliti pet-est naina, u rasponu od okrutnih do neobinih, da ga privede k svijesti htio se Ahn osvijestiti ili ne. Ako bi ga se samo moglo natjerati da ispljune tehnike upute, mogao bi se, to se Mile-sa tie, vratiti u svoju komu dok ga ne otkotrljaju na neki prijevoz iz baze.
Odluivi o Ahnovoj sudbini, Miles je obukao tuniku, spremio svoju opremu iza stola, i krenuo u istraivanje. Negdje u lancu zapovijedanja mora postojati neko svjesno, trijezno i normalno ljudsko bie koje zaista radi svoj posao, inae ovo mjesto ne bi moglo ni funkcionirati. Ili su bazu moda vodili kaplari, tko zna? U tom sluaju, pretpostavio je Miles, sljedei zadatak mu mora biti da pronaeni uzme pod svoje najsposobnijeg kaplara koji mu bude na raspolaganju.
Jedan ljudski obris, isprva samo ocrtan svjetlom koje je dopiralo kroz ulazna vrata zgrade, pribliavao se Milesu u predvorju. Trei preciznim ritmom, obris je postao visok ovjek vrsta tijela u hlaama trenirke, majici kratkih rukava i tenisicama. Oito se taman vratio s nekog petkilometarskog tranja za odravanje kondicije, s moda nekoliko stotina trbu-njaka ubaenih za desert. elinosiva kosa, elinokrute oi;
mogao je biti neki vjebovni narednik osobito loe probave. Zastao je da se zabulji u Milesa, zapanjenost zgurana u mrtenje i stisnute usnice.
Miles je zastao blago rairenih nogu, zabacio glavu, i zabu-ljio se prema gore s jednakom snagom. ovjek kao da se uope nije obazirao na ploice na Milesovu ovratniku. Izgubivi ivce, Miles je prasnuo. "Jesu li svi uvari na odmoru, ili netko ipak i vodi ovaj prokleti zooloki vrt?"
ovjekove oi su bljesnule, kao da je elik udario o kremen; zapalile su malo upozoravajue svjetlo u Milesovu mozgu, jedan blebetavi tren prekasno. Pa, bok, gospodine! Povikao je histerini komentator pri dnu Milesova uma, s poskokom i kniksom. Ja sam va najnoviji izloak! Miles je bezono potisnuo glas. Nije bilo ni traga humoru ni u jednoj crti izboranog lica koje se nadnosilo nad njim.
S hladnim trzajem isklesane nosnice, zapovjednik baze na-mrtio se dolje na Milesa i zareao, "Ja ga vodim, zastavnice."
Gusta magla kotrljala se s udaljenog, mrmljajueg mora kad je Miles konano pronaao put do svojeg novog boravita. asnike vojarne i sve oko njih bilo je zaronjeno u sivu, mrazom porubljenu tamu. Miles je zakljuio daje to predznak.
O, Boe, bit e to duga zima.
DRUGO POGLAVLJE
Na Milesovo poprilino iznenaenje, kad je sljedeeg jutra stigao u Ahnov ured u vrijeme za koje je pretpostavljao da moe biti poetak smjene, pronaao je porunika budnog, trijeznog i u uniformi. Ne da je ovjek izgledao ba dobro; votana lica, izmuena disanja, sjedio je pogrbljen, zurei stisnutih oiju u kompjuterski obojen prikaz vremena. Holo je zumirao i vrtoglavo se mijenjao reagirajui na signale iz daljinskog upravljaa koji je stezao u jednom vlanom i uzdrh-talom dlanu.
"Dobro jutro, gospodine." Miles je iz milosra umekao svoj glas, i zatvorio vrata za sobom ne zalupivi ih.
"Ha?" Ahn je podigao pogled, i automatski uzvratio salutiranje. "Koji vrag ste vi, ah... zastavnice?"
"Ja sam vaa zamjena, gospodine. Zar vam nitko nije rekao da dolazim?"
"Ah, da!" Ahn se smjesta razvedrio. "Izvrsno, uite." Miles, ve unutra, samo se kratko nasmijeio. "Htio sam vas doekati na platformi za slijetanje", nastavio je Ahn. "Uranili ste. Ali izgleda da ste se dobro snali."
"Stigao sam juer, gospodine."
"Oh. Trebali ste se javiti."
"Jesam, gospodine."
"Oh." Ahn je zabrinuto zakiljio prema Milesu. "Jeste?"
"Obeali ste mi danas dati potpunu tehniku orijentaciju o uredu, gospodine", dodao je Miles, grabei priliku.
"Oh", zatreptao je Ahn. "Dobro." Zabrinuti pogled blago je izblijedio. "Dobro, ah..." Ahn je protrljao lice, ogledavajui se. Ograniio je reakciju na Milesovu pojavu na samo jedan prikriven pogled i, vjerojatno pretpostavivi da su drutvene dunosti upoznavanja obavili ve juer, smjesta se bacio na opisivanje opreme koja je skrivala zid, po redu slijeva nadesno.
Doslovno upoznavanje, jer su svi kompjuteri imali enska imena. Osim sklonosti da o svojim strojevima govori kao da su iva bia, Ahn je djelovao dovoljno suvislo dok je u tanine opisivao svoj posao, skreui u nepredvidljivost, i zatim mamurnu tiinu, samo kad bi sluajno odlutao s teme. Miles bi ga blago, odgovarajuim pitanjima, na vrijeme vratio natrag, i pritom sve biljeio. Nakon zbunjenog istraivakog putovanja po sobi Ahn je konano uspio pronai proceduralne diskove svoga ureda, zalijepljene za donje strane dijelova opreme na koje su se odnosili. Napravio je svjeu kavu na aparatu koji nije bio na listi doputenih ureaja u vojsci  po imenu Georgette  diskretno parkiranom u ormaru u uglu, a onda poveo Milesa na krov zgrade da mu pokae centar za skupljanje podataka koji se tamo nalazio.
Ahn je opisao razliite mjerilice, skupljae i druge mjerne instrumente poprilino povrno. Glavobolja kao da mu se pogoravala s jutarnjim naporima. Teko se oslonio na nehrajuu ogradu oko automatske stanice i zakiljio prema udaljenom obzoru. Izgledao je kao da duboko meditira o svakoj od glavnih strana svijeta, a Miles ga je uredno slijedio uokolo. Ili je moda taj zamiljeni izraz samo znaio da se sprema povratiti.
Jutro je bilo blijedo i isto, sunce visoko  sunce je bilo visoko od dva sata poslije ponoi, podsjetio se Miles. Tek su bili proli najkrae noi u godini na ovoj zemljopisnoj irini. S ovog neobinog vidikovca, Miles je sa zanimanjem razgledao bazu Lazkowski i ravni krajolik iza nje.
Otok Kyril bila je jajolika gruda sedamdesetak kilometara iroka i 160 kilometara duga, i vie od pet stotina kilometara udaljena od najblieg kopna bilo kakve vrste. Kvrgavo i smee moglo je opisati veinu otoka, a bogme i baze. Veina obli-
njih zgrada, ukljuujui tu i Milesovu asniku vojarnu, bile su ukopane, pokrivene lokalnom travom. Nitko se ovdje nije zamarao poljoprivrednim teraformiranjem. Otok je zadrao svoju izvornu barravarsku ekologiju, naruenu uporabom i zloporabom. Dugi, debeli tepisi ledine pokrivali su sad prazne i utihle vojarne koje bi koristili vjebenici tijekom zimskih treninga. Blatnjavi jarci puni vode pruali su se do naputenih streljana, staza s preprekama, i roavih poljana za vjebu s bojevim streljivom.
Na blioj, junoj strani, olovno more se nadimalo, priguujui sve to je sunce pokuavalo postii svojim sjajem. Daleko na sjeveru siva je crta oznaavala granicu tundre uz lanac mrtvih vulkanskih planina.
Miles je bio proao svoj asniki kratki teaj za zimske manevre u Crnom bedemu, planinskome kraju duboko na drugom kontinentu Barravara; puno snijega, svakako, i ubitani teren, ali zrak je bio suh i otar i poticajan. ak i danas, usred ljeta, morska vlaga kao da se zavlaila pod njegovu ko-\motnu parku i grizla mu kosti na svakom starom prijelomu. fyliles se skutrio, bez ikakva uinka.       *
Na Milesov pokret, Ahn gaje, jo uvijek naslonjen na ogradu, postrance pogledao. "Pa recite mi, ah, zastavnice, jeste li u kakvom rodu s onim Vorkosiganom? Pitao sam se, kad sam neki dan vidio ime na naredbama."
"Moj otac", ree Miles kratko.
"Boe blagi." Ahn je zatreptao i ispravio se, onda se smeteno opet oslonio na laktove. "Boe blagi", ponovio je. Zagrizao je usnicu od zapanjenosti, mrtve oi naas su bljesnule iskrenom radoznalou.
"Kakav je on zapravo?"
Kakvo nemogue pitanje, pomislio je Miles oajno. Admiral grof Aral Vorkosigan. Kolos barravarske povijesti u ovih pola stoljea. Osvaja Komarra, heroj stravinog povlaenja s Escobara. esnaest godina barun regent Barravara za vrijeme nemirne maloljetnosti cara Gregora; carev povjerljivi
prvi ministar tijekom etiri sljedee godine. Onaj koji je unitio Vordarianove pretenzije na prijestolje, osmislio neobine pobjede u treem cetagandskom ratu, neuzdrman jaha barravarske smrtonosne politike u posljednja dva desetljea. Onaj Vorkosigan.
Vidio sam ga kako se smije s istim oduevljenjem, na doku u Vorkosigan Surleauu i dovikuje upute preko vode, onog jutra kad sam prvi put zaplovio, potopio i ispravio jedrilicu sasvim sam. Vidio sam ga kako plae dok mu nos nije procurio, mrtvije pijan nego to ste vi juer bili, Ahn, one noi kad je dobio vijest da je bojnik Duvallier pogubljen zbog pijunae. Vidio sam ga kako bjesni, tako crven u licu da smo se pobojali za njegovo srce, kad su stigli izvjetaji koji su detaljno opisali gluposti koje su dovele do zadnjih pobuna u Solstice. Vidio sam ga kako u zoru etka kuom Vorkosigan u donjem rublju, zijevajui i gurkajui moju pospanu majku da mu pomogne pronai dvije iste arape. On nije kao bilo to, Ahn. On je original.
"Stalo mu je do Barravara", napokon je rekao naglas, kad je tiina postala neugodna. "On... on je lik koji se teko slijedi." I, da, jedino dijete mu je izoblieni mutant. I to.
"Tako sam i mislio." Ahn je izdahnuo u razumijevanju, ili je to moda bila munina.
Miles je zakljuio da moe podnijeti Ahnovu suut. U njoj kao da nije bilo ni natruhe proklete patronizirajue samilosti, ni, zanimljivo, uobiajene odbojnosti. To je zato to sam mu ja zamjena, zakljuio je Miles. Mogao bih imati dvije glave i svejedno bi bio presretan to me upoznao.
"A to vi radite, slijedite stope svog starog?" rekao je Ahn mirno. I, sumnjiavije, ogledajui se: "Ovdje?"
"Ja sam Vor", ree Miles nestrpljivo. "Sluim. Ili, u svakom sluaju, pokuavam. Kamo me poalju. Takav je dogovor."
Ahn je zbunjeno slegnuo ramenima, na Milesa ili na muice Slube koja gaje poslala na otok Kyril, to Miles nije mogao odluiti. "Dobro." S gunanjem se odgurnuo od ograde. "Danas nema upozorenja za wah-wah."
"Upozorenja za to?"
Ahn je zijevnuo, i upisao hrpu brojki  isisanih iz prsta, koliko je Miles vidio  u svoju plou za izvjee u koju su se unosila dnevna predvianja vremenskih prilika iz sata u sat. "Wah-wah. Zar vam nitko nije rekao za wah-wah?"
"Ne..."
"Trebali su, prije svega drugog. Prokleto je opasan, wah--wah."
Miles se poeo pitati ne pokuava li mu to Ahn zamazati oi. Smicalice su mogle biti dovoljno profinjene da se probiju ak i kroz zatitu ina, Miles je to ve otkrio. Potena mrnja u tunjavi nanosila je samo tjelesnu bol.
Ahn se opet nagnuo preko ograde da pokae. "Vidite svu onu uad, rastegnutu od vrata do vrata izmeu zgrada? To je zbog wah-waha. Dri se za njih da te ne odnese. Ako izgubi oslonac, nemoj izbaciti ruke da se pokua zaustaviti. Vidio sam hrpu mladia koji su tako slomili zglobove. Sklupaj se u loptu i kotrljaj se."
"K vragu, stoje to wah-wah? Gospodine."
"Snaan vjetar. Nagao. Vidio sam ga kako se razvija od ni daka vjetra do brzine od 160 kilometara na sat, s padom temperature od pozitivnih deset do dvadeset stupnjeva ispod nule, sve u sedam minuta. Moe trajati od deset minuta do dva dana. Ovdje gotovo uvijek dopue sa sjeverozapada, kad su uvjeti pogodni. Udaljena stanica na obali daje nam otprilike dvadeset minuta upozorenja. Ukljuimo sirenu. To znai da uvijek mora imati sa sobom opremu za hladnou, ili biti manje od petnaest minuta udaljen od nekog bunkera. Tamo vani na terenima za vjebu ima sva sila bunkera za gutere." Ahn je rukom mahnuo u tom smjeru. Djelovao je sasvim ozbiljno, ak i zabrinuto. "Kad uje sirenu, tri u zaklon glavom bez obzira. S obzirom na veliinu, ako te ikad pokupi i odnese u more, nikad te vie nee pronai."
"U redu", rekao je Miles, odluivi u sebi da sve te navodne injenice prvom prilikom provjeri u vremenskim zapisima
baze. Iskrenuo je vrat da pogleda Ahnovu plou za izvjee. "Otkuda ste izvukli sve te brojke koje ste upravo unijeli?"
Ahn se iznenaeno zagledao u svoje izvjee. "Pa  to su tone brojke."
"Nisam sumnjao u njihovu tonost", ree Miles strpljivo. "Htio bih znati kako ste doli do njih. Tako da ja sutra mogu napraviti to isto, dok ste vi jo ovdje da me ispravite."
Ahn je slobodnom rukom mahnuo u uzaludnom, frustriranom pokretu. "Pa..."
"Valjda ih niste naprosto izmislili?" rekao je Miles sumnjiavo.
"Ne!" ree Ahn. "Nisam o tome razmiljao, ali... tako dan mirie, pretpostavljam." Demonstrirajui svoje rijei, duboko je udahnuo.
Miles je nabrao nos i pokusno njunuo. Hladnoa, morska sol, obalski kal, vlaga i plijesan. Miris vruih elektronskih sklopova od bljetavih, zaposlenih instrumenata pred njim. Prosjena temperatura, barometarski pritisak, i vlaga datog trenutka, da se i ne spominje osamnaest sati u budunost, nije se mogla pronai u olfaktivnim podacima koji su ulazili u njegove nosnice. Trznuo je palcem prema meteorolokoj zbirci. "Ima li ova stvar nekakav njuhometar koji moe ponoviti to to vi radite?"
Ahn je djelovao iskreno zbunjen, kao da je njegov unutarnji sistem, to god to bilo, iskoio iz tranica s naglom svijeu o njegovu postojanju. "ao mi je, zastavnice Vorkosigan. Imamo standardna kompjuterska predvianja, naravno, ali da vam iskreno kaem nisam ih koristio ve godinama. Nisu dovoljno tona."
Miles se zabuljio u Ahna, i doao do stravine spoznaje. Ahn nije lagao, nije se alio, i nije izmiljao. Petnaestogodinje iskustvo, sublimirano, izvravalo je sve te suptilne zadatke. Zaliha iskustva koju Miles nije mogao ponoviti. Niti bih to htio, priznao je samom sebi.
Kasnije tog dana, dok je sa savrenom istinitou objanjavao da se privikava na sisteme, Miles je prikriveno provje-
rio sve Ahnove zapanjujue tvrdnje u meteorolokim arhivima baze. Ahn se nije alio o wah-wahu. Jo gore, nije se alio o kompjuterskim predvianjima. Automatski sustav davao je lokalna predvianja s 86% preciznosti, padajui na 73% u prognozi za tjedan dana. Ahn i njegov arobni nos imali su preciznost od 96%, padajui na 94% u tjednoj prognozi. Kad Ahn ode, ovaj otok e doivjeti pad od 11 do 21% u tonosti prognoze. Sigurno e primijetiti.
asnik za vrijeme u logoru Permafrost oito je bio odgovorniji poloaj nego to je Miles isprva bio mislio. Vrijeme je ovdje moglo biti smrtonosno.
A ovaj frajer e me ostaviti samoga na otoku sa est tisua \    naoruanih ljudi, i rei mi da idem njuiti wah-wahe?
Petoga dana, upravo kad je Miles zakljuio da mu je prvi dojam bio preotar, Ahn je opet zapao u alko-fazu. Miles je sat vremena ekao da se Ahn i njegov nos pojave u meteorolokom uredu i zaponu dnevne dunosti. Konano je izvukao rutinska oitanja iz nedovoljno preciznog kompjuterskog sistema, ipak ih unio, i krenuo u lov.
Konano je pronaao Ahna u njegovoj sobi u asnikoj vojarni  jo uvijek u krevetu, naliven, hre, smrdi po... vonoj rakiji? Miles se stresao. Drmanje, gurkanje i vikanje nije ga probudilo. Samo se zavukao dublje u posteljinu meu otrovna isparenja, gunajui. Miles je sa aljenjem odloio vizije nasilja, i spremio se nastaviti sam. Uostalom, uskoro e i biti sam.
epavo je odmarirao do voznog parka. Juer gaje Ahn bio poveo na rutinski obilazak pet pomonih senzorskih meteorolokih stanica najbliih bazi. Onih udaljenijih est bilo je predvieno za danas. Rutinska putovanja po otoku Kyril vrila su se u terenskim vozilima zvanim klizimice, koje je bilo zabavno voziti skoro kao i antigravitacijske sanjke. Klizimice su bile blistave suze koje su grlile tlo i prodirale tundru, ali bilo je sigurno da nee odletjeti na wah-wah vjetrovima. Osoblju baze, reeno je Milesu, izrazito je dojadilo izvlaiti izgubljene antigrav sanjke iz ledenog mora.
Vozni park je bio jo jedan napola ukopan bunker kao veina ostatka baze Lazkowski, samo vei. Miles je iskopao kaplara, kako se zvao, Olney, koji je prethodnog dana njemu i Ahnu izdao vozilo. Tehniar koji mu je pomagao, dovezavi klizimicu iz podzemnog skladita do ulaza, takoer je djelovao maglovito poznato. Visok, crne hlae, crna kosa  to je opisivalo oko osamdeset posto ljudi u bazi  sve dok nije progovorio, a onda je teki naglasak dao Milesu rjeenje. Bio je to jedan od onih sotto voe komentatora koje je Miles bio uo na pristanitu shuttlea. Miles se prisilio da ne reagira.
Miles je paljivo proao kroz listu opreme vozila prije nego stoje potpisao, kako gaje Ahn bio nauio. Sve klizimice morale su uvijek imati potpunu opremu za preivljavanje u hladnoi. Kaplar Olney promatrao je s blagim prijezirom dok je Miles petljao uokolo pronalazei svaki komad. Pa dobro, spor sam, pomislio je Miles iznervirano. Nov i zelen. Ovo je jedini nain da ikad postanem manje nov i zelen. Korak po korak. S naporom je zauzdao nelagodnu samosvjesnost. Prethodna bolna iskustva nauila su ga da je to vrlo opasno raspoloenje. Usredotoi se na ono to radi, a ne na prokletu publiku. Uvijek si imao publiku. I vjerojatno e je uvijek i imati.
Miles je po karoseriji klizimice rairio mapu i kaplaru pokazao svoj predvieni put. Takvo je upuivanje takoer bilo standardni sigurnosni postupak, prema Ahnu. Olneyje zagun-ao u znak da gaje uo, s fino ugoenim izrazom dugotrajne dosade, opipljivim ali ne toliko izravnim da prisili Milesa da ga primijeti.
Pattas, tehniar u crnom, napuio je usne virei preko Mi-lesovih nejednakih ramena i progovorio. "Oh, zastavnice, gospodine." I opet, naglasak je bio na samom rubu ironije. "Idete do stanice Devet?"
"Da?"
"Moda ete htjeti parkirati svoju klizimicu, uh, u zavjetrini, u onoj udolini tik ispod stanice." Debeli prst dotakao je foliju mape na podruju oznaenom plavim. "Vidjet ete je. Tako e vam klizimica sigurno krenuti."
"Pogonski paket na njihovim motorima rangiran je za svemir", ree Miles. "Kako je mogue da ne krene?"
Olnevjevo oko je bljesnulo, onda odjednom postalo vrlo neutralno. "Da, ali ako se dogodi nagli wah-wah, ne biste htjeli da je otpuhne."
Ja bih odletio prije klizimice. "Mislio sam da su klizimice dovoljno teke da ne odlete."
"Pa, ne ba odleti, ali znalo se dogoditi da se prevrne", promrmljao je Pattas.
"Oh. Dobro, hvala."
Kaplar Olney se nakaljao. Pattas je veselo mahnuo dok se Miles izvozio.
Milesova brada trznula se prema gore u starom nervoznom tiku. Duboko je udahnuo i priekao da se prestane jeiti, dok je okretao klizimicu od baze i kretao preko otvorenog terena. Prebacio se u ugodniju brzinu, ibajui preko smeeg grmolikog bilja. Proveo je koliko, godinu i pol? dvije godine? u carskoj Akademiji dokazujui ponovno i ponovno svoje sposobnosti svakom prokletom ovjeku kojeg bi susreo kad god je neto radio. Trea godina ga je moda razmazila, izgubio je praksu. Zar e ovako izgledati svaki put kad preuzme novo mjesto? Vjerojatno, pomislio je ogoreno, i dodao jo malo gasa. Ali znao je da e to biti dio igre kad je traio da ga puste igrati.
Vrijeme je danas bilo skoro toplo, blijedo sunce skoro svijetlo, a Miles skoro veseo kad je doao do stanice est, na istonoj obali otoka. Bilo je zadovoljstvo za promjenu biti sam, samo on i njegov posao. Nikakve publike. Dovoljno vremena da ne uri i da sve napravi kako treba. Radio je paljivo, provjeravajui energetske pakete, praznei sakupljae uzoraka, traei znakove korozije, tete ili razlabavljenih spojeva u opremi. I ako bi ispustio neko orue, nije bilo nikog tko bi komentirao trzave mutante. Kako mu je napetost poputala, manje je grijeio, i tik je nestao. Zavrio je, protegnuo se i udahnuo vlani zrak dobroudno, uivajui u neuobiajenom luksuzu samoe. ak je odvojio nekoliko minuta da proee
 U-UA CTCD   Dl I \f~\l Pl
uz obalu, i primijeti sloenost grae malenih primjeraka morskog ivota koji su se tamo nasukali.
Jedan od skupljaa uzoraka u stanici Osam bio je oteen, vlagometar smrskan. Kad gaje zamijenio shvatio je daje njegov raspored puta bio pretjerano optimistian. Sunce se sagibalo prema zelenom sumraku kad je napustio stanicu Osam. Dok je doao do stanice Devet, na podruju mijeanja tundre i kamenitih izboina u blizini sjeverne obale, skoro je ve pao mrak.
Stanica Deset, provjerio je Miles gledajui svoju foliju s mapom u svjetlu depne svjetiljke, bila je gore u vulkanskim planinama meu ledenjacima. Najbolje da ne kree u potragu za njom po mraku. Priekat e kratkih nekoliko sati do zore. Prijavio je svoju promjenu plana komlinkom u bazu, 160 kilometara na jug. ovjek na dunosti nije zvuao pretjerano zainteresirano. Dobro.
Bez ikakvih promatraa, Miles je ugrabio priliku da isproba svu onu fascinantnu opremu spremljenu otraga u klizi-mici. Puno bolje da je isproba sad, kad su uvjeti dobri, nego kasnije usred neke meave. Malo sklonite za napuhavanje koje je moglo primiti dva ovjeka, kad gaje postavio, djelovalo je gotovo kao palaa za Milesov kratak i usamljeni uitak. Zimi ga je trebalo jo izolirati natuenim snijegom. Smjestio je sklonite niz vjetar u odnosu na klizimicu, parkiranu na preporuenom niskom mjestu nekoliko stotina metara od meteoroloke stanice, koja se uzdizala na kamenoj izboini.
Miles je razmiljao o relativnoj teini sklonita u odnosu na klizimicu. Video snimka koju mu je Ahn bio pokazao kao ilustraciju tipinog wah-waha ostala je vrlo iva u njegovu sjeanju. Prenosivi zahod koji je postrance putovao kroz zrak brzinom od sto kilometara na sat bio je posebno dojmljiv. Ahn mu nije znao rei je li itko bio u njemu kad je video bio snimljen. Miles je poduzeo dodatnu predostronost i kratkim lancem zakvaio sklonite za klizimicu. Zadovoljan, zavukao se unutra.
Oprema je bila prvorazredna. Objesio je grijau cijev na strop, ukljuio je i kupao se u njenu aru, sjedei prekrienih
nogu. I hrana je bila bolje vrste. Potezanje poluge zagrijalo je pladanj s odjeljcima u kojima su bili gula s povrem i ria. Smijeao je prihvatljivo vono pie od praka. Kad je pojeo i spremio ostatke, smjestio se na udoban leaj, gurnuo knjini disk u svoj ita, i pripremio se da provede kratku no itajui. Bio je prilino napet ovih zadnjih nekoliko tjedana. Ovih zadnjih nekoliko godina. Knjini disk, betanski drutveni roman koji mu je grofica bila preporuila, nije imao nikakve veze s Barravarom, vojnim manevrima, mutacijama, politikom, ili vremenom. Nije ak ni primijetio u koliko je sati za-drijemao.
Probudio se s trzajem, trepui u gustoj tami ukraenoj samo slabanim bakrenim svjetlom grijae cijevi. inilo mu se daje dugo spavao, ali prozirni dijelovi sklonita bili su potpuno crni. Nerazumna panika stisnula mu je grlo. Prokletstvo, nije vano ako je i prespavao, ovdje nije mogao zakasniti \ na ispit. Pogledao je svijetlei ispis svojeg runog sata. \    Trebalo je biti danje svjetlo.
Savitljivi zidovi sklonita gurali su se prema unutra. Nije preostala nijedna treina izvornog obujma, a pod je bio zguvan. Miles je jednim prstom gurnuo tanku hladnu plastiku. Popustila je polako, kao razmekani maslac, i zadrala ulub-ljeni oblik. to to, k vragu... ?
U glavi mu je lupalo, grlo mu se stislo; zrak je bio zaguljiv i vlaan. Djelovalo je tono kao... kao nedostatak kisika i viak CO2 u svemirskoj uzbuni. Ovdje? Vrtoglavica njegove de-zorijentiranosti kao daje nagnula pod.
Pod je bio nagnut, shvatio je uvrijeeno, povuen s jedne strane duboko dolje, tipajui mu jednu nogu. Izvukao se iz njegova stiska. Borei se s panikom izazvanom ugljinim dioksidom, legao je na lea, pokuavajui disati sporije a misliti bre. Pod zemljom sam. Potonuo u neku vrstu ivog pijeska. ivog blata. Zar su mu ona dva kopileta u voznom parku to namjestila? Pao im je na tos, pao je ravno u njega.
Sporo blato, moda. Klizimica nije primjetno potonula dok je postavljao sklonite. Ili bi bio shvatio klopku. Naravno, bilo je mrano. Ali ako je tonuo satima, spavajui...
Opusti se, rekao si je izbezumljeno. Povrina tundre, slobodni zrak, mogli bi biti i samo deset centimetara iznad njegove glave. Ili deset metara... Opusti se! Opipao je po sklonitu za neim to bi mogao upotrijebiti kao sondu. Negdje je bila, duga, teleskopska, noem opremljena cijev za uzimanje uzoraka s ledenjaka. Negdje u klizimici. Zajedno s komlin-kom. Koji se sad nalazi, prosudio je Miles po uglu nagiba vrata, oko dva i pol metra nie i zapadnije od njegova trenutanog poloaja. Klizimica gaje i vukla dolje. Samo sklonite moglo je ostati plutati na tundrom skrivenom blatnom jezeru. Ako bi uspio otkvaiti lanac, bi li se diglo? Ne dovoljno brzo. Prsa kao da su mu bila zaepljena pamukom. Morat e se ubrzo probiti na zrak, ili se uguiti. Utroba groba. Hoe li njegovi roditelji biti prisutni da vide, kad ga konano pronau, kad mu otvore grob, klizimica i sklonite izvueni iz movare tekim hover-kamionom... njegovo tijelo smrznuto, usta rastegnuta u rictus, u ovoj stravinoj parodiji posteljice... opusti se.
Ustao je, i upro se prema gore o teki krov. Stopala su mu potonula u meki pod, ali uspio je otrgnuti jedno od unutarnjih rebara sklonita, sad svinuto u prenapregnutom luku. Zamalo se onesvijestio od napora, u gustom zraku. Pronaao je gornji vrh otvora sklonita, i kliznuo prstom niz zatvara samo nekoliko centimetara. Dovoljno samo da motka proe. Bojao se da e crno blato navaliti unutra i smjesta ga utopiti, ali uvlailo se samo u povremenim mjehurima, da bi palo s tekuim pljuskanjem. Usporedba je bila oita i odbojna. Boe, a mislio sam da sam ve bio u debelim govnima.
Gurnuo je rebro prema gore. Oduprlo se, klizei u njegovim znojnim dlanovima. Ne deset centimetara. Ne dvadeset. Metar, metar i treina, i ponestajalo mu je motke. Zastao je, bolje prihvatio, opet gurnuo. Je li se to otpor smanjivao? Moda se probio do povrine? Potegao je naprijed-natrag, ali usisavanje blata je jo uvijek dralo motku.
Moda, moda malo manje od njegove vlastite visine izmeu vrha sklonita i daha. Dah, smrt. Kako dugo e mu trebati da prokopa put kroz to? Kako brzo su se rupe u ovome zatvarale? Vid mu se crnio, i to ne zato stoje svjetlo zamiralo. Iskljuio je grijau cijev i zgurao je u prednji dep svoje jakne. Neobina tama potresla gaje uasom. Ilije to moda bio CO2. Sad ili nikad.
Naglo, sagnuo se i olabavio kope svojih izama i pojasa, onda pipajui otvorio vrata. Poeo je kopati kao pas, gurajui velike zamahe blata dolje u mali prostor koji je preostao u mjehuru sklonita. Progurao se kroz otvor, oslonio se, zadnji put udahnuo, i gurnuo prema gore.
Prsa su mu pulsirala, vid mu je bio crvena mrlja, kad mu je glava probila povrinu. Zrak! Ispljunuo je crno blato i komadie grmlja, i zatreptao, pokuavajui sa slabim uspjehom raistiti oi i nos. Probio se jednom rukom gore, onda i drugom, i pokuao se povui u vodoravni poloaj, ispruen kao aba. Hladnoa gaje zbunila. Osjeao je kako mu se blato zatvara oko nogu, umrt-vljujui ga kao vjetiji zagrljaj. Nonim prstima, maksimalno ispruenim, odgurnuo se od krova sklonita. Krov je potonuo a on se podigao za centimetar. Zadnji oslonac koji je mogao dobiti guranjem. Sad mora vui. Ruke su mu se sklopile oko grma. Popustio je. Jo. Jo. Slabo je napredovao, hladni zrak rovao mu je po zahvalnom grlu. Vjetiji stisak se pojaao. Zakoprcao je nogama, uzaludno, zadnji put. Dobro, sad. Vuci!
Noge su mu kliznule iz izama i hlaa, bokovi su mu se oslobodili, i otkotrljao se. Legao je raskreeno da dobije najbolji oslonac na podmukloj povrini, lica podignuta prema sivom zakovitlanom nebu. Jakna njegove uniforme i dugo donje rublje bili su natopljeni blatom, i izgubio je jednu termalnu arapu, kao i obje izme i hlae.
Padala je slana.
Pronali su ga satima kasnije, sklupanog oko sve slabije grijae cijevi, skutrenog u ispranjenoj nii za odlaganje opreme
u automatskoj meteorolokoj stanici. One duplje bile su mu prazne na licu proaranom crnilom, noni prsti i ui bijele. Njegovi utrnuli ljubiasti prsti trzajui su potezali dvije ice, jednu preko druge u upornom, hipnotikom ritmu, znak za uzbunu. Koji je trebalo razaznati u pucketanju atmosferskih smetnji na mjerau barometarskog pritiska u meteorolokoj sobi baze. Ako i kad se netko potrudi pogledati, odjednom neispravne, podatke s ove stanice, ili primijeti pravilnosti u bijeloj buci.
Prsti su mu se i dalje trzali u tom ritmu minutama nakon to su ga izvukli iz njegova sklonita. Skoreni led je pucao na leima njegove jakne kad su mu pokuali ispraviti tijelo. Dugo vremena nisu mogli iz njega izvui ni rije, tek uzdrhtalo siktanje. Samo su mu oi gorjele.
TREE POGLAVLJE
Plutajui u toplinskom bazenu u ambulanti baze, Miles je zamiljao raspinjanje dvojice sabotera iz voznog parka iz razliitih uglova. Kao, recimo, s glavom nadolje. Visei s anti-grav sanjki iznad mora na maloj visini. Jo bolje, nabijeni na kolac s licem prema gore u movari usred meave... Ali kad mu se tijelo zagrijalo, i medicinac ga izvukao iz bazena da ga posui, jo jednom odvede na pregled i privoli da pod nadzorom neto pojede, glava mu se ohladila.
Nije to bio pokuaj ubojstva. I zbog toga, nije bilo razloga da preda stvari u ruke Simonu Illvanu, zastraujuem efu Carske sigurnosti i lijevoj ruci Milesova oca. Vizija smrknutih asnika CarSiga kako odvode dvojicu aljivaca daleko, jako daleko, bila je privlana, ali ne ba razumna, kao da na mieve puca mazerskim topom. U svakom sluaju, kamo bi ih CarSig uope mogao poslati, a da im bude gore nego ovdje?
Mislili su da e mu klizimica potonuti, svakako, dok bude popravljao meteoroloku stanicu, i nadali su se Milesu priutiti neugodnost pozivanja baze i traenja teke opreme koja bi je izvukla. Neugodno, ali ne smrtonosno. Nisu mogli  nitko nije mogao  predvidjeti Milesovu nadahnutu sigurnosnu mjeru opreza s lancem, koja ga je, u krajnjoj liniji, zamalo ubila. U najgorem sluaju bila je to stvar za Slubu sigurnosti, dovoljno veliko sranje, ili za rutinski stegovni postupak.
Klatio je nonim prstima preko ruba kreveta, jednoga u nizu praznih kreveta ambulante, i gurkao ostatke hrane po tanjuru. Medicinac je uetao unutra i bacio pogled na ostatke.
"Je li vam sad dobro, gospodine?" "U redu", rekao je Miles smrknuto. "Vi, ovaj, niste ispraznili tanjur." "esto to napravim. Uvijek mi daju previe." "Da, mogu misliti da ste prilino, hm..." Medicinac je neto zabiljeio na ploi, pribliio se da proui Milesove ui, i sagnuo se da mu pregleda none prste, vrtei ih meu iskusnim prstima. "Ne izgleda da ete tu izgubiti neki dio. Sreom."
"Imate li puno promrzlina?" Ili sam ja jedini idiot? Trenutano je tako djelovalo.
"Oh, kad guteri jednom stignu, ovo e sve biti prepuno. Promrzline, upale plua, slomljene kosti, modrice, potresi mozga... mjesto stvarno oivi, kad doe zima. Od zida do zida sami idio  nesretni vjebenici. I nekoliko nesretnih instruktora koje povuku za sobom."
Medicinac se uspravio, i utipkao jo nekoliko podataka u svoju plou. "Bojim se da u vas sad morati oznaiti kao oporavljenog, gospodine."
"Bojite se?" Miles je upitno podigao obrve.
Medicinac se uspravio, u nesvjesnom poloaju ovjeka koji prenosi slubene loe vijesti. Onaj stari rekli-su-mi-da-to-ka-em-nisam-ja-kriv izraz. "Nareeno vam je da se javite u ured zapovjednika baze im vas pustim, gospodine."
Miles je razmotrio mogunost trenutanog pogoranja svog zdravstvenog stanja. Ne. Bolje da odmah zavri s neugodnim dijelom. "Recite mi, doktore, je li itko drugi ikada potopio neku klizimicu?"
"Oh, naravno. Guteri ih pogube pet ili est po sezoni. Plus manja zaglavljivanja u blatu. Inenjerci se stalno nerviraju zbog toga. Zapovjednik im je obeao da e idui put... ahm!" Medicinac je izgubio glas.
Prekrasno, pomisli Miles. Naprosto sjajno. Mogao je to i oekivati. Nije da nije mogao.
Miles je skoknuo natrag u svoju sobu da se na brzinu presvue, pretpostavljajui da bolnika spavaica ne bi bila odgovarajua za predstojei razgovor. Smjesta je otkrio da ima manji problem. Njegova crna trenirka djelovala je previe oputeno, sveana zelena odora previe formalno da bi je nosio bilo gdje izvan Carskog stoera u Vorbarr Sultani. Radne zelene hlae i niske izme bile su mu jo uvijek na dnu movare. Bio je sa sobom ponio samo po jedan komplet od svakog tipa uniforme; rezervne jo nisu stigle.
Nije ba bio u poloaju da posudi neto od susjeda. Njegove uniforme bile su posebno krojene prema njegovim mjerama, i kotale su otprilike etiri puta vie nego uobiajena carska \ oprema. U cijenu je bio ukljuen i trud da ih se naoko uini jednakima konfekcijskom kroju, dok su istovremeno, zahvaljujui suptilnom krojakom umijeu djelomino prikrivale neobinosti njegova tijela. Opsovao je u bradu i navukao svoju sveanu zelenu odoru, zajedno sa zrcalno ulatenim izmama do koljena. izme su barem skrivale longete.
General Stanis Metzov, govorio je znak na vratima, Zapovjednik Baze. Miles je revno izbjegavao zapovjednika baze jo od njihova prvog nesretnog susreta. To u Ahnovu drutvu i nije bilo teko, usprkos desetkovanoj populaciji otoka Kyril u ovome mjesecu; Ahn je izbjegavao svakoga. Miles je sad alio to se nije vie potrudio zapoeti razgovor u menzi s nekim od svoje brae asnika. Dopustiti si da ostane izoliran, ak i zato da se bolje usredotoi na svoje nove zadae, bila je pogreka. U pet dana najnevezanijeg razgovora, netko bi sigurno spomenuo prodrljivo blato otoka Kyril.
Kaplar koji je opsluivao konzolu u predvorju proveo je Milesa u unutarnji ured. Sad mora pokuati popraviti stvar i pronai Metzovljevu dobru stranu, pod pretpostavkom da je general uope ima. Milesu su trebali saveznici. General Metzov pogledao je bez smijeka preko svoga stola kad je Miles salutirao i ostao ekati. Danas, general je djelovao agresivno
u crnoj trenirci. Na Metzovljevoj razini u hijerarhiji, ovakav stil obino je znaio namjerno identificiranje s Ratnikom. Jedino poputanje inu vidjelo se u izglaanoj urednosti. Odlikovanja su bila svedena na skromna tri, sve visoke borbene pohvale. Lana skromnost; oiena od okolnog raslinja, odlija su upadala u oi. U sebi, Miles se zadivio, pa ak i pozavidio, na dojmu. Metzov je izgledao kao svoja uloga, bojni zapovjednik, apsolutno, nesvjesno prirodan.
Fifti-fifti ansa s uniformom, i morao sam izabrati krivu, puio se Miles dok je Metzovljev pogled sarkastino putovao dolje, i opet gore, po priguenom sjaju njegove sveane zelene odore. Dobro, govorile su Metzovljeve obrve. Miles je sad djelovao kao nekakav vorski glupan iz Stoera. Ne da to nije bio jo jedan poznati tip. Miles je odluio odbiti peenje na tihoj vatri i prekinuo je Metzovljevu inspekciju povlaei prvi potez. "Da, gospodine?"
Metzov se zavalio u stolcu, iskrivljenih usana. "Vidim da ste pronali hlae, zastavnice Vorkosigan. I, ah... jahae izme, takoer. Znate, na ovom otoku nema konja."
Nema ih ni u Carskom stoeru, pomislio je Miles ljutito. Nisam ja dizajnirao proklete izme. Njegov otac je jednom u ali dobacio kako ih njegovi asnici vjerojatno trebaju za jahanje drvenih konjia. Ne mogavi smisliti koristan odgovor na generalov ubod, Miles je ostao stajati u dostojanstvenoj tiini, uzdignute brade, u paradnom stavu: "Gospodine."
Metzov se nagnuo naprijed iznova otvrdlih oiju i, sklopivi ruke, napustio ozraje oporog humora. "Izgubili ste vrijednu, potpuno opremljenu klizimicu jer ste je parkirali na podruju jasno oznaenom kao opasna zona. Zar na Carskoj akademiji vie ne ue itanje zemljovida, ili e u Novoj slubi sve biti samo diplomacija  kako piti aj s damama?"
Miles je u sebi zamislio mapu. Jasno ju je vidio. "Plava podruja bila su oznaena s O.Z. Inicijali nisu bili objanjeni. Ni u legendi ni bilo gdje drugdje."
"Dakle, zakljuujem da niste proitali ni svoj prirunik." Bio je zakopan u prirunike otkako je doao. Procedure
meteorolokog ureda, tehnike specifikacije opreme... "Koji prirunik, gospodine?"
"Propisi baze Lazkowski."
Miles se oajniki pokuao sjetiti je li ikad vidio takav disk. "Ja... mislim da mi je porunik Ahn moda dao jedan primjerak... preksino." Ahn je zapravo istresao cijelu kutiju diskova na Milesov krevet u asnikim prostorijama. Poeo se pakirati, rekao je, i ostavljao je Milesu svoju knjinicu. Miles je te noi prije spavanja proitao dva meteoroloka diska. Ahn se, oito, vratio u svoj vlastiti odjeljak za malo pripremnog slavlja. Idueg jutra Miles je izveo klizimicu...
"I jo ga niste proitali?"
"Ne, gospodine."
"Zato ne?"
Namjestili su mi, zavijale su Milesove misli. Mogao je osjetiti vrlo zainteresiranu prisutnost Metzovljeva pisara, neotpu-tenog, kako stoji kao svjedok na vratima iza njega. to je ovo inilo javnim, a ne privatnim, trljanjem nosa. A da je samo proitao prokleti prirunik, bi li mu ona dva kopilana iz voznog parka uope mogla smjestiti? Htio ne htio ovo e ostati njegova krivnja. "Nemam opravdanja, gospodine."
"Pa, zastavnice, u treem poglavlju Propisa baze Lazkow-ski pronai ete potpun opis svih smrznutih zona, zajedno s pravilima za njihovo izbjegavanje. Mogli biste se time pozabaviti, kad odvojite malo vremena od... pijenja aja."
"Da, gospodine." Milesovo lice bilo je nepomino kao staklo. General je imao pravo da mu odere kou vibra-noem, ako je htio  nasamo. Autoritet koji je Milesu davala njegova uniforma jedva da je nadoknaivao deformiranosti koje su ga inile metom barravarskih povijesnih, intenzivnih genetskih predrasuda. Javno ponienje koje je umanjivalo taj autoritet pred ljudima kojima i on mora zapovijedati bilo je vrlo blizu sabotai. Namjernoj, ili nesvjesnoj?
General se tek zagrijao. "Sluba jo i moe pruati skladini prostor za viak vorskih barunica u Carskom stoeru, ali ovdje
l/'MC   U.UA CTCD   Dl I l/~\l r\
u stvarnom svijetu, gdje se treba boriti, nemamo vremena za trutove. Recimo, ja sam se sam probio in po in. Vidio sam rtve u Vordarianovu pretendentskom ratu prije nego to ste se vi rodili.
Ja sam bio rtva u Vordorianovu pretendentskom ratu prije nego to sam se rodio, pomisli Miles, sve vie uzrujan. Sol-toksinski plin, koji je zamalo ubio njegovu trudnu majku i napravio od Milesa to to je bio, bio je isto vojni otrov.
" i borio sam se u Komarrskoj buni. Vi, djeica koji ste se uzdigli u zadnjih deset godina nemate pojma o borbi. Ova duga razdoblja nenaruenog mira oslabljuju Slubu. Ako se nastave jo dugo, kad se dogodi kriza nee vie biti nikoga s ikakvim stvarnim iskustvom na bojinici."
Milesove su oi krenule u krug, od unutarnjeg pritiska. Znai da bi Njegovo Carsko Velianstvo trebalo svakih nekoliko godina organizirati rat, kako bi svojim asnicima omoguilo napredovanje u karijeri? Um mu se blago zbunio konceptom "stvarnog iskustva". Je li to Miles moda dobio prvo pravo objanjenje razloga zbog kojega je ovaj asnik koji je djelovao tako savreno zavrio na otoku Kyril?
Metzov je jo tumaio, ponesen vlastitim rijeima. "U stvarnoj borbenoj situaciji, vojnikova oprema je od ivotne vanosti. Moe predstavljati razliku izmeu pobjede i poraza. ovjek koji izgubi svoju opremu gubi svoju djelotvornost kao vojnik. ovjek razoruan u tehnolokom ratu moe biti i ena, bes-koristan je! A vi ste sami sebe razoruali!"
Miles se natmureno pitao bi li se general onda sloio da naoruana ena u tehnolokom ratu moe biti i mukarac... ne, vjerojatno ne. Ne jedan Barravarac njegove generacije.
Metzovljev se glas opet spustio, vraajui se s vojne filozofije na konkretno i praktino. Miles je osjetio olakanje. "Uobiajena kazna za ovjeka koji potopi svoju klizimicu jest da je sam i iskopa. Rukama. ujem da to nee biti izvedivo, budui da dubina na koju ste vi potopili svoju predstavlja novi rekord logora. Svejedno, prijavit ete se u 14.00 poruniku Bonnu iz Inenjeringa, da mu pomognete kako bude htio."
Pa, to je svakako bilo fer. I vjerojatno e biti i edukativno. Miles se molio daje razgovor zavren. Otpust, sada? Ali general je uutio, stisnutih oiju i zamiljen.
"Za tetu koju ste nanijeli meteorolokoj stanici," poeo je Metzov polako, onda se odlunije uspravio u sjedalu  oi su mu, Miles se mogao skoro zakleti, zasjale blagim crvenim sjajem, ugao tih tankih usana trznuo se prema gore, "nadgledat ete osnovnu radnu jedinicu tjedan dana. etiri sata dnevno. To je dodatak vaim redovnim dunostima. Javite se naredniku Neuveu, u Odravanju, u 05.00 svaki dan."
l
Tih priguen udah uo se od kaplara koji je jo uvijek stajao iza Milesa, ali Miles ga nije znao prevesti. Smijeh? Uas?
Ali... nepravedno! I izgubit e znatan dio dragocjenog vremena koje je preostalo da izmuze tehnike savjete od Ahna... "teta koju sam nanio meteorolokoj stanici nije bila glupa nesrea kao ono s klizimicom, gospodine! To je bilo neophodno da preivim!"
General Metzov probo gaje vrlo hladnim pogledom. "Neka bude est sati dnevno, zastavnice Vorkosigan."
Miles je progovorio kroza zube, rijei su izlazile kao da ih netko klijetima izvlai. "Bi li vam bio drai razgovor koji biste sad vodili da sam si dopustio da se smrznem, gospodine?"
Pala je tiina, vrlo mrtva. I nabubrila, kao pregaena ivotinja na cesti pod ljetnim suncem.
"Otpust, zastavnice", siknuo je general Metzov konano. Oi su mu bile sjajni prorezi.
Miles je salutirao, okrenuo se, i izmarirao, ukon kao neki stari gromobran. Ili daska. Ili mrtvac. Krv mu je lupala u uima; brada mu se trznula prema gore. Kraj kaplara, koji je stajao mirno i prilino dobro imitirao votanu lutku. Kroz vrata, kroz vanjska vrata. Konano sam u niem hodniku zgrade administracije.
Miles se prokleo u sebi, zatim i glasno. Zaista se morao potruditi da razvije normalniji stav prema nadreenim asnicima. Njegovo prokleto djetinjstvo bilo je izvorom problema,
bio je siguran. Previe godina spoticanja o gomile generala, admirala i viih asnika u kui Vorkosigan, za ruak, veeru, u svako doba. Previe vremena provedenog sjedei tiho kao mi, njegujui nevidljivost, kad je smio sluati njihove izrazito otvorene svae i rasprave o stotinama tema. Vidio ih je kako su oni vidjeli jedni druge, moda. Kad je normalni zastavnik pogledao svog zapovjednika, trebao je vidjeti neko po-luboansko bie, a ne budueg podreenog. Novi zastavnici trebali su i tako biti vrsta ispod ljudske.
Ali ipak... Stoje to s tim frajerom Metzovim? Ve je i prije bio sreo takve tipove, s razliitim politikim idejama. Mnogi od njih bili su vedri i djelotvorni vojnici, sve dok bi se drali izvan politike. Kao stranka, vojni konzervativci nestali su sa scene s krvavim padom zavjere asnika u katastrofalnoj esco-barskoj invaziji, prije vie od dva desetljea. Ali opasnost od prevrata s krajnje desnice, neke nadobudne hunte koja bi se okupila da spasi cara od njegove vlastite vlade, ostala je posve stvarna u glavi Milesova oca, znao je to.
Dakle, je li to neki slabaan politiki miris dopirao od Met-zova i podizao dlaice na Milesovu vratu? Sigurno ne. ovjek s pravom politikom profinjenou pokuao bi Milesa iskoristiti, a ne ga ugnjetavati. Ili si samo bijesan jer ti je dao nekakav poniavajui smetlarski posao? ovjek nije morao biti politiki ekstremist da osjeti odreen sadistiki uitak uvaljujui tako neto predstavniku vorske klase. Moda je samog Metzova u prolosti izmuio neki arogantni Vor. Politiki, drutveni, genetski... moguih razloga bilo je beskrajno mnogo.
Porunik Bonn se pripremio za sondiranje terena u potrazi za klizimicom. Inenjerski porunik bio je sitan ovjek, od kojih dvadeset osam ili trideset godina, roava lica pokrivena masnom koom, crvenom od otre klime. Proraunate smee oi, sposobne ruke i ironian izraz; trajan, inilo se Milesu, i ne nuno upuen posebno njemu. Bonn i Miles ljapkali su po movari, dok su dva inenjerska tehniara u crnim termikim
kombinezonima sjedila na tekom hoverkombiju, sigurno parkiranom na oblinjem kamenom izboju. Sunce je bilo blijedo, neprekidni vjetar hladan i vlaan.
"Probajte tamo negdje, gospodine", predloio je Miles, pokazujui rukom, pokuavajui procijeniti uglove i udaljenosti na mjestu koje je prije bio vidio samo u sumrak. "Mislim da ete se morati spustiti barem dva metra."
Porunik Bonn uputio mu je neveseo pogled, podignuo svoju dugu metalnu sondu u okomit poloaj, i gurnuo je u movaru. Zapela je skoro odmah. Miles se zbunjeno namrtio. Kli-ziVnica sigurno nije doplutala natrag na povrinu...
I Bonn je, bez uzbuivanja, pritisnuo svom teinom na ipku i okrenuo. Poela se probijati prema dolje.
"Na to ste naletjeli?" upita Miles.
"Led", zaguna Bonn. "Trenutano debeo oko tri centimetra. Stojimo na sloju leda, ispod ove povrinske vlage, kao smrznuto jezero, samo stoje ovo smrznuto blato."
Miles je eksperimentalno lupio nogom. Vlano, ali vrsto. Otprilike onako kako je djelovalo kad se ulogorio ovdje.
Promatrajui ga, Bonn je dodao: "Debljina leda se mijenja s vremenskim prilikama. Od nekoliko centimetara do tvrdo--do-dna. Usred zime, na ovoj movari bi mogao parkirati teretni shuttle. Doe ljeto i led se stanji. Moe se istopiti od naizgled vrstog do tekueg u nekoliko sati, kad je temperatura odgovarajua, i opet natrag."
"Mislim... da sam to otkrio."
"Gurni", naredio je Bonn lakonski, i Miles je prihvatio ipku i pomogao gurnuti. Osjetio je krckanje kad su proli kroz sloj leda. A da se temperatura malo vie spustila, one noi kad je potonuo, i blato se smrzlo, bi li se uspio probiti kroz ledeni pokrov? Zadrhtao je u sebi, i dopola povukao zatvara kabanice, preko crne trenirke.
"Hladno?" upita Bonn. "Razmiljam."
"Dobro. Neka vam to prijee u naviku." Bonn je dodirnuo jednu tipku, i sonar na sipki je pisnuo neugodno visokom frekvencijom. Ekran je pokazivao krupni suzoliki obris nekoliko metara dalje. "Evo je." Bonn je proitao brojke na ekranu. "Stvarno je tamo dolje, zar ne? Pustio bih vas da je iskopate ajnom liicom, zastavnice, ali pretpostavljam da bi zima stigla prije nego to zavrite." Uzdahnuo je, i zabuljio se dolje u Milesa kao da zamilja prizor.
I Miles gaje mogao zamisliti. "Da, gospodine", ree oprezno.
Izvukli su sondu natrag. Hladno blato uinilo je povrinu skliskom pod njihovim rukavicama. Bonn je oznaio mjesto i mahnuo tehniarima. "Ovamo, deki!" Odmahnuli su, skoili dolje s hovera, i uli u kabinu. Bonn i Miles sklonili su se s puta, na kamenje prema meteorolokoj stanici.
Hover je zacvilio u zraku i smjestio se iznad movare. Njegov teretni svemirski vuni zrak krenuo je prema dolje. Blato, biljno tkivo i led buno su prasnuli u svim smjerovima. U nekoliko minuta, zrak je stvorio blatni krater, sa svjetlucavim biserom na dnu. Stijenke kratera odmah su se poele uruavati, ali operater hovera suzio je zrak i promijenio mu smjer, i klizimica se podigla, buno se oslobaajui iz svojeg leaja. Ispuhano sklonite odbojno je mlataralo na lancu. Ho-verkombi je oprezno spustio svoj teret na kamenjar, i sletio kraj njega.
Bonn i Miles su prili da pregledaju promoene ostatke. "Niste bili u tom sklonitu, je 1', zastavnice?" rekao je Bonn, gurkajui ga nogom.
"Da, gospodine, bio sam. ekao sam dan. I... zaspao sam." "Ali ste izili prije nego to je potonulo."
"Pa, nisam. Kad sam se probudio, bilo je ve potpuno pokriveno."
Bonnove iskoene obrve su se podigle. "Kako duboko?" Milesov isprueni dlan zastao je u visini njegove brade. Bonn je djelovao zaueno. "Kako ste se izvukli?"
"Teko. Adrenalinom, mislim. Iskliznuo sam iz izama i hlaa. to me podsjetilo, mogu li odvojiti trenutak da potraim svoje izme, gospodine?"
Bonn je mahnuo rukom, i Miles se vratio natrag do bare, kruei oko prstena blata koje je razlio vuni zrak, zadravajui se na sigurnoj udaljenosti od kratera koji se sad punio vodom. Pronaao je jednu blatnjavu izmu, ali ne i drugu. Da je sauva, za sluaj da mu jednog dana amputiraju nogu? Vjerojatno bi i to bila kriva noga. Uzdahnuo je, i popeo se natrag k Bonnu.
Bonn se namrtio na unitenu izmu koja je visjela u Mi-lesovoj ruci. "Mogli ste poginuti", rekao je tonom kao da je to tek sad shvatio.
"Tri puta. Uguen u sklonitu, zarobljen u blatu ili smrznut dok sam ekao na pomo."
Bonn gaje prodorno promotrio. "Stvarno." Odmaknuo se od ispuhanog sklonita, polako, kao da trai iri pogled. Miles ga je slijedio. Kad su se udaljili tako da ih tehniari ne uju, Bonn je zastao i zagledao se u baru. Razgovornim glasom, primijetio je: "uo sam  neslubeno  da se neki tehniar iz voznog parka po imenu Pattas hvalio jednom svom prijatelju kako vam je namjestio. I da ste bili preglupi da shvatite podvalu. Takvo hvalisanje moglo je biti... dosta glupo, da ste poginuli."
"Da sam poginuo, ne bi bilo vano je li se hvalio ili nije", Miles je slegnuo ramenima. "Ono to bi promaklo slubenoj istrazi, sigurno bi pronala Carska sluba sigurnosti."
"Znali ste da su vam smjestili?" Bonn je prouavao obzorje.
"Da."
"Onda me udi to niste pozvali CarSig."
"Oh? Razmislite o tome, gospodine."
Bonnov pogled vratio se do Milesa, kao da pravi popis njegovih neprivlanih izoblienosti. "Ne shvaam vas, Vorkosi-gan. Zato su vas pustili u vojnu slubu?"
"to mislite?"
"Vorske privilegije." "Pogodili ste od prve."
"Pa onda zato ste ovdje? Privilegirani Vorovi se alju u Stoer."
"Vorbarr Sultana je predivna u ovo doba godine", rekao je Miles popustljivo. A kako se ovog asa tamo svia njegovu roaku Ivanu? "Alija sam htio poloaj na brodu."
"I niste ga mogli dobiti?" ree Bonn sumnjiavo.
"Reeno mi je da ga moram zasluiti. Zato sam ovdje. Da dokaem kako mogu izai na kraj s vojskom. Ili... da ne mogu. Da pozovem opor vukova iz CarSiga u prvom tjednu svog dolaska kako bi prevrnuli bazu i sve u njoj naglavake u potrazi za zavjerama  koje, po mom sudu, ne postoje  ne bi me pribliilo cilju. Koliko god bi moda bilo zabavno." Zapetljane optube, njegova rije protiv njihove dvije  ak i daje Miles pogurao stvar do slubene istrage s brzopentom, da dokae kako je u pravu, guva bi mu openito govorei nakodila znatno vie nego dvojici njegovih muitelja. Ne. Nikakva osveta nije bila vrijedna Princa Serga.
"Vozni park je unutar Inenjeringa. Da se Carska sigurnost obruila na njih, obruili bi se i na mene." Bonnove smee oi su zasjale.
"Slobodno se vi obruite na koga god elite, gospodine. Ali ako imate neslubene izvore informacija, znai da imate i neslubene naine da poaljete obavijesti. I konano, imate samo moju rije za ono to se dogodilo." Miles je podigao svoju beskorisnu jedinu izmu, i bacio je natrag u baru.
Zamiljeno, Bonn ju je promatrao kako leti i pada natrag u bazeni smee blatnjave vode. "Rije jednog vorskog baruna?"
"Ne znai nita u ovim danima propasti." Miles je pokazao zube u nekoj vrsti smijeka. "Pitajte koga hoete."
"Ha." Bonn je stresao glavom, i krenuo natrag prema hover-kombiju.
Idueg jutra Miles se prijavio u baraku odravanja za drugu polovinu posla oko povratka klizimice, ienje cjelokupne opreme okovane blatom. Sunce je danas bilo sjajno, i bilo je na nebu ve satima, ali Milesovo tijelo je znalo da je tek pet sati. Sat nakon to je krenuo s poslom, poeo se zagrijavati, bolje se osjeati, i hvatati ritam.
U 06.30 stigao je bezizraajni porunik Bonn, i dao Milesu dva pomonika.
"Oho, kaplar Olney, tehniar Pattas. Opet se sreemo." Miles se nasmijeio s otrovnom veselou. Par je izmijenio jedan nelagodan pogled. Miles je zadrao potpuno miran izraz.
A zatim je natjerao sve, poevi od sebe, na otar posao. Razgovor kao da se sam od sebe sveo na kratke, oprezne teh-nikalije. Do trenutka kad je Miles morao prekinuti i otii se javiti poruniku Ahnu, klizimica i veina opreme bili su vraeni u stanje bolje nego ono u kojem ih je Miles preuzeo.
Dvojici svojih pomonika, koji su od neizvjesnosti stigli do neega vrlo slinog panici, najsrdanije je poelio dobar dan. Pa, ako do sada nisu shvatili, onda su stvarno beznadni sluajevi. Miles se gorko zapitao zato se ini da ima toliko vie sree u uspostavljanju odnosa s pametnim ljudima kao to je Bonn. Cecil je bio u pravu, ako Miles ne uspije prokljuviti kako da zapovijeda i glupima, nikad nee uspjeti kao asnik u Slubi. Ili bar ne u logoru Permafrost.
Sljedeeg jutra, treeg od slubenih sedam kaznenih, Miles se javio naredniku Neuveu. Narednik je zatim predao Milesu klizimicu punu opreme, disk prirunika za opremu, i raspored odravanja kanalizacije i cjevovoda u bazi Lazkowski. Oito, bit e to jo jedno iskustvo uenja. Miles se pitao je li general Metzov osobno odabrao ovaj zadatak. Pretpostavljao je da jest.
S dobre strane, opet je imao svoja dva pomagaa. Ovaj konkretan posao civilne inenjerije nije, izgleda, nikad prije zapao ni Olnevja ni Pattasa, pa nisu imali prednost boljeg poznavanja
podruja ni mogunost da Milesu podmetnu nogu. Morali su prekidati posao i prvo itati prirunike kao i on. Miles je trebao procedure i upravljao postupcima u dobru raspoloenju koje se pribliavalo manijakalnosti kako su njegovi pomagai postajali sve smrknutiji.
Konano, bilo je neke zanimljivosti u lukavo smiljenim sredstvima za ienje cijevi. Bilo je kemijskih spojeva koji su imali neke vojne osobine, kao recimo sposobnost da u trenutku rastope bilo to, ukljuujui i ljudsko meso. U sljedea tri dana Miles je nauio vie o infrastrukturi baze Lazkowski nego to je ikad pomislio da e uope poeljeti doznati. ak je izraunao i toku gdje bi jedna dobro smjetena eksplozija mogla sruiti itav sistem, ako ikad odlui da eli unititi mjesto.
estog dana, Miles i njegova ekipa bili su poslani da oiste zaepljeni cjevovod vani kraj polja za vjebu. Bilo ga je lako ugledati. Srebrni plat vode lickao je uzdignutu cestu s jedne strane; na drugoj je samo slabani trak prodirao i nestajao na dnu dubokog jarka.
Miles je uzeo dugaku teleskopsku ipku sa stranjeg sjedala njihove klizimice, i gurnuo je dolje u neprozirnu povrinu vode. inilo se da nita ne prijei prolaz na poplavljenom kraju cjevovoda. to god bilo, moralo se zaglaviti dublje unutra. Veselje. Dodao je ipku natrag Pattasu, odetao do druge strane ceste, i zabuljio se dolje u jarak. Cjevovod je, primijetio je, bio malo preko pola metra u promjeru. "Daj mi lampu", rekao je Olnevju.
Skinuo je parku i bacio je u klizimicu, onda se spustio dolje u jarak. Uperio je svjetlo u otvor. Cjevovod je oito imao blagi zavoj; nije nita vidio. Uzdahnuo je, razmatrajui relativne irine Olnevjevih, Pattasovih i svojih vlastitih ramena.
Moe li ita biti dalje od brodske slube nego to je ovo? Najblie to je ikad doao bilo emu slinom ovome bilo je povlaenje po piljama u planinama Dendarii. Zemlja i voda, protiv vatre i zraka. inilo se da nakuplja prokleto veliku zalihu yina, koliina yanga koja e morati uspostaviti ravnoteu bit e nevjerojatna.
vre je prihvatio svjetiljku, spustio se na ruke i koljena, i zavukao se u odvod.
Ledena voda natopila je tkaninu na koljenima njegove crne trenirke s odrvenjujuim uinkom. Voda je curila oko vrha jedne od njegovih rukavica. Osjetio ju je na zglobu kao otricu noa.
Miles je naas pomislio na Olnevja i Pattasa. U zadnjih nekoliko dana razvili su hladan, razumno uspjean radni odnos zasnovan, Miles se nije zavaravao, na strahu od Boga koje je u tu dvojicu ucijepio Milesov aneo uvar, porunik Bonn. Kako je uope Bonn postizao taj tihi autoritet? To je morao otkriti. Bonn je bio dobar u svome poslu, za poetak, ali to jo?
Miles je zaao u zavoj, osvijetlio prepreku, i ustuknuo, psujui. Zastao je na trenutak da povrati dah, paljivije promotrio zaepljenje i natrake se vratio van.
Uspravio se na dnu jarka, izravnavajui kraljenicu, jedan po jedan kripavi prljen. Kaplar Olney provirio je glavom preko ograde na cesti, iznad njega. "Sto je to unutra, zastavnice?"
Miles mu se osmjehnuo, jo uvijek hvatajui dah. "Par izama."
\    "To je sve?" ree Olney. \ "Jo su na vlasniku."
ETVRTO POGLAVLJE
Miles je pozvao lijenika baze preko komlinka u klizimici, hitno zahtijevajui njegovu prisutnost s forenzikom opremom, vreom za tijelo i medicinskim prijevozom. Miles i njegova ekipa zatim su zatvorili gornji dio odvoda plastinim znakom na silu posuenim s praznog polja za vjebu. Sad ve toliko promoen i smrznut da mu je bilo svejedno, Miles je otpuzao natrag kroz cjevovod da privee konopac na anonimne lanke u izmama. Kad je iziao, lijenik i njegov pomonik ve su bili stigli.
Lijenik, krupan, proelav ovjek, sumnjiavo je virnuo u odvodnu cijev. "to ste tamo vidjeli, zastavnice? to se dogo-, dilo?"
"S ovog kraja ne vidim nita osim nogu, gospodine", izvijestio je Miles. "Ali poteno se zaglavio tamo unutra. Blato iz odvoda je iznad njega, pretpostavljam. Morat emo vidjeti to e se izliti zajedno s njim."
"Prokletstvo, to je traio tamo unutra?" Lijenik je po-eao svoj pjegavi skalp.
Miles rairi ruke. "Izgleda kao udan izbor naina za samoubojstvo. Sporo i nesigurno, bar to se tie utapanja kao metode."
Lijenik je podigao obrve slaui se. Miles i lijenik morali su dodati svoje teine na konopac uz Olnevja, Pattasa i medi-cinca prije nego se ukoeni obris u cjevovodu poeo kriputavo oslobaati.
"Zaglavio se", primijetio je medicinac gunajui. Tijelo je konano s trzajem izletjelo, praeno provalom prljave vode. Pattas i Olney buljili su s odreene udaljenosti; Miles se zalijepio za lijenikovo rame. Mrtvo tijelo, odjeveno u promoenu crnu trenirku, bilo je votano i plavo. Ploice na ovratniku i sadraj depova identificirali su ga kao vojnika iz Opskrbe. Tijelo mu nije imalo nikakvih oitih povreda, osim natuenih ramena i istruganih dlanova.
Lijenik je odsjeno izgovarao, prve nijene opaske u svoj diktafon. Nikakvih slomljenih kostiju, nikakvih plikova koji bi ukazivali na djelovanje disruptora ivaca. Preliminarna pretpostavka, smrt od utapanja ili smrzavanja ili oboje, unutar posljednjih dvanaest sati. Iskljuio je diktafon i dodao preko ramena: "Preciznije podatke u imati tek kad ga otvorimo u ambulanti."
"Ovakve stvari se ovdje esto dogaaju?" upitao je Miles blago.
Lijenik mu je dobacio kiseo pogled. "Svake godine rasporim nekoliko idiota. to moete oekivati, kad stavite pet tisua klinaca u od osamnaest do dvadeset godina zajedno na otok i kaete im da se igraju rata? Priznajem, ovaj je izgleda otkrio potpuno nov nain da sam sebe rokne. Valjda ovjek ui dok je iv."
"Znai mislite da sije to sam uinio?" Istina, bilo bi zaista teko ubiti ovjeka i onda ga zagurati tu unutra.
Lijenik je odetao do cjevovoda i unuo, zurei unutra. "Tako izgleda. Ah, biste li bacili jo jedan pogled unutra, zastavnice, za svaki sluaj?"
"U redu, gospodine." Miles se nadao da mu je to posljednji izlet. Nikad ne bi pomislio da ienje odvoda moe ispasti tako... uzbudljivo. Skliznuo je cijelim putem pod cestu do plastine ploe na drugom kraju, provjeravajui svaki centimetar, ali pronaao je samo mrtvaevu isputenu depnu svjetiljku. Tako, dakle. Vojnik je oito namjerno uao u cijev. S nekom namjerom. Kakvom namjerom? Zato bi iao plaziti po cjevo-
vodu usred noi i usred teke oluje? Miles se izvukao van i predao svjetiljku lijeniku.
Zatim je pomogao medicincu i lijeniku da smjeste tijelo u vreu i natovare ga, a onda je naredio Olnevju i Pattasu da maknu plou koja je zatvarala cijev i vrate je na njeno mjesto. Smea voda je pokuljala, brujei, s donjeg dijela cjevovoda i istoila se dolje u jarak. Lijenik je zastao s Milesom, oslonjen na ogradu ceste, promatrajui kako razina vode u malom jezeru pada.
"Mislite da bi jo netko mogao biti na dnu?" upitao je Miles morbidno.
"Ovaj mali je jutros jedini nedostajao na prozivci", odvratio je lijenik, "tako da vjerojatno nema nikog." Ipak, nije djelovao kao da bi se kladio u to.
Jedina stvar koja se jo pojavila, kad se razina vode spustila, bila je vojnikova promoena parka. Bio ju je oito prebacio preko ograde prije nego to se zavukao u cjevovod, a odande je pala ili odletjela u vodu. Lijenik ju je ponio sa sobom.
"Prilino ste mirni", primijetio je Pattas, kad se Miles okrenuo od medicinskog transportera a lijenik i njegov pomonik se odvezli.
Pattas nije bio ba puno stariji od Milesa. "Zar nikad niste bili u dodiru s mrtvacem?"
"Ne. A vi?"
"Da."
"Gdje?"
Miles je oklijevao. Dogaaji od prije tri godine bljesnuli su mu kroz sjeanje. Kratki mjeseci u kojima se naao u oajnikoj borbi, daleko od doma, nakon to se sluajno pridruio skupini svemirskih plaenika, bili su tajna koju ovdje nije mogao spomenuti ili ak natuknuti. Redovne carske snage ionako su prezirale plaenike, ive ili mrtve. Ali rat na Tau Verde jasno gaje nauio razlici izmeu "vjebe" i "stvarnosti", izmeu rata i ratnih igara, i pokazao mu da smrt ima i profinjenijih vektora
osim izravnog dodira. "Prije", rekao je Miles svisoka. "Nekoliko puta."
Pattas je slegnuo ramenima, udaljujui se. "Pa", priznao je nevoljko preko ramena, "bar se ne bojite zaprljati ruke. Gospodine."
Milesove obrve zbunjeno su se skupile. iVe. Toga se ne bojim.
Miles je oznaio odvod kao "oien" na svojoj ploi za izvjea, predao klizimicu, opremu i vrlo pokorne Olnevja i Patta-sa natrag naredniku Neuveu u Odravanju, i krenuo prema asnikoj vojarni. Nikad u ivotu nije jae elio vrui tu.
ljapkao je niz hodnik prema svojoj sobi kad je neki asnik provirio glavom kroz jedna vrata. "Ah. Zastavnik Vorkosigan?"
"Da?"
"Imali ste videopoziv prije nekog vremena. Kodirao sam vam povratni poziv."
"Poziv?" Miles je zastao. "Otkud?" "Vorbarr Sultana."
Miles je u elucu osjetio hladnou. Neka hitna stvar kod kue? "Hvala." Promijenio je smjer, i uputio se ravno prema kraju hodnika i videogovornici koju su dijelili svi asnici na ovoj razini.
Mlitavo je skliznuo u sjedalo i zatraio poruku. Nije prepoznao broj. Unio gaje, zajedno sa svojim kreditnim kodom, i priekao. Zazvonilo je nekoliko puta, a onda videoploa siktavo oivi. Privlano lice njegova roaka Ivana pojavilo se na ploi, i nasmijeilo mu se.
"Ah, Miles. Evo i tebe."
"Ivane! Gdje si to, dovraga? Stoje to?"
"Oh, kod kue sam. I pri tome ne mislim kod mame. Mislio sam da bi te veselilo vidjeti moj novi stan."
Miles je imao maglovit, dezorijentirajui dojam da se nekako povezao s nekim paralelnim svemirom ili drugom as-
tralnom razinom. Vorbarr Sultana, da. On je i sam jednom ivio u prijestolnici, valjda u nekom prijanjem ivotu. Prije eona i eona.
Ivan je podigao svoj videoodailja i vrtoglavo zamahao njime uokolo. "Potpuno je namjeten. Preuzeo sam ga od jednog satnika iz Operacija kojeg su premjestili na Komarr. Izvrsna prilika. Tek sam se juer uselio. Vidi li balkon?"
Miles je vidio balkon, okupan kasnopodnevnim suncem boje toplog meda. Obrisi Vorbarr Sultane podizali su se kao grad iz bajke, plivajui u ljetnoj izmaglici iza sebe. Grimizno cvijee rasipalo se preko ograde balkona, tako crveno u sjajnom svjetlu da su ga oi skoro zaboljele. Milesu je dolo da zaslini, ili da se rasplae. "Lijepo cvijee", zagrcnuo se.
"Da, cura mi gaje kupila."
"Cura?" Ah, da, ljudska bia su jednom davno postojala u dva spola. Jedan od njih je mirisao mnogo bolje od onog drugog. Mnogo. "Koja?"
"Tatya."
"Jesam lije upoznao?" Miles se muio da se prisjeti.
"Ne, ova je nova."
Ivan je prestao mahati videoodailjaem, i ponovno se pojavio na videoploi. Milesova uznemirena osjetila su se malo smirila. "Pa, kakvo je vrijeme tamo gore?" Ivan se poblie zagledao u njega. "Ti si to mokar? to si radio?"
"Forenziko... vodoinstalaterstvo", odgovorio je Miles nakon stanke.
"to?" Ivanovo elo se namrtilo.
"Nije vano." Miles je kihnuo. "Gle, drago mije vidjeti poznato lice i tako to", i zaista mu je bilo drago  neka bolna, udna dragost, "ali ja sam ovdje usred radnog dana."
"Ja sam zavrio svoju smjenu prije nekoliko sati", primijeti Ivan. "Jo malo i vodim Tatyu na veeru. Jedva si me uhvatio. Pa samo mi na brzinu reci, kakav je ivot u pjeatvu?"
"Oh, sjajan. Baza Lazkowski je prava stvar, zna." Miles nije pojasnio kakva prava stvar. "Nije to... skladite za viak vorskih barunica kao stoje Carski stoer."
"Ja radim svoj posao!" rekao je Ivan, zvuei pomalo uvrijeeno. "Zapravo, svidio bi ti se moj posao. Obraujemo podatke. Zadivljujue je koliko podataka Operacije provare tijekom samo jednog dana. Kao da si na vrhu svijeta. To bi bila taman tvoja brzina."
"udno. Meni se ini da bi baza Lazkowski bila taman tvoja brzina, Ivane. Misli da su nam moda zamijenili naredbe?"
Ivan je potapao rub svoga nosa i iskesio se. "Ne bih znao." Raspoloenje mu se smirilo s bljeskom stvarne zabrinutosti. "Ti se, ah, snalazi tamo gore, ha? Ne izgleda ba dobro."
"Proveo sam neobino jutro. Ako se konano izgubi, mogao bih se istuirati."
"Oh, dobro. Pa, uvaj se." "Uivaj u veeri." "Svakako. Bok."
Glasovi iz nekog drugog svemira. I jo k tome, Vorbarr Sultana. Bila je udaljena samo nekoliko sati suborbitalnog leta. U teoriji Miles se osjetio neodreeno utjeenim to se sjetio da itav planet ipak jo nije spao na olovnosiva obzorja otoka Kyril, ak i ako je njegov dio planeta tako djelovao.
Milesu je bilo teko usredotoiti se na vrijeme, ostatak toga dana. Na sreu, njegov pretpostavljeni to ba nije primijetio. Jo od potonua klizimice Ahn je razvio sklonost da u Milesovoj blizini potone u nervoznu tiinu punu grizoduja, osim kad bi ga se prodrmalo izravnim pitanjem. Kad su njegove dnevne obveze zavrile, Miles se uputio ravno u ambulantu.
Lijenik je jo radio, ili je barem sjedio za svojom stolnom konzolom kad je Milesova glava provirila kroz vrata. "Dobar veer, gospodine."
Lijenik je podigao pogled. "Da, zastavnice? Stoje?"
Miles je to prihvatio kao dovoljan poziv usprkos nimalo ohrabrujuem tonu glasa, i uvukao se unutra. "Pitao sam se to ste otkrili o onom tipu kojega smo jutros izvukli iz cjevovoda."
Lijenik slegne ramenima. "Nije se imalo to otkriti. Identifikacija je u redu. Umro je od utapanja. Svi tjelesni i metaboliki pokazatelji  stres, hipotermija, hematomi  ukazuju na to da je tamo bio zaglavljen neto manje od pola sata prije smrti. Zakljuio sam da se radi o nesretnom sluaju."
"Da, ali zato?"
"Zato?" Lijenikove obrve su se podigle. "Sam je sebe rok-nuo, trebali biste to njega pitati, ha?"
"Zar vi ne elite doznati?" "S kojom svrhom?"
"Pa... da biste znali, pretpostavljam. Da budete sigurni da ste u pravu."
Lijenik se suho zagleda u njega.
"Ne sumnjam u vae medicinske nalaze, gospodine", doda Miles uurbano. "Ali sve je to tako prokleto udno. Zar niste znatieljni?"
"Vie ne", ree lijenik. "Uvjeren sam da se ne radi o samoubojstvu ili neem sumnjivom, pa onda, kakve god bile pojedinosti, na kraju se moraju svesti na smrt od gluposti, zar ne?"
Miles se zapitao bi li tako glasio i lijenikov konani epitaf za njega, daje bio potonuo s klizimicom. "Valjda, gospodine."
Kasnije, kad je zastao na vlanom vjetru pred ambulantom, Miles je oklijevao. Le, konano, nije bio njegovo privatno vlasnitvo. Nije se moglo rei  tko prvi, njegova djevojka. Prepustio je cijelu situaciju odgovarajuim vlastima. Vie nije bila u njegovim rukama. Pa ipak...
Jo je preostalo nekoliko sati dnevnog svjetla. Miles je, u tim skoro beskrajnim danima, i tako imao problema sa spavanjem.
Vratio se u svoju sobu, navukao trenirku i teniske, i krenuo na tranje.
Cesta je bila samotna, vani kraj praznih polja za vjebu. Sunce je poput raka plazilo prema obzoru. Miles je iz trka preao natrag u hod, zatim jo usporio. Longete su ga uljale ispod hlaa. Jednog vrlo skorog lijepog dana odvojit e vrijeme da da zamijeniti krhke duge kosti svojih nogu sinteti-kom. to se toga tie, kirurki zahvat bi mogao biti kvazile-galan nain da se izvue s otoka Kyril, ako stvari postanu neizdrljive, prije nego to proe njegovih est mjeseci. Ali djelovalo je pomalo kao varanje.
Pogledao je oko sebe, pokuavajui zamisliti taj okoli u tami i s tekom kiom. Da je bio na mjestu onog vojnika, vukui se niz ovu cestu negdje oko ponoi, to bi vidio? Sto je uope moglo ovjekovu pozornost privui jarku? I prije svega, zato bi, kvragu, netko uope dolazio ovamo usred noi? Ova cesta nije vodila nikamo osim do trkalita sa zaprekama i streljane.
Eto i jarka... ne, njegov je jarak onaj sljedei, malo dalje. etiri cjevovoda probijala su uzdignutu cestu uzdu ovoga, pola kilometra dugakog ravnog dijela. Miles je pronaao pravi jarak i naslonio se na ogradu, buljei dolje u sad mlitavi traak vode iz odvoda. Sad u njemu nije bilo nieg privlanog, to je bilo sigurno. Zato, zato, zato...?
Miles se uspeo na viu stranu ceste, prouavajui povrinu puta, ogradu, promoeno smee grmlje jo dalje. Doao je do zaokreta i krenuo natrag, prouavajui i suprotnu stranu. Stigao je natrag do prvog jarka, na onom kraju ravnog dijela koji je gledao prema bazi, a da nije otkrio nikakav armantan ni zanimljiv pogled.
Smjestio se na ogradu i zamislio se. U redu, vrijeme je da proba s malo logike. Kakav je to sveproimajui osjeaj naveo ovjeka da se zaglavi u odvodnoj cijevi, usprkos oitoj opasnosti? Bijes? to je slijedio? Strah? to je moglo slijediti nje-
ga? Zabuna? Miles je znao sve o zabunama. to ako je odabrao pogrean cjevovod...?
Naglo, Miles je skliznuo dolje u prvi jarak. Ilije ovjek me-todino iao kroz sve cjevovode  ako je tako, je li iao od baze prema van ili od polja za vjebu prema natrag?  ili je u mraku promaio svoj cilj i uao u pogrenu cijev. Miles e pro-puzati kroz sve ako bude morao, ali radije bi daje od prve bio u pravu. ak i ako ga nitko ne gleda. Ovaj cjevovod bio je u promjeru malo iri od onog drugog, smrtonosnog. Miles je provukao svoju depnu svjetiljku kroz pojas, spuznuo unutra, i poeo ga prouavati centimetar po centimetar.
"Ah", dahnuo je zadovoljno, na pola puta ispod ceste. Tu je bila nagrada, zalijepljena promoenom ljepljivom vrpcom na polukruni svod cjevovoda. Neki paket, omotan u vodootpor-nu plastiku. Kako zanimljivo. Ispuzao je van i sjeo na otvor cjevovoda, ne marei za vlagu ali pazei da se zadri van dometa pogleda odozgo, s ceste.
Smjestio sije paket u krilo i prouio ga s ugodnim osjeajem iekivanja, kao da se radi o roendanskom daru. Mogu li to biti droge, verc, tajni dokumenti, opljakani novac? Osobno, Miles se nadao tajnim dokumentima, premda je bilo teko ikoga zamisliti kako ita na otoku Kyril proglaava tajnom, osim moda izvjea o uinkovitosti. Droge bi bile dobre, ali pijunska grupa bila bi naprosto predivna. Postao bi heroj Sigurnosti  mata mu je jurila dalje, ve smiljajui sljedei potez u njegovoj potajnoj istrazi. Pratei mrtvaev trag preko siunih naznaka do nekog kolovoe, tko zna kako visoko? Dramatina uhienja, moda i pohvala od samog Simona Illvana... Omot je bio kvrgav, ali je tiho pucketao  plastine folije?
S lupajuim srcem, paljivo ga je otvorio  i splasnuo u zapanjenom razoaranju. Jedan bolni uzdah, napola smijeh, napola stenjanje, proao mu je preko usana.
Kolai. Nekoliko tuceta tortica, neka vrsta minijaturnih pita sa eernim preljevom i punjenih ueerenim voem, koje su se pekle, tradicionalno, za proslavu sredine ljeta. Mjesec i pol stari ustajali kolai. Kakav razlog za smrt...
Milesova mata, potaknuta znanjem o ivotu u vojarni, spremno je ocrtala ostatak. Vojnik je dobio taj paket od neke djevojke/majke/sestre, i htio gaje zatititi od svojih prodrljivih sustanara, koji bi ga cijelog smazaali u nekoliko sekundi. Moda ih je ovjek, gladan doma, izdavao samom sebi komad po komad u produenom mazohistikom ritualu, zadovoljstvo i bol koji su se mijeali sa svakim zalogajem. Ili ih je moda jednostavno spremio za neku posebnu priliku.
Onda su dola dva dana neobino snanih kia, i ovjek se poeo bojati za ah, vodootpornost svoga blaga. Doao je ovamo da spasi skrivenu zalihu, promaio je prvi jarak u mraku, uao u drugi u oajnikoj odlunosti dok se voda podizala, prekasno shvatio svoju pogreku.
Tuno. Pomalo gadljivo. Ali nimalo korisno. Miles je uzdahnuo, ponovno zamotao tortice, i otkaskao s paketom pod rukom, natrag u bazu, da preda omot lijeniku.
Lijenikov jedini komentar, kad ga je Miles uhvatio i objasnio mu svoj pronalazak, bio je "Aha. Kako sam i rekao, smrt od gluposti." Odsutno, zagrizao je jednu torticu i mrcnuo.
Milesovo vrijeme na dunosti odravanja zavrilo je idueg dana a da u kanalizaciji nije pronaao nita to bi bilo zanimljivije od utopljenog ovjeka. Vjerojatno je tako bilo i bolje. Sljedeeg dana Ahnov uredski kaplar vratio se sa svoga dugog dopusta. Miles je otkrio daje kaplar, koji je u meteorolokom uredu radio ve neke dvije godine, pravi bunar veine znanja kojeg se Miles bio muio stei u protekla dva tjedna. Meutim, nije imao Ahnov nos.
Ahn je zaudo napustio logor Permafrost trijezan, preavi preko rampe transportera na vlastiti pogon. Miles je otiao do shuttlea da ga isprati, ne posve siguran je li mu drago ili ao to meteorolog odlazi. Ahn je, meutim, djelovao sretno, njegovo snudeno lice bilo je skoro sjajno.
"Pa kamo idete, kad jednom vratite odore?" upitao ga je Miles.
"Ekvator."
"Ah? Gdje na ekvatoru?"
"Bilo gdje na ekvatoru", odvratio je Ahn vatreno.
Miles se pouzdao da e barem odabrati neko mjesto s odgovarajuom kopnenom masom pod sobom.
Ahn je oklijevao na rampi, gledajui dolje prema Milesu. "uvaj se Metzova", posavjetovao ga je konano.
Ovo upozorenje inilo se izrazito zakanjelim, i svakako izluujue neodreenim. Miles je uputio Ahnu oajan pogled, ispod podignutih obrva. "Sumnjam da u zauzeti puno mjesta u njegovu rasporedu drutvenih obveza."
Ahn se nelagodno promekoljio. "Nisam to mislio."
"to ste mislili?"
"Pa... ne znam. Jednom sam vidio..."
"to?"
Ahn strese glavom. "Nita. To je bilo davno. Puno ludih stvari se dogaalo, na vrhuncu komarrske pobune. Ali bolje da mu se kloni s puta."
"I prije sam morao izlaziti na kraj sa starim pedantima."
"Oh, nije on ba to. Ali ima jednu crtu... moe biti opasan na udan nain. Nemoj mu nikad stvarno zaprijetiti, ha?"
"Ja, da zaprijetim Metzovu?" Milesovo lice se zgrilo u za-panjenosti. Moda Ahn ipak nije bio toliko trijezan koliko je mirisao. "Pa hajde, ne moe on biti tako lo, inae mu nikad ne bi dali zapovjednitvo nad vjebenicima."
"On ne zapovijeda guterima. Oni imaju vlastito zapovjednitvo koje dolazi s njima  instruktori odgovaraju svom zapovjedniku. Metzov je zaduen samo za stalno odravanje baze. Ti si jedan napastan mali gad, Vorkosigan. Naprosto ga nemoj... nikad gurnuti preko ruba, ili e zaaliti. I to je sve to u ti rei." Ahn je odluno zatvorio usta i krenuo uz rampu.
Ve sam zaalio, htio je Miles povikati za njim. Pa, njegov kazneni tjedan je sad zavrio. Moda je Metzov tim radnim
rasporedom namjeravao poniziti Milesa, ali zapravo je bilo sasvim zanimljivo. Potapanje njegove klizimice, dakle, to je bilo poniavajue. To je sam sebi priredio. Miles je posljednji put mahnuo Ahnu dok je nestajao u transportnom shuttleu, slegnuo ramenima, i krenuo natrag preko polja prema sad ve poznatoj zgradi uprave.
Trebalo je punih nekoliko minuta, nakon to je Milesov kaplar otiao iz meteorolokog ureda na ruak, da bi Miles popustio iskuenju i poeao svrab to ga je Ahnovo upozorenje bilo posadilo u njegovu umu, i pozvao Metzovljev javni dosje na komunikacijskoj konzoli. Sam popis datuma, zaduenja i promaknua zapovjednika baze nije bio osobito informativan, premda je malo poznavanja povijesti dopunjavalo praznine meu redovima.
Metzov je uao u Slubu prije nekih trideset i pet godina. Njegova najbra promaknua dogodila su se, ne iznenaujue, za vrijeme osvajanja planeta Komarr prije otprilike dvadeset pet godina. Crvotoinama bogat sustav Komarr bio je Barravarov jedini izlaz prema veim galaktikim voritima crvotonih putova. Komarr je dokazao svoje golemo strateko znaenje za Barravar ranije u ovom stoljeu, kad je njegova vladajua oligarhija prihvatila mito i pustila cetagandsku invazijsku flotu kroz njihove crvotoine da se spusti na Barravar. Ponovno izbacivanje Centagandanaca zaokupilo je cijelu jednu generaciju Barravara. Barravar je preokrenuo svoju krvavo nauenu lekciju u vrijeme Milesova oca. Kao neizbjena popratna pojava osiguranja komarrskih vrata, Barravar se iz zaostale slijepe ulice pretvorio u manju ali znaajnu galak-tiku silu, i jo se uvijek borio s posljedicama te promjene.
Metzov je nekako uspio zavriti na pravoj strani za vrijeme Vordarianova pretendenstva, potpuno barravarskog pokuaja otimanja vlasti iz ruku cara Gregora i njegova regenta, prije dvije dekade  odabir pogrene strane u tom graanskom sukobu bilo bi Milesovo prvo obrazloenje zato je jedan tako naizgled sposoban asnik zavrio brojei svoje kasne godine na ledu otoka Kyril. Ali potpun zastoj u Metzovlje-
voj karijeri kao daje doao za vrijeme komarrske pobune, prije nekih esnaest godina. U njegovu dosjeu nije bilo nikakve naznake osim upuivanja na jedan drugi dosje. S kodom Carske sigurnosti, Miles ga je odmah prepoznao. Znai, od toga nita.
Ili moda neto. Zamiljeno stisnutih usana, Miles je unio jo jedan kod u svoju komkonzolu.
"Operacije, ured komodora Jolifa", poeo je Ivan formalno kad mu se lice stvorilo na vid ploi komkonzole, zatim, "Oh, zdravo, Miles. to se dogaa?"
"Bavim se malim istraivanjem. Mislio sam da bi mi ti mogao pomoi."
"Mogao sam misliti da me ne bi nazvao u Stoer samo iz drutvenih razloga. to bi htio?"
"Ah... jesi li sam u uredu, sada?"
"Aha, starije zapeo na nekakvoj komisiji. Zgodna mala uzbuna  teretnjak s barravarskom registracijom zaustavljen je na Hegenskoj Osi  u stanici Vervain  osumnjien za pijunau."
"Moemo li doi do njega? Prijetiti spasilakom ekspedicijom?"
"Ne preko Pola. Nikakvo barravarsko vojno vozilo ne moe skoiti kroz njihove crvotoine i toka."
"Mislio sam da smo nekakvi prijatelji s Polom."
"Nekakvi. Ali Vervainci su prijetili da e prekinuti diplomatske odnose s Polom, tako da su Polanci posebno oprezni. udna stvar, taj teretnjak uope nije meu naim agentima. Izgleda da se radi o potpuno izmiljenoj optubi."
Politika crvotonih putova. Taktike skakanja brodova. Upravo ona vrsta izazova za kakve je Milesa pripremilo pohaanje Carske akademije. Osim toga, na svim tim svemirskim brodovima vjerojatno je bilo toplo. Miles je uzdahnuo sa zaviu.
Ivanove oi sumnjiavo su se suzile. "Zato pita jesam li sam?"
"Hou da mi izvue jedan dosje. Davna povijest, nita aktualno", utjeio gaje Miles, i izrecitirao kod.
"Ah." Ivanova ruka krenula je da unese kod, onda stane. "Ti si lud! To je dosje Carske sigurnosti! Nema anse da to napravim!"
"Naravno da ima. Pa tamo si, zar ne?"
Ivan samozadovoljno strese glavom. "Vie nije tako. Cijeli arhivski sustav CarSiga je super osiguran. Ne moe vaditi podatke iz njega osim kroz kodirani filterski kabel, koji se mora fiziki prikljuiti. I za koji bih morao potpisati. Za koji bih morao objasniti zato mi treba i pokazati doputenje. Ima li doputenje za ovo? Ha. I mislio sam da nema."
Miles se frustrirano namrti. "Pa valjda ga moe pozvati na internom sustavu."
"Na internom sustavu, da. Ono to ne mogu uiniti jest da povezem interni sustav na bilo koji vanjski sustav koji bi preuzeo podatke. Tako da nema sree."
"Ima komkonzolu internog sustava u uredu?" "Naravno."
"Pa onda", ree Miles nestrpljivo, "pozovi dosje, okreni svoj stol, i pusti svoj vid da razgovara s mojim. To moe, zar ne?"
Ivan se poee po glavi. "Bi li to upalilo?"
"Pokuaj!" Miles je lupkao^prtima dok je Ivan okretao svoj stol i igrao se s namjetanjem otrine. Signal je bio oslabljen ali itljiv. "Eto, tako sam i mislio. Odvrti mi tekst, hoe?"
Fascinantno, potpuno fascinantno. Dosje je bio zbirka tajnih izvjea istrage CarSiga o tajanstvenoj smrti zarobljenika za kojeg je Metzov bio odgovoran, nekog komarrskog pobunjenika koji je ubio svog straara i sam bio ubijen dok je pokuavao pobjei. Kad je CarSig zatraila tijelo radi autopsije, Metzov je uruio kremirani pepeo i ispriku; da su mu samo rekli nekoliko sati kasnije da e tijelo biti potrebno, itd. Istraitelj je natuknuo neto o protuzakonitom muenju  moda osveta za smrt straara?  ali nije uspio skupiti dovoljno do-
kaza da bi dobio doputenje za uporabu brzopenta na barravar-skim svjedocima, ukljuujui tu i tehnikog zastavnika Ahna. asnik koji je vodio istragu podnio je slubeni protest na odluku svojeg pretpostavljenog o zatvaranju sluaja, i tu je bio kraj. Naizgled. Ako je u prii i bilo jo neeg, to je postojalo samo u nevjerojatnoj glavi Simona Illvana, tajnom dosjeu koji Miles nije namjeravao pokuati pozvati. Ali Metzovljeva karijera je stala, doslovce, na ledu.
"Miles", prekinuo ga je Ivan ve etvrti put, "ja zaista mislim da ne bismo to trebali raditi. Ovo su stvari iz kategorije pr erei-si-grlo-prij e- itanj a."
"Ako to ne bismo trebali raditi, onda ne bismo smjeli imati mogunost da to radimo. Jo uvijek mislim da bi morao imati kabel i za brzi transfer. Ni jedan pravi pijun ne bi bio toliko glup da sjedi u Carskom stoeru sat za satom i runo pretrauje podatke, ekajui da ga netko uhvati i strijelja."
"To je dosta." Ivan je potezom ruke zatvorio dosje Carske slube sigurnosti. Vid slika divlje je zaplesala dok je vukao svoj stol na mjesto, a zatim su se zauli zvui trljanja dok je oajniki izmom uklanjao tragove na sagu. "Ja to nisam napravio, uje?"
"Nisam mislio na tebe. Mi nismo pijuni." Miles se snudeno pokorio. "Svejedno... pretpostavljam da bi netko trebao Illvanu rei za tu malu rupu koju je previdio u svojoj organizaciji sigurnosti."
"Ne ja!"
"Zato ne ti? Predstavi mu to kao briljantnu teorijsku zamisao. Moda dobije i pohvalu. Jasno, nemoj im rei da smo to stvarno i proveli. Ili smo moda samo provjeravali tvoju teoriju, ha?"
"Ti", ree Ivan otro, "si otrov za karijeru. Nikad mi vie nemoj zacrniti ekran. Osim kod kue, naravno."
Miles se nasmijeio, i dopustio svome roaku da pobjegne. Sjedio je neko vrijeme u uredu, promatrajui raznobojne meteoroloke holoe kako svjetlucaju i mijenjaju se, i razmiljao o
zapovjedniku svoje baze, i raznim nesreama koje se mogu dogoditi prkosnim zarobljenicima.
Pa, to je sve bilo vrlo davno. I sam Metzov e vjerojatno za kakvih pet godina otii u mirovinu, sa statusom ovjeka od dvaput po dvadeset godina, i mirovinom, da se stopi s populacijom neugodnih staraca. Problem koji ne treba rjeavati nego nadivjeti, barem to se Milesa tie. Njegov konani cilj u bazi Lazkowski, podsjetio je Miles sam sebe, bio je da pobjegne iz baze Lazkowski, tiho poput dima. Metzov e s vremenom ostati za njim.
U sljedeim tjednima Miles se smirio u podnoljivoj rutini. Uz to, stigli su guteri. Svih pet tisua. Milesov status podigao se na njihovim ramenima, do skoro ljudskog bia. Baza Lazkowski trpjela je svoj prvi pravi snijeg u sezoni, dok su se dani skraivali, zajedno s umjerenim wah-wahom koji je trajao pola dana, i stoje, oboje, Miles uspio tono unaprijed predvidjeti.
Jo bolje, Miles je posve izgubio svoje mjesto najslavnijeg idiota na otoku (nedobrodola slava koju je zaradio potapanjem klizimice) zahvaljujui skupini gutera koji su jedne noi uspjeli zapaliti vlastitu vojarnu dok su pokuavali zapaliti prde. Sljedeeg dana, na sastanku asnika o protupoarnim mjerama, Milesov strateki prijedlog da se logistikim napadom na neprijateljsku zalihu goriva rijei problem, to jest da se eliminira grah s jelovnika, pao je pred jednim jedinim ledenim mrtenjem generala Metzova. Premda je, kasnije na hodniku, jedan iskreni satnik zaustavio Milesa da mu zahvali na pokuaju.
Toliko o sjaju Carske vojne slube. Miles je poeo provoditi duge sate sam u meteorolokom uredu, prouavajui teoriju kaosa, svoje ispise, i zidove. Tri mjeseca su prola, jo tri su preostala. Mrailo se.
PETO POGLAVLJE
Miles je iskoio iz kreveta i djelomino se obukao prije nego je do njegova snom omamljena mozga doprlo da galvanizirajui zvuk trube nije bilo upozorenje za wah-wah. Zastao je s izmom u ruci. Ni vatra ni neprijateljski napad. Dakle, nita iz njegova odjela, to god bilo. Ritmino zavijanje je prestalo. Imaju ljudi pravo, utnja je zlato.
Pogledao je svijetlei digitalni sat. Tvrdio je da je sredina veeri. Spavao je samo dva sata, nakon stoje iscrpljeno pao u krevet, izmoren dugim putovanjem u unutranjost otoka usred snjene oluje, da bi popravio tetu koju je vjetar nanio meteorolokoj stanici broj jedanaest. Komlink kraj njegova kreveta nije bljeskao crvenim pozivnim svjetlom da ga obavijesti o bilo kakvim nepredvienim dunostima koje bi morao obaviti. Mogao bi se vratiti u krevet.
Tiina je bila zbunjujua.
Navukao je i drugu izmu i gurnuo glavu kroz vrata. Nekoliko drugih asnika uinilo je to isto, i meusobno su raspravljali o tome to bi mogao biti uzrok uzbuni. Porunik Bonn je iziao iz svoje sobe i krenuo niz hodnik, navlaei parku. Lice mu je bilo napeto, napola od zabrinutosti, napola od mrzovolje.
Miles je dohvatio svoju parku i pojurio za njim. "Trebate pomo, porunice?"
Bonn je pogledao dolje prema njemu, i napuio usne. "Moda", priznao je.
Miles je krenuo uz njega, u sebi zadovoljan Bonnovom ne-izreenom prosudbom da bi on zaista i mogao biti od koristi. "Pa, to se dogodilo?"
"Nekakva nesrea u bunkeru za toksine materijale. Ako je to ono to mislim, mogli bismo imati pravi problem."
Izali su iz asnikih odaja kroz predvorje s dvostrukim vratima za zadravanje topline u no koja je postala kristalno hladna. Fini snijeg kripao je pod Milesovim izmama i pa-lucao po tlu noen blagim istonim vjetrom. Najsjajnije zvijezde iznad njihovih glava hrabro su se nosile sa svjetlima baze. Uli su u Bonnovu klizimicu, a dah im se dimio sve dok sustav za odmrzavanje nije proradio. Bonn je s velikim ubrzanjem krenuo iz baze na zapad.
Nekoliko kilometara nakon polja za vjebu, red humaka pokrivenih ledinom skutrio se u snijegu. Nepravilna nakupina parkiranih vozila bila je nagurana na kraju, uz rub jednog bunkera  nekoliko klizimica, ukljuujui i onu koja je pripadala efu vatrogasne slube, te medicinski transporter. Svjetlost runih svjetiljki etala je meu vozilima. Bonn je skrenuo i stao, i otvorio vrata. Miles je krenuo za njim, brzo grabei po nabijenom ledu.
Lijenik je davao uputstva dvojici medicinskih tehniara koji su utovarivali u transporter tijelo obavijeno folijom i jednog vojnika u kombinezonu, koji je drhtao i kaljao. "Svi vi, sve to imate na sebi bacite u sustav za unitavanje otpada im stignete", doviknuo je za njima. "Deke, pokrivae, udlage, sve. Potpuno tuiranje za dekontaminaciju prije nego to uope ponete brinuti o toj njegovoj slomljenoj nozi. Analgetik e ga odrati, a ako ne bude, ignorirajte ga i trljajte dalje. Sti-em odmah za vama." Lijenik je zadrhtao, okreui se sa zvidukom oaja proputenim kroz stisnute zube.
Bonn je krenuo prema vratima bunkera. "Ne otvaraj to!" viknuli su lijenik i vatrogasac zajedno. "Unutra nema vie nikoga", doda lijenik. "Svi su evakuirani."
"to se tono dogodilo?" Bonn je rukom u rukavici protrljao zamrznuti prozor ugraen u vrata, trudei se da vidi unutranjost.
"Nekoliko je momaka prenosilo zalihe da oslobode mjesto za novu poiljku koja sutra stie", brzo ga je uputio vatrogasac, porunik po imenu Yaski. "Prevrnuli su viljukar, jedan je ostao prignjeen pod njim sa slomljenom nogom."
"Za to im je trebalo... genijalnosti", ree Bonn, oito zamiljajui mehaniku viljukara.
"Mora biti da su se zafrkavali", rekao je lijenik nestrpljivo. "Ali to nije najgore. Za sobom su povukli nekoliko buradi fe-taina. I bar dva su se otvorila. Tamo unutra je sve puno fe-taina. Zapeatili smo bunker koliko smo mogli. ienje", dah-ne lijenik, "je va problem. Ja kidam odavde." Izgledao je kao da bi htio isplaziti i iz svoje koe, ne samo iz odjee. Mahnuo je, urei prema klizimici da sustigne svoje tehniare i pacijente i pridrui im se u proceduri medicinske dekontaminacije.
"Fetain!" uzviknuo je Miles zapanjeno. Bonn se hitro povukao od vrata. Fetain je bio mutagenski otrov izmiljen kao oruje zastraivanja ali nikad, koliko je Miles znao, upotrijebljen u borbi. "Mislio sam da se to vie ne koristi. Skinuto s menija." Njegov akademski teaj o kemijskim i biolokim otrovima jedva daje spominjao fetain.
"I ne koristi se", ree Bonn mrko. "Ne proizvodi se ve dvadeset godina. Koliko ja znam, ovo je moda i posljednja zaliha na Barravaru. Prokletstvo, ta burad se nije trebala otvoriti ni daje izbaena iz shuttlea."
"Ta burad je onda bar dvadeset godina stara", istaknuo je vatrogasac. "Korozija?"
"U tom sluaju", Bonn je iskrivio vrat, "to je s ostalom buradi?"
"Upravo tako", kimne Yaski.
"Zar se fetain ne unitava toplinom?" upitao je Miles nervozno, provjeravajui da ne stoje uz vjetar u odnosu na bunker. "Kemijski se raspada na bezazlene komponente, uo sam."
"Pa, ne ba bezazlene", ree porunik Yaski. "Ali barem ne razmataju svu DNK u tebi."
"Ima li tamo uskladitenih bilo kakvih eksploziva, porunice Bonn?" upita Miles.
"Ne, samo fetain."
"Kad biste bacili nekoliko plazminih mina kroz vrata, bi li fetain sav kemijski nestao prije nego se krov otopi?"
"Ne bismo htjeli da se krov otopi. Ili pod. Ako se tako neto ikad dokopa permafrosta... Ali kad bismo postavili mine na polagano isijavanje topline, i dodali i nekoliko kila neutralnog plastinog materijala, bunker bi se mogao sam zapeatiti." Bonnove usne micale su se u neujnim proraunima. "... Da, to bi radilo. Zapravo, to bi bilo najsigurniji nain da se izae na kraj s tim smeem. Osobito ako i ostala burad poinje korodirati."
"Ovisno o tome kako vjetar pue", dodao je porunik Yaski, osvrnuvi se prema bazi a zatim prema Milesu.
"Oekujemo blag istoni vjetar s padom temperature negdje oko sedam sati sutra ujutro", odgovorio je Miles na njegov pogled. "Onda e se okrenuti prema sjeveru i jae zapuhati. Mogui uvjeti za wah-wah poinju sutra naveer oko osamnaest sati."
"Znai, ako mislimo probati, moramo to uiniti veeras", ree Yaski.
"U redu", rekao je Bonn odluno. "Ja u okupiti svoju ekipu, ti okupi svoju. Ja u izvui planove bunkera, izraunat u ritam isputanja topline, i nai se s tobom i efom ordonanse u administraciji za sat vremena."
Bonn je ostavio vatrogasnog narednika na strai da uva prilaz bunkeru. Nezavidna dunost, ali ne i nepodnoljiva u tim uvjetima, a mogao se i povui u unutranjost svoje klizimice kad padne temperatura, negdje oko ponoi. Miles se s Bonnom odvezao natrag do administrativne zgrade baze da u meteorolokom uredu opet provjeri svoje prognoze o smjeru vjetra.
,\ 
Proveo je najnovije podatke kroz meteoroloka raunala, kako bi mogao Bonnu dati to tonije procjene o vektorima vjetra u sljedeem, 26.7 sati dugom barravarskom danu. Ali prije nego stoje dobio ispisani rezultat, kroz prozor je ugledao Bonna i Yaskija, dolje, kako se urno udaljavaju od zgrade administracije i nestaju u mraku. Moda su dogovorili sastanak sa efom ordonanse negdje drugdje? Miles je razmislio o tome da pojuri za njima, ali novo predvianje znatno se razlikovalo od onog prethodnog. Je li mu zaista bilo potrebno da ih ide gledati kako iste otrovni otpad? Moglo bi biti zanimljivo  s obrazovnog stajalita  ali s druge strane, on sada tamo nije imao prave uloge. Kao jedino dijete svojih roditelja  kao otac, moda, nekog budueg grofa Vorkosigana  bilo je upitno ima li se uope pravo izlagati tako opasnom muta-genskom riziku iz iste znatielje. inilo se da baza nije u izravnoj opasnosti, u najmanju ruku dok vjetar ne promijeni smjer. Ili se to kukaviluk skrivao pod maskom logike? Oprez je vrlina, prialo se.
Sada, potpuno budan i previe uzrujan da makar i zamisli povratak u san, razvlaio se po meteorolokom uredu, i dovrio sve rutinske poslove koje je tog jutra bio odgodio. Jedan sat naporna rada dokrajio je sve to je ak i izdaleka podsjealo na posao. Kad se uhvatio kako automatskim pokretima brie prainu s opreme i polica, zakljuio je da je dolo vrijeme za povratak u krevet, spavalo mu se ili ne. Ali bljesak svjetla kroz prozor zapeo mu je za oko, jedna klizimica je stala pred ulazom.
Ah, Bonn i Yaski su se vratili. Ve? To je bilo brzo, ili moda jo nisu ni poeli? Miles je otrgnuo plastinu foliju s novim oitanjima vjetra i krenuo niz stubite prema inenjerskom uredu baze, u dnu hodnika.
Bonnov ured bio je mraan. Ali svjetlo se prosipalo u hodnik iz ureda zapovjednika baze. Svjetlo, i ljutiti glasovi koji su se dizali i padali. Stiui foliju, Miles se pribliio.
Vrata unutarnjeg ureda bila su otvorena. Metzov je sjedio za svojom stolnom konzolom, jedne stisnute ake poloene na
treptavu obojenu povrinu. Bonn i Yaski stajali su napeto pred njim. Miles je paljivo zaukao folijom da objavi svoju prisutnost.
Yaskijeva glava se okrenula, pogled mu je uhvatio Mile-sov. "Poaljite Vorkosigana, on je ve mutant, zar ne?"
Miles je neodreeno salutirao i smjesta rekao: "Oprostite, gospodine, ali ne, nisam. Moj zadnji susret s bojnim otrovom nanio je teratogensku tetu, ne genetsku. Moja budua djeca trebala bi biti zdrava kao i sva ostala. Ah, poslati me kamo, gospodine?"
Metzov je pogledao prema Milesu ali nije prihvatio Yas-kijev uznemiravajui prijedlog. Miles je bez rijei predao foliju Bonnu, on ju je pogledao, namrtio se, i ljutito je zgurao u dep svojih hlaa.
"Naravno da e svi nositi zatitnu odjeu", nastavio je Metzov otro prema Bonnu. "Nisam lud."
"Ja to razumijem, gospodine. Ali ljudi odbijaju ui u bunkere ak i sa zatitnom opremom", izvijestio je Bonn bezizraajnim, mirnim glasom. "Ne mogu ih kriviti. Standardne mjere opreza su nedovoljne za fetain, po mojoj procjeni. On ima nevjerojatno veliku prodornost za svoju molekularnu teinu. Prolazi ravno kroz zatitni materijal.
"Ne moete ih kriviti?" ponovio je Metzov zaueno. "Porunice, izdali ste naredbu. Ili ste je bar trebali izdati." "Jesam, gospodine, ali  "
"Ali  dopustili ste im da osjete vau neodlunost. Vau slabost. Prokletstvo, kad izdajete naredbu trebate je izdati, ne plesuckati oko nje."
"Zato moramo uvati tu glupost?" ree Yaski nezadovoljno.
"Kroz to smo proli. Fetain je naa odgovornost", zareao je Metzov. "Imamo svoje naredbe. Ne moete od ovjeka zahtijevati poslunost koju sami niste spremni pruiti."
Kakvu to poslunost, slijepu? "Ali Odjel za istraivanja sigurno jo uvijek ima recept", ubacio se Miles, osjeajui da je
 H.HA CTCD   Dl  I l/~vl r-v
napokon poeo hvatati uznemirujue konce cijele rasprave. "Mogu ga ponovno izmijeati ako to zaista ele. Svjeeg."
"Umukni, Vorkosigan", oajno je zareao Bonn iz ugla usana, dok je general Metzov presjekao: "Otvori usta s jo jednim primjerom svoga humora veeras, zastavnice, i dat u te uhititi."
Milesove usne prekrile su zube u napetom, staklastom smijeku. Pokornost. Prince Serg, podsjetio je samog sebe. Metzov moe otii i napiti se fetaina to se Milesa ticalo, a njemu se nita ne bi dogodilo. Njemu istom i malom, je 1' tako?
"Zar nikad niste uli za dobar stari ratni obiaj strijeljanja onih koji ne sluaju naredbe, porunice?" nastavio je Metzov prema Bonnu.
"Ja... mislim da ne mogu time zaprijetiti, gospodine", ree Bonn ukoeno.
A osim toga, pomisli Miles, mi nismo u ratu. Ili jesmo?
"Tehniari!" rekao je Metzov tonom zgadenosti. "Nisam rekao da zaprijetite, rekao sam da strijeljate. Dajte im jedan primjer, i ostali e se vratiti u red."
Miles je zakljuio da se ni njemu ba osobito ne svia Met-zovljeva vrsta humora. Ilije general bio ozbiljan?
"Gospodine, fetain je opasni mutagen", ree Bonn iscrpljeno. "Nisam siguran da bi se ostali vratili u red, kakva god bila prijetnja. To je prilino nerazumna tema. Ja sam... i sam malo nerazuman."
"To vidim." Metzov se hladno zagledao u njega. Njegov namrteni pogled preao je na Yaskija, koji je progutao slinu i stao uspravnije, ne poputajui. Miles je nastojao ostati nevidljiv.
"Ako se mislite i dalje pretvarati da ste vojni asnici, vi tehniari ete trebati malo poduke o tome kako iz svojih ljudi izvui poslunost", odluio je Metzov. "Obojica okupite svoje ekipe ispred Upravne zgrade u roku od dvadeset minuta. Odrat emo tamo jedan mali, starinski disciplinski zbor."
"Ne mislite  ozbiljno nekoga strijeljati, zar ne?" rekao je porunik Yaski panino.
Metzov se kiselo osmjehne. "Sumnjam da e to biti potrebno." Zagledao se u Milesa. "Kakva je trenutano vanjska temperatura, meteoroloki asnice?"
"Pet stupnjeva ispod nule, gospodine", odgovorio je Miles, pazei da sad govori samo kad mu se obrate.
"A vjetar?"
"Vjetar s istoka, brzine devet kilometara na sat, gospodine."
"Jako dobro." Metzovljeve oi vuje su bljesnule. "Otpust, gospodo. Pokuajte ovog puta ispuniti svoje naredbe."
General Metzov stajao je, s debelim rukavicama i umotan u parku, kraj praznog metalnog jarbola za zastavu ispred upravne zgrade, i buljio niz napola osvijetljen put. Traei to? pitao se Miles. Sad je ve bilo blizu ponoi. Yaski i Bonn su poredali svoje tehnike ekipe u paradne vrste, nekih petnaestak ljudi u termoodijelima i parkama.   \
Miles je zadrhtao, ne samo od hladnoe. Metzovljevo iz-brazdano lice djelovalo je ljutito. I umorno. I staro. I zastraujue. Milesa je pomalo podsjeao na njegova djeda u situacijama kad bi imao lo dan. Iako, Metzov je zapravo bio mlai i od Milesova oca; Miles se rodio kad je njegov otac ve bio u srednjim godinama, tako da je bilo nekih generacijskih nepravilnosti. Njegov djed, sam stari general grof Piotr, ponekad je djelovao kao izbjeglica iz nekog drugog stoljea. Dakle, pravi starinski disciplinski zborovi ukljuivali su olovom podstavljene gumene cijevi. Koliko duboko u povijesti Barravara je zapeo Metzovljev um?
Metzov se nasmijeio, pokost preko bijesa, i okrenuo glavu na neki pokret niz cestu. Stravino srdanim glasom povjerio je Milesu: "Znate, zastavnice, postojala je jedna tajna iza onog brino uzgajanog neprijateljstva izmeu slubi koje su imali na staroj Zemlji. U sluaju pobune, uvijek ste mogli nagovoriti vojsku da puca na mornaricu, ili vie versa, ako vie nisu bili u stanju disciplinirati sami sebe. To je prikrivena nepo-godnost u kombiniranoj slubi kao to je naa."
I /-\ie-   i A _ i i A rTrn  ni i i*"i r>
"Pobuna!" rekao je Miles, od zapanjenosti pokoleban u odluci da govori samo kad mu se obrate. "Mislio sam da je u pitanju izlaganje otrovu."
"I bilo je. Naalost, zbog Bonnove nesnalaljivosti, to je sad pitanje principa." Jedan je mii poskoio u Metzovljevoj eljusti. "Moralo se to dogoditi prije ili kasnije, u ovoj Novoj slubi. Mekanoj Slubi."
Tipine prie Stare Slube; starci koji jedni drugima muljaju o tome kako je nekad bilo gadno. "Principa, gospodine, kakvog principa? Pa to je problem odlaganja smea", zagrcnuo se Miles.
"To je kolektivno odbijanje poslunosti izravnoj naredbi, zastavnice. Pobuna po svakoj definiciji bilo kakvog vojnog odvjetnika. Na svu sreu, ovakve stvari je lako rijeiti, ako reagirate brzo, dok su jo male i zbunjene."
Ono kretanje nie niz cestu pretvorilo se u vod gutera u zimski bijeloj kamuflanoj opremi, koji je marirao pod zapovjednitvom jednog narednika iz baze. Miles je prepoznao narednika kao pripadnika Metzovljeve osobne mree, starog veterana koji je bio sluio pod Metzovim jo u vrijeme Ko-marrske pobune, i koji se selio zajedno sa svojim gospodarom. Guteri su, vidio je Miles, bili oboruani smrtonosnim disrup-torima ivaca, runim naoruanjem namijenjenim iskljuivo za borbu protiv ive sile. Premda su mnogo vremena provodili uei o takvim stvarima, ovo je bila rijetka prilika, ak i za napredne vjebenike, da dobiju u ruke potpuno nabijeno ubojito oruje, i Miles je sa svog mjesta mogao osjetiti njihovo nervozno uzbuenje.
Narednik je rasporedio gutere u strijelce oko tehniara koji su ukoeno stajali i zalajao nareenje. Guteri su potegli oruja i nanianili, srebrne zvonolike njuke blijetale su u rasutom svjetlu iz zgrade administracije. Trzavi val proao je kroz Bonnove ljude. Bonnovo lice bilo je stravino blijedo, oi svjetlucave kao eravica.
"Skidaj se", naredio je Metzov kroz stisnute zube.
Nevjerica, zbunjenost; samo su jedan ili dva tehniara shvatili to se trai, i poeli se svlaiti. Ostali su, s mnogo nesigurnog osvrtanja, zakanjelo krenuli za njihovim primjerom.
"Kad ponovno budete spremni sluati nareenja", nastavio je Metzov paradnim glasom koji je dopirao do svakog ovjeka, "moete se obui i krenuti natrag na posao. Ovisi o vama." Koraknuo je unatrag, kimnuo svome naredniku i zauzeo stav mirno. "To e ih ohladiti", promrmljao je sam za sebe, jedva toliko glasno da ga Miles uje. Metzov je, izgleda, bio posve uvjeren kako tu nee provesti vie od pet ili est minuta; djelovao je kao da ve razmilja o toplim prostorijama i vruem piu.
Olney i Pattas bili su medu tehniarima, primijetio je Miles, zajedno s veinom ostaloga grekofonog osoblja koje je na poetku Milesu stvaralo probleme. Ostale je viao uokolo, ili je popriao s njima tijekom svoje privatne istrage o utopljenom ovjeku, ili ih je povrno poznavao. Petnaestak golih ljudi poelo je divlje drhtati dok im je suhi snijeg aputao oko zglavaka. Petnaest zbunjenih lica poinjalo je djelovati prestravljeno. Oi su im skakale prema disruptorima ivaca uperenim u njih.. Predajte se, poticao ih je Miles neujno. Nije toga vrijedno. Ali pogledi su prelazili preko njega a oi su se odluno zatvarale, s odbijanjem.
Miles je u sebi proklinjao anonimnog pametnjakovia koji je izmislio fetain kao oruje zastraivanja, ne zbog kemije, nego zbog poznavanja barravarske psihe. Fetain sigurno nikad nije mogao biti upotrijebljen, i ne bi nikad mogao biti. Koja god skupina bi ga pokuala upotrijebiti, morala bi se podii sama protiv sebe i razdrti se u moralnim grevima.
Yaski, za korak udaljen od svojih ljudi, djelovao je potpuno uasnuto. Bonn je, lica mranog i krtog poput opsidijana, poeo skidati svoje rukavice i parku.
Ne, ne, ne! zavritao je Miles u svojoj glavi. Ako im se pridrui, nee nikad popustiti. Znat e da su u pravu. Teka pogreka, teka... Bonn je bacio i ostatak svoje odjee na hrpu,
krenuo naprijed, pridruio se vrsti, okrenuo se i uhvatio Metzov-ljev pogled. Metzovljeve oi stisle su se s novim bijesom. "Dakle", siknuo je, "osuujete sami sebe. Pa onda se smrznite."
Kako su stvari tako naglo postale tako loe? Sad bi bio dobar trenutak da se sjeti neke dunosti u meteorolokom uredu, i nestane odavde. Kad bi samo ti drhtavi idioti poklekli, Miles bi mogao proi kroz ovu no bez traga na svome dosjeu. Nije ovdje imao nikakve dunosti, nikakve funkcije...
Metzovljev pogled pao je na Milesa. "Vorkosigan, ili uzmite neko oruje i budite korisni, ili se smatrajte otputenim."
Mogao je otii. Je li mogao otii? Kad Miles nije napravio nikakav pokret, narednik mu je priao i gurnuo mu disruptor ivaca u ruke. Miles ga je uzeo, jo uvijek se muei da misli mozgom koji mu se naglo pretvorio u kau. Da, uspio je zadrati dovoljno prisebnosti da provjeri je li oruje zakoeno prije nego to gaje neodreeno uperio prema ljudima koji su se smrzavali.
Ovo nee biti pobuna. Ovo e biti pokolj.
Jedan od naoruanih gutera nervozno je zahihotao. to li su njima rekli da se dogaa? to su oni mislili da se dogaa? Osamnaest, devetnaest godina stari  mogu li oni uope prepoznati naredbu koja trai da se poini zloin? Ili znati to da poduzmu s njom u vezi?
Zna li Miles?
Situacija je bila dvosmislena, u tome je bio problem. Nije se posve uklapala. Miles je znao za naredbe da se poini zloin, kao i svaki akademac. Njegov je otac osobno dolazio i drao jednodnevni seminar o toj temi u apsolventskom polugoditu. On je to uinio i uvjetom za diplomu, carskim ukazom, jo dok je bio regent. to tono predstavlja naredbu da se poini zloin, kada i kako je ne posluati. S vid prikazima razliitih povijesnih tipinih primjera i protuprimjera, ukljuujui tu i politiki poguban Suncostajni pokolj, koji se odigrao pod zapovjednitvom samog admirala. Neizbjeno bi na tom dijelu jedan ili vie kadeta morali izii iz sobe i povratiti.
Ostali instruktori mrzili su Vorkosiganov dan. Njihovi razredi bili su rastrojeni tjednima nakon toga. To je bio jedan od razloga zato admiral Vorkosigan nije drao seminar kasnije tijekom godine; gotovo uvijek je nekoliko tjedana nakon toga morao ponovo dolaziti, da odgovori nekog uznemirenog kadeta od odustajanja pri kraju kolovanja. Koliko je Miles znao, samo su kadeti Akademije dobivali to ivo predavanje iako je njegov otac spominjao da e ga prenijeti na holovid i uiniti dijelom osnovne obuke u cijeloj Slubi. Neki dijelovi seminara bili su otkrie ak i Milesu.
Ali ovo... da su tehniari civili, Metzov bi oito bio u krivu. Daje ratna situacija, da ih napada neprijatelj, Metzov bi bio u pravu, bila bi mu to ak i dunost. Ovo je bilo negdje izmeu. Vojnici koji odbijaju poslunost, ali pasivno. Nigdje nikakva neprijatelja. Nije postojala ak ni situacija fiziki opasna za bazu ili ivote (osim njihovih), premda bi se to, kad se vjetar okrene, moglo promijeniti. Nisam spreman za ovo, ne tako naglo. to treba uiniti?
Moja karijera... Klaustrofobina panika podigla se u Mi-lesovim prsima, kao kod ovjeka uhvaenog s glavom u odvodnoj cijevi. Disruptor ivaca se jedva primjetno zanjihao u njegovoj ruci. Preko parabolinog reflektora vidio je Bonna kako tupo stoji, sad ve previe smrznut ak i da bi se svaao. Ui su im postajale bijele, i prsti na rukama i nogama. Jedan ovjek sklupao se u drhtavu loptu, ali se nije ni pokuao predati. Je li to sumnja poela omekavati Metzovljev ukoeni vrat?
Jedan ludi trenutak, Miles je razmiljao o tome da otkoi oruje i puca u Metzova. A to onda, pucati u gutere? Ne bi ih ni sluajno mogao sve uhvatiti prije nego to oni dohvate njega.
Ja sam ovdje vjerojatno jedini vojnik ispod tridesete koji je ikad ubio neprijatelja, na bojnom polju ili van njega. Guteri bi mogli opaliti iz neznanja ili iz iste znatielje. Ne znaju dovoljno da ne opale. Ono to uinimo u sljedeih pola sata ostat e nam u glavama do kraja ivota.
Miles je pokuao ne uiniti nita. Samo slijediti naredbe. Koliko se mogao uvaliti, ako samo slijedi naredbe? Svi zapovjednici koje je ikad imao slagali su se u jednom, trebao bi bolje slijediti naredbe. Misli da e onda uivati u brodskoj slubi, zastavnice Vorkosigan, ti i tvoj opor smrznutih duhova? Bar nikad nee biti usamljen...
Miles je, jo uvijek drei disruptor ivaca, kliznuo u pozadinu, van vidokruga gutera, van ruba Metzovljeva vidnog polja. Suze su ga pekle i mutile mu pogled. Sigurno od hladnoe.
Sjeo je na tlo. Skinuo rukavice i izme. Odbacio parku i majice. Hlae i termorublje na vrh hrpe, a disruptor ivaca paljivo smjeten u sredini. Koraknuo je naprijed. Longete su mu se lijepile uz listove kao ledene sige.
Mrzim pasivni otpor. Zaista, zaista ga mrzim.
"Dovraga, to si to zamiljate, zastavnice?" zareao je Metzov dok je Miles epao kraj njega.
"Prekidam ovo, gospodine", odgovorio je Miles mirno. ak i sada, neki od drhtavih tehniara su mu se izmicali, kao da bi njegova izoblienost mogla biti zarazna. Ali Pattas se nije izmaknuo. Ni Bonn.
"Bonn je ve probao s takvim blefom. Sada mu je ao. Nee upaliti ni tebi, Vorkosigan." Metzovljev glas se takoer tresao, ali ne od hladnoe.
Trebao si rei zastavnice. to je u imenu? Miles je osjetio lagane valove zbunjenosti koji su u tom trenutku proli kroz gutere. Ne, Bonnu to nije upalilo. Miles je moda bio jedini od nazonih kojemu bi ova vrsta pojedinane intervencije mogla upaliti. Zavisno od toga koliko je Ludi Metzov zabraz-dio.
Miles je sad govorio za Metzova ali i za gutere. "Mogue je  jedva  da Sluba sigurnosti ne bi istraivala smrt porunika Bonna i njegovih ljudi, ako biste petljali sa zapisima, tvrdili da se radi o nesretnom sluaju. Ali, jamim vam da e Carska sigurnost istraivati moju smrt."
Metzov se udno osmjehnuo. "A kad ne bi preivio nijedan svjedok da se poali?"
Metzovljev narednik djelovao je ukoeno kao i njegov gospodar. Miles je pomislio na Ahna, Ahna koji pije, Ahna koji uti. to je to Ahn vidio, jednom davno, kad su se na Komarru dogaale lude stvari? Kakva vrsta preivjelog svjedoka je on bio? Moda i svjedok i sukrivac? "--alim, gospodine, ali ja vidim barem deset svjedoka iza onih disruptora ivaca." Srebrne parabole  djelovale su golemo, poput kuhinjskih plad-njeva, iz ovog novog ugla. Promjena toke gledita inila je stvari zapanjujue istim. Vie nikakvih dvosmislenosti.
Miles je nastavio: "Ili namjeravate pucati na svoj streljaki vod a zatim poiniti samoubojstvo? Carska sigurnost e vas zaliti brzopentom. Ne moete me uutkati. iv ili mrtav, kroz svoja ili vaa usta  ili njihova ja u svjedoiti." Drhtaji su potresali Milesovo tijelo. Zapanjujua stvar, uinak tog slabanog istonog vjetra, na ovoj temperaturi. Trudio se da zadri drhtaje izvan svoga glasa, da hladnoa ne bi bila pogreno shvaena kao strah.
"Slaba utjeha ako  ah  si dopustite da se smrznete, rekao bih, zastavnice." Metzovljev teki sarkazam grebao je po Milesovim ivcima. ovjek je jo uvijek bio uvjeren da pobjeuje. Ludilo.
Milesove bose noge bile su sada udno tople. Trepavice su mu bile krckave od leda. Brzo je sustizao ostale, to se tie smrzavanja na smrt, sigurno zbog svoje manje mase. Tijelo mu je dobivalo ljubiastoplave mrlje.
Snijegom pokrivena baza bila je tako tiha. Gotovo daje uo pojedinane pahulje snijega kako se kliu preko ledene prostirke. uo je vibriranje kostiju svih ljudi oko sebe, razaznavao uplje, uplaeno disanje gutera. Vrijeme se rasteglo.
Mogao bi zaprijetiti Metzovu, smrviti njegovo samozadovoljstvo mranim napomenama o Komarru, istina se uvijek dozna... Mogao se pozvati na rang i poloaj svoga oca. Mogao je... prokletstvo, Metzov mora shvaati daje pretjerao, koliko god lud bio. Njegov blef s disciplinskim zborom nije upalio i
sad je zapeo, kamenom upornou branei svoj autoritet do smrti. Moe biti udno opasan ako mu zaista zaprijeti... Bilo je teko kroz sadizam vidjeti strah koji se nalazio ispod njega. Ali moralo gaje biti, negdje duboko... Guranje nije pomagalo. Metzov se gotovo okamenio od otpora. A stoje s povlaenjem...?
"Ali razmislite, gospodine", Milesove rijei uvjerljivo su odcvokotale, "o prednostima za vas ako sad stanete. Vi sad imate oite dokaze o, hm, zavjeri o pobuni. Moete nas sve uhititi, baciti u zatvor. To je bolja osveta, jer tako dobivate sve, a ne gubite nita. Ja gubim svoju karijeru, dobivam neastan otpust ili moda zatvor  zar ne mislite da bih radije umro? Sluba sigurnosti kaznit e ostale umjesto vas. Dobivate sve."
Milesove rijei su ga zakaile, Miles je to vidio po crvenom bljesku koji je izblijedio u stisnutim oima, po blagom povijanju tog ukoenog, ukoenog vrata. Miles je samo trebao popustiti udicu, suzdrati se od povlaenja i obnavljanja Metzov-ljeva borbenog ludila, ekati...
Metzov je koraknuo blie, nadmen u polusvjetlu, okrunjen svojim smrznutim dahom. Glas mu se spustio, namijenjen samo Milesovim uima. "Tipian mekani vorkosiganski odgovor. Tvoj otac je bio mekan prema komarrskom olou. To nas je kotalo ivota. Vojni sud za admiralova dekia  to bi moglo malo spustiti presvetog pedera, ha?"
Miles je progutao ledenu slinu. Oni koji ne poznaju povijest, pomislio je, osueni su da svaki as zagaze u nju. Naalost, isto vrijedi i za one koji je poznaju, inilo se. "Spalite onaj prokleti fetain", apnuo je promuklo, "pa ete vidjeti."
"Svi ste uhieni", zaurlao je Metzov odjednom, pogrbljenih ramena. "Obucite se."
Ljudi su sad bili skamenjeni od olakanja. S posljednjim nesigurnim pogledom prema disruptorima ivaca, bacili su se na svoju odjeu, navlaei je izbezumljenim, od hladnoe nespretnim rukama. Ali Miles je u Metzovljevim oima vidio kraj ve ezdeset sekundi ranije. Podsjetilo ga je to na onu oevu definiciju. Oruje je sredstvo za tjeranje neprijatelja da promijeni
miljenje. Miljenje je bilo prvo i posljednje bojno polje, sve ono izmeu bila je samo buka.
Porunik Yaski je iskoristio priliku koju mu je pruio Mi-lesov upadljivi obnaeni dolazak u sredite pozornosti da tiho nestane u Upravnu zgradu i obavi nekoliko izbezumljenih poziva. Kao posljedica, stigli su zapovjednik vjebenika, lijenik baze i Metzovljev zamjenik, svi spremni da raspravljaju ili, prema potrebi, uspavaju i zatvore Metzova. Ali do tada su Miles, Bonn i tehniari ve bili odjeveni i marirali su, spotiui se, prema zatvorskom bunkeru, pod kiklopskim pogledima disruptora ivaca.
"Treb-b-bam li ti jo i zahvaliti za ovo?" upitao je Bonn Mi-lesa cvokoui. ake i stopala ljuljali su im se kao paralizirani batrljci; Bonn se naslanjao na Milesa, koji se pak drao za Bonna, dok su zajedno epesali niz put.
"Dobili smo to smo htjeli, ha? Plazmom e spaliti fetain prije nego to se vjetar ujutro okrene. Nitko nee poginuti. Nikome se jaja nee pokvariti. Mi smo pobijedili. Mislim." Miles je ispustio samrtniki hihot kroz odrvenjele usnice.
"Nisam vjerovao," zadihano odvrati Bonn, "da u ikada sresti nekog lueg od Metzova."
"Uinio sam isto to i ti", pobuni se Miles. "Osim stoje meni uspjelo. Na neki nain. Uostalom, ujutro e sve izgledati drukije."
"Aha. Puno gore", prorekao je Bonn smrknuto.
Miles se trgnuo iz nelagodna drijemea na leaju u svojoj eliji kad su se vrata siktavo otvorila. Bonna su doveli natrag.
Miles je protrljao svoje neobrijano lice. "Koliko je vani sati,
porunice?"
"Zora je." Bonn je izgledao onako blijedo, obraslo i zloinaki deprimirano kako se Miles osjeao. Spustio se na svoj leaj s bolnim stenjanjem.
"to se dogaa?"
"Sluba sigurnosti plazi posvuda. Dovezli su nekog satnika s kopna, tek je stigao, i izgleda da je glavni. Metzov mu puni ui, ini mi se. Zasad samo uzimaju izjave."
"Jesu li sredili stvar s fetainom?"
"Aha." Bonn si je dopustio smrknuti cerek. "Mene su izvukli samo da sve provjerim i potpiem. Bunker je posluio kao lijepa mala pe, kako smo i predvidjeli."
"Zastavnice Vorkosigan, vas trae", rekao je straar koji je bio doveo Bonna. "Doite sad vi sa mnom."
Miles je kripavo ustao i doepao do vrata elije. "Vidimo se kasnije, porunice."
"Dogovoreno. I ako tamo vani vidi nekoga s dorukom, iskoristi svoj politiki utjecaj da ga poalje k meni, dobro?"
Miles se neuvjerljivo nasmijeio. "Pokuat u."
Slijedio je straara uz kratki hodnik zatvora. Zatvor baze Lazkowski ne bi se ba mogao nazvati ustanovom visoke sigurnosti, budui da se radilo naprosto o stambenom bunkeru ija su se vrata zakljuavala samo izvana i koji nije imao prozora. Vrijeme je bilo bolji uvar od svih zatitnih polja sila, a da se i ne spominje pet stotina kilometara irok jarak ledene vode koji je okruivao otok.
Ured Sigurnosti u bazi bio je jutros vrlo zaposlen. Dva smrknuta stranca stajala su kraj vrata i ekala, jedan porunik i jedan krupni narednik, s Horusovim znakom Carske sigurnosti na svojim otmjenim odorama. Carska sigurnost, ne samo obina Sluba sigurnosti, Milesovi vlastiti uvari koji su titili cijelu obitelj tijekom cijelog politikog ivota njegova oca. Miles ih je promatrao s posjednikim uivanjem.
Sigurnosni slubenik baze djelovao je izmueno, sa stolnom konzolom koja je svjetlila i bljeskala. "Zastavnice Vorkosigan, gospodine, za ovo mije potreban otisak vaeg dlana."
"U redu. to to potpisujem?" "Samo putne naloge, gospodine."
"to? Ah..." Miles je zastao, podigavi ake s plastinim rukavicama. "Koji?"
"Mislim da e desni biti u redu, gospodine."
S mukom, Miles je zgulio desnu rukavicu svojom nespretnom ljevicom. Dlan mu je blistao od medicinskog gela koji mu je trebao lijeiti promrzline. Ruka mu je bila oteena, puna crvenih mrlja i djelovala je provakano, ali lijek je zaista obavio svoj posao. Svi prsti su mu se ve micali. Trebala su mu tri pokuaja stiskanja identploice da ga kompjuter prepozna. "Sad vi, gospodine", kimnuo je slubenik poruniku Carske sigurnosti. Car--Sigov ovjek je spustio ruku na ploicu i kompjuter je zazujao u odobravanju. ovjek je podigao ruku i sumnjiavo pogledao ljepljivi gel na svom dlanu, uzaludno se osvrnuo u potrazi za nekim runikom, i konano ga kradomice obrisao o av svojih hlaa, tik iza korica oruja. Slubenik je nervozno potapkao ploicu rukavom svoje odore i dotaknuo interkom.
"Ba mi je drago to vas vidim, momci", rekao je Miles CarSigovu asniku. "Da ste bar sino bili ovdje."
Porunik se nije uzvratno osmjehnuo. "Ja sam samo kurir, zastavnice. Ne smijem raspravljati o vaem sluaju."
Sa svenjem plastinih folija u ruci i u pratnji satnika Slube sigurnosti koji je nepovjerljivo klimnuo svom kolegi s carske strane, general Metzov je pognuto proao kroz vrata unutarnjeg ureda.
Skoro se smijeio. "Dobro jutro, zastavnice Vorkosigan." Njegov pogled prihvatio je Carsku sigurnost bez oajanja. Prokletstvo, CarSig bi trebao tog maltene ubojicu tjerati da se zatrese u svojim bojnim izmama. "ini se da postoji jedna sitnica u ovom sluaju koju ak ni ja nisam uoio. Kad se jedan vorski barun uplete u vojnu pobunu, automatski slijedi optuba za veleizdaju."
"to?" Miles je progutao da si stia glas. "Porunice, nije me uhitila Carska sigurnost, zar ne?"
Porunik je izvukao lisice i vezao Milesa za krupnog narednika. Overholt, pisalo je na ovjekovu bedu, stoje Miles u
sebi promijenio u Overkill1. Trebao bi samo podii ruku i Miles bi se naao objeen kao mae.
"U pritvoru ste, u oekivanju daljnje istrage", ree porunik slubeno.
"Kako dugo?"
"Neodreeno."
Porunik je krenuo prema vratima, a narednik, i neizbjeno Miles, su ga slijedili. "Gdje?" upitao je Miles izbezumljeno.
"Stoer Carske sigurnosti."
Vorbarr Sultana! "Moram uzeti stvari  "
"Vaa soba je ve raiena."
"Hou li se vraati ovamo?"
"Ne znam, zastavnice."
Kasna zora isprugala je logor Permafrost sivim i utim tragovima kad ih je klizimica iskrcala na uzletitu za shuttle. Suborbitalni kurirski shuttle Carske sigurnosti poivao je na ledenom betonu kao ptica grabljivica zabunom smjetena u golubinjak. Gladak, crn i smrtonosan, djelovao je kao da probija zvuni zid ve samom svojom pojavom. Pilot je bio spreman, pogon pripremljen za uzlijetanje.
Miles se nespretno uspentrao uz rampu iza narednika Over-killa, s lisicama koje su mu hladno potezale zglob. Siuni kristali leda plesali su na sjeveroistonom vjetru. Temperatura e se stabilizirati tijekom jutra, znao je to po specifinom suhom ugrizu relativne vlage u svojim sinusima. Blagi Boe, bio je krajnji as da se makne s tog otoka.
Miles je povukao posljednji otar udah, a onda su se vrata shuttlea zatvorila za njima uz zmijasto siktanje. Unutra je bila debela, tapecirana tiina kroz koju se jedva probijalo ak i zavijanje motora.
Bar je bilo toplo.
1 Overkill  engleski izraz za situaciju u kojoj se primjenjuje prekomjerna sila, kao kad se muhu gaa topom.
ESTO POGLAVLJE
Jesen je u gradu Vorbarr Sultana bila predivno doba godine, a dananji je dan bio vrhunski primjer. Nebo je bilo visoko i plavo, vrijeme prohladno i savreno, ak je i natruha industrijskog dima dobro mirisala. Jesenje cvijee se jo nije smrzlo, ali sa Zemlje uvezeno drvee promijenilo je boje. Dok su ga gurali iz furgona Sigurnosti i kroz stranji ulaz u veliku, zdepastu zgradu koja je predstavljala Stoer Carske sigurnosti, Miles je na drugoj strani ceste ugledao jedno takvo drvo. Zemaljski javor, s crvenim liem i srebrnosivim deblom. Zatim su se vrata zatvorila. Miles je zadrao to drvo pred svojim sklopljenim oima, trudei se da ga zapamti, za sluaj da ga vie nikad ne vidi.
Porunik Sigurnosti izvadio je propusnice koje su provele Milesa i Overholta kraj straara na vratima, i uvele ih u labirint hodnika, do para dizalnih cijevi. Uli su u cijev za uspinjanje, ne za sputanje. Dakle, Milesa nisu vodili ravno u ultrasigurni blok elija ispod zgrade. Shvatio je to to znai, i eznutljivo poelio cijev za sputanje.
Uveli su ih u jedan ured na nekom viem katu, kraj satnika Sigurnosti, a zatim i u unutarnji ured. Jedan ovjek, sitan, neugledan, u civilnoj odjei, sa smeom kosom prosjedom na sljepooicama, sjedio je za vrlo krupnim stolom s komkonzolom, prouavajui neki vid zapis. Pogledao je gore prema Milesovim pratiocima. "Hvala, porunice, narednice. Moete ii."
Overholt je odvojio Milesa od svog zgloba dok je porunik pitao: "Uh, hoete li biti sigurni, gospodine?"
"Mislim da hou", ree ovjek suho.
Da, a ja? Zapitao se Miles u sebi. Vojnici su izili i ostavili Milesa samog, posadivi ga doslovno usred saga. Neopran, neobrijan, jo uvijek odjeven u pomalo smrdljivu crnu trenirku koju je bio navukao  tek sino? Lica izbrazdana vremenom, s oteenim akama i stopalima jo uvijek umotanim u plastine medicinske arapice  noni prsti su mu se migoljili u ljapkavoj podlozi. Bez izama. Bio je odrijemao, u trza-voj, isprekidanoj iscrpljenosti, za vrijeme dvosatnog leta shutt-leom, a da se nije primjetno osvjeio. Grlo mu je bilo izgre-bano, sinusi kao da su mu bili puni vlakana, a prsa su ga boljela kad je disao.
Simon Illvan, ef barravarske Carske sigurnosti, prekriio je ruke i polako promotrio Milesa od glave do pete i natrag. To je u Milesu probudilo neki iskrivljeni dojam deja vu.
Gotovo svi na Barravaru bojali su se imena ovog ovjeka, premda je malo njih znalo kako izgleda. Taj dojam je sam Illvan briljivo njegovao, gradei dijelom  ali samo dijelom  na naslijeu svog zadivljujueg prethodnika, efa sigurnosti Negrija. Illvan i njegov odjel su, sa svoje strane, pruali osiguranje Milesovu ocu tijekom dvadeset godina njegove politike karijere, i napravili su samo jedan propust, one noi kad se dogodio ozloglaeni napad soltoksinom. Osim toga, Miles se nije mogao sjetiti nikoga koga bi se Illvan bojao, osim Milesove majke. Jednom je Miles upitao oaje li to zbog osjeaja krivnje radi soltoksina, ali grof Vorkosigan je odgovorio da je to samo trajni uinak neobino ivih prvih dojmova. Miles je Illvana zvao "ujakom Simonom" cijelog svog ivota, sve dok nije stupio u Slubu, a odonda mu se poeo obraati s "gospodine".
Sad, gledajui Illvanovo lice, Milesu se uinilo da konano shvaa razliku izmeu izbezumljenosti i krajnje izbezumljenosti.
Illyan je zavrio sa svojim promatranjem, stresao glavom i zastenjao: "Predivno. Naprosto predivno."
Miles je proistio grlo. "Jesam lija... zaista uhien, gospodine?"
"To je neto to e ovaj razgovor tek utvrditi", uzdahnuo je Illvan, zavalivi se u svom stolcu. "Na nogama sam noas od dva sata zbog ove pustolovine. Glasine se ire po cijeloj Slubi, brzinom vid-mree. injenice kao da mutiraju svakih etrdeset minuta, poput bakterija. Pretpostavljam da nisi mogao pronai neki manje javni nain za samounitenje? Pokuati atentat na cara svojim depnim noiem za vrijeme roendanske parade, recimo, ili silovati ovcu na Velikom trgu u trenutku najvee guve?" Sarkazam se istopio u iskreni bol. "Polagao je u tebe takve nade. Kako si ga mogao tako iznevjeriti?"
Nije morao pitati koga to. Glavnog Vorkosigana. "Ja... mislim da ga nisam iznevjerio, gospodine. Ne znam."
Jedno svjetlo je zatreptalo na Illvanovoj komkonzoli. Ispustio je dah s otrim pogledom prema Milesu i dotaknuo neku tipku. Druga vrata koja su vodila u ured, prikrivena u zidu s desne strane stola, otvorila su se i propustila dva ovjeka u sveanim odorama.
Predsjednik vlade, admiral grof Aral Vorkosigan, nosio je uniformu s prirodnou s kojom ivotinje nose svoje krzno. Bio je to ovjek jedva srednje visine, nabijen, sjedokos, teke eljusti, prekriven oiljcima, tijela koje kao da je pripadalo nekom propalici, ali s najprodornijim sivim oima koje je Mi-les ikad susreo. Kraj njega je stajao njegov pobonik, visoki plavokosi porunik po imenu Jole. Miles je upoznao Jolea kad je zadnji put bio kod kue. Dakle, to je bio savren asnik, hrabar i briljantan  bio je sluio u svemiru, dobio je kolajnu za neko otroumno i hrabro djelo pri jednoj stranoj brodskoj nesrei, rotiran je kroz Stoer dok se oporavljao od ozljeda i smjesta ga je za svog vojnog tajnika uhvatio predsjednik vlade, koji je bio vian otkrivanju mladih talenata. Jo k tomu i atraktivan da ti eljust otpadne, trebao bi snimati vid reklame za vrbovanje novaka. Miles bi uzdahnuo s beznadnom ljubomorom svaki put kad bi naletio na njega. Jole je bio jo gori od Ivana, koji, iako nepristojno privlaan, bar nikad nije bio optuen za briljantnost.
. ,,.,  1 /"vic   u^ua cTcn ni
"Hvala, Jole", promrmljao je grof Vorkosigan svom poboniku, a oi su mu pronale Milesa. "Vidimo se u uredu."
"Da, gospodine." Tako otputen, Jole je izaao unatrake, zabrinuto gledajui Milesa i svog nadreenog, a onda su se vrata opet siktavo zatvorila.
Illvan je jo uvijek drao ruku na nekoj tipki svoga stola. "Jesi li ovdje slubeno?" upitao je grofa Vorkosigana.
"Ne."
Illvan je neto iskljuio  opremu za snimanje, shvatio je Miles. "U redu", rekao je, s urednikom sumnjom u glasu.
Miles je salutirao svome ocu. On je zanemario pozdrav i ozbiljno ga zagrlio, bez rijei, sjeo ujedini naslonja nasuprot Illvanu, prekriio ruke i glenjeve u izmama i rekao: "Nastavi, Simone."
Illvan, prekinut usred neega to se trebalo, po Milesovoj procjeni, razviti u klasino dranje prodike, frustrirano je zagrizao usnicu. "Zanemarivi govorkanja," rekao je Illvan Milesu, "to se zapravo sino dogodilo na tom prokletom otoku?"
Najneutralnije i najsaetije to je mogao, Miles je opisao dogaaje prethodne noi, poevi od prosipanja fetaina i zavr-ivi svojim uhienjem/zadravanjem/to-tek-treba-odrediti Carska sigurnost. Njegov otac nije nita rekao tijekom cijele recitacije, ali je neprestano odsutno okretao svjetlosnu olovku u ruci, tap po koljenu, okret i opet.
Kad je Miles zavrio, tiina je obavila prostoriju. Svjetlosna olovka je razarala Milesovu pozornost. elio je da je otac odloi, ili ispusti, ili neto.
Njegov otac je vratio olovku natrag u dep na prsima, hvala Bogu, naslonio se i spojio vrhove prstiju, mrtei se. "Daj da raistimo. Kae daje Metzov ispreskakao zapovjedniki lanac i natjerao vjebenike u svoj streljaki vod?"
"Njih deset. Ne znam jesu li bili dobrovoljci ili ne, nisam bio prisutan tom dijelu."
"Vjebenici." Lice grofa Vorkosigana bilo je smrknuto. "Djeaci."
"Blebetao je neto o tome kako je to slino vojsci i mornarici, na Staroj Zemlji."
"Ha?" ree Illvan.
"Mislim da Metzov nije bio ba pretjerano stabilan kad se naao izgnan na otok Kvril nakon problema koje je imao u komarrskoj pobuni, a petnaest godina razmiljanja o nepravdi nije popravilo stvari." Miles je oklijevao. "Hoe li... general Metzov biti uope ispitivan o svojim postupcima, gospodine?"
"General Metzov je, po tvom prianju", ree admiral Vor-kosigan, "odvukao vod osamnaestogodinjaka u neto to je umalo zavrilo kao masovno muko ubojstvo."
Miles je kimnuo sa sjeanjem. Tijelo mu se jo uvijek trza-lo od raznih agonija.
"Za takav grijeh, nema rupe dovoljno duboke da ga sakrije od moga bijesa. Ne boj se, pobrinut emo se za Metzova." Grof Vorkosigan bio je zastraujue smrknut.
"A to emo s Milesom i pobunjenicima?" upita Illvan.
"Neizbjeno, bojim se da emo to morati razmatrati kao zaseban sluaj."
"Ili dva zasebna sluaja", ree Illvan sugestivno.
"Mhm. Dakle, Miles, priaj mi o ljudima s druge strane puaka."
"Tehniari, gospodine, uglavnom. Puno grla."
Illvan se namrtio. "Blagi Boe, zar taj ovjek nema nikakva politikog razuma?"
"Ne, koliko sam ja vidio. Mislio sam da e to biti problem." Pa, kasnije se toga sjetio, dok je leao budan u svojoj eliji nakon to ga je ostavilo medicinsko osoblje. I druge politike posljedice su mu prole kroz glavu. Vie od polovine tehniara koji su se polako smrzavali bili su iz grke manjine. Daje dolo do masakra, jezini separatisti bi podigli nerede na ulicama i sigurno bi tvrdili kako je general izveo rasnu sabotau natjeravi Grke da iste skladite s otrovom. Jo smrti, kaos koji odjekuje niz vrijeme kao posljedica Suncostajnog pokolja?
"Pa... palo mi je na pamet kako bi, da sam i ja umro s njima, barem bilo kristalno jasno da to nije bila nikakva zavjera vlade ili vorske oligarhije. Tako da bih pobijedio ako preivim, ali i ako umrem. Ili bih barem posluio. Strategija, neke vrste."
Najvei barravarski strateg ovog stoljea protrljao sije slje-pooice kao da ga bole. "Pa... neke vrste, da."
"Onda", proguta Miles, "to e se sad dogoditi, gospodo? Hou li biti optuen za veleizdaju?"
"Drugi put u etiri godine?" ree Illvan. "Prokletstvo, ne. Ne elim opet prolaziti kroz to. Naprosto emo te sakriti, dok sve ovo ne proe. Gdje, to jo ne znam. Otok Kvril otpada."
"To mije drago uti." Milesove oi su se suzile. "A stoje s ostalima?"
"Vjebenicima?" upitao je Illvan. "Tehniarima. Mojim... supobunjenicima." Illvan se trznuo od izraza.
"Bilo bi ozbiljno nepravedno kad bih kliznuo po nekoj vorskoj liniji privilegija i ostavio ih da se sami suoe s optunicom", doda Miles.
"Javni skandal tvog suenja nakodio bi centristikoj koaliciji tvoga oca. Tvoje moralne skrupule su moda divljenja vrijedne, Miles, ali nisam siguran da si ih moemo priutiti."
Miles je mirno gledao u predsjednika vlade, grofa Vorko-sigana. "Sire?"
Grof Vorkosigan zamiljeno je sisao svoju donju usnu. "Da, mogao bih ponititi optube protiv njih nekim carskim ukazom. To bi, meutim, imalo i drugu cijenu." Napeto se nagnuo naprijed, pogledom gulei Milesa. "Ti nikad vie ne bi mogao sluiti. Glasine e putovati i bez suenja. Nakon toga te vie ni jedan zapovjednik ne bi htio. Nitko ti ne bi mogao vjerovati, vjerovati da e biti pravi asnik, ne neki artefakt zatien posebnim privilegij ama. Ni od koga ne mogu traiti da ti zapovijeda i da pritom cijelo vrijeme gleda preko svog ramena."
Miles je izdahnuo, dug dah. "U jednom udnom smislu, to su bili moji ljudi. Uini to. Poniti optube."
"Znai, odrei e se svoje slube?" upitao je Illvan. Djelovao je bolesno.
Miles se osjeao bolesno, bilo mu je zlo i hladno. "Hou." Glas mu je bio tanak.
Illvan je naglo podigao pogled trgnuvi se iz bezizraajnog snudenog buljenja u svoju komkonzolu. "Miles, kako si znao za sumnjive poteze generala Metzova za vrijeme Komarrske pobune? Taj sluaj imao je tajnost Sigurnosti."
"Ah... zar vam Ivan nije rekao o rupi u CarSigovim dosjeima, gospodine?"
"Kako?"
Prokleti Ivan. "Mogu li sjesti, gospodine?" ree Miles slabano. Soba se ljuljala, u glavi mu je lupalo. Ne ekajui dozvolu, sjeo je na sag prekrienih nogu, trepui. Njegov otac napravio je jedan zabrinut pokret prema njemu, onda se suzdrao. "Provjeravao sam Metzova zbog neega stoje rekao porunik Ahn. Usput reeno, kad krenete za Metzovim, ozbiljno vam predlaem da prvo Ahna zalijete brzopentom. Zna vie nego to je rekao. Njega ete nai negdje na ekvatoru, pretpostavljam."
"Moji dosjei, Miles."
"Uh, da, pa, ispada da ako okrenete sigurnu konzolu prema nekoj konzoli s vanjskim izlazom, moete itati dosjee Sigurnosti s bilo kojeg mjesta u vid mrei. Naravno, morate imati nekoga u Stoeru tko moe i hoe okrenuti konzolu i pozvati dosje umjesto vas. I ne moete skidati brzinski. Ali, uh, mislio sam da biste to trebali znati, gospodine."
"Savrena sigurnost", rekao je grof Vorkosigan priguenim glasom. Priguujui hihot, shvatio je Miles iznenaeno.
Illvan je izgledao kao ovjek koji sie limun. "Kako si," poeo je, zastao da se namrti na grofa, onda opet krene, "kako si to smislio?"
"Bilo je oito."
"Neprobojna sigurnost, rekao si", promrmljao je grof Vorkosigan, neuspjeno priguujui promukli smijeh. "Najskuplja dosad zamiljena. Sigurna protiv najpametnijih virusa, najrazvijenije opreme za prislukivanje. A dvojica zastavnika se proeu kroz sve to?"
Izazvan, Illvan je odrezao: "Nisam obeao da e biti sigurna od idiota!"
Grof Vorkosigan obrisao je oi i uzdahnuo. "Ah, ljudski faktor. Popravit emo nedostatak, Miles. Hvala ti."
"Ti si jedan prokleti slijepi top, deko, koji puca u svim smjerovima", zareao je Illvan na Milesa, iskreui vrat da ga vidi preko stola, skupljenog u pognutu hrpu. "Ovo, nakon ve jedne eskapade s onim prokletim plaenicima, povrh svega  kuni zatvor nije dovoljan. Neu moi mirno spavati dok te ne zakljuam u neku eliju s rukama vezanim iza lea."
Miles, koji je bio uvjeren da bi ovog trena mogao ubiti za poteni sat spavanja, samo je slegnuo ramenima. Moda e Illvana moi uvjeriti da ga ubrzo pusti u tu divnu tihu eliju.
Grof Vorkosigan je uutio, s udnim zamiljenim sjajem u oima. Illvan je takoer zapazio taj izraz, i zastao.
"Simone", ree grof Vorkosigan, "CarSig e svakako morati nastaviti motriti na Milesa. Zbog njega, kao i zbog mene."
"I zbog cara", ubaci Illvan zlovoljno. "I zbog Barravara. I zbog nedunih prolaznika."
"Ali kako bi ga bolje, izravnije i djelotvornije Sigurnost mogla promatrati nego ako ga dodijelimo Carskoj sigurnosti?"
"Molim?" rekli su Illvan i Miles zajedno, istim otrim, uasnutim tonom. "Nisi ozbiljan", nastavio je Illvan, dok je Miles dodao: "Sigurnost nije nikad bila na mom popisu deset naj-eljenijih izbora."
"Ne izbor. Sposobnost. Bojnik Cecil je to jednom sa mnom i raspravljao, koliko se sjeam. Ali kako Miles kae, nije ju stavio na svoju listu."
ifle^j.-*!
Nije stavio ni arktikog meteorologa na listu, koliko se Mi-les sjeao.
"Prvi put si bio u pravu", ree Illvan. "Ni jedan zapovjednik u Slubi ga sad nee htjeti. Ja nisam iznimka."
"Ni jedan kojeg bih, asno, mogao pritisnuti da ga prihvati. Osim tebe. Uvijek sam se," grof Vorkosigan se udno nasmijeio, "oslanjao na tebe, Simone."
Illvan je djelovao lagano izbezumljeno, vrhunski taktiar koji uvia da je nadmaen.
"Stvar radi na nekoliko razina", nastavio je grof Vorkosigan istim blagim, uvjerljivim glasom. "Moemo pustiti vijest da se radi o neslubenom unutarnjem izgnanstvu, skidanje ina u sramoti. To e smiriti moje politike neprijatelje, koji bi inae pokuali profitirati od cijele ove guve. Ublait e dojam da odobravamo pobunu, to si nijedna vojna sluba ne moe dopustiti."
"Pravo izgnanstvo", ree Miles. "ak i ako je neslubeno i unutarnje."
"O, da", sloio se grof Vorkosigan blago. "Ali, ah  ne prava sramota."
"Moe li mu se vjerovati?" ree Illvan sumnjiavo.
"Tako izgleda." Grofov smijeak bio je kao odsjaj s otrice noa. "Sigurnost moe iskoristiti njegove talente. Sigurnost vie od bilo kojeg drugog odjela treba njegove talente."
"Da uoi oito?"
"I manje oito. Mnogim asnicima moe se povjeriti carev ivot. Mnogo manjem broju, njegova ast."
Illvan je, nevoljko, napravio neodreeni pokret slaganja. Grof Vorkosigan, moda opravdano, nije za sada zahtijevao vie oduevljenja od svog efa Sigurnosti. Umjesto toga, okrenuo se Milesu i rekao: "Izgleda kao da ti treba bolnica."
"Treba mi krevet." "Moe li krevet u bolnici?"
Miles je zakaljao, i iscrpljeno zatreptao. "Aha, posluit e."
"Doi, nai emo neto."
Ustao je, i isteturao oslonjen na ruku svoga oca, sa stopalima koja su ljapkala u plastinim vreicama.
"Osim toga, kako je bilo na otoku Kyril, zastavnice Vorkosigan?" upitao je grof. "Nisi se ba javljao kui, kae tvoja majka."
"Bio sam zaposlen. Da vidim. Klima je bila uasna, teren je bio smrtonosan, treina stanovnitva ukljuujui mog izravnog nadreenog bila je mrtva pijana najvei dio vremena. Prosjeni kvocijent inteligencije bio je jednak temperaturi u stupnjevima Celzija, nije bilo enskog bia pet stotina kilometara u bilo kojem smjeru, a zapovjednik baze bio je ubilaki manijak. Osim toga, sve je bilo divno."
"Zvui kao da se nije nimalo promijenilo u dvadeset pet godina."
"Ti si bio tamo?" Miles se namrtio. "I svejedno si pustio da mene poalju tamo?"
"Zapovijedao sam bazom Lazkowski pet mjeseci, jednom davno, dok sam ekao zapovjednitvo nad krstaricom General Vorkraft. U vrijeme kad je moja karijera bila, takorei, politiki u pomraenju."
Takorei. "Kako ti se svidjelo?"
"Ne sjeam se ba puno. Bio sam pijan najvei dio vremena. Svatko pronae svoj nain da izae na kraj s logorom Per-mafrost. I moram rei, ti si se snaao prilino bolje od mene."
"To to si preivio je ohrabrujue... Sire."
"Mislio sam da e ti se tako initi. Zato sam to i spomenuo. Inae to nije iskustvo koje bih upotrijebio kao primjer."
Miles je podigao pogled. "Jesam li... ispravno postupio, gospodine? Sino?"
"Da", ree grof jednostavno. "Ispravno. Moda ne najbolje mogue od svih ispravnih postupaka. Za tri dana e se mo-
da sjetiti pametnije taktike, ali ti si bio ovjek na terenu u datom trenutku. Nastojim ne biti pametniji od svojih zapovjednika na terenu."
Milesovo srce podiglo se u bolnim prsima prvi put otkako je otiao s otoka Kyril.
Mislio je da e ga otac moda odvesti u veliki i poznati kompleks Carske vojne bolnice, nekoliko kilometara udaljen, na drugom kraju grada, ali pronali su bolnicu znatno blie, tri kata nie u Stoeru CarSiga. Ustanova je bila mala ali potpuna, s nekoliko prostorija za preglede, privatnim sobama, elijama za lijeenje zarobljenika i uvanih svjedoka, operacijskom dvoranom, i jednim zatvorenim vratima s oznakom, zastraujue, Kemijski laboratorij za ispitivanje. Illvan ih je sigurno unaprijed najavio, jer je jedan medicinski tehniar ekao da ih primi. Uskoro je stigao i lijenik Sigurnosti, malo zadihan. Izravnao je svoju odoru i pedantno salutirao grofu Vorkosiganu prije nego se okrenuo Milesu.
Milesu se inilo daje lijenik naviknutiji da ini druge nervoznima nego da njega netko ini nervoznim, i nije se snalazio u obrnutoj ulozi. Je li to bila neka aura prijanjeg nasilja, koja se jo uvijek drala njegova oca, nakon svih ovih godina? Mo, povijest? Neka osobna karizma, koja je tjerala inae nametljive ljude da se ispuu poput prekorenih pasa? Miles je savreno mogao osjetiti tu toplinu koja je isijavala, ali na njega kao da nije djelovala na isti nain.
Privikavanje, moda. Bivi barun regent bio je ovjek koji je nekad imao obiaj uzimati dvosatnu stanku za ruak svakoga dana, bez obzira na bilo kakvu krizu osim rata, i nestati u svoju rezidenciju. Samo je Miles znao kako su izgledali ti sati, kako bi krupni ovjek u zelenoj odori progutao sendvi u pet minuta i zatim proveo sljedeih sat i pol na podu sa svojim sinom koji nije mogao hodati, igrajui se, razgovarajui, itajui na-glas. Ponekad, kad bi Miles zapao u histerian otpor nekoj bol-noj novoj fizioterapiji, prkosei svojoj majci, ak i naredniku Bothariju, njegov otac bi bio jedini s dovoljno vrstoe da ustraje
na onih dodatnih deset groznih istezanja nogu, na pristojnom podnoenju hipospreja, na jo jednoj rundi operacija, na ledenim kemikalijama koje su mu palile vene. "Ti si Vor. Ne smije zaplaiti svoje podanike ovakvim pokazivanjem nedostatka kontrole, barone Miles." Prodoran miris bolnice i napeti lijenik, donijeli su sa sobom poplavu uspomena. Nikakvo udo, pomislio je Miles, to se nije mogao dovoljno bojati Met-zova. Kad je grof Vorkosigan otiao, bolnica je djelovala potpuno prazno.
inilo se da se ovog tjedna u Stoeru CarSiga ne dogaa ba bogzna to. Bolnica je bila otupljujue tiha, osim potoia slubenika koji su dolazili da od ljubaznog bolniara izvuku prake protiv glavobolje ili lijekove za prehladu ili sredstva protiv mamurnosti. Jedne veeri je nekoliko tehniara tri sata eprkalo po laboratoriju na nekom hitnom poslu, i odjurilo dalje. Lijenik je zaustavio Milesovu nadolazeu upalu plua tik prije nego to se razmahala. Miles se durio, ekao da estodnevna terapija antibioticima uini svoje, i planirao detalje dopusta na Vorbarr Sultani koji e sigurno doi im ga lijenici otpuste.
"Zato ne mogu kui?" poalio se Miles svojoj majci pri njenom sljedeem posjetu. "Nitko mi nita ne govori. Ako sam uhien, zato vrata nisu zakljuana? Osjeam se kao u limbu."
Grofica Cordelia Vorkosigan ispustila je vrlo nedamski prezrivi zvuk. "I jesi u limbu, mali." Njen ploni betanski naglasak godio je Milesovim uima usprkos podrugljivu tonu. Mah-nula je glavom  danas je njezina crvena kosa bila povuena od lica i rasputena niz lea. Sjajila se naspram bogatog jesenski smeeg kaputia ukraenog srebrnim vezom, i nabrane suknje kakvu su nosile ene vorske klase. Upadljivo sivih oiju, njeno je lice djelovalo tako ivo od brzih misli da se jedva primjeivalo kako nije lijepa. U dvadeset i jednu godinu koliko je provela kao vorska matrona iza svog Velikog ovjeka, jo uvijek je bila ravnoduna na barravarske hijerarhije, kao i uvijek  premda nije bila, inilo se Milesu, imuna na barravarske rane.
Pa onda zato nikad ne razmiljam o svojim ambicijama o zapovijedanju brodom poput moje majke? Kapetan Cordelia Naismith, iz betanskog Astronomskog istraivanja, bavila se opasnim poslom irenja neksusa crvotoina skok po slijepi skok, za ovjeanstvo, za isto znanje, za ekonomski napredak Kolonije Beta, za  to ju je zaista pokretalo? Zapovijedala je istraivakim brodom od ezdeset ljudi, daleko od doma i pomoi  bilo je nekih zavidnih elemenata u njenoj bivoj karijeri, svakako. Zapovjedniki lanac, na primjer, bio bi zakonska fikcija tamo daleko, elje betanskog Stoera stvar za filozofske rasprave i sitne oklade.
Sada se tako sigurno kretala kroz barravarsko drutvo i samo su njeni najblii promatrai vidjeli koliko je odvojena od njega, ne bojei se nikoga, ak ni zloglasnog Illvana, nevo-ena nikim, ak ni samim admiralom. Upravo je ta nehajna neustraivost, zakljuio je Miles, bila ono stoje njegovu majku inilo tako uznemirujuom. Admiralov kapetan. Slijediti njene stope bilo bi kao hodati po vatri.
"Sto se dogaa vani?" upitao je Miles. "Ovo mjesto je zabavno gotovo kao samica, zna? Jesu li odluili da sam ipak pobunjenik?"
"Mislim da ne", ree grofica. "Ostale su otpustili  tvog porunika Bonna i ostale  ne ba neasno, ali bez beneficija ili mirovina ili onog statusa carskog vazala koji izgleda tako puno znai barravarskim mukarcima "
"Zamisli to kao neku udnu vrstu priuvnih asnika", posavjetovao je Miles. "to je s Metzovom i guterima?"
"I on je otputen na isti nain. On je najvie izgubio, ini mi se."
"Samo e ga otpustiti?" namrtio se Miles.
Grofica Vorkosigan slegne ramenima. "Zato to nije bilo mrtvih. Arala su uvjerili da ne moe provesti vojni sud s bilo kakvom otrijom kaznom. Odluili su da vjebenici nee biti optueni ni za to."
"Hm. To mije drago, mislim. A, ah... ja?"
:.,.u   I/--MC-   11 _ i i *
i
"Slubeno je navedeno da te zadrala Carska sigurnost. Na neftdreeno vrijeme."
"Limb i treba biti neodreeno mjesto." Ruka mu je cupkala pokriva. Zglavci su mu jo bili oteeni. "Koliko dugo?"
"Koliko god dugo bude trebalo da se postigne proraunati psiholoki uinak."
"Kakav, da ja poludim? Jo tri dana bi trebalo biti dovoljno za to."
Usna joj se trznula. "Dovoljno dugo da se barravarske militariste uvjeri kako si odgovarajue kanjen za svoj, uh, zloin. Tako dugo dok si zatvoren u ovoj prilino zlokobnoj zgradi, moe ih se ohrabrivati da zamiljaju kako prolazi  to god oni zamiljaju da se ovdje dogaa. Ako ti se dopusti da tri po gradu i tulumari, bit e znatno tee odravati iluziju da si naglavake objeen o podrumski zid."
"Sve djeluje tako... nestvarno." Zavalio se natrag u jastuk. "Ja sam samo htio sluiti caru."
Trenutani osmijeh bljesnuo je na njenim irokim usnama i nestao. "Jesi li spreman razmisliti o promjeni posla, srce?"
"Biti Vor nije samo posao."
"Tako je, to je patologija. Opsesivna zabluda. Tamo vani je velika galaktika, Miles. Ima drugih naina da se slui, veih... zastupstava."
"Pa zato ti onda ostaje ovdje?" ispalio je.
"Ah." Blago se nasmijeila na pogodak. "Potrebe nekih ljudi imaju veu silu od oruja."
"Govorei o tati, hoe li se on vratiti?"
"Hm. Ne. Moram ti rei, neko vrijeme e se drati na udaljenosti. Tako da ne djeluje kao da podrava tvoju pobunu, dok te zapravo izvlai ispod lavine. Odluio je da bude javno ljut na tebe."
"Ajeliljut?"
"Naravno da ne. Samo... bio je poeo stvarati neke dalekosenije planove za tebe, u svojim shemama socijalno-poli-
tikih reformi, a to se temeljilo na tvojoj solidnoj vojnoj karijeri... vidio je kako bi ak i tvoje priroene mane mogle sluiti Barravaru."
"Da, znam."
"Pa, nemoj se brinuti. Sigurno e smisliti neki nain da iskoristi i ovo."
Miles smrknuto uzdahne. "Ja elim neto raditi. Hou natrag svoju odjeu."
Njegova majka napui usne i strese glavom.
Te je veeri pokuao pozvati Ivana. "Gdje si?" upita Ivan sumnjiavo. "Zapeo u limbu."
"Pa, ne elim da se to zalijepi i za mene", ree Ivan grubo i prekine vezu.
SEDMO POGLAVLJE
Idueg jutra Miles je premjeten u nove prostorije. Njegov vodi poveo gaje samo jedan kat nie, unitivi Milesove nade da e ikad vie vidjeti nebo. asnik je otkljuao vrata jednog od sigurnih stanova koji su obino sluili za smjetaj zatienih svjedoka. I odreenih politiki nepostojeih osoba, pomislio je Miles. Je li mogue daje ivot u limbu imao kame-leonski efekt, inei ga prozirnim?
"Kako dugo u ostati ovdje?" upitao je Miles asnika. "Ne znam, zastavnice", odvratio je ovjek i ostavio ga.
Njegova vojnika torba, natrpana odjeom, ijedna na brzinu spakirana kutija bile su odloene nasred poda. Sva njegova zemaljska bogatstva s otoka Kyril, s mirisom plijesni, hladnim zadahom arktike vlage. Miles je prokopao po njima  sve kao daje bilo tamo, ukljuujui i njegovu meteoroloku knjinicu  i proetao po svojim novim odajama. Bila je to jednosobna uinkovitost, otrcano namjeten stan u stilu od prije dvadeset godina, s nekoliko udobnih stolaca, krevetom, jednostavnom kuhinjicom, praznim ormarima i policama i garderobama. Nikakve ostavljene odjee ili predmeta ili ostataka koji bi natuknuli neto o identitetu prethodnog stanara.
Moralo je biti prislukivaa. Svaka sjajna povrina mogla je skrivati vid kameru, a stjenice vjerojatno ak nisu bile ni unutar sobe. Ali jesu li bili ukljueni? Ili, skoro jo vea uvreda, moda se Illvan nije ni trudio da ih pokrene?
U vanjskom hodniku je stajao straar, i neki monitori, ali inilo se da Miles trenutano nema susjeda. Otkrio je da moe
izii iz hodnika i proi nekim ne ba vrhunski osiguranim prostorima zgrade, ali straari na vanjskim vratima, upozoreni tko je on, vratili su ga natrag, uljudno ali odluno. Zamislio je sebe kako pokuava pobjei sputajui se s krova  vjerojatno bi zavrio upucan, i unitio karijeru nekog jadnog straara.
Jedan asnik Sigurnosti pronaao ga je kako besciljno luta, odveo ga natrag u njegovu sobu, dao mu pregrt bonova za kafeteriju zgrade i snano dao naslutiti kako bi se cijenilo kad bi izmeu obroka ostao u svojim prostorijama. Nekon to je otiao, Miles je morbidno prebrojio bonove, pokuavajui pogoditi oekivano trajanje svoga boravka. Bilo ih je tono stotinu. Miles je zadrhtao.
Raspakirao je svoju kutiju i torbu, provukao sve to je moglo proi kroz soninu perilicu da se rijei zadnjeg ostatka smrada logora Permafrost, izvjesio odore, oistio izme, uredno sloio svoje posjede na nekoliko polica, otuirao se i presvukao u svjeu radnu uniformu.
Jedan sat je proao. Koliko jo?
Pokuao je itati, ali se nije mogao usredotoiti; zavrio je sjedei u najudobnijem stolcu zatvorenih oiju, pretvarajui se daje ova hermetiki zapeaena prostorija bez prozora zapravo kabina na nekom svemirskom brodu. Na putu za duboki svemir.
Sjedio je u istom stolcu dvije veeri kasnije, probavljajui olovnu veeru iz kafeterije, kad su vrata zazvonila.
Iznenaen, Miles je ustao i odepao da ih sam otvori. Vjerojatno to nije bio streljaki vod, premda, nikad se ne zna.
Zamalo je ipak revidirao pomisao o streljakom vodu ugledavi smrknute asnike Carske sigurnosti u paradnim odorama koji su stajali i ekali.
"Oprostite, zastavnice Vorkosigan", promrmljao je jedan od njih ravnoduno, vie reda radi, i progurao se kraj Milesa prelazei skenerom po stanu. Miles je zatreptao, onda je ugledao ovjeka koji je stajao iza strae u hodniku, i izdahnuo je-
dan "Ah" razumijevanja. im ga je ovjek sa skenerom pogledao, Miles je posluno rairio ruke i okrenuo se omoguujui mu da ga pregleda.
"Sve isto, gospodine", izvijestio je i Miles je bio siguran da je tako. Ovi momci nisu nikada, nikada bili povrni, ak ni u srcu samog CarSiga.
"Hvala vam. Molim vas, ostavite nas. Moete priekati ovdje vani", ree trei ovjek. Ljudi iz CarSiga su kimnuli i zauzeli stav mirno sa svake strane Milesovih vrata.
Budui da su obojica nosili asnike radne odore, Miles je izmijenio salutiranje s treim ovjekom, iako posjetiteljeva odora nije imala ni ina ni znaka odjela. Bio je mrav, srednje visine, s tamnom kosom i izraajnim smeim oima. Iskrivljeni osmijeh zatreptao je na ozbiljnom mladom licu kojemu su nedostajale bore smijeha.
"Velianstvo", ree Miles slubeno.
Car Gregor Vorbarra trznuo je glavom i Miles je zatvorio vrata pred dvojcem Sigurnosti. Mravi mladi se malo opusti. "Bok, Miles."
"Bok i tebi. Uh..." Miles je pokazao prema naslonjaima. "Dobro doao u moj skromni dom. Jesu li stjenice ive?"
"Traio sam da ne budu, ali ne bih se iznenadio da me Illvan nije posluao, za moje vlastito dobro." Gregor se na-mrtio i krenuo za Milesom. U lijevoj ruci je njihao plastinu vreicu iz koje se ulo prigueno zveckanje. Bacio se u vei naslonja, onaj iz kojega je Miles maloas ustao, zavalio se, prebacio nogu preko naslona za ruku i iscrpljeno uzdahnuo, kao da je netko ispustio zrak iz njega. Pruio je vreicu. "Izvoli. Otmjena anestezija."
Miles je uzeo vreicu i virnuo u nju. Dvije boce vina, bo-gamu, i to ve ohlaene. "Blagoslovljen bio, sinko. Ve danima se elim napiti. Kako si pogodio? I kad smo ve kod toga, kako si dospio ovamo? Mislio sam da sam u samici." Miles je stavio drugu bocu u hladnjak, pronaao dvije ae i otpuhnuo prainu s njih.
Gregor slegne ramenima. "Nisu me ba mogli zadrati. Postajem sve bolji u ustrajavanju, zna. Iako se Illvan osigurao da moj privatni posjet ostane uistinu privatni, u to se moe okladiti. I mogu ostati samo do 25:00." Gregorova ramena su se o-pustila, pritisnuta u minutne kutijice njegova rasporeda. "Osim toga, vjera tvoje majke daje nekakvu dobru karmu za posjete bolesnicima i zatvorenicima, a ujem da si ti oboje."
Ah, dakle majka je nagovorila Gregora. Trebao je to pogoditi po privatnoj vorkosiganskoj oznaci na vinu  boanstveno, poslala je dobru stvar. Prestao je ljuljati bocu za vrat i ponio je s veim potovanjem. Miles je dosad ve postao dovoljno usamljen da bude vie zahvalan nego u nelagodi zbog majinskog uplitanja. Otvorio je vino, natoio, i po barravar-skom bontonu otpio prvi gutljaj. Ambrozija. Bacio se u drugi naslonja u poloaj slian Gregorovu. "U svakom sluaju, drago mi je to te vidim."
Miles je promotrio svog starog druga u igri. Da su bili samo malo blii po godinama, on i Gregor, mogli bi igrati uloge polubrae; grof i grofica Vorkosigan bili su Gregorovi slubeni staratelji sve od kaosa i krvoprolia tijekom Vordarianova pretendentskog rata. Kohorta djece bila je baena na gomilu kao "sigurno" drutvo, Miles i Ivan i Elena gotovo istih godina, Gregor, ozbiljan ak i tada, trpei igre malo djetinjastije nego to bi on moda volio.
Gregor je podigao au i otpio. "ao mije to ti stvari nisu upalile", rekao je promuklo.
Miles je nagnuo glavu. "Kratki vojnik, kratka karijera." Otpio je vei gutljaj. "Bio sam se nadao da u otii s planeta. Brodska sluba."
Gregor je diplomirao na Carskoj akademiji dvije godine prije nego se Miles upisao u nju. Njegove obrve podigle su se u slaganju. "To svi elimo."
"Ti si imao godinu dana aktivne svemirske slube", istakne Miles.
"Uglavnom u orbiti. Lane patrole, okruene shuttleovima Sigurnosti. Nakon nekog vremena postalo je bolno, sve to
pretvaranje. Pretvaranje da sam asnik, pretvaranje da radim neki posao a ne da svima drugima oteavam posao samim tim to sam prisutan... tebi su barem dopustili stvarni rizik."
"Veina toga nije bila planirana, uvjeravam te."
"Sve sam vie uvjeren daje u tome tos", nastavi Gregor. "Tvoj otac, moj, nai djedovi  svi su preivjeli stvarne vojne situacije. Tako su oni postali pravi asnici, ne ovim... uenjem." Njegova slobodna ruka spustila se u pokretu sjeenja.
"Bacani u situacije", suprotstavio mu se Miles. "Vojna karijera moga oca slubeno je poela onog dana kad je ubilaki odred Ludog Yurija upao i digao veinu njegove obitelji u zrak  mislim da mu je bilo jedanaest godina ili tako neto. Radije ne bih prolazio takve inicijacije, hvala ti. To nije neto to bi netko normalan odabrao."
"Mhm." Gregor se smrknuto sloio. Veeras jednako optereen, pretpostavljao je Miles, svojim legendarnim ocem princom Sergom kao stoje Miles bio svojim ivim grofom Vor-kosiganom. Miles je naas razmislio o onome to je u sebi nazivao "dva Serga." Jedan je  moda jedina verzija koju je Gregor poznavao?  bio mrtvi junak, hrabro rtvovan na bojnom polju ili barem isto dezintegriran u orbiti. Drugi, potisnuti Serg: histerini zapovjednik i sadistiki sodomit ija je prerana smrt u nesretnoj invaziji Escobara moda bila najvea politika srea koja je ikad zapala Barravar... Je li makar i natruha ove viestrane osobnosti ikada uspjela doprijeti do Gregora? Nitko tko je poznavao Serga nije govorio o njemu, grof Vorkosigan najmanje od svih. Miles je jednom sreo jednu od Sergovih rtava. Nadao se da se Gregoru to nikad nee dogoditi.
Miles je odluio promijeniti temu. "Dakle, svi znamo to se dogodilo sa mnom, a to si ti radio zadnja tri mjeseca? ao mi je to sam propustio tvoju roendansku proslavu. Gore na otoku Kyril slavilo se opijanjem pa se tako taj dan ni po emu nije razlikovao od svih ostalih."
Gregor se osmjehne, zatim uzdahne. "Previe ceremonija. Previe stajanja  mislim da bi me pri polovini mojih dunosti
mogao zamijeniti plastini model u prirodnoj veliini i nitko ne bi primijetio. Puno vremena potroeno na izbjegavanje zaobilaznih nagovjetaja braka od razliitih mojih savjetnika."
"Zapravo su u pravu", morao je priznati Miles. "Kad bi te sutra... pregazila neka kola, pitanje nasljeivanja bi se debelo otvorilo. Sad se, ovako bez pripreme, mogu sjetiti barem est kandidata s donekle prihvatljivim ulozima u Carstvu, a iz gliba bi ih se izvuklo jo vie. Neki pak, bez osobnih ambicija, bili bi spremni i ubiti samo da osiguraju kako netko drugi nee dobiti to mjesto, to je upravo i razlog zato jo uvijek nisi imenovao nasljednika."
Gregor je nakrivio glavu. "I ti se nalazi u toj gomili, zna." "S ovim tijelom?" Miles je puhnuo. "Morali bi... zaista mrziti nekoga, da mene podupru. U tom bi trenutku zaista bilo vrijeme da pobjegnem od kue. Daleko i brzo. Uini mi uslugu. Oeni se, smiri se, i dobij est malih Vorbarra u kratkom roku."
Gregor je djelovao jo snudenije. "To ti je dobra ideja. Pobjei od kue. Pitam se kako daleko bih dospio, prije nego to bi me Illvan uhvatio?"
Obojica su automatski podigli poglede, premda Miles zapravo jo uvijek nije bio siguran gdje su smjeteni prislukivai u sobi. "Radije se nadaj da bi Illvan bio bri od nekog drugog." Boe, ovaj razgovor je postajao morbidan.
"Ne znam, zar nije bio neki car u Kini koji je zavrio negdje kao smetlar? I tisue manjih emigranata  grofice koje upravljaju restoranima  hijeg jest mogu."
"Od vorstva? To je kao da... pokuava pobjei od vlastite sjenke." Bilo bi trenutaka, u tami, kad bi uspjeh djelovao blizu, ali onda  Miles je stresao glavom i pregledao jo uvijek nabreklu vreicu. "Ah! Donio si plou za takti-go." Nimalo mu se nije igralo takti-go, to mu je bilo dosadno ve u etrnaestoj godini, ali sve je bilo bolje od ovoga. Izvukao je igru i namjestio je izmeu njih s odlunim dobrim raspoloenjem. "Podsjea na stara vremena." Uasna pomisao.
Gregor se pomaknuo i povukao prvi potez. Pretvarajui se da ga igra zanima kako bi zabavio Milesa, koji je glumio zanimanje da razvedri Gregora, koji se pravio... Ne mislei, Miles je prebrzo pobijedio Gregora u prvoj partiji i poeo je bolje paziti. U sljedeoj partiji odrao je manji razmak i nagradila ga je iskra stvarnog zanimanja  blaena nesamosvijest  s Gregorove strane. Otvorili su i drugu bocu vina. U tom trenutku Miles je poeo osjeati njene posljedice, jezik mu je oteao, spavalo mu se i oglupavio je; jedva da je predstavljalo napor pustiti Gregora da skoro pobijedi u sljedeoj partiji.
"Mislim da te u ovome nisam pobijedio od tvoje etrnaeste godine", uzdahnuo je Gregor, skrivajui potajno zadovoljstvo malom bodovnom razlikom u posljednjoj partiji. "Prokletstvo, ti bi morao biti asnik."
"Moj tata kae da to nije dobra ratna igra", komentirao je Miles. "Nema dovoljno sluajnih faktora i nepredvidljivih iznenaenja da bi simulirala realnost. Meni se tako svia." Bilo je to gotovo utjeno, bezumna rutina logike, napad i uzvrat, mnogostruki lanani potezi s, uvijek, savreno loginim mogunostima.
"Valjda ti zna." Gregor je podigao pogled. "Jo uvijek ne razumijem zato su te poslali na otok Kyril. Ve si zapovijedao pravom svemirskom flotom. Pa makar su bili samo opor otrcanih plaenika."
". Ta epizoda slubeno ne postoji u mojim vojnim dosjeima. Na svu sreu. To ba ne bi oduevilo moje nadreene. Zapovijedao sam, nisam sluao. U svakom sluaju, ja i nisam toliko zapovijedao dendariijskim plaenicima koliko sam ih opinio. Bez satnika Tunga, koji me odluio poduprijeti iz svojih vlastitih razloga, sve bi to bilo zavrilo vrlo neugodno. I znatno bre."
"Uvijek sam bio uvjeren da e Illvan kasnije vie uiniti s njima, nakon svega", ree Gregor. "Koliko god nenamjerno, ti si cijelu jednu vojnu organizaciju potajno doveo u slubu Barra-yara."
"Da, a da oni to ni sami ne znaju. Dakle to se zove tajnost. Ma daj. To to su oni pripisani Illvanovu odjelu bila je pravnika
zgrade. Bio je to komkonzolski posao; rasporedi, plae, obnavljanje zapisa. Posao je bio zanimljiv prvih tjedan dana, dok gaje uio, kasnije je postao zatupljuju. Do kraja mjeseca, dosada i banalnost poeli su mu grickati ivce. Je li on to odan ili naprosto glup? Straari, shvatio je sad Miles, moraju takoer ostati cijeli dan u zatvoru. Zaista, kao straaru, jedan od zadataka mu je bio da sam sebe uva unutra. Prokleto pametno od Illya-na, nitko drugi ga ne bi mogao zadrati daje bio odluio pobjei. Da, jednom je pronaao prozor, i pogledao van. Ledilo se.
Hoe li izai iz ove proklete kutije prije Zimskog sajma? Koliko dugo treba svijetu da ga zaboravi, uostalom? Ako izvri samoubojstvo, moe li ga se slubeno zavesti kao ubijenog pri bijegu? eli li ga to Illyan natjerati da sie s uma, ili samo da pobjegne iz njegova odjela?
Proao je jo jedan mjesec. Kao duhovnu vjebu, odluio je ispuniti svoje slobodne sate gledajui svaki obrazovni vid u vojnoj knjinici, po strogom abecednom redu. Izbor je bio uistinu zapanjujui. Osobito ga je zbunio tridesetominutni vid (pod H: higijena) koji je objanjavao kako se tuirati  pa, da, vjerojatno je bilo novaka iz zaostalih krajeva kojima je takva poduka zaista bila potrebna. Nakon nekoliko tjedana dospio je do "L: laserska puka, model D67; shema napajanja, odravanje, i popravak", kad gaje prekinuo poziv s naredbom da se prijavi u Illvanov ured.
Illvanov ured gotovo da se nije promijenio od Milesova posljednjeg, neugodnog posjeta  ista spartanska unutarnja soba bez prozora, zauzeta uglavnom stolom s komkonzolom koja je djelovala kao da bi se s nje moglo zapovijedati skakakim brodom  ali sad su tu bila dva stolca. Jedan je bio obea-vajue prazan. Moda Miles ovoga puta nee zavriti tako doslovno na podu? Drugo sjedalo zauzimao je ovjek u radnoj odori sa satnikim tablicama i oznakama Carske sigurnosti s Horusovim okom na ovratniku.
Zanimljiv ovjek, taj satnik. Miles ga je promotrio krajikom oka dok je izmjenjivao formalne pozdrave s Illvanom.
Moda trideset i pet godina star, imao je neto od Illvanova nezapamtivog bezizraajnog pogleda, ali bio je tee grae. Blijed. Lako bi proao kao neki manji birokrat, ovjek koji puno sjedi u zatvorenom. Ali ta vrsta izgleda mogla se takoer dobiti i od puno vremena provedenog u zatvorenom svemirskom brodu.
"Zastavnice Vorkosigan, ovo je satnik Ungari. Satnik Un-gari jedan je od mojih galaktikih operativaca. Ima deset godina iskustva pri skupljanju informacija za ovaj odjel. Njegova specijalnost su vojne procjene."
Ungari je Milesu pruio ljubazno kimanje kao priznanje upoznavanja. Njegov mirni pogled jednako je umjeno promotrio Milesa. Miles se zapitao kakva bi mogla biti uhodina procjena patuljastog vojnika koji je stajao pred njim, pa se pokuao se drati uspravnije. Nije bilo nikakva oiglednog komentara u Ungarijevoj reakciji na Milesa.
Illvan se zavalio u svom stolcu na okretanje. "Dakle, recite mi, zastavnice, imate li u zadnje vrijeme kakvih vijesti o den-dariijskim plaenicima?"
"Gospodine?" Miles se zaljuljao unatrag. Nikako put koji je bio oekivao... "Ja... u zadnje vrijeme, nita. Dobio sam poruku prije oko godinu dana od Elene Bothari  Bothari-Je-sek, to jest. Ali to je bila samo privatna, uh, roendanska estitka."
"Tu imam", kimne Illvan.
Ima je, kopile jedno.
"Nita nakon toga?"
"Ne, gospodine."
"Hm." Illvan je mahnuo rukom prema praznom stolcu. "Sjedni, Miles." Glas mu je postao bri i poslovniji. Konano neto konkretno? "Prouimo malo astrografije. Zemljopis je majka strategije, kae se." Illvan se poigrao prekidaima na svojoj komkonzoli.
Mapa putova kroz neksus crvotoina stvorila se u tri sjajne dimenzije iznad holovidne ploe. Djelovalo je slino modelu
od loptica i tapia za neku udnu organsku molekulu, samo izraeno od obojena svjetla, s kuglama koje su predstavljale prelaske u lokalni svemir i tapiima za crvotone skokove izmeu njih; shematski saeti prikaz, ali ne u stvarnom omjeru. Illvan je poveao jedan dio, crvene i plave iskre u sreditu jedne inae prazne kugle, s etiri tapia koji su vodili iz nje pod nepravilnim kutovima do sloenijih lopti, poput nekog iskrivljenog keltskog kria. "Djeluje poznato?"
"Ono u sredini je Hegenska Os, zar ne, gospodine?"
"Dobro." Illvan mu je dodao svoj upravlja. "Daj mi strateki saetak za Hegensku Os, zastavnice."
Miles je proistio grlo. "To je dvostruki zvjezdani sustav bez nastanjivih planeta, s nekoliko postaja i pogonskih satelita, i vrlo malo razloga da se u njemu zadrava. Poput mnogih vorita, to je vie ruta nego mjesto, dobiva svoju vrijednost od onoga to je oko njega. U ovom sluaju, etiri susjedna podruja lokalnog svemira s naseljenim planetima." Miles je osvijetlio svaki od dijelova slike dok je govorio, da ih naglasi.
"Aslund. Aslund je slijepa ulica kao Barravar. Hegenska Os im je jedini prolaz do ire galaktike mree. Hegenska Os je od jednako vitalnog znaenja Aslundu kao stoje prolaz Ko-marr nama.
Jacksonovo Skrovite. Hegenska Os je samo jedan od pet prolaza iz jacksonskog lokalnog svemira; iza Jacksonova Skro-vita lei polovina istraene galaktike.
Vervain. Vervain ima dva izlaza; jedan prema Osi, drugi u vorite sektora koje kontrolira Cetagandsko Carstvo.
I etvrti je, naravno, na, ah, dobar susjed, planet i republika Pol. Koja se takoer povezuje s naim multi-neksusom Komarrom. Takoer, od Komarra je samo jedan izravan skok do Catagandanskog sektora, ruta koja je bila ili strogo kontrolirana ili naprosto zatvorena za cetagandski promet otkako smo je mi zauzeli." Miles je pogledao prema Illvanu traei odobravanje, nadajui se daje na dobrom putu. Illvan je pogle-
dao prema Ungariju, koji je dopustio svojim obrvama da se mrvicu podignu. A to je znailo to?
"Strategija crvotoine. avolja pletenica", promrmljao je Illvan sa strane. Zakiljio je prema svom sjajnom shematskom prikazu. "etiri igraa, jedna ploa. Trebalo bi biti jednostavno.
"U svakom sluaju," Illvan je pruio ruku prema upravljau i s uzdahom se zavalio, "Hegenska Os nije samo potencijalna toka zaguenja za etiri susjedna sustava. Dvadeset pet posto naeg vlastitog trgovakog prometa prolazi preko Pola kroz Os. I premda je Vervain zatvoren za cetagandske vojne brodove kao to je Pol zatvoren za nae, Cetani imaju znatan civilni promet kroz taj prolaz i preko Jacksonova Skro-vita. Bilo to  kao recimo rat  to bi blokiralo Hegensku Os bilo bi skoro isto toliko pogubno za Cetagandu kao i za nas.
A ipak, nakon godina suradnje bez interesa i dosadne neutralnosti, ovaj prazni kraj odjednom je oivio od neeg to mogu nazvati samo utrka u naoruanju. Sva etiri susjeda izgleda stvaraju vojne interese. Pol ve neko vrijeme pojaava naoruanje na svih svojih est stanica prema Hegenu  ak su povukli i neke snage sa strane prema nama, to mi djeluje zapanjujue, budui da nas se Pol jako plai jo otkako smo zauzeli Komarr. Konzorcij Jacksonova Skrovita radi istu stvar na svojoj strani. Vervain je unajmio plaeniku flotu po imenu Randalovi rangeri.
Sve ove aktivnosti dovele su do blage panike na Aslundu, iji je interes za Hegensku Os, iz oitih razloga, najjai. Bacili su polovinu ovogodinjeg vojnog prorauna na golemu skonu stanicu  vraga, to je prava letea tvrava  a da pokriju prazninu dok se pripremaju, i oni su unajmili plaenike. Moda su ti poznati. Nekad su se zvali Dendariijska slobodna plaenika flota." Illvan je zastao i podigao jednu obrvu, prouavajui Milesovu reakciju.
Konano neka veza  ako je ima? Miles je ispustio dah. "Bili su specijalisti za blokade, neko vrijeme. Valjda to ima
smisla. Ah... nekad su se zvali Dendarii? Zar su nedavno promijenili ime?"
"Nedavno su vratili svoj izvorni naziv, Oseranski plaenici, izgleda."
"udno. Zato?"
"Zaista, zato?" Illvanove usnice su se stegle. "Jedno od mnogih pitanja, premda teko da je ba najhitnije. Ali ceta-gandska veza  ili njeno nepostojanje je ono to mene mui. Opi kaos u regiji bio bi jednako tetan za Cetagandu kao i za nas. Ali ako bi, kad kaos proe, Cetaganda mogla nekako zavriti kontrolirajui Hegensku Os  ah! Onda bi mogli blokirati ili kontrolirati barravarski promet kao to mi preko Komarra inimo s njihovim. Zaista, ako to pogleda s obratne strane i zamisli da je skok KomarrCetaganda pod njihovom kontrolom, to bi ih stavilo preko dva od naa etiri glavna galaktika puta. Neto labirintski, neizravno  to smrdi na cetagandske metode. Ili bi smrdjelo, kad bih mogao ugledati njihove duge prste kako pokreu bilo koji od konia. Moraju biti tamo, ak i ako ih ja jo ne vidim..." Zamiljen, Illvan je stresao glavom. "Kad bi skok kroz Jacksonovo Skrovite bio prekinut, svi bi morali prolaziti kroz Cetagandsko Carstvo... lijepa zarada..."
"Ili preko naeg terena", istakne Miles. "Zato bi nam Cetaganda uinila takvu uslugu?"
"Smislio sam jedno objanjenje. Zapravo, smislio sam ih devet, ali ovo je za tebe, Miles. Koji je najbolji nain da se zauzme skona toka?"
"S oba kraja odjednom", uzvrati Miles automatski.
"I zato nam Pol, iz opreza, nikada nije dopustio da okupimo bilo kakvu vojnu snagu na Hegenskoj Osi. Ali pretpostavimo da netko na Polu naie na neugodnu priu koju sam se toliko muio zaguiti o tome kako su dendariijski plaenici zapravo privatna vojska jednog barravarskog vorskog barunica? to e pomisliti?"
"Mislit e da ih se spremamo zaskoiti", ree Miles. "Mogu
reagirati paranoino, panino, ak i potraiti privremen savez "s, recimo, Cetagandom?"
"Izvrsno", ree Illvan.
Satnik Ungari, koji ih je sluao s pozornim strpljenjem ovjeka koji je cijelu stvar ve pretresao, pogledao je Milesa s nekom malom ohrabrenou i odobrio mu pretpostavku kima-njem glave.
"Ali ak i ako se promatraju kao neovisna sila", nastavio je Illvan, "Dendarii su jo jedan destabilizirajui imbenik u regiji. Cijela je situacija uznemirujua  svakoga dana sve napetija, bez nekog vidljivog razloga. Samo jo malo sile  jedna pogreka, jedan smrtonosni incident  mogao bi pokrenuti vrtloenje, klasini kaos, pravu stvar, nezaustavljivu. Razlozi, Miles! elim informacije."
Illvan je, openito, elio informacije s istom strau s kojom je ovisnik na suhom eznuo za utom. Sad se okrenuo Un-gariju. "Dakle, to mislite, satnice? Hoe li posluiti?"
Ungari dugo nije odgovorio. "On je... tjelesno upadljiviji nego to sam mislio."
"Kao maska, to ne mora nuno biti mana. U njegovu drutvu, vi biste trebali biti skoro nevidljivi. Koza kao mamac i lovac iza nje."
"Moda. Ali hoe li on podnijeti teret? Neu imati puno vremena za uvanje djece." Ungarijev glas bio je urbani bariton, oito je jedan od modernih, obrazovanih asnika, premda nije nosio znaku Akademije.
"Admiral izgleda misli da hoe. Zar da mu proturjeim?" Ungari je pogledao prema Milesu. "Jeste li sigurni da admiralova procjena nije pod utjecajem... osobnih nadanja?"
Hoe rei pustih elja, preveo je Miles u sebi delikatno oklijevanje satnika.
"Ako je tako, onda je to prvi put", slegne Illvan ramenima. A za sve postoji prvi put, visjelo je neizgovoreno u zraku. Illvan se sad okrenuo i probo Milesa pogledom punim smrknute
snage. "Miles, misli li da bi  ako bude potrebno  bio sposoban opet jedno kratko vrijeme glumiti admirala Naismitha?"
Znao je da to slijedi, ali rijei izgovorene naglas svejedno su nosile neko udno, hladno uzbuenje. Opet pokrenuti tu potisnutu linost... Nije to bila samo uloga, Illyan. "Mogao bih opet igrati Naismitha, to je sigurno. Kako u prestati igrati Naismitha je ono to me plai."
Illyan si je dopustio hladnjikav osmijeh, shvativi to kao alu. Milesov osmijeh bio je malo bolesniji. Ne zna ti, ne zna kako je to bilo. Tri dijela lai i muljanja, ijedan dio... neeg drugog. Zen, gestalt, zabluda? Nezaustavljivi trenuci ushienja alfa-razine... Bi li to mogao ponoviti? Moda je sad ve previe znao. Prvo se smrzne, onda padne. Moda i bi bilo samo gluma, ovog puta.
Illvan se zavalio u stolcu, podignuo ruke sklopljenih dlanova, i pustio ih da padnu u pokretu otputanja. "U redu, satnice Ungari. Va je. Koristite ga kako vam bude trebalo. Vaa je misija, znai, da skupite informacije o trenutanoj krizi na Hegenksoj Osi; sekundarno, ako bude mogue, da upotrijebite zastavnika Vorkosigana kako biste maknuli dendariijske plaenike sa scene. Ako odluite upotrijebiti lani ugovor da biste ih izvukli s Osi, moete se posluiti proraunom tajnih operacija za uvjerljiv predujam. Znate kakve rezultate elim. ao mi je, ne mogu vam izdati preciznije naredbe bez obavijesti koje vi sami morate prikupiti."
"Ne smeta mi, gospodine", ree Ungari blago se smijeei.
"Hm. Uivajte u neovisnosti dok traje. Zavrava s vaom prvom pogrekom." Illvanov ton bio je podrugljiv, ali oi su mu bile pune povjerenja, sve dok ih nije okrenuo prema Mi-lesu. "Miles, ti e putovati kao 'admiral Naismith', koji i sam putuje incognito, vraajui se, moda, Dendariijskoj floti. Ukoliko satnik Ungari odlui da mora aktivirati ulogu Naismitha, predstavljat e se kao tvoj tjelesni uvar, tako da uvijek bude u poloaju iz kojeg e moi upravljati siuacijom. Malo je previe traiti od Ungarija da bude odgovoran za svoju misiju i za tvoju sigurnost, tako da u ti dati i pravog uvara. Takva
organizacija dat e satniku Ungariju neobinu slobodu kretanja, budui da e objasniti to to posjeduje privatni brod  imamo skonog pilota i brzog kurira kojeg smo dobili od  nije vano otkud, ali nema nikakve veze s Barravarom. Trenutano ima jacksonsku registraciju, to se dobro uklapa s tajnovitim podrijetlom admirala Naismitha. Tako je oito lana da nitko nee traiti drugi sloj, ovaj, lanosti." Illvan je zastao. "Ti e, naravno, sluati naredbe satnika Ungarija. To se podrazumijeva." Illvanov izravni pogled bio je leden kao otok Kyril u pono.
Miles se po dunosti nasmijeio da pokae kako je shvatio nagovjetaj. Bit u dobar, gospodine  samo me pustite da se maknem s planeta! Od duha do rtvenog janjeta  je li to bilo promaknue?
OSMO POGLAVLJE
Victor Rotha, agent za nabavu. Zvualo je kao svodnik. Mi-les je u kabini sumnjiavo promatrao svoj novi lik reproduciran na vid ploi. I uostalom, to fali obinom spartanskom zrcalu? Gdje je Illvan doao do ovog broda? Betanske je proizvodnje, pa je krcat i betanskim luksuznim tosovima. Miles se zabavljao groznom slikom onog to bi se dogodilo kad bi program na kompliciranoj soninoj etkici za zube ikad pogrijeio.
"Rotha" je bio neodreeno odjeven, u skladu sa svojim pretpostavljenim podrijetlom. Miles je odbio navui betanski sa-rong, polska Stanica est nije bila ni priblino dovoljno topla za tako neto. Ipak, nosio je udobne zelene hlae pridrane betanskim pojasom za sarong i sandale betanskog stila. Zelena koulja bila je od jeftine sintetike svile s Escobara, vreasti oker kaputi od skupe svile slinog stila. Raznorodna garderoba nekoga tko je roen na Koloniji Beta, ali se podue potucao po galaktici, ponekad s vie, ponekad s manje uspjeha. Dobro, mrmljao je samome sebi naglas, zagrijavajui svoj dugo nekoriten betanski naglasak, dok se povlaio po prena-kienoj vlasnikoj kabini.
Juer su pristali ovamo na Pol est bez ikakvih problema. Trotjedno putovanje s Barravara prolo je mirno. Ungariju to kao da se svialo. asnik CarSiga proveo je najvei dio putovanja brojei stvari, snimajui i brojei: brodove, ljudstvo, uvare i slubenike vojne i civilne sigurnosti. Pronali su izlike da se zaustave na etiri od est skonih stanica na putu izmeu Pola i Hegenske Osi, s Ungarijem koji je brojio, mjerio,
dijelio, trpao u raunalo i proraunavao cijelim putem. Sad su stigli do Polove zadnje (ili prve, zavisno od smjera dolaska) ispostave, koja je ve zadirala u podruje Hegenske Osi.
U jednom trenutku, Pol est samo je oznaavao toku skoka, nita osim gole postaje i veze za prijenos informacija. Nitko jo nije rijeio problem slanja poruka kroz crvotoni skok osim da ih se fiziki prenosi skakakim brodom. U najrazvijenijim podrujima vorita, komunikacijski brodovi skakali su svakog sata ili ee, da bi odaslali kratki impuls usko fo-kusiranog signala koji bi putovao brzinom svjetlosti do sljedee skone toke u tom dijelu lokalnog svemira, gdje bi se poruke prikupljale i prenosile dalje, najbri mogui protok informacija. U manje razvijenim podujima, ovjek je naprosto morao ekati, ponekad i tjednima ili mjesecima, da naie neki brod i nadati se da e se sjetiti odbaciti i njegovu potu.
No u ovom trenutku, Pol est nije samo oznaavao toku skoka, otvoreno ju je uvao. Ungari je uzbueno coktao jezikom, identificirajui i zbrajajui polske svemirske flote okupljene u podruju gdje se gradilo. Pronali su spiralnu rutu do sidrita koja im je pokazala svaku stranu stanice i sve brodove, bilo ukotvljene ili u pokretu.
"Tvoj glavni posao ovdje", rekao je Ungari Milesu, "bit e da svakom tko nas bude promatrao ponudi za promatranje neto zanimljivije od mene. Krui. Sumnjam da e morati uloiti bilo kakav poseban napor da postane upadljiv. Razvijaj svoj lani identitet  s malo sree, moda ak pronae i neke veze koje e kasnije dobro doi. Premda iskreno sumnjam da e smjesta naletjeti na neto od velike vrijednosti, stvari se ne dogaaju ba tako."
Miles je na krevetu rastvorio svoj koveg s oglednim primjercima i ponovno ih provjerio. Samo trgovaki putnik, to sam ja. Tucet runog oruja, bez napajanja, zloudno mu je namigivalo. Red vid diskova opisivao je vee i zanimljivije oruane sustave. Jo zanimljivija  moglo bi se skoro rei "neodoljiva"  bila je kolekcija siunih diskova koja se skriveno smjestila u Milesovu kaputiu. Smrt. Mogu vam je nabaviti na veliko.
Milesov tjelesni uvar doekao ih je na doku. Zato je, Boe, Illvan ovoj misiji dodijelio narednika Overkilla? Iz istog razloga iz kojeg gaje bio poslao na otok Kyril, jer mu se nedvojbeno moglo vjerovati, ali Milesu je bilo neugodno raditi s ovjekom koji ga je jednom bio uhitio. to li je Overholt mislio o Milesu? Sreom, krupni ovjek je bio utljiv.
Overholt je bio odjeven neslubeno i raznorodno kao i sam Miles, premda sa sigurnosnim izmama umjesto sandala. Izgledao je tono kao neiji uvar koji se trudi djelovati kao turist. Upravo ona vrsta ovjeka kakva bi mali trgovac orujem kao stoje Victor Rotha logino i zaposlio. I funkcionalan i dekorativan, ree, sjecka i melje... Sami za sebe, bilo Miles bilo Overholt, bili bi uoljivi. Zajedno, pa... Ungari je imao pravo. Nisu morali brinuti da e ostati neprimijeeni.
Miles je prvi krenuo kroz cijev za pristajanje u unutranjost Pola est. Ovaj dok za pristajanje zavravao je u carinskoj zoni, gdje su Milesov koveg s oglednim primjercima i on sam bili briljivo pregledani, a Overholt je morao pokazati registraciju za svoj oamut. Odatle su imali slobodan pristup do svih dijelova transferne stanice, osim nekih uvanih hodnika koji su vodili u, kako im je reeno, militarizirane zone. Ti dijelovi, Ungari je to jasno rekao, bili su njegov posao, ne Milesov.
Miles je, stiui na vrijeme na svoj prvi sastanak, polako etao, uivajui to se nalazi na svemirskoj stanici. Mjesto nije bilo tako slobodnjaki nastrojeno kao Kolonija Beta, ali bez dvojbe se kretao usred glavne struje galaktike tehno-kulture. Ne kao siromani i napola zaostali Barravar. Prodorno umjetno okruenje isputalo je svoj vlastiti miris opasnosti, miris koji bi smjesta mogao prerasti u klaustrofobini uas u sluaju naglog gubitka pritiska ili opasnosti. Promenada obrubljena duanima, svratitima i restoranima svih vrsta inila je sredinje podruje za sastanke.
Neobini trio u laganoj etnji pojavio se na drugoj strani ivahne promenade, preko puta Milesa. Jedan iz te grupe, krupan ovjek odjeven u komotnu odjeu idealnu za skrivanje oruja s nelagodom je pregledavao podruje. Profesionalni
parnjak narednika Overkilla, bez sumnje. On i Overholt su se ugledali i izmijenili smrknute poglede, a nakon toga su se briljivo ignorirali. Bezizraajni ovjek kojeg je tjelohranitelj uvao blijedio je skoro do nevidljivosti kraj ene do njega.
Bila je niska, ali zapanjujue intenzivna, krhke figure i skoro bijeloplave kose podrezane tik uz glavu to joj je davalo neki udan vilenjaki izgled. Njen crni kombinezon kao daje bio protkan elektrinim iskrama, tekao joj je preko tijela poput vode, veernja odjea u dnevno doba. Crne cipele tankih peta podizale su je za nekoliko beskorisnih centimetara. Usne su joj bile obojene krvavogrimizno u skladu sa svjetlucavim alom koji je zavijao preko alabasternih kljunih kostiju da bi se spustio niz oba ramena, uokvirujui obnaenu bijelu kou lea. Izgledala je... skupo.
Primijetila je Milesovo fascinirano buljenje. Brada joj se podigla; hladno mu je uzvratila pogled.
"Victor Rotha?" Glas kraj Milesova lakta natjerao gaje da poskoi.
"Ah... Gospodin Liga?" Miles je, zadihano, pokuao uzvratiti. Zecolike blijede crte lica, istaknuta usnica, crna kosa; to je bio ovjek koji je tvrdio kako eli popraviti naoruanje svojih uvara na jednom asteroidskom rudniku. Sigurno. Kako  i gdje je Ungari iskopao Ligu? Miles nije bio siguran da to zaista eli saznati.
"Pripremio sam nam privatnu sobu za razgovor", nasmijeio se Liga, pokazavi glavom na ulaz u oblinje svratiste. "Eh", dodao je, "ini se da jutros svi obavljaju poslove." Kim-nuo je prema trojci s druge strane, koja je sad postala kvartet i udaljavala se. Krajevi ala leprali su poput stjegova, pratei brze plavuine korake.
"Tko je ta ena?" upita Miles.
"Ne znam", ree Liga. "Ali ovjek kojeg slijede vam je ovdje glavna konkurencija. Predstavnik kue Fell, specijalisti za naoruanje s Jacksona."
Djelovao je vie kao tip sredovjena poslovnog ovjeka, barem s leda. "Pol doputa Jacksoncima da ovdje posluju?" upitao je Miles. "Mislio sam daje napetost vea."
"Izmeu Pola, Aslunda i Vervaina, da", ree Liga. "Jacksonov Konzorcij glasno proklamira svoju neutralnost. Nadaju se zaradi od svih strana. Ali ovo ba nije dobro mjesto za rasprave
0 politici. Idemo, moe?"
Kao to je Miles i oekivao, Liga ih je smjestio u hotelsku sobu, oito unajmljenu upravo za tu svrhu. Miles je poeo svoj napamet naueni govor, prolazei kroz runo naoruanje, muljajui o mogunostima nabave i datumima isporuke.
"Bio sam se nadao", ree Liga, "neemu malo... snanijem."
"Imam jo jednu skupinu oglednih primjeraka na svom brodu", objasnio je Miles. "Nisam elio polske carinike muiti
1 s njima. Ali mogu vam dati pregled na vidu."
Miles je izvukao prirunike o tekom naoruanju. "Ovaj vidje namijenjen samo obrazovanju, naravno, jer su to oruja kakva privatna osoba u polskom lokalnom svemiru ne smije, po zakonu, posjedovati."
"U polskom svemiru da", sloio se Liga. "Ali polski zakoni ne upravljaju Hegenskom Osi. Jo. Sve to treba uiniti je krenuti s Pola est i proi malo iza deset tisua kilometara iroke granice kontrole prometa, pa moete obavljati posao kakav elite, savreno legalno. Problem nastaje kad treba isporuiti teret natrag u polski lokalni svemir."
"Teke isporuke su jedna od mojih specijalnosti", umirio gaje Miles. "Uz malu nadoplatu, naravno."
"Eh. Dobro..." Liga je listao vid katalog. "Ovi teki bacai plazme... kakvi su oni u usporedbi s disruptorima ivaca u topovskom izdanju?"
Miles slegne ramenima. "To u potpunosti ovisi o tome elite li unitavati samo ljude ili i ljude i stvari. Mogu vam ponuditi jako dobru cijenu za disruptore." Naveo je jednu cifru u polskim kreditima.
"Nedavno sam dobio bolju ponudu za disruptore iste ki-lovatae", spomenuo je Liga nezainteresirano.
"Siguran sam da jeste", nasmijei se Miles. "Otrov, jedan kredit. Protuotrov, stotinu kredita."
"to bi sad pak to trebalo znaiti, ha?" upita Liga sumnjiavo.
Miles je okrenuo svoj ovratnik i preao palcem s donje strane te izvukao siunu vid ploicu. "Pogledajte ovo." Ubacio je ploicu u vid projektor. Jedan obris se pojavio i okrenuo oko svoje osi. Bio je odjeven od glave do vrhova prstiju na rukama i nogama u neto to je djelovalo kao sjajna, uz kou pripijena mrea.
"Malo je rupiasto za donje rublje, ha?" ree Liga skeptino.
Miles ga je pogledao s bolnom grimasom. "Gledate u neto ega bi se svaka naoruana sila u galaktici eljela doepati. Usavrena individualna mrea za zatitu od disruptora ivaca. Najnoviji tehnoloki adut Kolonije Beta.
Ligine oi su se rairile. "Ovo mije prva vijest da se nalaze na tritu."
"Na otvorenom tritu i nisu. Ovo su, kako bi se reklo, privatne pretprodaje." Kolonija Beta obino je oglaavala samo svoje drugorazredne i treerazredne najnovije proizvode; ostati uvijek nekoliko koraka ispred svih drugih u tehnologiji bila je ve nekoliko generacija glavna specijalnost okrutnog svijeta. S vremenom, Kolonija Beta e poeti prodavati svoj novi proizvod po cijeloj galaktici. U meuvremenu...
Liga je liznuo svoju izboenu donju usnu. "Mi puno koristimo disruptore ivaca."
Meu uvarima? Da, sigurno. "Imam ogranienu zalihu zatitnih mrea. Tko prvi, njegova djevojka."
"Cijena?"
Miles je naveo svotu u betanskim dolarima. "Skandalozno!" Liga se zaljuljao u svom naslonjau. Miles slegne ramenima. "Razmislite. Vaa... organizacija mogla bi se nai u ozbiljnom zaostatku ako prva ne osuvre-
meni svoje zatitne mjere. Siguran sam da to moete zamisliti."
"Morat u to... provjeriti. Ovaj... mogu li dobiti taj disk da ga pokaem svom, ovaj, nadgledniku?"
Miles napui usne. "Nemojte da vas uhvate s tim." "Nikako." Liga je jo jednom prevrtio demonstracijski vid, fascinirano buljei u svjetlucavi vojniki obris i tek onda spremio disk u dep.
Eto. Mamac je nataknut na udicu, i baen u tamne vode. Bit e vrlo zanimljivo vidjeti to e zagristi, girice ili gigantski levijatani. Liga je bio riba podklase sardina, procijenio je Miles. Pa, negdje je morao poeti.
Kad su se ponovno nali na promenadi, Miles je zabrinuto apnuo Overholtu: "Jesam li sve dobro izveo?"
"Vrlo glatko, gospodine", umirio gaje Overholt.
Pa, moda. Bio je to dobar osjeaj, kretati se po planu. Gotovo daje mogao osjetiti kako zaranja u ljigavu osobnost Victo-ra Rothe.
Za ruak, Miles je poveo Overholta do kafeterije sa sjedalima na promenadi kako bi ih svi koji nisu promatrali Un-garija mogli dobro vidjeti. Zvakao je sendvi s umjetno proizvedenim proteinima, i pustio svoje napete ivce da se malo opuste. Ova uloga bi mogla biti dobra. Ni priblino toliko naporna kao 
"Admiral Naismith!"
Miles se zamalo zadavio napola provakanim zalogajem, mahnito okreui glavu da bi otkrio izvor iznenaena glasa. Overholt se prebacio na stanje pune pripravnosti, premda je uspio zadrati ruku da prerano ne odleti prema skrivenom oamutu.
Dva ovjeka zastala su kraj njihova stola. Jednog Miles nije prepoznao. A drugi... prokletstvo! Poznavao je to lice. etvrtaste eljusti, tamna koa, previe uredan i snaan za svoje godine da bi proao kao bilo to osim kao vojnik usprkos
polskoj civilnoj odjei. Ime, ime...! Jedan od Tungovih komandosa, zapovjednik borbene jedinice. Posljednji put kad ga je Miles vidio zajedno su oblaili svemirska odijela u oruarnici Trijumfa, pripremajui se za napad na brod. Clive Chodak, tako se zvao.
"Oprostite, ali pogrijeili ste", Milesovo nijekanje bilo je isti refleks iz malog mozga. "Moje ime je Victor Rotha."
Chodak je zatreptao. "to? Oh! Oprostite. To jest  vrlo ste slini ovjeku kojega sam jednom davno poznavao." Ugledao je Overholta. Oi su mu se zabile u Milesa signalizirajui hitnju. "Ovaj, moemo li vam se pridruiti?"
"Ne!" ree Miles otro, panino. Ne, ekaj. Ne bi trebao odbaciti mogui kontakt. Ovo je bila komplikacija za kakvu je trebao biti pripremljen. Ali aktivirati Naismitha prerano, bez Ungarijevih naredbi... "U svakom sluaju, ne ovdje", ispravio se uurbano.
"Ah... shvaam, gospodine." S kratkim naklonom, Chodak se smjesta povukao, povlaei svog nevoljkog pratioca za sobom. Uspio je samo jednom pogledati preko svog ramena. Miles je priguio potrebu da svoju salvetu pregrize napola. Ona dva ovjeka stopila su se s mnotvom na promenadi. Po njihovim uzrujanim pokretima, inilo se da se svaaju.
"Je li i ovo ilo glatko?" upitao je Miles turobno. Overholt je djelovao obeshrabreno. "Ne osobito." Namrtio se niz promenadu u smjeru u kojem su ona dvojica nestala.
Chodaku nije trebalo ni sat vremena da pronae Milesa na njegovu betanskom brodu u sidritu. Ungarija jo nije bilo.
"Kae da eli razgovarati s vama", ree Overholt. On i Miles prouavali su vid monitor nad ulazom u brod, gdje se Chodak nestrpljivo premjetao s noge na nogu. "to mislite, to zapravo hoe?"
"Vjerojatno razgovarati sa mnom", ree Miles. "I proklet bio ako i ja ne elim razgovarati s njim."
"Kako dobro ste ga poznavali?" upitao je Overholt sumnjiavo, buljei u Chodakovu sliku.
"Ne ba dobro", prizna Miles. "Djelovao je sposobno ali zatvoreno. Poznavao je opremu, drao je svoje ljude u pokretu, dobro se drao pod vatrom." Zapravo, prisjeajui se, Milesovi stvarni dodiri s njim bili su kratki, svi u sklopu posla... ali neke od tih minuta su bile kritine, u divljoj nesigurnosti brodske borbe. Je li Milesov osjeaj uistinu bio odgovarajua sigurnosna provjera za ovjeka kojeg nije vidio gotovo etiri godine? "Ske-niraj ga, svakako. Ali pustit emo ga unutra i vidjeti to eli rei."
"Ako vi to tako nareujete, gospodine", ree Overholt neutralno.
"Nareujem."
Chodaku kao da nije smetalo to ga se skenira. Nosio je samo registrirani oamut. Premda, on je takoer bio i strunjak u borbi golim rukama, sjetio se Miles, oruje koje mu nitko nije mogao konfiscirati. Overholt gaje dopratio do male brodske dnevne sobe spojene s menzom  Betanci bi to nazvali sobom za slobodno vrijeme.
"Gospodine Rotha", kimnuo je Chodak. "Ja, ovaj... nadao sam se da bismo ovdje mogli razgovarati nasamo." Sumnjiavo je pogledao Overholta. "Ili ste pronali zamjenu za narednika Botharija?"
"Nikad." Miles je pozvao Overholta da ga slijedi u hodnik. Nije progovorio sve dok se vrata s uzdahom nisu zatvorila za njima. "Mislim da vaa prisutnost koi, narednice. Bi li vas smetalo da priekate vani?" Miles nije precizirao koga Overholt koi. "Moete nas pratiti i snimati preko monitora, jasno."
"Loa ideja", namrtio se Overholt. "A to ako vas napadne?"
Milesovi prsti uzrujano su lupnuli po avu hlaa. "To je mogue. Ali Ungari kae da poslije idemo na Aslund, gdje su smjeteni Dendarii. Moda dobijemo neke korisne informacije."
"Ako bude govorio istinu."
 k A _ fc A A rrrn   ni
"ak i lai mogu otkrivati stvari." S tim sumnjivim argumentom, Miles je kliznuo natrag u dnevnu sobu, otresavi se Overholta.
Kimnuo je svome posjetitelju koji je sad sjedio za stolom. "Kaplare Chodak."
Chodak se razvedrio. "Sjeate se."
"Oh, da. I, ovaj... jesi li jo uvijek s Dendariima?"
"Da, gospodine. Ali sad sam narednik Chodak."
"Jako dobro. To me ne iznenauje."
"I, ovaj... Oseranski plaenici."
"Tako sam uo. Je li to dobro ili loe, to tek treba vidjeti."
"Za koga se zapravo predstavljate, gospodine?"
"Victor Rotha je trgovac orujem."
"To je dobro pokrie", kimnuo je Chodak procjenjivaki.
Miles je pokuao svojim sljedeim rijeima dati masku ne-hajnosti dok je pritiskao odgovarajue tipke za dvije kave. "Pa onda, to radi na Polu est? Mislio sam da su Den da je flota zaposlena na Aslundu."
"Na aslundskoj stanici, ovdje na Osi", ispravio ga je Chodak. "Udaljena je samo nekoliko dana puta, s druge strane sustava. I jo nije cijela gotova, znate ve. Dravni izvoai." Stresao je glavom.
"Kasne i kota vie nego to je bilo predvieno."
"Upravo tako." Prihvatio je kavu bez oklijevanja, drei alicu vitkim prstima i otpio prvi gutljaj. "Ne mogu dugo ostati." Okrenuo je alicu, odloio je na stol. "Gospodine, mislim da sam vam moda sluajno nakodio. Tako sam se iznenadio kad sam vas ugledao tamo... U svakom sluaju, htio sam... vas upozoriti, valjda. Jeste li na putu natrag k floti?"
"Bojim se da ne mogu raspravljati o svojim planovima. ak ni s tobom."
Chodak mu je uputio prodoran pogled svojih izduenih crnih oiju. "Uvijek ste ili zaobilaznim putovima."
"Kao iskusnom ratniku i vojniku, jesu li ti drai izravni napadi?"
"Ne, gospodine!" Chodak se blago nasmijeio.
"Pretpostavimo da ti neto ispria meni. Pretpostavljam da si ti  ili si bar jedan od  obavjetajnih agenata flote koji su ratrkani po Osi. Nadam se da vas ima vie od jednog ili je organizacija tuno propala u mojoj odsutnosti." Zapravo, polovina stanovnika Pola est ovog je asa vjerojatno bila u nekoj uhodarskoj skupini, s obzirom na broj moguih igraa u ovoj igri. Da se ne spominju dvostruki agenti  treba li njih brojiti dva puta?
"Zato vas tako dugo nije bilo, gospodine?" Chodakov ton bio je skoro optuujui.
"Nije mi to bila namjera." Miles je traio nain da dobije na vremenu. "Jedno vrijeme bio sam zarobljenik na... jednom mjestu koje radije ne bih opisivao. Pobjegao sam tek prije tri mjeseca." Pa, to je bio jedan od naina da se opie otok Kyril.
"Vi, gospodine! Mogli smo vas  "
"Ne, niste mogli!" ree Miles otro. "Situacija je bila iznimno osjetljiva. Razrijeila se na moje zadovoljstvo. Ali onda sam se naao suoen sa... znatnim potrebama za ienjem, u podrujima moga djelovanja koja nisu povezana s Dendariijskom flotom. Daleka podruja. ao mije, ali vi, ljudi, niste moja jedina briga. Pa ipak, zabrinut sam. Trebao sam dobiti vie podataka od komodora Jeseka." Zaista, trebao je.
"Komodor Jesek vie ne zapovijeda. Komitet vlasnika i admiral Oser proveli su financijsku reorganizaciju i restrukturiranje zapovijedanja, prije otprilike godinu dana. Predvodio ju je admiral Oser."
"Qdje je Jesek?"
y
"Degradiranje na inenjera flote."
Uznemiravajue, ali Miles je shvaao. "To ne mora nuno biti neto loe. Jesek nikad nije bio tako agresivan kao, recimo, Tung. A Tung?"
Chodak strese glavom. "Degradiranje s izvrnog zapovjednika na asnika za osoblje. Nikakav posao."
"To se ini kao... razbacivanje."
"Oser ne vjeruje Tungu. A ni Tung ne voli Osera. Oser ga ve godinu dana pokuava natjerati da ode, ali Tung se uporno dri, usprkos ponienju to... hm. Njega se nije tako lako rijeiti. Oser si ne moe  za sada  priutiti da si desetkuje osoblje, a previe kljunih ljudi odano je Tungu osobno."
Milesove obrve su se podigle. "Ukljuujui i tebe?"
Chodak je odgovorio neodreeno: "On je postizao rezultate. Smatram ga izvrsnim asnikom."
"I ja."
Chodak je kratko kimnuo. "Gospodine... radi se o ovome... ovjek koji je bio sa mnom u kafeteriji, trenutano je moj nadreeni. A on je Oserov ovjek. Ne mogu smisliti nijedan nain, kojim bih ga mogao sprijeiti da prijavi na susret, osim da ga ubijem."
"Nemam nikakve elje zapoeti graanski rat u svom vlastitom zapovjednom sustavu", ree Miles blago. Za sada. "Mislim da je vanije da on ne posumnja kako si privatno razgovarao sa mnom. Neka prijavi. Ve sam i prije postizao sporazume s admiralom Oserom, na obostrano zadovoljstvo."
"Nisam siguran da i Oser tako misli, gospodine. Mislim da je on uvjeren kako je bio prevaren."
Miles se nasmije u nevjerici. "Pa, ja sam udvostruio veliinu flote za vrijeme rata na Tau Verde. Cak i na poloaju treeg asnika, na kraju je zapovijedao veim snagama nego prije, manji komadi veeg kolaa."
"Ali strana s kojom je on izvorno bio potpisao ugovor je izgubila."
"Nije tako. Obje strane su profitirale od onog primirja na 'koje smo ih natjerali. Bila je to obostrana pobjeda, osim malog gubljenja asti. to, zar Oser ne moe osjeati da je pobijedio ukoliko netko drugi ne izgubi?"
Chodak je djelovao smrknuto. "Mislim da bi moglo biti tako, gospodine. On kae  uo sam ga da govori  da ste nas prevarili. Da nikad niste bili admiral, ni bilo koja druga vrst asnika. Da ga Tung nije prevario, bio bi vas naglavake izbacio." Chodakov pogled na Milesu bio je snudeno zamiljen. "to ste zaista bili?"
Miles se blago nasmijei. "Bio sam pobjednik. Sjea se?" Chodak je puhnuo, djelomino razveseljen. "A  ha." "Nemoj dopustiti da ti Oserov revizionistiki pogled na povijest zamagli rasuivanje. Bio si tamo."
Chodak napola poraeno strese glavom. "Nije vam zaista trebalo moje upozorenje, zar ne?" Pomaknuo se i ustao.
"Nikad nemoj polaziti od unaprijed stvorenih pretpostavki. I, ovaj... uvaj se. Hou rei, dobro si pokrij lea. Neu te zaboraviti, kasnije."
"Gospodine." Chodak je kimnuo. Overholt ih je doekao na hodniku u imitaciji stava carskog uvara-tjelohranitelja i odluno otpratio Chodaka do spojnih vrata za shuttle.
Miles je ostao sjediti u dnevnoj sobi. Njeno je grickao rub alice za kavu, razmatrajui odreene iznenaujue paralele izmeu restrukturiranja zapovjednitva u slobodnoj plaenikoj floti i unutarnjih ratova barravarskog Vora. Moe li se o plaenicima razmiljati kao o minijaturnoj, pojednostavljenoj ili laboratorijskoj verziji prave stvari? Oserje trebao biti prisutan za vrijeme Vordarianova pretendentsva i vidjeti kako to rade veliki deki. Svejedno, Miles nije smio podcijeniti mogue opasnosti i sloenosti situacije. Njegova smrt u minijaturnom sukobu bila bi jednako toliko apsolutna kao i njegova smrt u neem veem.
Prokletstvo, kakva smrt? Konano, kakve on veze ima s Dendariima, ili Oseranima? Oser je imao pravo, to je uistinu bila prijevara i zapanjujue je bilo samo to to je toliko dugo ovjeku trebalo da shvati tu injenicu. Miles nije vidio nikakve neposredne potrebe da se uope ponovno uputa s Dendariima. Zapravo, moglo bi to znaiti da se lijepo rijeio potencijalnog
izvora politikih neugodnosti. Neka ih Oser zadri, njegovi su, uostalom, izvorno i bili.
Ja imam tri zakleta vazala u toj floti. Moje vlastito, osobno politiko tijelo.
Kako je lako bilo skliznuti natrag u ulogu Naismitha...
U svakom sluaju, aktiviranje Naismitha nije bila Mile-sova odluka. To je pripadalo satniku Ungariju.
Ungari je bio prvi koji je istaknuo tu injenicu, kad se neto kasnije vratio, a Overholt ga izvijestio o dogaaju. Kontroliran ovjek, bijes su mu odavali sitni znakovi, zaotren glas, produbljene crte napetosti oko oiju i usta. "Razotkrio si svoju krinku. Nikada ne skida krinku. To je prvo pravilo za preivljavanje u ovom poslu."
"Gospodine, s potovanjem, ako smijem napomenuti, nisam je ja razotkrio", odvratio je Miles mirno. "To je uinio Chodak. A ini mi se da je to i shvatio, on nije glup. Ispriao se to je bolje mogao." Zaista, Chodak je moda bio znatno suptilniji nego to se inilo na prvi pogled, jer, u ovom trenutku, imao je neku pozitivnu toku s obje strane mogueg raskola u zapovjednitvu Dendariija, tko god iziao kao pobjednik. Proraunatost ili srea? Chodak je ili pametan ili sretan, a u svakom sluaju bio bi koristan dodatak Milesovoj strani... Kakvoj to strani, ha? Nakon ovoga, Ungari mi nee dopustiti ni da priem Dendariima.
Ungari se mrtio na vid plou, koja je upravo zavrila s reprodukcijom snimke Milesova razgovora s plaenikom. "Sve vie mi se ini da bi maska Naismitha mogla biti preopasna za aktiviranje. Ako je mali dvorski pu tog tvog Ose-ra iole slian onome to ti je taj momak ispriao, Illvanov san o tome da e ti naprosto narediti Dendariima da nestanu, ne dolazi u obzir. I inilo mi se da zvui prelagano." Ungari se ushodao prostorijom, lupkajui zgrenom desnom akom o otvoreni lijevi dlan. "Pa, moda barem uspijemo jo malo iskoristiti Victora Rothu. Premda bih te najvie volio smjestiti u kuni pritvor "
udno kako je mnogo njegovih nadreenih koristilo tu re-
enicu.
"Liga se eli opet vidjeti s Rothom, veeras. Moda eli naruiti neto od naeg nepostojeeg tereta. Rastei  htio bih da proe kraj njega i dospije do sljedee razine u organizaciji. Njegov ef ili ef njegova efa bi bio dobar." "Tko je vlasnik Lige, imate li neku pretpostavku?" Ungari je prestao koraati i podigao ruke s dlanovima prema gore. "Cetagandanci? Jacksonovo Skrovite? Bilo tko od pet-est drugih? CarSig je ovdje vrlo tanak. Ali kad bi se pokazalo da je Ligina zloinaka organizacija u cetagandskim rukama, moda bi to vrijedilo slanja dodatnog pravog agenta koji bi se probio u njihove redove. Dakle, doznaj! Daj naslutiti da ima jo darova u svojoj torbi. Uzimaj mito. Stopi se s pozadinom. I ubrzaj stvari. Ja sam ovdje skoro zavrio, a Illvan osobito eli saznati kad e stanica Aslund biti u punom pogonu kao obrambena baza."
Miles je pritisnuo zvonce na vratima hotelske sobe. Brada mu se trznula prema gore. Proistio je grlo i ispravio ramena. Overholt je preao pogledom niz hodnik.
Vrata su se siktavo otvorila. Miles je zatreptao od uenja.
"Ah, gospodin Rotha." Lak hladnokrvan glas pripadao je minijaturnoj blondini koju je tog jutra vidio na promenadi. Njen kombinezon bio je sad od crvene svile pripijene uz kou s dubokim prednjim izrezom, svjetlucavi crveni ovratnik dizao se sa stranje strane da uokviri njenu isklesanu glavu, upotpunjen crvenim izmama od antilopa s visokim petama. Podarila mu je smijeak visoke voltae.
"ao mi je", rekao je Miles automatski. "Sigurno sam pogrijeio vrata."
"Nimalo." Vitka ruka otvorila se u irokom, gostoljubivom pokretu. "Stigli ste tono na vrijeme."
"Imam ovdje dogovoren sastanak s gospodinom Ligom."
"Tako je, a ja sam preuzela taj sastanak. Izvolite, uite. Zovem se Livia Nu."
Pa, u najmanju ruku je sigurno da ne nosi nikakvo skriveno oruje. Miles je uao unutra i nije se iznenadio kad je ugledao njena tjelesnog uvara kako se dosauje u jednom uglu sobe. ovjek je kimnuo Overholtu, koji je uzvratio ki-manjem, obojica na oprezu kao dvije make. A gdje je trei ovjek? Oito, ne ovdje.
Ona je otplovila do vodom punjenog naslonjaa i smjestila se na njega.
"Jeste li vi, ovaj, nadzornik gospodina Lige?" upitao je Miles. Ne, Liga je bio rekao da ne zna tko je ona...
Oklijevala je za trenutak. "U odreenom smislu, da." Jedno od njih lae  ne, ne nuno. Ako je zaista na nekom visokom poloaju u Liginoj organizaciji, on je ne bi pokazao Rothi. Prokletstvo.
"ali moete o meni razmiljati kao o agentu nabave." Boe. Pol est je zaista bio do gue u uhodama. "Za koga?" "Ah", nasmijeila se. "Jedna od prednosti poslovanja s malim dobavljaima jest to to oni imaju politiku nepostavljanja pitanja. Jedna od vrlo malog broja prednosti."
"Nepostavljanje pitanja je slogan kue Fell, ini mi se. Oni imaju prednost nepomine i sigurne baze. Ja sam nauio biti oprezan kad prodajem oruje ljudima koji bi u bliskoj budunosti mogli pucati na mene."
Njene plave oi su se rairile. "Tko bi htio pucati na vas?"
"Zavedeni ljudi", dobacio je Miles. O, Boe. On nije upravljao ovim razgovorom. Izmijenio je izmuen pogled s Overhol-tom koji se sa svojim parnjakom natjecao u neprimjetnosti.
"Moramo popriati." Pozivajui je potapkala jastuk pokraj sebe. "Molim te, sjedi, Victore. Ah", kimnula je svojem uvaru, "mogli biste priekati vani."
Miles je sjeo na rub naslonjaa, pokuavajui pogoditi enine godine. Ten joj je bio gladak i bijel. Samo je koa na
kapcima bila meka i blago naborana. Miles je pomislio na Un-garijeve naredbe  prihvaaj mito, stopi se s pozadinom... "Moda bi i ti mogao priekati vani", rekao je Overholtu.
Overholt je djelovao rastrzano, ali, oito je vie elio zadrati pogled na krupnom naoruanom ovjeku. Kimnuo je, naizgled s pokoravanjem, zapravo s odobravajnjem, i krenuo van za njenim tjelohraniteljem.
Miles se nasmijeio, nadao se prijateljski. Djelovala je nesumnjivo zavodniki. Miles se oprezno zavalio u jastuke i pokuao djelovati zavedeno. Pravi pijunski susret iz mate, od one vrste za koju je Ungari tvrdio da se nikad ne dogaa. Moda se samo nikad ne dogaa Ungariju, ha? Kakve vi otre zube imate, gospoice.
Ruka joj je segnula u dekolte  izazovni pokret  i izvukla siuan, poznati vid disk. Nagnula se da ga umetne u stroj na niskom stoliu pred njima pa je Milesu trebalo nekoliko trenutaka da prebaci svoju pozornost na vid. Siuna svjetlucava vojnika figura opet je izvela svoje stilizirane pokrete. Ha. Dakle, ona zaista jest Ligin nadzornik. U redu, sad ve stie nekamo.
"Ovo je zaista zadivljujue, Victore. Kako si doao do toga?"
"Sretne okolnosti."
"Koliko ih moe isporuiti?"
"Strogo ogranien broj. Recimo, pedeset. Ja nisam proizvoa. Liga je spomenuo cijenu?"
"inila mi se visokom."
"Ako moe pronai drugog dobavljaa koji e ti ovo ponuditi po nioj cijeni, bit e mi drago izjednaiti njegovu cijenu i spustiti ponudu za jo deset posto." Miles se uspio nakloniti iz sjedeeg poloaja.
Ispustila je tih veseo zvuk, duboko u grlu. "Ponuena koliina je premala."
"Ima vie naina na koje se moe profitirati ak i od manjeg broja ovih naprava, ako se dovoljno rano ukljui u trgovinu.
Kao, na primjer, prodavanje modela zainteresiranim vladama. Ja namjeravam uzeti dio tog profita, prije nego se trite zasiti i cijene padnu. To moe i ti."
"A zato ti to ne uini? Hou rei, proda ih izravno vladama."
"Po emu misli da to ve nisam uinio?" nasmijeio se Miles. "Ali  razmisli o mojem putu na izlasku s ovog podruja. Uao sam preko Barravara i Pola. Moram izai ili preko Jackso-nova Skrovita ili preko Cetagandskog Carstva. Naalost, koji god put da odaberen, izlaem se visokom riziku da ostanem bez ovog tereta i bez bilo kakve naknade za to." to se toga tie, gdje je Barravar nabavio svoj radni model zatitnog odijela? Je li postojao pravi Victor Rotha, i gdje je on sada? I kako je Illyan doao do njegova broda? "Znai da ih nosi sa sobom?" "To nisam rekao."
"Hm." Nasmijeila se. "Moe li jedno odijelo isporuiti noas?"
"Koje veliine?"
"Male." Jednim prstom s dugim noktom povukla je crtu po tijelu, od prsa do bedra, da oznai tono koliko male.
Miles je sa aljenjem uzdahnuo. "Naalost, ovi su primjerci predvieni za prosjenog do krupnog borbenog vojnika. Smanjivanje je znatan tehniki izazov  neto na emu, zapravo, jo uvijek i sam radim."
"Kako je to neuviavno od proizvoaa." "U potpunosti se slaem, graanko Nu." Promotrila gaje paljivije. Je li joj to osmijeh postao malo iskreniji?
"U svakom sluaju, radije bih ih prodao u velikim koliinama. Ako tvoja organizacija to financijski ne moe podnijeti- "
"Takav problem bi se jo mogao rijeiti." "Brzo, nadam se. Uskoro u krenuti dalje."
Promrmljala je odsutno: "Moda i ne...", zatim podigne pogled s hitrim mrtenjem. "Koje ti je sljedee odredite?" Ungari je i tako morao prijaviti javni plan leta. "Aslund."
"Hm... da, svakako moramo sklopiti nekakvu pogodbu. Apsolutno."
Jesu li ti plavi bljeskovi bili ono to se zove krevetskim pogledom? Uinak je bio uspavljujui, skoro hipnotiki. Konano sam sreo enu koja jedva daje via od mene, a ne znam ak ni na ijoj je strani. Bar bi on, od svih ljudi, morao znati da ne treba mijeati mali rast sa slabou ili bespomonou.
"Mogu li upoznati tvoga efa?"
"Koga?" Obrve su joj se spustile.
"ovjeka s kojim sam te jutros vidio."
"...oh! Znai, ve si ga vidio."
"Dogovori mi sastanak. Idemo ozbiljno poslovati. Betanski dolari, zapamti."
"Ali sigurno, zadovoljstvo dolazi prije posla." Dah joj je oeao njegovo uho, slabana namirisana izmaglica.
Je li ga ona to pokuavala smekati? Zato? Ungari je bio rekao da se mora drati krinke. Sigurno bi se slagalo sa znaajem Victora Rothe da uzme sve to moe dobiti. I jo deset posto. "Ne mora to uiniti", uspio je izbaciti. Srce mu je lupalo savreno prebrzo.
"Ne radim ja ba sve iz poslovnih razloga", zaprela je.
Zato bi se, zaista, ona trudila zavesti ljigavog malog vercera orujem? Kakvo je zadovoljstvo mogla pronai u tome? to je osim zadovoljstva mogla pronai u tome? Moda joj se sviam. Miles se trznuo, zamiljajui sebe kako Ungariju nudi to objanjenje. Njena ruka zaokruila mu je vrat. Njegova aka, sama od sebe, podigla se da pogladi fino krzno njene kose. Visoko estetski taktilni doivljaj, upravo kako je bio i zamiljao...
Ruka joj se stegla. U istom nervoznom refleksu, Miles je skoio na noge.
I /~MC   k A - k A a crr-r  ni i
I ostao stajati, osjeajui se poput idiota. To je bilo maenje, ne pokuaj davljenja. Kut je bio sasvim pogrean za bilo kakav napad.
Bacila se natrag u sjedalo, vitke ruke protegnute do vrha jastuka. "Victore!" Glas joj je bio veseo, obrve podignute. "Nisam te namjeravala ugristi za vrat."
Lice mu je bilo vrelo. "Moram-sad-ii." Proistio je grlo da si spusti glas natrag u nii registar. Ruka mu je krenula da pokupi vid disk iz stroja. Njena ruka je sunula prema njegovoj, onda oputeno padne natrag, pretvarajui se da nije zainteresirana. Miles je dotaknuo komunikator na vratima.
Overholt se smjesta stvorio u otvoru klizeih vrata. Mi-lesov eludac se opustio. Daje njegova tjelesnog uvara nestalo, Miles bi znao daje ovo neka vrsta namjetljke. Prekasno, naravno.
"Moda kasnije", zablebetao je Miles. "Nakon to izvrim isporuku. Mogli bismo se nai." Isporuka nepostojeeg tereta? to on to pria?
Ona je s nevjericom stresla glavom. Njen smijeh slijedio ga je niz hodnik. Imao je otre rubove.
Miles se s trzajem probudio kad su se u njegovoj kabini upalila svjetla. Ungari, potpuno odjeven, stajao je u vratima. Iza njega je nesigurno poskakivao njihov skoni pilot, odjeven samo u donje rublje i od sna zbunjen izraz lica.
"Obuci se kasnije", zareao je Ungari na pilota. "Samo nas izvedi iz sidrita i provedi preko granice od deset tisua kilometara. Doi u za nekoliko minuta da pomognem odrediti kurs." Dodao je napola za sebe: "im budem znao kamo uope idemo. Krei."
Pilot je pobjegao. Ungari se odetao do Milesova kreveta. "Vorkosigan, to se dovraga dogodilo u onoj hotelskoj sobi?"
Miles je stisnuo oi pred bljeskom i svjetala i Ungarija pa potisnuo impuls da pod pokrivaem potrai spas od oba napada. "Ha?" Usta su mu bila suha od sna.
"Upravo sam dobio upozorenje  upozorenje od samo nekoliko minuta prednosti  o nalogu za uhienje koji je policija Pola est izdala za Victora Rothu."
"Ali nisam enu ni dotakao!" pobunio se Miles, oamuen.
"Ligino tijelo pronaeno je, mrtvo, u sobi gdje ste se sastali."
"to!"
"Laboratorij osiguranja upravo je zavrio s odreivanjem vremena umorstva  i doao je otprilike do vremena kad ste se sastali. Trebali sastati. Nalog za uhienje za nekoliko e se minuta nai na mrei, a mi emo biti zarobljeni ovdje."
"Ali nisam. Nisam ak ni vidio Ligu, samo njegovu eficu, Liviu Nu. Hou rei  da sam uinio neto takvo, bio bih vam to odmah prijavio, gospodine!"
"Hvala", ree Ungari suho. "Drago mije to to znam." Glas mu je ogrubio. "Namjestili su ti, naravno."
"Tko " Da. Mogao je postojati jo jedan, mraniji nain na koji je Livia Nu mogla od Lige dobiti onaj vrhunski tajni vid disk. Ali ako ona nije bila Ligin nadreeni, ako uope nije bila ak ni lan njegove polske zloinake organizacije, tko je onda ona? "Moramo vie doznati, gospodine! Ovo bi mogao biti poetak neega!"
"Ovo bi mogao biti kraj nae misije. Prokletstvo! A sad se ne moemo preko Pola povui natrag na Barravar. Odsjeeni smo. Kamo dalje?" Ungari se ushodao, oito razmiljajui naglas. "elim ii na Aslund. Njihov ugovor o izruenju s Polom trenutano je u prekidu, ali... a onda, tamo su i tvoje komplikacije s plaenicima. Sad kad su povezali Rothu s Nai-smithom. Zahvaljujui tvojoj nepanji."
"Po onom to je Chodak rekao, mislim da admirala Nai-smitha ne bi doekali ba rairenih ruku", sloio se Miles s oklijevanjem.
"Konzorcij Jacksonova Skrovita nema ugovora o izruenju ni s kim. Ova krinka je postala potpuno neupotrebljiva. Rotha i Naismith, obojica beskorisni. Morat e to biti Konzorcij.
Tamo u odbaciti ovaj brod, sakriti se i sam se vratiti na Aslund."
"A to je sa mnom, gospodine?"
"Ti i Overholt morat ete se odvojiti i vratiti se kui duljim putem."
Kui. Povratak u nemilost. "Gospodine... bjeanje djeluje loe. Kako bi bilo da ostanemo ovdje i obranimo Rothu od optubi? Vie ne bismo bili odsjeeni, a Rotha bi jo uvijek bio upotrebljiv mamac. Mogue je da nas se pokuava natjerati da uinimo upravo to, sve odbacimo i pobjegnemo."
"Ne vidim kako je bilo tko mogao predvidjeti da imam izvor informacija u polskoj civilnoj slubi sigurnosti. Mislim da nas namjeravaju zatvoriti ovdje na sidritu." Ungari je udario svojom desnom akom o dlan lijeve, ovog puta to je bila gesta odluke. "Konzorcij, definitivno." Okrenuo se i izaao, s izmama koje su lupale o palubu. Promjena vibracije i pritiska zraka te nekoliko priguenih udaraca, rekli su Milesu da se njihov brod sad odvaja od Pola est.
Miles je naglas rekao praznoj kabini: "Ali to ako imaju plan za oba sluaja? Ja bih ga imao." Sumnjiavo je stresao glavom, ustao da se odjene i krene za Ungarijem.
DEVETO POGLAVLJE
Skona stanica Jacksonova Konzorcija, zakljuio je Miles, razlikovala se od polske uglavnom po izboru robe koju su njeni trgovci nudili na prodaju. Stajao je pred automatom za prodaju knjinih diskova, na promenadi vrlo slinoj onoj na Polu es, i vrtio je vid ubrzano prema naprijed kroz golem katalog pornografije. Pa, uglavnom ubrzano. Njegovu potragu prekinulo je nekoliko zastajkivanja, u rasponu od zbunjenog do zapanjenog. asno se odhrvao znatielji posegnuvi za odjeljkom s vojnom povijeu, samo da bi otkrio razoaravajue tanku zbirku naslova.
Umetnuo je kreditnu karticu i stroj mu je udijelio tri ploice. Ne da gaje osobito zanimala Skica trigionalne strategije u ratovima Minosa IV, ali bit e to dug, dosadan put kui, a narednik Overholt nije obeavao kao najzabavniji suputnik. Miles je spremio diskove u dep i uzdahnuo. U kakvo se traenje vremena, snage i pretpostavki pretvorila ova misija.
Ungari je uredio "prodaju" broda Victora Rothe, njegova pilota i asnika stroja posredniku koji e ih, prije ili poslije, isporuiti natrag barravarskoj Carskoj sigurnosti. Milesovi moleivi prijedlozi da ipak jo pokuaju iskoristi Rothu, Nai-smitha ili ak zastavnika Vorkosigana bili su prekinuti ultrako-diranom porukom iz Stoera CarSiga, samo za Ungarijeve oi. Ungari se povukao da je dekodira i ponovno se pojavio sat i pol kasnije, samrtniki blijed oko usana.
Zatim je promijenio svoj raspored i u roku od sat vremena otiao, komercijalnim brodom, na stanicu Aslund. Sam. Odbivi
podijeliti sadraj poruke s Milesom, ili bar s narednikom Over-holtom. Odbivi povesti Milesa sa sobom. Odbivi dati Milesu doputenje da barem samostalno nastavi s vojnim prouavanjima na Konzorciju.
Ungari je ostavio Overholta Milesu ili vie versa. Bilo je malo teko odrediti tko je za koga bio nadlean. Overholt se sve manje ponaao kao podreeni a sve vie kao dadilja, obeshrabrujui Milesove pokuaje istraivanja Konzorcija, inzisti-rajui da ostane na sigurnom u svojoj sobi u prenoitu. Sad su ekali da se ukrcaju na jednu escobarsku komercijalnu liniju koja je trebala ii ravno na Escobar, gdje bi se trebali prijaviti barravarskom veleposlanstvu koje e ih, bez sumnje, poslati kui. Kui, ali praznih ruku.
Miles je provjerio svoj sat. Trebalo je ubiti jo dvadeset minuta prije ukrcavanja. Mogli bi i sjesti. S neveselim pogledom prema svojoj sjeni Overholtu, Miles se iscrpljeno otputio niz promenadu. Overholt ga je slijedio, mrtei se s openitim neodobravanjem.
Miles je natmureno razmiljao o Liviji Nu. Bjeei od njena erotskog poziva, zacijelo je propustio najveu avanturu u svom kratkom ivotu. Ali izraz Livijina lica nije bio izraz ljubavi. U svakom sluaju, zabrinula bi ga ena koja bi se na prvi pogled mogla zaljubiti u Victora Rothu. Svjetlo u njenim oima bilo je slinije sjaju u oima sladokusca koji prouava neko neobino predjelo upravo servirano pred njega na stol. Osjeao se kao da mu iz uiju vire struci perina.
Moda se oblaila kao kurtizana, kretala kao kurtizana, ali nigdje u njoj nije bilo kurtizanske elje da zadovolji, nieg poniznog. Kretnje vladara u odjei bespomonosti. Uznemirujue.
Tako lijepa.
Kurtizana, zloinka, uhoda, to je ona? I iznad svega, kome pripada? Je li ona Ligin ef ili Ligin protivnik? Ili Ligina sudbina? Je li ona sama ubila zecolikog ovjeka? to god drugo bila, Miles je bivao sve vie uvjeren, bila je kljuni djeli u zagonetki Hegenske Osi. Trebali su je slijediti, a ne bjeati od
nje. Seks nije bio jedina prilika koju je propustio. Sastanak s Livijom Nu muit e ga jo dugo vremena.
Miles je podigao pogled i otkrio da mu prolaz prijei par konzorcijskih gorila  asnika civilne sigurnosti, ispravio se ironino. Zastao je, raskoraivi, i podigao bradu. to sad? "Da, gospodo?"
Onaj veliki pogledao je onog ogromnog, koji je proistio grlo. "Gospodin Victor Rotha?"
"Ako jesam, to onda?"
"Na vae ime kupljenje nalog za uhienje. Optuuje vas se za umorstvo nekog Sydneyja Lige. elite li licitirati?"
"Vjerojatno." Milesova usnica napuila se u oaju. Kakav razvoj dogaaja. "Tko licitira za moje uhienje?" "Ime glasi Cavilo."
Miles strese glavom. "ak ga ni ne poznam. Je li on moda sluajno povezan s polskom civilnom sigurnosti?"
asnik je provjerio izvjee u svojoj ruci. "Ne." Razgovorljivo je dodao: "Polanci gotovo nikad ne posluju s nama. Smatraju da bismo trebali besplatno izmjenjivati kriminalce. Kao da mi svoje elimo natrag."
"Ha. To ti je ponuda i potranja." Miles je ispustio dah. Illvan nee biti oduevljen ovom stavkom na obraunu trokova. "Koliko je taj Cavilo ponudio za mene?"
asnik je opet provjerio svoju plou za izvjea. Obrve su mu se podigle. "Dvadeset tisua betanskih dolara. Mora da mu je jako stalo do vas."
Miles je ispustio siuan, bespomoan zvuk. "Nemam toliko sa sobom."
asnik je izvukao svoj ok-pendrek. "Pa, onda idemo." "Morat u poduzeti odreene korake." "Morat ete ih poduzimati iz pritvora, gospodine." "Ali propustit u svoj let!"
"To se vjerojatno i trai", sloio se asnik. "S obzirom na tempiranje i sve."
"Pretpostavimo  ako je to sve to taj Cavilo eli  da on onda povue svoju ponudu?"
"Izgubio bi znatan iznos depozita."
Jacksonska pravda bila je zaista slijepa. Prodali bije bilo kome. "Ovaj, mogu li porazgovoriti sa svojim pomonikom?"
asnik je napuio usne i sumnjiavo prouio Overholta. "Samo pourite."
"to mislite, narednice?" upitao je Miles tiho okrenuvi se Overholtu. "Izgleda da nemaju naloga za vas..."
Overholt je djelovao napeto, tankih, uzrujanih usana i uspanienih oiju. "Kad bismo mogli stii do broda..."
Ostatak je neizreen lebdio u zraku. Escobarci su dijelili polsko neodobravanje "zakona" jacksonskog Konzorcija. Kad bi se uspjeli dokopati broda, Miles bi se nalazio na escobar-skom "tlu"; kapetan ga sigurno ne bi dobrovoljno izruio. Bi li taj Cavilo mogao biti u stanju poloiti dovoljno novca da zadri jedan escobarski brod? Svota koja bi bila u pitanju bila bi astronomska. "Pokuajmo."
Miles se sa smijekom okrenuo natrag asnicima Konzorcija, zglavaka ispruenih u predaji. Overholt je naglo krenuo u akciju.
Prvi narednikov udarac poslao je ok-pendrek ogromnog gorile u zrak. Overholtov zamah pretopio se u vrtlog koji je doveo obje njegove ruke do glave drugog gorile, neobinom snagom. Miles je ve bio u pokretu. Izmaknuo se neijem divljem posi-zanju i to je bre mogao potrao niz promenadu. U tom trenutku ugledao je treeg gorilu, u civilnoj odjei. Znao je o kome se radi po bljesku zapetljajnog polja koje je bacio pred Milesove zaposlene noge. ovjek se hroptavo nasmijao kad je Miles poletio prema naprijed, pokuavajui se zakotrljati da potedi svoje krhke noge. Miles je lupio o pod promenade od ega mu je izletio zrak iz plua. Udahnuo je kroz stisnute zube, ne zapo-maui, dok se bol u njegovim prsima natjecao s opeklinama zapetljajne mree oko njegovih lanaka. Napregnuo se i okrenuo na podu, osvrui se prema natrag, u smjeru iz kojeg je doao.
Manje ogromni gorila stajao je previnut u pasu, s rukama na glavi, oamuen. Drugi je dohvaao svoj ok-pendrek s mjesta kamo je odletio. Po principu eliminacije, besvjesna hrpa na ploniku morao je biti narednik Overholt.
Gorila s palicom zagledao se u Overholta i stresao glavom, onda ga prekorai i prie Milesu. Oamueni gorila izvukao je svoju vlastitu palicu i priutio oborenom ovjeku jedan ok u glavu, a zatim krenuo za svojim kolegom ne osvrui se. Nitko, oito, nije elio kupiti Overholta.
"Morat ete platiti doplatu od deset posto zbog opiranja uhienju", primijetio je gorila-glasnogovornik hladno dolje prema Milesu. Miles je^ zakiljio gore, prema sjajnim stupovima njegovih izama. ok-pendrek se spustio kao malj.
Na trei palei udarac poeo je vritati. Na sedmi se onesvijestio.
Osvijestio se definitivno prerano, dok su ga dva ovjeka u uniformama jo uvijek vukla izmeu sebe. Nekontrolirano je drhtao. Disanje mu je bilo nekako poremeeno, nepravilni plitki udasi nisu mu dovodili dovoljno zraka. Valovi iglenih uboda pulsirali su mu kroz ivani sustav. Vidio je kaleidos-kopski prizor dizalnih cijevi i hodnika, i jo golih, funkcionalnih prolaza. Konano su s trzajem stali. Kad su mu gorile pustile ruke, pao je na dlanove i koljena, zatim na hladan pod.
Jo jedan asnik civilne sigurnosti nagnuo se da ga pogleda preko stola s komkonzolom. Jedna ruka uhvatila je Mi-lesovu glavu za kosu i povukla je unatrag; crveni bljesak re-tinalnog skeniranja naas ga je zaslijepio. Oi kao da su mu bile neobino osjetljive na svjetlo. Njegove drhtave ruke pritisnute su grubo uz neku vrstu identifikacijske ploe; puten, pao je natrag na svoju hrpicu. Depovi su mu izvrnuti; oa-mut, identifikacije, karte, gotovina, sve je pomijeano i baeno u plastinu vreicu. Miles je ispustio priguen cvile oaja kad su i njegovu bijelu jaknu, sa svim njenim korisnim tajnama, takoer strpali u vreu koju su zakljuali otiskom njegova palca, pritisnutog uz nju.
asnik za pritvor iskrivio je vrat. "eli li i on licitirati?"
"Unh..." uspio je Miles odgovoriti kad mu je glava opet povuena unatrag.
"Rekao je da eli", ljubazno ree gorila koji ga je uhitio.
asnik za pritvor stresao je glavom. "Morat emo priekati dok se ok ne izgubi. Mislim da ste pretjerali, deki. Pa to je samo jedan mali gad."
"Aha, ali je imao sa sobom jednog velikog tipa koji nam je zadao muka. Mali mutant je djelovao kao daje glavni, pa smo ga pustili da pokupi plau za obojicu."
"To je fer", priznao je asnik za pritvor. "Pa, to e potrajati neko vrijeme. Bacite ga u kavez dok se ne prestane tresti toliko da bar moe govoriti."
"Jeste li sigurni da je to dobra ideja? Koliko god izgledao komino, maliki bi se moda htio igrati. Jo uvijek se stigne otkupiti."
"Mhm." asnik za pritvor procjenjivaki je premjerio Mi-lesa. "Onda ga bacite u ekaonicu s Mardinim tehniarima. Oni su tiha grupa, pustit e ga na miru. A uskoro e i otii."
Milesa su opet odvukli  noge mu uope nisu sluale upute iz mozga, samo su se grevito trzale. None proteze kao da su imale neku vrstu pojaavajueg uinka na okove koje je dobio, ili je moda u pitanju bila kombinacija sa zapletajnim poljem. Jedna duga prostorija slina vojarni, s redom leajeva uz svaki zid, proplivala je kraj njegovih oiju. Gorile su ga bacile, ne posve neljubazno, na jedan prazan leaj u manje napuenom kraju sobe. Onaj vieg ina pokuao gaje opruiti s neuvjerljivim naporom, bacio jedan lak prekriva preko njegova jo uvijek nekontrolirano trzava tijela i ostavio ga.
Prolo je neko vrijeme, a da mu nita nije odvuklo pozornost od punog uivanja i ocjenjivanja tog novog podruja tjelesnih osjeta. Mislio je da je probao svaku vrst agonije koja postoji u katalogu, ali ok-pendreci gorila pronali su ivce i sinapse i ganglijske vorove za koje prije nije ni znao da ih ima. Nita osim bola ne moe tako koncentrirati panju ovje-
ka na samoga sebe. Solispsistiko iskustvo. Ali kao da je poputalo  kad bi mu samo tijelo prestalo s ovim kvaziepi-leptinim napadajima koji su ga tako iscrpljivali...
Jedno lice doplutalo mu je u vidno polje. Jedno poznato lice.
"Gregor! Kako mi je drago to te vidim", zablebetao je Mi-les bezumno. Osjetio je kako mu se upaljene oi ire. Ruke su mu suknule naprijed da zgrabe Gregorovu koulju, blijedoplavi zatvoreniki model. "to ti, dovraga, radi ovdje?"
"To je duga pria."
"Ah! Ah!" Miles se s mukom podigao na lakat i divlje se ogledao oko sebe traei ubojice, halucinacije, nije ni sam znao to. "Boe! Gdje je"
Gregor ga je gurnuo natrag dolje drei ruku na njegovim prsima. "Smiri se." A ispod glasa: "I umukni!... Bolje bi bilo da se malo odmori. Ovog asa ne izgleda ba najbolje."
Zapravo, ni sam Gregor nije ba jako dobro izgledao, sjedei na rubu Milesova leaja. Lice mu je bilo blijedo i umorno, proarano viednevnom bradom. Njegova obino vojniki oiana i poeljana kosa bila je zapetljana. Izduene oi djelovale su nervozno. Miles je progutao paniku.
"Moje ime je Greg Bleakman", car je uurbano obavijestio Milesa.
"Ovog se asa ne mogu sjetiti kako se ja zovem", zamucao je Miles. "Ah  da. Victor Rotha. ini mi se. Ali kako si doao od"
Gregor je vrludao pogledom. "Zidovi imaju ui, mislim?" "Da, moda." Milesova estina je malo popustila. ovjek na susjednom leaju stresao je glavom s izrazom Boe-spasi-me-ovakvih-debila, okrenuo se i povukao jastuk preko glave. "Ali, uh... jesi li doao ovamo, kao, na vlastiti pogon?"
"Naalost, sve sam sam uinio. Sjea se onda kad smo se zezali o bjeanju od kue?"
"Aha?"
 i.UACTcn  ni
"Pa", Gregor je udahnuo, "ispalo je daje to jedna zbilja jako loa ideja."
"Nisi to mogao unaprijed shvatiti?"
"Ja " Gregor se prekinuo i pogledao niz dugu prostoriju kad je jedan straar gurnuo glavu kroz vrata da bi zareao: "Pet minuta!"
"Oh, prokletstvo."
"to? to?"
"Dolaze po nas."
"Tko dolazi po koga, to se dovraga dogaa, Gregor  "
"Naao sam si mjesto najednom teretnjaku, tako sam bar mislio, ali ovdje su me izbacili. Bez plae", objasnio je Gregor brzo. "Prevarili su me. Nisam imao ni pola marke sa sobom. Pokuao sam pronai neto na nekom brodu koji odlazi odavde, ali prije nego sam uspio, uhitili su me zbog skitnje. Jacksonski zakoni su ludi", dodao je zamiljeno.
"To znam. I to onda?"
"Izgleda da su provodili organizirano ienje, u stilu nasilnog novaenja. ini se da neki poduzetnik prodaje radne ekipe s tehniarskim obrazovanjem Aslunanima, da bi radile na njihovoj stanici na Osi, koja kasni s realizacijom."
Miles je zatreptao. "Robovski rad?"
"Jedne vrste. Mrkva postoji, kad nam kazne isteknu, trebali bismo biti osloboeni na Aslundu. Veina ovih tehniara kao da ne mari previe. Nema plae, ali bit emo  bit e  hranjeni i smjeteni, pobjei e od jacksonske sigurnosti, pa im na kraju nee biti nita gore nego kad su krenuli, bez pare i nezaposleni. Veina ih izgleda vjeruje da e prije ili kasnije pronai neko mjesto na kakvu teretnjaku koji bude naputao Aslund. Tamo biti bez novanih sredstava nije takav uasan zloin."
Milesova glava je lupala. "Odvode te nekamo?"
Napetost se skupila u Gregorovim oima, zauzdana, bez dozvole da se prospe na ostatak njegova ukoenog lica. "Upravo sad, mislim."
"Boe! Ne mogu dopustiti "
"Ali kako si me naao ovdje " poeo je Gregor sa svoje strane, onda frustrirano pogledao na drugi kraj sobe, gdje su mukarci i ene u plavoj odjei s gunanjem ustajali. "Jesi li ovdje da "
Miles se mahnito ogledavao oko sebe. ovjek u plavom, na kevetu do njegova sad je leao na boku i promatrao ih s mrtenjem punim dosade. Nije bio pretjerano visok...
"Ti!" Miles se prebacio preko ruba leaja i unuo kraj ovjeka. "Bi li se elio izvui iz ovoga?"
ovjek je djelovao kao da mu je malo manje dosadno. "Kako?"
"Zamijenimo odjeu. Zamijenimo isprave. Ti zauzme moje mjesto, ja tvoje."
ovjek je bio sumnjiav. "U emu je kvaka?"
"Nema kvake. Imam hrpu kredita. Namjeravao sam si uskoro platiti izlazak odavde." Miles je zastao. "Ali, bit e deset posto doplate zbog toga to sam se odupirao uhienju."
"Ah." Otkrivi kvaku, ovjek je postao malo zainteresiraniji.
"Molim te! Moram ii sa  sa svojim prijateljem. Sada." Buka se podizala, dok su se tehniari okupljali na suprotnom kraju sobe, pored izlaza. Gregor je zaobiao ovjekov leaj i stao mu iza leda.
ovjek je napuio usne. "Aa", odluio je. "Ako je stvar zbog koje si ovdje gora od ovoga, neu imati nikakve veze s tim." Prebacio se u sjedei poloaj, spremajui se da ustane i pridrui se vrsti.
Miles, jo uvijek sklupan na tlu, podigao je ruke prekli-njui. "Molim "
Naavi se u idealnoj poziciji, Gregor je skoio. Uhvatio je ovjeka za vrat istim zahvatom i prebacio ga preko ruba leaja, daleko od pogleda. Hvala Bogu, barravarska je aristokracija jo uvijek ustrajala na vojnom obrazovanju svojih nasljednika. Miles se teturavo uspravio, kako bi zaklonio pogled onima na drugom kraju sobe. S poda su dopirali neki tihi
zvukovi borbe. Za nekoliko trenutaka, plavi zatvoreniki kombinezon preletio je ispod leaja i zapeo za Milesove noge u sandalama. Miles je unuo i navukao ga preko svoje zelene svile  naalost, bio je malo prevelik  zatim se zavukao u iroke hlae koje su slijedile. Nekoliko zvukova povlaenja, dok je ovjekovo besvjesno tijelo bilo gurano daleko od pogleda ispod leaja, i Gregor se uspravio, malo zadihan, vrlo blijed.
"Ne mogu svladati te proklete vezice na pojasu", ree Miles. Bjeale su iz njegovih drhtavih ruku.
Gregor je svezao Milesove hlae i zavrnuo mu preduge nogavice. "Treba i njegove isprave ili nee moi dobiti hranu ni registrirati svoj radni kredit", siknuo je Gregor uglom usana i umjetniki se naslonio na rub kreveta u nehajnoj pozi.
Miles je popipao depove i pronaao standardnu kompjutersku karticu. "U redu je." Stao je kraj Gregora, zubi ogoljenih u udnom smijeku. "Mislim da u se onesvijestiti."
Gregorova ruka zgrabila mu je lakat. "Nemoj. To e privui pozornost."
Izili su iz sobe i prikljuili se zaelju u plavo odjevene kolone koja je vukla noge i prigovarala. Jedan pospani stra-ar na vratima ih je provjerio, prolazei skenerom preko isprava.
"... dvadeset tri, dvadeset etiri, dvadeset pet. To je to. Vodi ih."
Predali su ih drugoj skupini uvara, ne u odorama Konzorcija nego u livrejama neke manje jacksonske kue, zlatno i crno. Miles je oborio glavu dok su ih izvodili iz pritvora. Samo ga je Gregorova ruka drala na nogama. Proli su kroz jedan hodnik, jo jedan hodnik, niz dizalnu cijev  Miles je gotovo povratio dok su se sputali  i jo jedan hodnik. Sto ako ta prokleta kartica ima lokator? pomislio je Miles iznenada. Kraj sljedee silazne cijevi ju je odbacio; mala kartica migavo je nestala u mutnoj daljini, tiha i ne primijeena. Sidrite, prolaz, kratko besteinsko stanje savitljive cijevi za pristajanje, i ukrcali su se na brod. Narednice Overholt, gdje ste sada?
'"" IP^^^^BPBBI^
Bilo je oito da se radi o lokalnom brodu, ne skonom i ne pretjerano velikom. Mukarci su odvojeni od ena i upueni na suprotne krajeve hodnika s puno vrata koja su vodila u odjeljke sa po etiri leaja. Zatvorenici su se rairili, birajui svoj smjetaj bez nekog vidljivog utjecaja straara.
Miles je brzo prebrojio i podijelio. "Moemo uhvatiti kabinu za sebe, ako se potrudimo", apnuo je uurbano Gregoru. Uletio je u najbliu kabinu i brzo lupio po kontroli vrata. Jo jedan zatvorenik ih je pokuao slijediti, ali se susreo s ujedinjenim rezanjem "Gubi se!" i hitro se povukao. Vrata se vie nisu otvarala.
Kabina je bila prljava i nije imala luksuza kao na primjer posteljine na madracima, ali vodovodne instalacije su radile. Dok je Miles uzimao gutljaj mlane vode uo je i osjetio kako se ulaz zatvara i brod se odvaja od sidrita. Za sada su bili na sigurnom. Kako dugo?
"to misli, kad e se probuditi onaj tip kojega si zadavio?" upitao je Miles Gregora koji je sjedio na rubu jednog leaja.
"Nisam siguran. Nikad prije nisam napao ovjeka." Gregor je djelovao kao da mu je zlo. "Ovaj... osjetio sam neto udno pod rukom. Bojim se da sam mu moda slomio vrat."
"Jo je disao", ree Miles. Priao je niem leaju sa suprotne strane i bocnuo ga prstom. Nije bilo znakova gamadi. Oprezno je sjeo. Najgore drhtanje je prolazilo, ostavljajui samo tragove, ali koljena su mu jo uvijek bila slabana. "Kad se probudi  im ga nau, probudio se ili ne  nee im dugo trebati da shvate kamo sam otiao. Trebao sam naprosto priekati, slijediti te i onda te otkupiti. Pod uvjetom da uspijem sebe otkupiti prije toga. Ovo je bila glupa zamisao. Zato me nisi zaustavio?"
Gregor se zabuljio u njega. "Mislio sam da zna to radi. Zar Illvan nije odmah iza tebe?"
"Ne, koliko ja znam."
"Mislio sam da si sad u Illvanovu odjelu. Mislio sam da si poslan da me pronae. Ovo... nije neka vrsta neobinog pokuaja spaavanja?"
"Ne!" Miles je stresao glavom i smjesta zaalio taj pokret. "Moda bi bilo bolje da pone od poetka."
"Bio sam na Komarru tjedan dana. Pod kupolama. Razgovori na visokoj razini o ugovorima o crvotonim putovima  jo uvijek pokuavamo nagovoriti Escobarce da dopuste prolaz naim vojnim brodovima. Postojala je nekakva ideja da dopustimo njihovim inspekcijskim timovima da zapeate nae oruje za vrijeme prolaza. Na Stoer smatra daje to previe, njihovi misle da je premalo. Potpisao sam nekoliko sporazuma  to god Savjet ministara gurne pred mene "
"Tata te sigurno tjera da ih prvo proita."
"Oh, da. U svakom sluaju, tog popodneva je bila predviena vojna parada. I slubena veera, kasnije naveer, ali to je rano zavrilo, jer je nekoliko pregovaraa moralo stii na svoje brodove. Vratio sam se u svoje odaje, gradska rezidencija nekog oligarha. Velika kua na rubu kupole, blizu zrane luke. Moje su odaje bile visoko u zgradi. Izaao sam na balkon  to mi ba nije puno pomoglo. Jo uvijek sam se osjeao klaustrofobino, ispod kupole."
"Komarrani sa svoje strane ne vole otvoren prostor", primijetio je Miles potenja radi. "Poznavao sam jednog koji je imao problema s disanjem  poput astme  kad god je morao izai na otvoreno. Potpuno psihosomatski."
Gregor je slegnuo ramenima, zagledan u svoje cipele. "U svakom sluaju, primijetio sam... nigdje u blizini nije bilo straara. Za promjenu. Ne znam kako je dolo do rupe, ranije je tamo stajao jedan ovjek. Mislili su valjda da sam zaspao. Bila je prola pono. Nisam mogao spavati. Nagnuo sam se preko ruba balkona. Razmiljao sam, kad bih se prevrnuo..." Gregor je zastao.
"Bilo bi brzo", suho je ponudio Miles. Poznavao je takvo stanje duha, o da.
Gregor je podigao pogled prema njemu i ironino se nasmijeio. "Da. Bio sam malo pijan."
Bio si jako pijan.
"Brzo, da. Razbije lubanju. Jako bi boljelo, ali ne zadugo. A moda ak i ne bi boljelo. Moda bi to bio samo bljesak vreline."
Miles je protrnuo, prikriveno, meu ve oslabljenim drhtavim posljedicama udara ok-pendreka.
"Preao sam rub  uhvatio se za nekakve biljke. A onda sam shvatio da mogu sii tim putem jednako lako kao i popeti se. Jo i lake. Osjeao sam se slobodno, kao da zaista jesam umro. Poeo sam hodati. Nitko me nije zaustavio. Cijelo sam vrijeme oekivao da me netko zaustavi.
"Zavrio sam na teretnom kraju zrane luke. U nekom baru. Ispriao sam nekom tipu, nekakvom neovisnom trgovcu, da sam navigator normalnog svemira. To sam i radio, dok sam sluio na brodu. Izgubio sam isprave i bojao sam se da e mi barravarska sigurnost stvarati probleme. Povjerovao mije  ili je bar povjerovao neemu. U svakom sluaju, ponudio mije mjesto. Vjerojatno smo izali iz orbite prije nego to me moj sluga ujutro doao probuditi."
Miles je grickao lanke na svojoj ruci. "Tako da si, s toke gledita CarSiga, iezao iz potpuno uvane sobe. Nikakve poruke, nikakva traga  i to na Komarru."
"Brod je iao ravno do Pola  ostao sam na brodu  i onda izravno na Konzorcij. Isprva se nisam previe dobro snalazio na teretnjaku. Mislio sam da mi ide bolje. Izgleda da sam bio u krivu. Ali mislio sam daje Illvan u svakom sluaju vjerojatno samo korak iza mene."
"Komarr." Miles si je protrljao sljepoonice. "Shvaa li to se tamo sigurno dogaa? Illvan e biti uvjeren da je to neka vrsta politike otmice. Kladim se da je doveo sve operativce Sigurnosti i pola vojske i da rastavljaju kupole maticu po maticu, u potrazi za tobom. Daleko si ispred njih. Nee traiti izvan Komarra sve dok..." Miles je prebrojio dane na prste. "Ipak, Illvan je morao poslati upozorenje svim svojim vanjskim agentima... prije gotovo tjedan dana. Ha! Kladim se daje to bila ona poruka koja je tako uzrujala Ungarija, tik prije nego to je tako uurbano otiao. Poruka za Ungarija, ne za mene." Ne za mene. Nitko ak ni ne rauna na mene. "Ali to se moralo pojaviti u svim vijestima"
"I jest, na odreeni nain", objasni Gregor. "Izdano je mudro priopenje da sam bolestan i povukao se u osamu da se odmorim u Vorkosigan Surleau. Za sada skrivaju sve drugo."
JOK KAr-KAA^TFR Rl IIOI n   ...   1C">   .
Miles je mogao zamisliti situaciju. "Gregor, kako si to mogao uiniti! Kod kue su sigurno izludjeli!"
"ao mije", ree Gregor ukoeno. "Shvatio sam daje to greka. .. gotovo odmah. ak i prije nego me udario mamurluk."
"Zato onda nisi siao na Polu i otiao u barravarsko veleposlanstvo?"
"Mislio sam da bih ipak mogao... prokletstvo", prekinuo se, "zato bi me ti ljudi posjedovali?"
"Djetinjasta igrarija", promrmljao je Miles kroza zube.
Gregorova glava bijesno se trznula prema gore, ali nita nije rekao.
Puna svijest o njegovu poloaju tek je poela prodirati u Milesa, kao olovo u eludac. Ja sam jedini ovjek u cijelom svemiru koji zna gdje se ovog trenutka nalazi car Barrayara. Ako se bilo to dogodi Gregoru, ja bih mogao biti njegov nasljednik. Zapravo, ako se bilo to dogodi Gregoru, poprilian broj ljudi mislit e da sam ja...
A ako Hegenska Os otkrije tko je Gregor zapravo, mogao bi uslijediti opi lov epskih proporcija. Jacksonci bi ga uzeli zbog obine ucjene. Aslund, Pol, Vervain, bilo tko ili svi oni mogli bi traiti mo. Cetagandanci vie od svih  ako bi tajno mogli doi do Gregora, tko zna kakvo bi profinjeno psiholoko programiranje mogli pokuati; ako bi ga dohvatili otvoreno, kakve prijetnje? A Miles i Gregor bili su, obojica, zarobljeni na brodu kojim nisu upravljali  Milesa bi svakog asa mogli uhvatiti konzorcijski gorile ili jo gore
Miles je sad bio asnik CarSiga, koliko god niskog ranga i koliko god osramoen. A zakleta dunost CarSiga bila je careva sigurnost. Car, ikona koja dri Barravar na okupu. Gregor, nevoljno meso utisnuto u taj kalup. Ikona, meso, koje je trailo Milesovu vjernost? Oboje. On je moj. Zatvorenik, u bijegu, progonjen od bogzna kakvih neprijatelja, samounitavalaki deprimiran; i samo moj.
Miles je morao priguiti luaki hihot.
\;nDci/A
DESETO POGLAVLJE
S malo razmiljanja, mogueg tek sada kad su se posljedice od udaraca ok-pendrekom povukle, Miles je shvatio da se mora sakriti. Gregor e, po svom poloaju kao ugovorni rob, biti na toplom, nahranjen i siguran cijelim putem do stanice Aslund ako ga Miles ne stavi u opasan poloaj. Moda. Miles je to dodao svojem popisu ivotnih lekcija. Nazovimo to pravilom 27B. Nikad ne donosi kljune taktike odluke dok prolazi kroz napadaj elektrinih greva.
Miles je poeo s prouavanjem odjeljka. Brod nije bio zatvorskog tipa; kabina je izvorno bila zamiljena kao jeftin prijevoz, ne kao sigurna elija. Prazni ormarii ispod dva nia kreveta bili su preveliki i preoiti. Jedna ploa u podu dala se podii da bi se dolo do kontrola izmeu paluba, instalacija struje, air-conditiona i gravitacijske mree  dugaka, uska, plitka... Grubi glasovi u hodniku pourili su Milesovu odluku. Stisnuo se u djeli prostora, licem prema gore, ruku stisnutih uz tijelo i ispustio dah.
"Uvijek si bio dobar u igri skrivaa", rekao je Gregor s divljenjem i pritisnuo plou natrag na njeno mjesto.
"Onda sam bio manji", promumljao je Miles kroz stisnute obraze. Cijevi i kutije prekidaa zabijale su mu se u lea i bedra. Gregor je ponovno zatvorio kope i nekoliko minuta sve je bilo tamno i tiho. Kao u mrtvakom kovegu. Kao preani cvijet. Neka vrsta biolokog primjerka, u svakom sluaju. Konzervirani zastavnik.
Vrata su se siktavo otvorila; koraci su preli preko Mile-sova tijela, stiui ga jo jae. Hoe li primijetiti daje odjek na ovom dijelu poda priguen?
"Na noge, tehniaru." Straarski glas, upravljen Gregoru. Udarci i lupetanje, dok su prevrtali madrace i otvarali vrata ormara. Da, i mislio je da su ormari beskorisni.
"Gdje je, tehniaru?" Po smjeru koraka, Miles je Gregora smjestio blizu zida, vjerojatno s rukom zavinutom iza lea.
"Gdje je tko?" upitao je Gregor nerazgovijetnim glasom. Lice uza zid, tako je i mislio.
"Tvoj prijatelj, mutant."
"Onaj mali udak koji me slijedio ovamo? Nije on nikakav moj prijatelj. Otiao je."
Jo ukanja "Au!" Careva ruka podignuta je jo kakvih pet centimetara, procijenio je Miles.
"Kamo je otiao?"
"Ne znam! Nije izgledao ba dobro. Netko ga je obradio ok--pendrekom. Nedavno. Nisam se htio mijeati u to. Opet je odlu-tao nekoliko minuta prije nego to smo se odvojili od sidrita."
Dobri Gregor; deprimiran moda, glup nikako. Milesove usne su se povukle. Glava mu je bila okrenuta, s jednim obrazom uz pod iznad njega i drugim pritisnutim o neto to je sliilo ribalici za sir.
Jo lupanja. "Pa dobro! Otiao je! Nemojte mene tui!"
Nerazumljivo rezanje uvara, pucketanje ok-pendreka, otar udah, tupi udar kao tijelo koje se sklupalo na niem leaju.
Glas drugog uvara, obrubljen nesigurnou. "Sigurno se vratio natrag na Konzorcij prije nego smo krenuli."
"To je onda njihov problem, dobro. Ali bolje bi bilo da pretraimo cijeli brod, za svaki sluaj. Oni iz pritvora su zvuali kao da su spremni nekome odgristi guzicu zbog ovoga."
"Da oni grizu ili da njih netko grize?" "Ha. Ja se ne bih kladio."
Noge u izmama  njih etiri, procijenio je Miles  krenule su prema vratima kabine. Vrata su se siktavo zatvorila. Tiina.
Imat e zaista pozornosti vrijednu zbirku masnica na leima, zakljuio je Miles, do vremena kad se Gregor sjeti otvoriti poklopac. Mogao je uvui otprilike pola daha sa svakim potezom plua. Morao je mokriti. Daj, Gregor...
Svakako e morati osloboditi Gregora njegova robovskog ugovora to prije bude mogue nakon to stignu na Stanicu Aslund. Ugovorni radnici ovog reda bit e neizbjeno optereeni najprljavijim i najopasnijim poslovima, s najvie izloenosti radijaciji, s dvojbenim sustavima za odranje ivota, s dugim, iscrpljujuim, opasnim satima rada. Premda je  istina  to takoer bio i incognito koji nijedan neprijatelj nee uspjeti brzo probiti. Kad se jednom budu mogli slobodno kretati, morat e pronai Ungarija, ovjeka s kreditnim karticama i vezama; nakon toga  pa, nakon toga e Gregor biti Ungarijev problem, ha? Da, sve je to jednostavno, sve tima. Nema uope nikakve potrebe za panikom.
Jesu li oni to odveli Gregora? Usuuje li se sam izii, i izloiti se opasnosti da
Koraci koji se vuku po podu; sve ira crta svjetla, dok se poklopac podizao. "Otili su", apne Gregor. Miles se izvukao iz svog kalupa, bolno, centimetar po centimetar i uspeo se na pod, pogodan prostor za teturanje. Vrlo uskoro pokuat e i ustati.
Gregor je drao jednu ruku pritisnutu na crveni trag na svome obrazu. S nelagodom, spustio je ruku do boka. "Udarili su me ok-pendrekom. To... nije bilo tako grozno kao to sam mislio." Ako ita, bio je malo ponosan sam na sebe.
"Koristili su najniu razinu", zareao je Miles gore prema njemu. Gregorovo lice postalo je jo slinije maski. Ponudio je Milesu ruku da mu pomogne ustati. Miles ju je prihvatio, s gunanjem se uspravio, i teko se spustio na jedan leaj. Ispriao je Gregoru o svojim planovima da pronae Ungarija.
 k A _ k i A rrrn   ni
Gregor je slegnuo ramenima, tupo se slaui. "U redu. To e biti bre od mog plana."
"Tvog plana?"
"Mislio sam stupiti u kontakt s barravarskim konzulom na Aslundu."
"Oh. Dobro." Miles je malo splasnuo. "Pretpostavljam da... nisi zapravo trebao moje spaavanje, kad se sve zbroji."
"Bio bih uspio i sam. Doao sam dovde. Ali... onda, postojao je i moj drugi plan."
"Oh?"
"Da se ne javim barravarskom konzulu... Moda je i dobro da si naiao u ovom trenutku." Gregor je legao na svoj leaj, slijepo buljei prema gore. "Jedno je sigurno, ovakva prilika se vie nikad nee pruiti. "
"Da pobjegne? A koliko bi ih pomrlo, kod kue, da plati tvoju slobodu?"
Gregor je napuio usne. "Sluei se Vordarianovim preten-dentsvom kao mjernim sustavom za dravne udare u palai  recimo, oko sedam ili osam tisua."
"Ne broji Komarr."
"Ah. Da. Kad se doda i Komarr, to povisuje brojke", priznao je Gregor. Usta su mu se trzala u ironiji u kojoj nije bilo ni traga humoru. "Ne brini, nisam mislio ozbiljno. Samo sam... htio znati. Mogao sam uspjeti, sam, ne misli li?"
"Naravno! To uope nije u pitanju."
"Za mene je bilo."
"Gregor", Milesovi prsti frustrirano su lupkali po koljenu. "Sam si to radi. Ti ima stvarnu mo. Tata se u razdoblju regentstva borio daje sauva. Samo mora imati malo snaniji nastup!"
"I, zastavnice, kad bih ti ja, tvoj vrhovni zapovjednik, naredio da napusti ovaj brod na stanici Aslund i zaboravi da si me uope vidio, bi li me posluao?"
Miles je progutao. "Bojnik Cecil je rekao da ja imam problema sa sluanjem naredbi."
Gregor se zamalo nasmijeio. "Dobri stari Cecil. Sjeam ga se." Smijeak mu je izblijedio i nestao. Naslonio se na jedan lakat. "Ali ako ne mogu zapovijedati ak ni jednom prilino malom zastavniku, kako mogu uope razmiljati o zapovijedanju nekoj vojsci ili vladi? Nije u pitanju mo. Proao sam sve lekcije tvog tate o moi, njenim iluzijama i svrhama. S vremenom e mi doi u ruke, htio ja to ili ne. Ali, imam li ja snage da je savladam? Sjeti se kako sam se loe pokazao za vrijeme Vordorzdine i Hessmanove zavjere, prije etiri godine."
"Hoe li ponoviti takvu pogreku? Vjerovati laskavcu?"
"Ne, tu neu ponoviti."
"Pa onda?"
"Ali moram biti jo bolji ili bih mogao biti jednako poguban za Barravar kao da i nema cara."
Koliko je nenamjerno to prebacivanje s balkona tono bilo? Miles je stisnuo zube. "Nisam odgovorio na tvoje pitanje  o naredbama  kao zastavnik. Odgovorio sam na njega kao barun Vorkosigan. I kao prijatelj."
"Ah."
"Gle, tebi ne treba moje spaavanje. Takvo kakvo ve jest. Illvanovo moda, ali moje ne. Samo to seja ovako osjeam bolje."
"Uvijek je ugodno osjeati se korisnim", sloio se Gregor. Izmijenili su napete osmijehe. Gregorov smijeak izgubio je svoj gorki ugriz. "A osim toga... ugodno je imati drutvo."
Miles kimne glavom. "To svakako."
U sljedea dva dana Miles je proveo prilino vremena zgnjeen ispod palube ili sklupan u ormarima, ali njihova kabina pretraena je samo jednom, i to na samom poetku putovanja. Dva puta su drugi zatvorenici dolutali unutra da popriaju s Gregorom, a jednom je, na Milesov prijedlog, Gregor uzvratio
posjet. Miles je smatrao da se Gregor zaista prilino dobro dri. Svoje je porcije dijelio s Milesom automatski, bez prigovora, pa ak i bez ikakva komentara, i nije htio prihvatiti vei dio obroka premda mu ga je Miles bio nudio.
Gregora su izveli zajedno s ostatkom radne skupine ubrzo nakon to su pristali na stanici Aslund. Miles je nervozno ekao da se posada opusti i brod utia, ali ipak ne toliko dugo da bi brod stigao napustiti sidrite.
Hodnik je, kad je Miles oprezno gurnuo glavu van, bio mraan i naputen. S ove strane izlaz u sidrite nije bio uvan. Jo uvijek je imao na sebi plavu tuniku i hlae, preko svoje vlastite odjee, raunajui s tim da e radne skupine biti tretirane slino zatvorskim povjerenicima, da im je cijela stanica otvorena i da e se bar izdaleka moi stopiti s pozadinom.
vrsto je iskoraio van, i zamalo se uspaniio kad je ugledao jednog ovjeka u zlatnoj i crnoj livreji Kue kako se dosauje u blizini izlaza. ovjekov oamut bio je spremljen u futrolu; objema rukama je drao plastinu alicu iz koje se puilo. Njegove kiljave crvene oi promatrale su Milesa bez znatielje. Miles mu je ponudio kratak smijeak i produio bez zastajkivanja. Straar mu je uzvratio kiselom grimasom. Oito mu je zaduenje bilo sprijeiti nepoznate ljude da uu na brod, ne da izlaze s njega.
Najednom kraju utovarnog doka, iza prolaza, pet-est radnika u kombinezonima osoblja za odravanje tiho je obavljalo svoj posao. Miles je duboko udahnuo, i nehajno preao preko doka bez osvrtanja, kao da tono zna kamo ide. Obini potrko. Nitko ga nije zaustavio.
S vie samopouzdanja Miles se otputio nasumce, odlunim, zaposlenim koracima. Jedna iroka rampa odvela gaje do neke velike prostorije, prepune radova u tijeku i zaposlenih radnih ekipa u svim vrstama odjee  bio je to navoz za opskrbu gorivom i popravak borbenih letjelica, sudei po napola sastavljenoj opremi. Upravo ona vrsta stvari koja bi zanimala Ungarija. Miles se nije usuivao pretpostaviti da bi mogao
imati toliko sree da... Ne. Nikakva traga Ungariju prikrivenom meu ovim ekipama. Bilo je tu nekoliko mukaraca i ena u tamnoplavim aslundskim vojnim odorama, ali djelovali su kao preoptereeni, u posao zadubljeni inenjerski tipovi, a ne kao sumnjiavi straari. Miles je svejedno nastavio brzo hodati i izaao u jo jedan hodnik.
Pronaao je jedna vrata u svemir, s ispupenim prozirnim pleksi-staklom koje je prolaznicima nudilo irok pogled. Miles je spustio jednu nogu na donji rub portala i nehajno se nagnuo van  i morao je priguiti nekoliko biranih psovki. Svjetlucajui nekoliko kilometara dalje nalazila se komercijalna trans-ferna stanica. Siuni bljesak nekog broda koji je upravo tog trenutka ulazio u sidrite. Vojna stanica oito je bila zamiljena kao zasebna jedinica, ili bar jo nije bila pripojena. Nikakvo udo to su plavi kombinezoni mogli lutati kud su htjeli. Miles se zabuljio u razdaljinu s blagom frustriranou. Pa, prvo e pretraiti ovo mjesto u potrazi za Ungarijem, a kasnije ono drugo. Ve nekako. Okrenuo se i poao
"Hej, ti! Mali tehi!"
Miles se smrznuo, zauzdavajui refleksnu potrebu da se da u trk  ta taktika mu proli put nije upalila  i okrenuo se, trudei se da namjesti pristojan izraz upitnosti. ovjek koji ga je pozvao bio je krupan ali nenaoruan, obuen u nad-gledniki kombinezon boje pijeska. "Da, gospodine?" ree Miles.
"Ba mi ti treba." ovjekova ruka teko se spustila na Milesovo rame. "Doi sa mnom."
Miles je nevoljko krenuo za njim, trudei se da ostane miran, moda da ostavi dojam lagane dosade. "Koja ti je specijalnost?" upitao je ovjek. "Kanalizacija", zapjeva Miles. "Savreno."
Oajan, Miles je slijedio ovjeka do mjesta gdje su se dva napola dovrena hodnika kriala. Jedan luni prolaz zjapio je sirov i nepokriven zavrnim ploama, premda su one leale sa strane, spremne za postavljanje.
Nadzornik je pokazao na uski prostor izmeu zidova. "Vidi onu cijev?"
Odvodna kanalizacija, sudei po sivoj kodnoj boji, sa zrakom i gravitacijom u pumpi. Nestajala je u mraku. "Aha?"
"Negdje iza zida ovog hodnika curi. Uvuci se unutra i pronai gdje je procurilo da ne moramo skidati sve proklete zidne ploe koje smo upravo postavili."
"Imate svjetla?"
ovjek je prekopao po depovima kombinezona i izvukao svjetiljku.
"Fino", uzdahne Miles. "Je li cijev ve prikljuena?"
"Tek to nije. Prokleta stvar nije prola konani test pritiska."
Dakle, van e sukljati samo zrak. Miles se malo oraspoloio. Moda mu se srea okree na bolje.
Kliznuo je unutra i polako krenuo uz glatku zaobljenu povrinu, pipajui i oslukujui. Kad je uao otprilike sedam metara, pronaao je mjesto, jasno raspoznatljivo. Struja hladnog zraka nadirala je kroz pukotinu pod njegovom rukom. Stresao je glavom, pokuao se okrenuti u skuenom prostoru, i proao nogom kroz zidnu plou.
Zaueno je gurnuo glavu kroz rupu i pogledao uz i niz hodnik. Otkinuo je komad ploe s ruba rupe i zagledao se u njega, okreui ga u rukama.
Dva radnika opremljena svjetlucavim alatima, okrenuli su se i zabuljili u njega, prekinuti u postavljanju rasvjetnih tijela. "to to, dovraga, radi?" rekao je jedan od njih, u kombinezonu boje pijeska, vrlo nezadovoljnim glasom.
"Provjera inspekcije kakvoe", rekao je Miles glatko, "a vi momci, pojma nemate koji vi imate problem."
Miles je razmotrio mogunost da udarcem proiri rupu i naprosto se odee do svoje polazine toke, ali umjesto toga se okrenuo i vratio se polako istim putem kojim je i doao. Iziao je kod nadzornika koji gaje nestrpljivo oekivao.
"Curi vam u odjeljku est", izvijestio je Miles. Pruio je ovjeku svoj komad zidne ploe. "Ako je predvieno da ploe za hodnike vojnog postrojenja, od kojeg se oekuje da izdri neprijateljsku vatru, budu napravljene od zapaljive perploe umjesto od predenog silikona, onda je netko unajmio vrlo loeg dizajnera. A ako nije tako  predloio bih vam da uzmete nekoliko onih velikih gorila sa ok-pendrecima i odete posjetiti vaeg dobavljaa."
Nadzornik je opsovao. Stisnutih usnica, zgrabio je rub najblie ploe koja je pokrivala zid i otro ga zavrnuo. Komad veliine ake je zakrckao i odlomio se.
"Prokletstvo. Koliko je ovoga ve ugraeno?"
"Puno", odgovorio je Miles veselo. Okrenuo se da pobjegne prije nego to nadzornik, koji je otkidao komade ploe i mrmljao si u bradu, smisli neku drugu zadau za njega. Zapuhan i pre-znojen, Miles je odjurio i nije usporio dok nije zaao iza dva ugla.
Proao je kraj para naoruanih ljudi u sivobijelim odorama. Jedan od njih se okrenuo da ga pogleda. Miles je nastavio hodati, zubima stiui donju usnu, i nije se osvrnuo.
Dendarii! Ili, zapravo, Oserani! Ovdje, na ovoj stanici  koliko ih je, gdje su? Ova dvojica bili su prvi koje je vidio. Zar ne bi oni trebali biti negdje vani, u ophodnji? Poelio je da se moe vratiti natrag u zidove, poput takora u kanalizaciju.
Ali ako mu je veina plaenika i predstavljala opasnost, postojala je jedna osoba meu njima  pravi Dendarii, ne Oseran  koja bi mu mogla pomoi. Ako bude mogao uspostaviti kontakt s njom. Ako se bude usudio uspostaviti kontakt s njom. Elena... mogao bi potraiti Elenu... Njegova mata pojurila je dalje.
Miles je prije etiri godine ostavio Elenu kao suprugu Baza Jaseka i Tungova vojnog uenika, s onoliko zatite koliko joj je u tom trenutku mogao priutiti. Ali nije od Baza dobio nikakvu poruku sve od Oserova zapovjednikog udara  je li mogue da Oser presree komunikacije? Sad je Baz bio degradiran,
Tung je oito bio u nemilosti  kakav je poloaj Elena sad imala u plaenikoj floti?
A kakav poloaj u njegovu srcu? Zastao je, u ozbiljnoj dvojbi. Jednom davno bio je strastveno zaljubljen u nju. Jednom davno, ona ga je poznavala bolje nego bilo koje drugo ljudsko bie. Meutim, njeno svakodnevno mjesto u njegovim mislima je nestalo, kao i njegova bol za njenim mrtvim ocem, narednikom Botharijem. Izblijedjeli su u naletu njegova novog ivota. Osim ponekog povremenog proboda, kao neka davno slomljena kost koja se povremeno javi. elio je i nije elio ponovno je vidjeti. Ponovno razgovarati s njom. Ponovno je dodirivati...
Ali s praktinije toke gledita, ona bi mogla prepoznati Gregora; sve troje su se u djetinjstvu zajedno igrali. Druga crta obrane za cara? Ponovno uspostavljanje kontakta s Ele-nom moglo bi biti emocionalno nezgodno  no, dobro, emocionalno razorno. Ali bilo bi bolje od ovog nimalo djelotvornog i vrlo opasnog vrludanja uokolo. Sada, kad je malo prouio raspored stanice, mora nekako doi u poloaj da upotrijebi sve svoje snage i mogunosti. Koliko je jo ljudskog kredita admiral Naismith uope imao? Zanimljivo pitanje.
Morao je pronai neko mjesto s kojeg bi mogao promatrati a da sam ne bude vien. Postojali su razni naini da se bude nevidljiv dok ste svima pred oima, kao to je njegov plavi kombinezon upravo ovog trenutka svjedoio. Ali njegova neobina visina  dobro, nizina  nije mu doputala da se osloni samo na odjeu. Trebao mu je  ha!  nekakav alat, poput one kutije koju je ovjek u kombinezonu boje pijeska upravo odloio na hodniku dok je ulazio u zahod. Miles je uzeo kutiju i zamaknuo za ugao u tren oka.
Nekoliko razina nie pronaao je jedan hodnik koji je vodio do kafeterije. Hm. Svi moraju jesti, dakle, svi moraju, prije ili kasnije, proi ovuda. Mirisi hrane uzbudili su mu eludac, koji se kruljenjem pobunio protiv polovinih ili ispodpolovi-nih porcija u protekla tri dana. Miles se odluno nije obazirao na to. Skinuo je sa zida jednu plou, stavio par zatitnih naoala iz kutije s alatom kako bi bar malo prikrio lice, zavukao
se u zid da napola sakrije svoju visinu i poeo se pretvarati da radi na kontrolnoj kutiji i nekim cijevima, s dijagnostikim skenerima dekorativno rasporeenim na dohvat ruke. Imao je izvrstan pogled na hodnik.
Po miomirisima u zraku, ocijenio je da u kafeteriji posluuju neobino kvalitetnu vrstu umjetno uzgojene govedine, premda su istovremeno povru radili neto vrlo runo. Pokuavao je ne sliniti u zraku siune laserske lemilice kojom je baratao dok je prouavao prolaznike. Vrlo malo njih imalo je civilnu odjeu. Rothine stvari bile bi nedvojbeno znatno upadljivije od plavog kombinezona. Jesu li Dendarii  Ose-rani  plaenici na stanici jeli negdje drugdje? Razmatrao je mogunost da napusti svoje straarsko mjesto  dosad je ve nasmrt isprepopravljao kontrolnu kutiju  kad je proao jedan par plaenika u sivom i bijelom. Kako im nije prepoznao lica, pustio ih je da prou bez rijei.
Neodluno je razmiljao o svojim ansama. Od svih dvije tisue plaenika koji su sad bili prisutni po aslundskom sko-nom mjestu, poznavao je moda nekoliko stotina njih iz vienja, znatno manji broj i po imenu. Samo dio brodova iz plaenike flote bio je sad ukotvljen na ovoj napola izgraenoj vojnoj stanici. A od toga, u koliko je ljudi mogao imati potpuno povjerenje? Petero? Pustio je jo jedan sivobijeli kvartet da proe, premda je bio siguran da je starija plavua bila strojni tehniar s Trijumfa, jednom davno odana Tungu. Jednom davno. Bio je gladan kao vuk.
Ali lice boje stavljene koe koje je nadvisivalo sljedeu skupinu sivobijelih koja je prola hodnikom natjeralo je Milesa da zaboravi na svoj eludac. Bio je to narednik Chodak. Srea mu je krenula  moda. Za sebe samog, prihvatio bi opasnost, ali riskirati Gregora...? Ali bilo je ve prekasno za predomi-ljanje, Chodak je i bez poticaja ugledao Milesa. Narednikove oi su se rairile od uenja prije nego to mu se lice hitro vratilo u bezizraajnost.
"Oh, narednice", zapjevao je Miles, tapui kontrolnu kutiju, "biste li na trenutak bacili pogled na ovo ovdje, molim vas?"
"Stii u te zaas", mahnuo je Chodak svome pratiocu, ovjeku u odori aslundskog asnika.
Kad su im se glave nale zajedno a lea okrenula hodniku, Chodak je siknuo: "Jeste li ludi? to traite ovdje?" injenica da je izostavio svoje uobiajeno "gospodine" bila je najbolji znak koliko je uzrujan.
"Duga je to pria. Za sada trebam tvoju pomo." "Ali kako ste se uvukli ovamo? Admiral Oser je postavio strae po cijeloj transfernoj stanici, u potrazi za vama. Ne moe se provercati ni buha."
Miles se uvjerljivo osmjehnuo. "Ja imam svoje metode." A sljedei njegov plan bio je da se nekako dokopa upravo te transferne stanice... Zaista, Bog titi malu djecu i budale. "Za sada, moram stupiti u kontakt sa zapovjednicom Elenom Bot-hari-Jasek. Pod hitno. Ili, ako nema nje, sa strojnim komo-dorom Jasekom. Je li ona tu?"
"Trebala bi biti. Trijumf je na sidritu. Komodor Jasek je odsutan zbog nekih popravaka, to znam."
"Pa, onda, ako nema Elene, Tung. Ili Arde Mayhew. Ili porunik Elli Quinn. Ali najradije bih Elenu. Reci joj  ali samo njoj, nikom drugom  daje sa mnom i na stari prijatelj Greg. Reci joj da emo se nai za sat vremena u prostorijama gdje su smjeteni radnici na ugovor, u sobi Grega Bleakmana. Moe?" "Moe, gospodine." Chodak je uurbano nestao, djelujui zabrinuto. Miles je pokrpao svoj jadni izmrcvareni zid, vratio plou na mjesto, pokupio kutiju s alatom i nehajno odetao, trudei se da se ne osjea kao da navrh glave nosi pulsirajue crveno svjetlo. Zadrao je naoale i spustio glavu. Birao je najmanje napuene hodnike koje je mogao pronai. U elucu mu je krulilo. Elena e te nahraniti, rekao je odluno svome probavnom traktu. Kasnije. Sve vie plavih i zelenih kombinezona u hodniku ukazivalo je da se pribliava prostorijama za radnike na ugovor.
Postojao je ak i imenik. Miles je naas zastao, onda unese "Bleakman, G." Modul B, soba 8. Pronaao je modul, pogledao
na sat  Gregor bi sad ve trebao biti gotov sa svojom smjenom  i pokucao. Vrata su se s uzdahom otvorila i Miles je uao unutra. Gregor je bio tu, pospano sjedei na svome leaju. Bila je to soba za jednog ovjeka, koja je nudila privatnost, premda je u njoj jedva bilo mjesta da se ovjek okrene. Samoa je bila vei psiholoki luksuz od prostora. ak i robovi-tehii morali su biti bar minimalno zadovoljeni, imali su previe mogunosti za potencijalnu sabotau da bi ih se smjelo gurnuti preko ruba.
"Spaeni smo", objasnio je Miles. "Upravo sam stupio u kontakt s Elenom." Teko se spustio na rub leaja, slab od naglog oputanja napetosti u ovom depu sigurnosti.
"Elena je ovdje?" Gregor je proao rukom kroz kosu. "Mislio sam da trai svog satnika Ungarija."
"Elena je prvi korak do Ungarija. Ili, ako se do njega ne bude moglo, do toga da se nekako prokrijumarimo odavde. Da Ungariju nije bilo toliko stalo da ne zna ljevica to radi desnica, bilo bi znatno lake. Ali i ovo e posluiti svrsi." Zabrinuto je prouavao Gregora. "Jesi li dobro?"
"Nekoliko sati postavljanja rasvjetnih tijela nee mi naruiti zdravlje, uvjeravam te", ree Gregor suho.
"Zar si to radio? Nekako nisam ba to zamiljao..." Gregor je u svakom sluaju djelovao dobro. Zapravo, car je gotovo s veseljem prihvaao svoju sudbinu ropskog radnika, po Gregorovim snudenim standardima veselosti, naravno. Moda bismo ga svake godine trebali poslati na dva tjedna u rudnike soli, da ostane sretan i zadovoljan svojim redovnim poslom. Miles se malo opustio.
"Teko je zamisliti Elenu Bothari kao plaenicu", doda Gregor zamiljeno.
"Nemoj je podcjenjivati." Miles je prikrio tren iste sumnje. Gotovo etiri godine. Znao je koliko se on promijenio u etiri godine. A stoje s Elenom? Njene godine teko da su mogle biti mirnije. Vremena se mijenjaju. I ljudi se mijenjaju s njima... Ne. Ako pone sumnjati u Elenu, moe poeti sumnjati i u sebe samog.
 ACTcn ni
Pola sata ekanja da mu sat doplazi do vremena sastanka bio je najgori mogui vremenski odsjeak, dovoljno da opusti Milesovu pogonsku napetost i zapljusne ga iscrpljenou, ali nedovoljno da ga osvjei. Mogao je samo bijedno osjeati kako gubi otrinu, biti svjestan snane potrebe za koncentracijom dok su mu pozornost i suvislo razmiljanje bjeali pod prstima poput pijeska. Opet je provjerio svoj sat. Jedan sat je bilo previe neodreeno. Trebao je navesti tonu minutu. Ali tko zna kakve je potekoe ili zadravanja Elena morala nadvladati sa svog kraja?
Miles je otro zatreptao, shvaajui po svojim vrludavim i nepovezanim mislima da sjedei zapada u san. Vrata su se otvorila, a da Gregor nije otpustio bravu.
"Evo ga, ljudi!"
Pola jedinice u sivo i bijelo odjevenih plaenika ispunilo je otvor i hodnik iza njega. Oamuti, ok-pendreci i odluan nain na koji su navalili na njega jedva da su bili potrebni kako bi shvatio da ova dlakava banda nije bila Elenina. Nalet adrenalina tek je malo raistio umornu maglu u njegovoj glavi. A za koga u se sad lano predstaviti? Kao pokretna meta?
Opustio se uza zid, ni ne trudei se, premda je Gregor skoio na noge i hrabro se pokuao oprijeti u skuenom prostoru, preciznim karate-udarcem izbivi oamut iz ruke najblieg plaenika. Dva ovjeka tresnula su Gregorom o zid da mu pokau kako cijene njegov napor. Miles se trznuo.
A onda se i sam naao strgnut s kreveta, da bi ga umotali i trostruko zamotali u zapletajnu mreu. Polje je gorjelo uz njegovu kou. Koristili su dovoljno snage da umiri i konja koji se propinje. to vi mislite, deki, to sam ja?
Uzbueni voa jedinice povikao je u kom na svom zglobu: "Imam ga, gospodine!"
Miles je ironino podigao jednu obrvu. Voa jedinice je pocrvenio i ispravio se, jedna mu se ruka trznula trudei se da ne salutira. Miles se blago nasmijeio. Usne voe jedinice su se stegle. Ha. Zamalo sam te digao na tos, ne?
:da   .,-.
"Vodite ih", naredio je voa jedinice.
Milesa su dva ovjeka iznijela kroz vrata, njegove vezane noge smijeno su visjele samo nekoliko centimetara od poda. Stenjueg Gregora vukli su za njim. Kad su proli hodnik koji se kriao s njihovim, Miles je krajikom oka ugledao Choda-kovo napeto lice kako pluta u sjeni.
Tada je prokleo vlastito prosuivanje. Mislio si da zna procjenjivati ljude. Tvoj jedini izraziti talent. Da. Sigruno. Trebao si, trebao si, trebao si, rugalo mu se u glavi, poput graktanja nekog gadnog leinara prekinutog u erupanju lesa.
Kad su ih prevukli preko velikog doka za pristajanje i kroz mali prolaz za osoblje, Miles je smjesta znao gdje se nalazi. Na Trijumfu, depnom junaku koji je povremeno znao sluiti kao admiralski brod flote i koji je sad opet bio u toj funkciji. Tung, trenutano nejasnog poloaja, jednom davno bio je kapetan i vlasnik Trijumfa, prije Tau Verde. Oser je vie volio koristiti svoj vlastiti brod, Peregrine, kao admiralski brod  je li ovo bila neka namjerna politika izjava? Hodnici broda odisali su udnom, bolnom, snanom poznatou. Mirisi ljudi, metala i strojeva. Taj iskrivljeni luk nad prolazom, posljedica luakog zaletavanja iz Milesova prvog susreta s brodom, jo uvijek ga nisu do kraja popravili... Mislio sam da sam vie zaboravio.
Provodili su ih hitro i tajnovito, s parom vojnika koji je iao ispred njih kako bi hodnik pred njima raistili od svjedoka. Znai, ovo e biti vrlo privatni razgovori. Fino, Milesu je to odgovaralo. Bilo bi mu drae da je uspio potpuno izbjei Osera, ali ako se ve moraju ponovno susresti, naprosto e morati pronai neki nain da to dobro i iskoristi. Navukao je svoje drugo lice kao da namjeta manete  Miles Naismith, svemirski plaenik i tajnoviti poduzetnik, koji je doao na He-gensku Os zbog... ega? I njegov smrknuti ali vjerni pratilac, Greg, naravno... morat e smisliti neko posebno dobroudno objanjenje za Gregora.
Buno su proli niz hodnik kraj taktike sobe, bojnog ivanog sredita Trijumfa, i zavrili u manjoj od dvije sobe za
I/-MC    kit-IUA CTED   Dl  I l/^vl l~v
sastanke, preko puta taktike. Holovid ploa u sreditu blistavog konferencijskog stola bila je zatamnjena i utihla. Admiral Oser sjedio je podjednako mrano i utihlo na elu stola, a kraj njega je bio neki blijedi plavokos ovjek za kojeg je Miles pretpostavio da mora biti odani porunik; nije to bio ni jedan od onih koje je Miles otprije poznavao. Milesa i Gregora nasilno su posjeli u dva stolca povuena i udaljena od stola, tako da im ruke i noge ne budu prikrivene. Oser je otpustio sve straare osim jednoga i poslao ih da ekaju u hodniku.
Oserova pojava nije se u etiri godine puno promijenila, zakljuio je Miles. Jo je uvijek bio vitak i otra lica, tamne kose moda malo sjedije na sljepoonicama. Miles ga je bio zapamtio kao vieg, ali zapravo je bio nii od Metzova. Oser je Milesa nekako i podsjeao na generala. Zbog dobi, zbog grae? Taj neprijateljski sjaj, ubilake iglice crvenog svjetla u pogledu?
"Miles", promrmljao je Gregor uglom usana, "to si uinio da si tako raspigao ovog tipa?"
"Nita!" pobunio se Miles, sotto voe. "U najmanju ruku, nita svjesno."
Gregor nije djelovao ba utjeeno.
Oser je spustio dlanove na stol pred sobom i nagnuo se naprijed, buljei u Milesa s napetou grabljivca. Da Oser ima rep, zamiljao je Miles, kraj bi mu se sad trzao naprijed-natrag. "Sto radi ovdje?" otvorio je Oser izravno, bez uvoda.
Ti si me doveo, zar se ne sjea? Ne, ovo nije trenutak za zafrkanciju. Miles je bio snano svjestan injenice da nije ba u svom najboljem izdanju. Ali admiralu Naismithu to ne bi bilo vano, on je bio previe usredotoen na svoj cilj; Naismith bi nastavio i da je sav obojen u plavo, kad bi trebalo. Odgovorio je jednako izravno. "Unajmljen sam da izvrim vojnu procjenu Hegenske Osi za jednu zainteresiranu nevojnu stranu koja prolazi ovuda." Eto, istina naprijed, tamo gdje joj sigurno nitko nee povjerovati. "Budui da nisu ba ludi za slanjem spasilakih ekipa, ele biti pravovremeno upozoreni kako bi mogli evakuirati svoje graane s Osi prije nego izbiju
neprijateljstva. Usput se pomalo bavim prodajom oruja. Pokriva koji sam sebe isplauje."
Oserove oi su se suzile. "Ne Barravar..." "Barravar ima vlastite operativce."
"Isto vrijedi i za Cetagandu... Aslund se boji cetagandskih ambicija."
"Tako i treba."
"Barravar je podjednako udaljen."
"Moje je struno miljenje," napevi se protiv zapetljajnog polja, Miles je Oseru ponudio mali naklon, sve sjedei  Oser je zamalo uzvratio kimanjem, ali se zaustavio na vrijeme, "da Barravar nije nikakva prijetnja za Aslund, bar ne u ovom narataju. Da bi kontrolirao Hegensku Os, Barravar bi morao kontrolirati Pol. S teraformiranjem svog vlastitog drugog kontinenta i otvaranjem planeta Sergvar, Barravar trenutano pati od vika graninih podruja. A onda, postoji i problem zadravanja nemirnog Komarra. Vojna pustolovina uperena na Pol bila bi u ovom trenutku ozbiljno preoptereenje za barravarske snage. Jeftinije im je da budu prijateljski raspoloeni, ili barem neutralni."
"Aslund se boji i Pola."
"Nije vjerojatno da e se oni uputati u borbu ukoliko ne budu napadnuti. Odravanje mira s Polom je jeftino i jednostavno. Samo ne treba nita poduzimati."
"A Vervain?"
"Jo nisam procijenio Vervain. Oni su mi sljedei na popisu."
"Zar tako?" Oser se zavalio u naslonja, prekriivi ruke. U pokretu nije bilo nieg oputenog. "Mogao bih te dati pogubiti kao uhodu."
"Alija nisam neprijateljski uhoda", odvratio je Miles s lanom lakoom. "Prijateljski raspoloen i neutralan ili  tko zna?  mogui saveznik."
"A emu onda zanimanje za moju flotu?"
i c~rr~r*.   ni
"Moje zanimanje za Denda za plaenike je potpuno akademsko, uvjeravam te. Vi ste naprosto dio slike. Reci mi, kakav ugovor imate s Aslundom?" Miles je nagnuo glavu, razgovarajui isto poslovno.
Oser je zaustio da odgovori, a onda su mu se usne stanjile od bijesa. Da je Miles bio tempirana bomba koja otkucava zadnje sekunde, ne bi bio zaokupio nita vie plaenikove pozornosti.
"Ma, daj", prekinuo je Miles sve duu tiinu. "Pa to bih mogao uiniti, sam sa samo jednim ovjekom?"
"Sjeam se prolog puta. Uao si u lokalni svemir Tau Ver-de s ekipom od etvero ljudi. etiri mjeseca kasnije, ti si diktirao uvjete. Dakle, to sad planira?"
"Precjenjuje moj utjecaj. Naprosto sam ljudima pomogao da krenu smjerom kojim su eljeli ii. Neka vrsta peditera, moglo bi se rei."
"Ne za mene. Proveo sam tri godine muei se da povratim sve ono to sam izgubio. U svojoj vlastitoj floti!"
"Teko je ba svima ugoditi." Miles je presreo Gregorov izraz nijemog uasa i smirio se. Sad kad je o tome razmislio, Gregor nije nikad upoznao admirala Naismitha, zar ne? "ak ni ti nisi bio ozbiljno oteen."
Oserova eljust jo se jae stisla. "A tko je on?" Palcem je pokazao na Gregora.
"Greg? On je moj posilni", presjekao je Miles Gregorov pokuaj da odgovori.
"Ne izgleda kao posilni. Izgleda kao asnik."
Gregor je djelovao nerazumno razveseljen takvom iskrenom procjenom.
"Ne smije se pouzdati u izgled. Komodor Tung izgleda kao hrva."
Oserove oi su se odjednom smrzle. "Zaista. A kako dugo se dopisuje sa satnikom Tungom?"
Po bolesnom trzaju u svom elucu, Miles je shvatio da je spominjanje Tunga bila krupna pogreka. Pokuao je crtama
"r5-4^%-

svog lica dati mirno ironian izraz, prikrivajui nelagodu. "Da sam se dopisivao s Tungom, ne bih se morao sam muiti s ovom procjenom stanice Aslund."
S laktovima na stolu, sklopljenih ruku, Oser je punu minutu prouavao Milesa u tiini. Konano se jedna ruka odvojila da se uperi na straara koji se ispravio u stav mirno. "U svemir s njima", naredio je Oser.
"to?" zalaje Miles.
"Ti", upereni prst pokupio je Oserova tihog porunika, "idi s njima. Pobrini se da se moja naredba i izvri. Upotrijebite prolaz na lijevoj strani, taj je najblii. Ako on", pokazujui na Milesa, "pone govoriti, zaustavi mu jezik. To mu je najopasniji organ."
Straar je otpustio zapletajno polje s Milesovih nogu i povukao ga da ustane.
"Zar me nee ak ni kemijski ispitati?" upitao je Miles, zbunjen tako naglim preokretom.
"I zaraziti svoje isljednike? Zadnja stvar koju bih elio uiniti jest dati ti slobodu da govori, bilo kome. Ne mogu zamisliti nita pogubnije nego da se trule nelojalnosti zane u mojoj vlastitoj obavjetajnoj slubi. Kakav god govor da si zamislio, kad ostane bez zraka bit e neutraliziran. Zamalo si uvjerio mene." Oser je skoro zadrhtao.
Tako nam je dobro ilo, da... "Ali ja " i Gregora su vukli na noge. "Ali ne mora "
Dvojica ljudi iz jedinice koji su ekali vani pridruili su im se dok su ih gurali kroz vrata, prisiljavajui Milesa i Gregora da hitro mariraju niz hodnik. "Ali!" Vrata dvorane za sastanke zatvorila su se s uzdahom.
"Ovo ba ne ide dobro, Miles", primijetio je Gregor, blijeda lica na kojemu su se udno mijeali rezigniranost, izbezum-ljenost i oaj. "Ima li jo pametnih ideja?"
"Ti si taj koji je eksperimentirao s letenjem bez krila. Je li to ita gore nego, recimo, slobodni pad?"
"Od svoje ruke", Gregor je poeo vui noge, boriti se, kad im se zrana komora pojavila u vidokrugu, "a ne zbog muica gomile..." sad su se ve tri straara morala hrvati s njim, "prokletih seljaina!"
Miles je postajao ozbiljno izbezumljen. Jebe prokletu masku. "Znate", povikao je glasno, "vi deki se spremate baciti cijelo bogatstvo u otkupnini kroz zranu komoru!"
Dva straara i dalje su se hrvala s Gregorom, ali trei je zastao. "Koliko veliko bogatstvo?"
"Golemo", obea Miles. "Moi e si kupiti vlastitu flotu."
Porunik je napustio Gregora i pribliio se Milesu, poteui vibra-no. Porunik je shvaao svoje naredbe s uasa-vajuom doslovnou, uvidio je Miles kad je ovjek posegnuo za njegovim jezikom. Zamalo gaje i dohvatio  zlokobno kukco-liko siktanje noa prozujalo je samo nekoliko centimetara od Milesova nosa  Miles je zagrizao debele pohlepne prste i izvio se usprkos straarevu stisku. Zapletajno polje koje je vezalo Milesove ruke i trup zacviljelo je i zapucketalo, nenad-vladivo. Miles se ritnuo prema natrag, prema meunoju ovjeka iza sebe, koji je jauknuo na ugriz polja. Stisak mu je popustio i Miles je pao, zakotrljao se i tresnuo o porunikova koljena. Nije to bio ba judo zahvat, porunik se vie-manje spotaknuo o Milesa.
Gregorova dva protivnika su se okrenula prema njima, koliko zbog krvave barbarske nade u predstavu s vibra-noem toliko i zbog Milesova na propast osuenog otpora. Nisu vidjeli ovjeka s licem boje stavljene koe koji je iziao iz jednog poprenog hodnika, nanianio oamutom i opalio. Grevito su se izvili kad su zujavi naponi udarili u njihova lea, i pali na palubu u obliku hrpe. ovjek koji je bio drao Milesa i koji ga je sad pokuavao ponovno dohvatiti dok je Miles bjeao bacakajui se poput ribe na suhom, okrenuo se taman na vrijeme da licem presretne jo jednu zraku.
Miles se bacio preko glave plavokosog porunika, priko-vavi ga  naalost, samo privremeno  za palubu. Miles se migoljio ne bi li pritisnuo zapetljajno polje o ovjekovo lice, a
onda se uz psovku naao zbaenim. Porunik je podvukao jedno koljeno pod sebe, spremajui se na napad i teturavo traei svoju metu, kad je Gregor doskakutao do njega i udario ga u eljust. Jedan naboj oamuta pogodio je porunika u stranji dio glave, i on je pao.
"Prokleto dobra vojna akcija", dahnuo je Miles naredniku Chodaku u iznenadnoj tiini. "Mislim da nisu ni vidjeli to ih je udarilo." Dakle, prvi put sam ga dobro ocijenio. Znai da ipak nisam izgubio nos. Blagoslovljen bio, narednice.
"Ni vas dvojica niste tako loi za ljude kojima su obje ruke vezane na leima." Chodak je stresao glavom s iscrpljenom veselou i priao blie da otvori zapetljajna polja.
"Kakav tim", ree Miles.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Uurban topot izama gore u hodniku privukao je Milesov pogled. Ispustio je dah, jedan dugo zadravan dah, i ustao. Elena.
Imala je na sebi radnu uniformu plaenikog asnika, si-vobijelu jaknu s depovima, hlae, niske izme koje su se sjajile na njenim dugim, dugim nogama. Jo uvijek visoka, jo uvijek vitka, jo uvijek s istom, blijedom koom, zaarenih smeih oiju, zavinutog aristokratskog nosa i duge, fino isklesane linije brade. Oiala se, pomislio je Miles, oglupavio od iznenaenja. Nestao je ravni, sjajni crni slap koji joj se bio sputao do struka. Kosa joj je sad bila podrezana do polovine uiju, sa samo malim, tamnim vrcima koji su joj isticali jagodice i elo, i s istom takvom otricom kao odjekom na zatiljku; otro, praktino, vrlo otmjeno. Vojniki.
Prila im je odlunim koracima, pogledom obuhvaajui Milesa, Gregora i etvoricu Oserana. "Dobar posao, Chodak." Spustila se na jedno koljeno kraj najblieg tijela i opipala mu vrat u potrazi za pulsom. "Jesu li mrtvi?"
"Ne, samo oamueni", objasni Miles.
Elena se zagledala u otvorena vrata zrane komore s odreenom dozom aljenja. "Pretpostavljam da ih ne moemo samo izbaciti."
"Oni su namjeravali izbaciti nas, ali ne, ne moemo to napraviti. No trebali bismo ih vjerojatno nekamo skloniti dok ne pobjegnemo", ree Miles.
"U redu." Ustala je i kimnula Chodaku, koji je poeo pomagati Gregoru da odvue oamuena tijela u zranu komoru. Namrtila se na plavokosog porunika dok je prolazio kraj nje nogama prema naprijed. "Nije da izbacivanje u svemir ne bi popravilo neke osobnosti."
"Moe li nam pronai neku rupu da zbriemo?" "Zato smo i doli." Okrenula se trojici vojnika koji su se oprezno pojavili iza nje. etvrti je uvao strau na prvom sjecitu hodnika. "ini se da smo sretne ruke", rekla im je. "Krenite pred nama i raistite hodnike kroz koje emo pobjei  ali neprimjetno. Zatim nestanite. Niste bili ovdje i niste ovo vidjeli."
Vojnici su kimnuli i povukli se. Miles je uo promrmljano pitanje: "Je li to on?" "Aha..."
Miles, Gregor i Elena, zajedno s tijelima, tijesno su se nagurali u komoru i privremeno zatvorili unutarnja vrata. Cho-dak je ostao vani na strai. Elena je pomogla Gregoru da skine izme s Oserana najslinijeg njegovu rastu, dok je Miles svlaio svoju plavu zatvoreniku odjeu i ustajao, otkrivajui izguvanu odoru Victora Rothe kojoj nimalo nisu pomogla etiri dana noenja, spavanja i preznojavanja. Miles je elio izme koje bi zamijenile slabu zatitu sandala, ali ni jedne od ovih nisu bile ak ni blizu njegovu broju.
Gregor i Elena izmijenili su poglede, oboje oprezno iznenaeni susretom, dok je Gregor navlaio sivobijelu odoru i gurao stopala u izme.
"To si stvarno ti." Elena je zabrinuto stresla glavom. "to ti radi ovdje?"
"U pitanju je pogreka", ree Gregor. "To je istina. ija?"
"Moja, bojim se", rekao je Miles. Pomalo na njegovo razoaranje, Gregor se nije usprotivio toj izjavi.
Neki udan smijeak, prvi otkako se pojavila, trznuo je Elenine usne. Miles je odluio da nee za to traiti nikakvo objanjenje. Ove uurbane, praktine konzultacije nisu nima-
lo nalikovale ni jednom od desetina razgovora koje je on u svojoj glavi bio isprobao za ovaj prvi, potresan susret s Elenom.
"Krenut e u potragu u roku od nekoliko minuta, kad se ovi momci ne jave", ivcirao se Miles. Pokupio je dva oamu-ta, zapetljajno polje i vibra-no, i zataknuo ih za svoj pojas. Razmislivi ponovno, uurbano je oslobodio Oserane svih kreditnih kartica, propusnica, isprava i sitne gotovine, natrpavi i svoje i Gregorove depove i pobrinuvi se da se Gregor rijei svoje zatvorenike identifikacijske kartice koju se moglo slijediti. Na svoje potajno oduevljenje, pronaao je takoer i napola pojedenu prehrambenu ploicu, i smjesta zagrizao u nju. vakao je dok ih je Elena opet izvodila iz komore. Savjesno je ponudio griz i Gregoru, koji je stresao glavom. On je vjerojatno veerao u onoj kafeteriji.
Ghodak je uurbano popravio Gregorovu uniformu i svi su odmarirali, s Milesom u sredini, djelomino skrivenim, djelomino zatienim. Prije nego stoje on stigao postati napola paranoian zbog svoje upadljivosti, uli su u jednu silaznu cijev, izali nekoliko paluba nie i nali se u velikoj teretnoj komori s izlazom za shuttle. Jedan ovjek iz Elenine izviake jedinice, naslonjen na zid kao da nema drugog posla, kim-nuo im je glavom. S polusalutiranjem Eleni, Chodak se odvojio i njih dvojica su se uurbano udaljili. Miles i Gregor slijedili su Elenu kroz fleksi-peat ulaza u shuttle, u prazan teretni prostor jednog od Trijumfovih shuttleova, iskoraivi iz umjetne gravitacije matinog broda naglo u vrtoglavicu slobodnog pada. Otplutali su naprijed do pilotskog odjeljka. Elena je za njima zapeatila vrata i zabrinuto pokazala Gregoru da se smjesti u prazno sjedalo za strojno-komunikacijskom ploom.
I pilotska i kopilotska sjedala bila su popunjena. Arde Mayhew veselo se preko ramena nasmijeio Milesu i mahnuo/ salutirao u pozdrav. Miles je prepoznao obrijanu, metkoliku glavu drugog ovjeka ak i prije nego se okrenuo.
"Zdravo, sinko." Smijeak Kya Tunga bio je znatno vie ironian nego veseo. "Dobrodoao natrag. Ba se nisi urio." Prekrienih ruku, Tung nije salutirao.
"Zdravo, Ky", kimnuo je Miles Euroazijcu. U svakom sluaju, bar se Tung nije promijenio. Jo je uvijek djelovao kao da bi mu moglo biti izmeu etrdeset i ezdeset godina. Jo uvijek je bio graen kao neko prastaro oklopno vozilo. Jo je uvijek djelovao kao da vidi vie nego to govori, vrlo neugodno za one s grinjom savjesti.
Pilot Mayhew progovorio je u svoj kom. "Kontrola prometa, uspio sam pronai razlog za crveno svjetlo na svojoj upravljakoj ploi. Pogreno oitavanje pritiska. Sad je sve sreeno. Spremni smo za odvajanje."
"Bilo je i vrijeme, C-2", uzvratio je bestjelesni glas. "Moete ii."
Hitre pilotove ruke pokrenule su kontrole izlaznog prolaza i nanianile poloajnim mlaznicama. Uz malo siktanja i klepetanja, shuttle se odvojio od matinog broda i krenuo svojom putanjom. Mayhew je iskljuio kom i ispustio dug uzdah olakanja. "Sigurni smo. Za sada."
Elena se ukotvila poprijeko u prolazu iza Milesa, uprijevi se o zid svdum dugim nogama. Miles se rukom zakvaio za jednu (ruku Ikako bi se usidrio u odnosu na Mayhewevo trenutano bjago ubrzanje. "Nadam se da si u pravu", ree Miles, "ali po emu to zakljuuje?"
"Misli da moemo sigurno razgovarati," ree Elena, "ne da smo sigurni u nekom irem smislu. Ovo je rutinski, predvieni let, ako se ne raunamo mi, neprijavljeni putnici. Znamo da te jo ne trae, inae bi nas kontrola prometa zaustavila. Oser e u potrazi za tobom prvo pretraiti Trijumfi vojnu stanicu. Moda emo te ak moi provercati i natrag na Trijumf, nakon to potraga prijee na ire podruje."
"To je plan B", objasnio je Tung, okreui se Milesu. "Ili moda plan C. Plan A, pod pretpostavkom da e tvoje spaavanje proi s mnogo vie buke, bio je da smjesta pobjegnemo na Ariel, koji je sad na straarskom poloaju, i objavimo revoluciju. Zahvalan sam to nam se pruila prilika da izvedemo stvari malo, hm, manje spontano."
Miles se zagrcnuo. "Boe! To bi bilo jo gore nego prvi put." Zakovitlan u isprepleteni lanac dogaaja nad kojima nije imao nikakve kontrole, unovaen bez pitanja u nek"akvu plaeniku vojnu pobunu, gurnut na elo itave parade sa slobodnom voljom glave na kolcu... "Ne. Nikakve spontanosti, hvala. Definitivno ne."
"Dakle", Tung je isprepleo svoje debele prste, "kakav jesi tvoj plan?"
"Moj to?"
"Plan", Tung je izgovorio rije s ironinom briljivou. "Drugim rijeima, zato si ovdje?"
"Oser mije postavio to isto pitanje", uzdahne Miles. "Biste li mi vjerovali da sam ovdje sluajno? Oser mi nije vjerovao. Ne biste moda znali zato mi nije vjerovao, ha?"
Tung je napuio usne. "Sluajno? Moda... Tvoje 'sluajnosti', jednom sam to ve primijetio, imaju obiaj da bace tvoje neprijatelje u neprilike na naine zbog kojih zreli i oprezni stratezi zelene od zavisti. To se dogaa previe dosljedno da bi se radilo samo o srei, pa sam zakljuio da u pitanju mora biti nesvjesna volja. Da si samo ostao sa mnom, sinko, zajedno smo mogli... ili si moda jednostavno vrhunski oportunist. U tom sluaju elim ti skrenuti pozornost na priliku koju ima pred sobom da ponovno preuzme dendariijske plaenike."
"Nisi odgovorio na moje pitanje", primijeti Miles. "Nisi ni ti odgovorio na moje", uzvrati Tung. "Ja ne elim dendariijske plaenike." "Ja ih elim."
"Oh." Miles je zastao. "Zato se onda ne odvoji s onima koji su ti odani i ne pone svoj vlastiti posao? I to se radilo."
"I onda emo plivati kroz svemir?" Tung je maui prstima oponaao riblje peraje i napuhnuo obraze. "Oser upravlja opremom. Ukljuujui tu i moj brod. Trijumf predstavlja sve to sam prikupio u trideset godina karijere. I to sam izgubio zbog tvojih makinacija. Netko mi duguje novi brod. Ako ne Oser, onda..." Tung se znaajno namrtio prema Milesu.
1 j*b,, i
"Pokuao sam ti u zamjenu dati cijelu flotu", ree Miles povrijeeno. "Kako si izgubio kontrolu nad njom  stari strategu?"
Tung se prstom lupio po lijevoj strani prsa, da oznai ubod. "Stvari su isprva ile dobro, prvih godinu, godinu i pol nakon to smo otili s Tau Verde. Dobili smo dva slatka mala ugovora, zaredom, vani prema Istonoj Mrei  male operacije za komandose, sigurne stvari. Dobro, ne privie sigurne  trebalo je odraditi svoje. Ali smo uspjeli."
Miles je bacio pogled na Elenu. "uo sam o tome, da." "Na treem ugovoru, upali smo u nevolje. Baz Jesek se sve vie bavio opremom i odravanjem  on je dobar inenjer, to mu moram priznati ja sam bio taktiki zapovjednik, a Oser  mislio sam sluajno, ali sad sam uvjeren da je to bilo namjerno  je preuzeo administrativne obveze. Moglo je biti dobro, svatko je radio ono to mu najbolje ide, daje Oser radio za nas a ne protiv nas. U takvoj situaciji, ja bih bio poslao ubojice. Oser se posluio gerilskim raunovoama.
Malo smo popuili na tom treem ugovoru. Baz je bio do grla u problemima sa strojem i popravcima, i dok sam ja izaao iz bolnice, Oser je ve pripremio jednu od svojih nebori-lakih specijalnosti  uvanje jedne crvotoine. Dugoroni ugovpr:XJ\tom trenutku je djelovalo kao dobra ideja. Ali dalo mu Se prednost. Bez ikakve prave borbe, ja..." Tung je pro-istio>grlr'bilo mije dosadno, nisam obraao pozornost. Oser me izgurao prije nego sam shvatio da se neto dogaa. Zaskoio nas je s tom financijskom reorganizacijom "
"Rekla sam ti da mu ne vjeruje est mjeseci prije toga", ubacila je Elena mrtei se, "nakon to me pokuao zavesti."
Tung je nelagodno slegnuo ramenima. "To mi se inilo razumljivim iskuenjem."
"Seviti enu svoga zapovjednika?" Elenine oi su zasjale. "Bilo iju enu? Odmah sam znala da mu se ne smije vjerovati. Ako mu moji zavjeti nisu nita znaili, koliko su mu mogli znaiti njegovi vlastiti?"
"Prihvatio je tvoje odbijanje, rekla si", pravdao se Tung. "Da je i dalje navaljivao, ja bih intervenirao. Mislio sam da bi se trebala osjeati polaskanom, ne obraati pozornost i nastaviti."
"Prijedlozi takve vrste sadre u sebi prosudbu karaktera koju smatram svime osim laskavim, hvala ti lijepa", odree Elena.
Miles je zagrizao zglavke na svojoj ruci, prisjeajui se vlastitih enji. "Mogao je to biti i neki rani potez u njegovoj potrazi za moi", ubacio je. "Potraga za slabostima u obrambenim redovima neprijatelja. I, u ovom sluaju, potraga koja nije nita pronala."
"Hm." Elena je djelovala tek neznatno utjeena takvim stavom. "U svakom sluaju, Ky nije bio ni od kakve pomoi i umorila sam se od izigravanja zlogukog proroka. Naravno, nisam mogla nita rei Bazu. Ali Oserova prijevara nije dola kao potpuno iznenaenje za sve nas."
Tung se namrtio, frustriran. "S jezgrom njegovih vlastitih preivjelih brodova, sve to je trebao uiniti bilo je da okrene glasove polovine drugih kapetana-vlasnika. Auson je glasao s njim. Mogao bih zadaviti tu svinju."
"Sam si izgubio Ausona, sa svojim uzdisanjem za Trijumfom", ubacila je Elena, jo uvijek ljuta. "Mislio je da prijeti njegovu zapovjednitvu nad brodom."
Tung slegne ramenima. "Tako dugo dok sam bio izvrni taktiki zapovjednik, glavni zapovjednik za vrijeme stvarne borbe, mislio sam da ne moe zaista otetiti moj brod. Bilo mi je dovoljno da pustim Trijumf na miru kao da ga posjeduje korporacija flote. Mogao sam ekati  dok se ti ne vrati", njegove tamne oi bljesnule su prema Milesu, "i dok ne otkrijemo to se dogaa. A onda se ti nisi vratio."
"Kralj e se vratiti, ha?" promrmljao je Gregor, koji je zadivljeno sluao sve vrijeme. Podigao je jednu obrvu prema Milesu.
"Neka ti to bude pouka", promrmljao je Miles zauzvrat kroz stisnute zube. Gregor se pokunjio, veselost mu je naglo splasnula.
Miles se okrenuo Tungu. "Ali Elena ti je sigurno rekla da me ne moe oekivati tako brzo."
"Pokuala sam", promrmlja Elena. "Premda... pretpostavljam da nisam mogla a da se i sama pomalo ne nadam. Moda da e... napustiti svoj drugi projekt i vratiti se k nama."
Ako padnem na Akademiji, ha? "To nije bio projekt koji sam mogao napustiti i ostati iv."
"Sad to znam."
"Za najvie pet minuta", ubacio se Arde Mayhew, "moram nas ili prijaviti kontroli prometa s transferne stanice za pristajanje ili moram krenuti prema Arielu. Dakle, drutvo, kamo idemo?"
"Jednom rijeju, mogu ti pribaviti podrku stotine odanih asnika i vojnika", rekao je Tung Milesu. "etiri broda."
"Zato ne pribavi sebi tu podrku?"
"Kad bih mogao, ve bih to uinio. Ali neu razdirati flotu ako ne mogu biti siguran da u je moi i ponovo sastaviti. Cijelu. Ali s tobom kao voom, s tvojom reputacijom  koja je porasla prepriavanjem "
"Voa? Ili samo lutka?" Slika onog kolca opet je zaplutala pred Milesovim oima.
Tungove ruke neodreeno su se otvorile. "Kako hoe. Veina asnikog kadra okrenut e se prema strani koja pobjeuje. To znai da moramo brzo poeti djelovati kao da pobjeujemo, ako se uope pokrenemo. Oser ima jo otprilike sto-stotinu koji su odani osobno njemu i koje emo morati tjelesno nadjaati ako se on ne bude elio predati  to meni sugerira da bi dobro tempirano ubojstvo moglo spasiti mnogo ivota."
"Veselo. Mislim da ste ti i Oser predugo radili zajedno, Ky. Poinjete misliti na isti nain. Opet. Nisam doao ovamo da preuzmem zapovjednitvo plaenike flote. Imam druge prioritete." Natjerao se da ne pogleda Gregora.
"Kakve druge prioritete?"
"Pa recimo, spreavanje planetarnog graanskog rata? Moda i meuzvjezdanog?"
"To nije u mom profesionalnom interesu." Zamalo je uspio da to zvui kao ala.
Zaista, to su Tungu znaile agonije Barravara? "Znae ti ako si na strani koja gubi. Plaa ti se samo ako pobijedi, a plau moe potroiti samo ako preivi, plaenice."
Tungove uske oi jo su se vie suzile. "Sto ti to zna to ja ne znam? Jesmo li na strani koja gubi?"
Ja jesam, ako ne uspijem vratiti Gregora. Miles je stresao glavom. "ao mije. Ne mogu govoriti o tome. Moram doi do " Pol mu je zatvoren, konzorcijska stanica blokirana, a sad je Aslund postao jo opasniji, "Vervain." Pogledao je prema Ele-ni. "Odvezi nas obojicu do Vervaina." "Radi za Vervaince?" upita Tung. "Ne."
"Pa za koga onda?" Tungove ruke su se trzale, tako napete od radoznalosti da se inilo kako bi rado istisnule informacije istom silom.
Elena je takoer primijetila taj nesvjesni pokret. "Ky, povuci se", rekla je otro. "Ako Miles eli Vervain, onda e Vervain i dobiti."
Tung je pogledao Elenu, pa Mayhewa. "Podravate li vi njega ili mene?"
Elenina brada se podigla. "Oboje smo se zakleli na vjernost Milesu. I Baz."
"I ti me mora pitati zato si mi potreban?" Tung je izbezumljeno rekao Milesu, pokazujui drugo dvoje. "Kakva je to vea igra, o kojoj svi kao da znate sve, a ja ne znam nita?"
"Ja ne znam nita", zacvrkuta Mayhew. "Ja se samo ravnam prema Eleni."
"Je li ovo lanac zapovjednitva ili lanac vjerovanja?" "A ima neke razlike?" nasmije se Miles.

"Doavi ovamo, izloio si nas opasnosti", pobunio se Tung. "Razmisli! Mi ti pomognemo, ti ode, mi ostajemo izloeni Oserovu bijesu. Ve ima previe svjedoka. U pobjedi moe biti sigurnosti, u polurjeenjima ne!"
Miles je tjeskobno pogledao prema Eleni, zamiljajui je, vrlo ivo s obzirom na njegova nedavna iskustva, kako je kroz neku zranu komoru izbacuju zli, bezumni gorile. Tung je sa zadovoljstvom primijetio uinak svoje molbe i samozadovoljno se zavalio u sjedalu. Elena se namrtila na Tunga.
Gregor se s nelagodom promekoljio. "Ja mislim da... ako postanete izbjeglice zbog Nas" (Elena je, vidio je Miles, takoer ula to slubeno veliko N, to Tung i Mayhew naravno nisu mogli), "moemo se pobrinuti da ne patite. Barem financijski."
Elena je kimnula u znak da razumije i prihvaa. Tung se nagnuo prema Eleni, palcem pokazujui na Gregora. "U redu, tko je to?" Elena je nijemo stresla glavom.
Tung je ispustio tihi siktaj. "Sinko, koliko ja vidim nema nikakvih sredstava za ivot. to e biti ako postanemo leevi zbog tebe?"
Elena je primijetila: "Riskirali smo da postanemo leevi i za mnogo manje."
"Manje od ega?" odree Tung.
S naas odsutnim izrazom lica, Mayhew je dotaknuo komunikacijski epi u svom uhu. "Vrijeme je za odluku, drutvo." "Moe li ovaj brod prijei preko sustava?" upita Miles.
"Ne. Nema dovoljno goriva za to", slegnuo je Mayhew uz ispriku.
"Nije ni dovoljno brz ni dovoljno oklopljen za to", ree Tung.
"Morat ete nas provercati na komercijalnom transporteru, kraj aslundske sigurnosti", rekao je Miles nesretno.
Tung se zabuljio u svoj tvrdoglavi mali skup i uzdahnuo. "Sigurnost je stroa za ulazak nego za izlazak. Mislim da se to moe uiniti. Vodi nas dolje, Arde."
 u.UACTCn  ni r i^^i r^
Nakon stoje Mayhew pristao teretnim shuttleom u dok za istovar na aslundskoj transfernoj stanici, Miles, Gregor i Elena pritajili su se, skriveni u pilotskom odjeljku. Tung i May-hew su otili "vidjeti to mogu uiniti", kako je to Tung rekao, Milesu se inilo prilino nadmeno. Miles je sjedio i nervozno grickao lanke na svojoj aci pokuavajui ne poskoiti na svaki udarac, topot ili siktaj robotskih utovarivaa koji su smjetali zalihe za plaenike na suprotnom kraju broda. Ele-nin mirni profil nije se trzao sa svakim najmanjim zvukom, primijetio je Miles zavidno. Jednom sam je volio. Ali tko je ona sada?
Moe li ovjek odluiti da se ne zaljubi ponovno u tu novu osobu? Prilika za izbor. Djelovala je snanije, spremnije da kae to misli  to je dobro  ali misli su joj poprimile okus gorine. Nimalo dobro. Boljela gaje ta gorina.
"Je li s tobom sve u redu?" upitao ju je s oklijevanjem. "Ne raunajui ovu zbrku sa zapovjednom strukturom, hou rei. Tung se dobro ponaa prema tebi? Trebao bi ti biti mentor. Obrazovanje koje sam ja dobio u uionici...za tebe je trebalo biti...takorei...uz rad."
"Oh, on je dobar mentor. Zatrpava me vojnim informacijama, taktikom, povijeu.... Sad ve mogu proi svaku fazu borbene patrole, logistiku, orijentaciju, napad, povlaenje, ak i hitno polijetanje i slijetanje shuttleom, ako te ne smeta malo drmusanja. Skoro da sam u stanju stvarno izai na kraj sa svojim fiktivnim inom, barem na opremi flote. Tung voli poduavati."
"inilo mi se da si malo... napeta, prema njemu."
Odmahnula je glavom. "Sve je napeto, u zadnje vrijeme. Ne moe 'ne raunati' ovu zbrku sa zapovjednom strukturom, hvala na pitanju. Premda... ini mi se da nisam do kraja oprostila Tungu to nije nepogreiv. Isprva sam mislila da jest."
"Da, pa, u zadnje vrijeme, ovjek se susree s podosta po-greivosti", rekao je Miles s nelagodom. "Ovaj... kako je Baz?" Ponaa li se tvoj mu dobro prema tebi? htio je pitati, ali nije.
"On je dobro", odvratila je, ne djelujui sretno, "ali je obeshrabren. Ova borba za mo njemu je strana, odbojna, ini mi se. On je tehi u srcu, kad vidi posao koji treba obaviti, obavi ga... Tung daje naslutiti daje, da se Baz nije pokopao u Inenjeringu, moda mogao predvidjeti  sprijeiti  boriti se protiv preuzimanja, ali ja mislim da je obrnuto. On se nije mogao toliko spustiti da se bori na Oserovoj razini, noem u lea, pa se povukao tamo gdje moe zadrati svoje vlastite standarde potenja... bar jo neko vrijeme. Ovaj raskol utjee na moral na svim stranama."
"ao mi je", ree Miles.
"I treba ti biti." Glas joj je napukao, smirio se, ogrubio. "Baz je osjeao da te iznevjerio, ali ti si prvo iznevjerio nas, kad se nisi vratio. Nisi mogao od nas oekivati da emo zauvijek odravati iluziju."
"Iluziju?" ree Miles. "Ja sam znao... da e biti teko, ali sam mislio da ete biti u stanju... dorasti svojim ulogama. Uiniti plaenike svojima."
"Plaenici su moda dovoljni za Tunga. Mislila sam da bi mogli biti dovoljni i za mene, dok nismo doli do ubijanja... mrzim Barravar, ali bolje je sluiti Barravaru nego niemu, ili svom vlastitom egu."
"emu slui Oser?" upitao je Gregor znatieljno, obrva podignutih na tako mjeovitu izjavu o njihovom rodnom svijetu.
"Oser slui Oseru. 'Floti', kae on, ali flota slui Oseru, tako da je to samo kratki spoj", ree Elena. "Flota nije rodna zemlja. Nema zgrada, nema djece... sterilna je. Nije mi, meutim, ao to pomaemo Aslunanima, njima je pomo potrebna. Oni su siromaan planet, i boje se."
"Ti i Baz  i Arde mogli ste dii sidro, otii nekamo sami", poeo je Miles.
"Kako?" ree Elena. "Ostavio si nam Dendariije kao dunost. Baz je jednom bio dezerter. Nikad vie."
Sve je moja krivnja, tako je, pomisli Miles. Sjajno.
Elena se okrenula Gregoru, koji je bio poprimio udan, suzdran izraz lica dok je sluao njene optube o naputanju. "Jo uvijek nisi rekao to ti zapravo radi ovdje, osim to gura nos gdje ne treba. Je li to trebala biti nekakva tajna diplomatska misija?"
"Ti objasni", rekao je Miles Gregoru, pokuavajui ne krgutati zubima. Ispriaj joj za balkon, ha?
Gregor je slegnuo ramenima, oi su mu skliznule i izmakle se Eleninu mirnom pogledu. "Kao i Baz, i ja sam dezertirao. Kao i Baz, i ja sam otkrio da to nije napredak kakvom sam se bio nadao."
"Sad shvaa zato je tako hitno da vratimo Gregora kui to je bre mogue", ubacio se Miles. "Svi misle da je nestao. Moda i da je otet." Miles je ispriao Eleni kratku preraenu verziju njihova sluajnog susreta u pritvoru Konzorcija.
"Boe." Elenine usne su se napuile. "U najmanju ruku razumijem zato je tebi tako hitno da ga se rijei. Ako mu se ita dogodi dok je s tobom u drutvu, petnaest razliitih skupina bi povikalo 'zavjera i izdaja!'"
"Da, to je i meni palo na pamet", zareao je Miles.
"Prva bi pala centristika koalicijska vlada tvoga oca", nastavila je Elena. "Vojna desnica svrstala bi se iza grofa Vorinnisa, pretpostavljam, i sukobili bi se s protucentralistikim liberalima. Frankofoni bi htjeli Vorvillea, rusofili Vortugalova  ako on jo nije umro."
"Ekstremna desna frakcija izolacionistikih luaka koji ele dii crvotoinu u zrak izvela bi na bojno polje grofa Vortrifra-nija protiv antivorske progalaktike frakcije koja eli pisani ustav", dodao je Miles smrknuto. "I mislim doslovno, bojno polje."
"Grof Vortrifrani me plai", zadrhtala je Elena. "ula sam ga kako govori."
"To ti je samo zbog otmjena naina na koji brie pjenu s usnica", ree Miles. "Grka manjina uhvatila bi trenutak i pokuala se odvojiti "
"Dosta!" rekao je Gregor, podboena ela, iza zaklona svojih ruku.
"Mislila sam da si ti taj koji to moe zaustaviti", ree Elena drsko. Na njegov oajan pogled, kad je podigao glavu, omekala se, usta su joj se podigla u nagovjetaj smijeka. "teta to ti ne mogu ponuditi posao u floti. Uvijek nam trebaju asnici s formalnom naobrazbom, ako ni za to drugo ono bar da poduavaju ostale."
"Plaenik?" ree Gregor. "Dobra ideja..."
"0, svakako. Puno naih ljudi je dolo iz regularne vojske. Neki od njih su ak i legalno izili iz nje."
Mata je zapalila Gregorove oi kratkotrajnim veseljem. Nanianio je niz svoj sivobijeli rukav. "Da si bar ti ovdje glavni, ha, Miles?"
"Ne!" povikao je Miles prigueno. Svjetlo je zamrlo. "Salio sam se."
"Nije smijeno." Miles je disao oprezno, molei se da Gregoru ne padne na pamet pretvoriti alu u naredbu... "U svakom sluaju, sad nastojimo doprijeti do barravarskog konzula na stanici Vervain. Konzul je jo uvijek tamo, nadam se. Danima nisam uo nikakvih vijesti  to se dogaa s Vervaincima?"
"Koliko ja znam, nita posebno, osim pojaane paranoje", ree Elena. "Vervain ulae sredstva u brodove a ne u stanice "
"To ima smisla, kad mora uvati vie od jedne crvotoi-e", sloio se Miles.
"Da, ali Aslund zbog toga gleda na Vervain kao na potencijalnog agresora. Postoji jedna frakcija na Aslundu koja ak zahtijeva da oni prvi napadnu, prije nego to nova vervainska flota bude spremna. Na sreu, za sada prevladavaju oni koji zastupaju defanzivnu strategiju. Oser je cijenu za na napad postavio nedohvatljivo visoko. On nije glup. Zna da nas Aslund ne bi mogao podrati. Vervain je takoer unajmio plaeniku flotu da popuni prazninu  zapravo, upravo je to Asluna-nima i dalo ideju da unajme nas. Vervainski plaenici zovu se Randallovi rangeri, premda sam ula daje Randall mrtav."
"Izbjegavat emo ih", izjavio je Miles zaareno.
"ujem da je njihov novi drugi asnik s Barravara. Moda bismo tamo mogli doi do nekakve pomoi."
Gregorove obrve podigle su se u razmiljanju. "Moda je to netko koga je Illvan podmetnuo? To zvui kao njegovo djelo."
Je li to bilo ono kamo je Ungari otiao? "Pribliit emo im se oprezno, u svakom sluaju", dopusti Miles.
"Bilo je i vrijeme", prokomentirao je Gregor u pola glasa.
"Zapovjednik Rangera zove se Cavilo "
"Kako?" zastenje Miles.
Elenine izduene obrve su se podigle. "Samo Cavilo. Izgleda da nitko ne zna je li to ime ili prezime "
"Cavilo je osoba koja me pokuala kupiti  ili kupiti Vic-tora Rothu  na stanici Konzorcija. Za dvadeset tisua be-tanskih dolara."
Elenine obrve ostale su podignute. "Zato?"
"Ne znam zato." Miles je opet razmislio o njihovu cilju. Pol, Konzorcij, Aslund... ne, u svakom sluaju ispada Vervain. "Ali definitivno emo izbjegavati vervainske plaenike. Sii emo s broda i otii ravno konzulu, skriti se u neku rupu i neemo ni zaskviati dok Illyanovi ljudi ne dou da nas odvedu kui, mama. Tako."
Gregor uzdahne. "Tako."
Nee se vie igrati tajnog agenta. Njegov najvei trud posluio je samo tome da Gregor bude zamalo ubijen. Vrijeme je da se pone manje truditi, odluio je Miles.
"udno je", rekao je Gregor gledajui Elenu  novu Elenu, pretpostavljao je Miles  "kad pomislim da si ti imala vie bojnog iskustva nego Miles ili ja."
"Nego Miles i ti zajedno", ispravila gaje Elena suho. "Da, pa... prava borba... je znatno gluplja nego to sam ja zamiljala. Ako dvije skupine mogu suraivati do te nevjerojatne mjere koja je potrebna da se sretnu u borbi, zato ne bi uloili jednu desetinu toga napora u pregovore? Ipak, to ne vrijedi za
gerilske ratove", nastavila je Elena zamiljeno. "Gerila je neprijatelj koji ne eli igrati prema pravilima. ini mi se da to ima vie smisla. Ako ve eli biti zao, zato ne bi bio potpuno zao? Onaj trei ugovor  ako se ikad ponovno naem umijeana u jo neki gerilski rat, elim biti na strani gerilaca."
"Tee je ostvariti mir meu potpuno zlim neprijateljima", mudrovao je Miles. "Rat nije sam sebi svrhom, osim u nekom kobnom padu u potpuno prokletstvo. Mir je ono to se trai. Nekakav mir bolji od onog iz kojeg si krenuo."
"Pobjeuje onaj koji najdue izdri biti najvie zao?" predloi Gregor.
"To nije... povijesno tono, ini mi se. Ako te ono to radi za vrijeme rata sroza toliko da sljedei mir ispadne gori..." ljudski glasovi iz teretnog prostora smrznuli su Milesa u pola reenice, ali bili su to samo Tung i Mayhew na povratku.
"Idemo", pourio ih je Tung. "Ako se Arde ne bude drao rasporeda, privui e pozornost."
Uli su u teretni prostor gdje je Mayhew drao vrpcu za upravljanje plutajuom paletom na koju je bilo privreno nekoliko plastinih kutija za prijevoz. "Tvoj prijatelj moe proi kao vojnik iz flote", rekao je Tung Milesu. "Za tebe sam pronaao ovu kutiju. Bilo bi otmjenije da te zamotamo u sag, ali budui da je kapetan teretnjaka muko, bojim se da bi povijesna slinost bila protraena."
Miles je sumnjiavo promatrao kutiju. Djelovala je kao da nema rupa za zrak. "Kamo me vodite?"
"Imamo jedan uhodani regularno neregularni sporazum, za tiho uvoenje i izvoenje obavjetajnih asnika. Imamo kapetana lokalnog teretnjaka, on je nezavisan, vlasnik je svog broda  Vervainac, ali ve smo ga tri puta upotrijebili. On e vas prevesti i pobrinut e se da proete kroz vervainsku carinu. Dalje se snalazite sami."
"Koliko je to opasno za vas?" zabrinuo se Miles.
"Nije ba jako opasno", ree Tung, "kad se sve uzme u obzir. On e misliti da isporuuje jo plaenikih agenata, za
odreenu cijenu, i naravno da e drati jezik za zubima. Proi e dani prije nego to se vrati da ga uope mogu ispitivati. Ja sam sve sam sredio, Elena i Arde se nisu ak ni pojavili, tako da njih i ne moe izdati."
"Hvala", ree Miles tiho.
Tung je kimnuo i uzdahnuo. "Da si barem ostao s nama. Kakvog sam vojnika mogao napraviti od tebe, u ove zadnje tri godine."
"Ako sluajno ipak ostanete bez posla jer ste nam pomogli", doda Gregor, "Elena e znati kako da stupite u kontakt."
"U kontakt s ime, ha?" namrtio se Tung.
"Bolje da ne zna", rekla je Elena, pomaui Milesu da se smjesti u kutiju.
"U redu", zagunao je Tung, "ali... u redu."
Miles se naao licem u lice s Elenom, posljednji put dok  to? Zagrlila ga je, ali je onda pruila i Gregoru isti takav, sestrinski zagrljaj. "Pozdravi svoju majku", rekla je Milesu. "esto mislim na nju."
"Dobro. Ovaj... pozdravi Baza. Reci mu daje sve u redu. Vaa osobna sigurnost je na prvom mjestu, tvoja i njegova. Dendarii su... su... su bili..." nije se mogao do kraja natjerati da kae nevani, ili, naivan san, ili samo privid, premda je ovo zadnje bilo najblie istini. "Dobar pokuaj", zavrio je epavo.
Pogled koji mu je Elena uputila bio je hladan, otar, nedokuiv ne, bojao se, zapravo lako shvatljiv. Idiote jedan ili neki jai izraz u tom smislu. Sjeo je dolje, s glavom na koljenima i pustio je Mayhewa da privrsti poklopac, osjeajui se kao neki zooloki primjerak, kojeg pakiraju da ga poalju u laboratorij.
Prelazak je proao glatko. Miles i Gregor nali su se smjeteni u maloj ali pristojnoj kabini namijenjenoj povremenom dodatnom teretu tegljaa. Brod se odvojio od doka i napustio aslundsku stanicu tri sata nakon to su se ukrcali. Nije bilo
oseranske potrage, ni bilo kakve uzbune... Tung je, Miles je to morao priznati, jo uvijek znao napraviti poten posao.
Miles je bio neizmjerno zahvalan za uporabu brodske perilice, za priliku da oisti odjeu, za pravi obrok i za spavanje u sigurnosti. Malena posada broda kao daje bila alergina na njihov hodnik; on i Gregor bili su u potpunom miru. Sigurni tijekom tri dana, dok su se jo jednom tandrkali preko He-genske Osi, s jo jednim novim identitetom. Sljedee odredite, barravarski konzulat na stanici Vervain.
Oh, Boe, morat e napisati izvjee o svemu ovome kad tamo stignu. Istinite ispovijesti, u odobrenom stilu CarSiga (suho kao praina, sudei po primjercima koje je imao prilike proitati). Ungari bi, s istim ovakvim obilaskom, sigurno proizveo itave stupce konkretnih, objektivnih podataka, pripremljenih da ih se ponovno analizira na est razliitih naina. Sto je Miles prebrojio? Nita, bio sam u kutiji. Imao je malo to ponuditi, osim dojma u svome elucu, zasnovanog na suenoj vizuri onoga stoje uspio vidjeti dok je izbjegavao, kako mu se inilo, svakog gorilu iz sigurnosti u sistemu. Moda bi se u svom izvjetaju trebao usredotoiti na snage sigurnosti, ha? Miljenje jednog zastavnika. Stoer bi bio zadivljen.
Dakle, kakvo je njegovo miljenje, do sada? Pa, Pol nije djelovao kao izvor problema na Hegenskoj Osi; oni su uzvraali, nisu poduzimali nita sami od sebe. Konzorcij je djelovao savreno nezainteresiran za vojne pustolovine, jedina strana koja je bila dovoljno slaba da bi je eklektiki nastrojeni Jacksonci izazvali i pobijedili bio je Aslund, a bilo bi jako malo zarade u osvajanju Aslunda, tek nedavno teraformiranog poljoprivrednog svijeta. Aslund je bio dovoljno paranoian da bude opasan, ali bili su tek napola pripravni i zatieni plaenikim snagama koje su ekale samo odgovarajuu iskru da se i same raspadnu na sukobljene frakcije. Tu nema nikakve trajne prijetnje. Poticaj i snaga za cijelu ovu destabilizaciju, postupkom eliminacije, morali su dolaziti s Vervaina ili preko njega. Kako bi se moglo doznati... ne. Zakleo se da se nee vie baviti tajnim agen-tiranjem. Vervain je neiji tui problem.
Miles se blijedo pitao bi li mogao nagovoriti Gregora da mu dodijeli carski oprost od pisanja izvjea i bi li ga Illvan prihvatio. Vjerojatno ne.
Gregor je bio vrlo tih. Miles je, opruen na svom leaju, podmetnuo ruke pod glavu i nasmijeio se da prikrije zabrinutost dok je Gregor  s odreenom dozom aljenja, inilo se Milesu  odlagao svoju ukradenu dendariijsku odoru i oblaio civilnu odjeu koju mu je dao Arde Mayhew. Otrcane hlae, koulja i jakna visjeli su malo prekratki i preiroki na Gre-gorovu mravom tijelu; tako odjeven, djelovao je kao lutalica koji nema sree u ivotu, upalih oiju. Miles je u sebi odluio da e ga drati podalje od dvora.
Gregor je prouavao Milesa. "Bio si totalno udan kao admiral Naismith, zna? Gotovo kao neka druga osoba."
Miles se pridigao na lakat. "Mislim daje Naismith, valjda, ja bez konica. Nikakvih ogranienja. On ne mora biti dobar mali Vor, ni bilo kakav Vor. On nema problema s prihvaanjem nareenja, on ih ne prihvaa ni od koga."
"Primijetio sam." Gregor je presloio dendariijsku uniformu prema barravarskim pravilima slube. "Je li ti ao to mora pobjei od Dendariija?"
"Da... ne... ne znam." Strano. Zapovjedni je lanac, inilo se, potezao u oba smjera na srednju kariku. Povue li se dovoljno snano, ta e se karika morati iskriviti i pui... "Nadam se da ti ne ali to si pobjegao ugovornom ropstvu."
"Ne... nije bilo onakvo kakvim sam ga bio zamiljao. Bila je, meutim, udna ona borba kod zrane komore. Potpuni stranci koji su me htjeli ubiti a da nisu znali ak ni tko sam ja. Potpuni stranci koji ele ubiti barravarskog cara, to razumijem. Ovo... o tome u morati razmisliti."
Miles sije dopustio kratak iskrivljeni smijeak. "To je kao kad te vole zbog tebe samog, samo obratno."
Gregor ga je otro pogledao. "I bilo je udno opet vidjeti Elenu. Botharijeva posluna ki... promijenila se."
"I htio sam to", prizna Miles.
"Djeluje vrlo privrena svom dezerterskom suprugu." "Da", ree Miles kratko. "Jesi li i to htio?"
"Nije to bio moj izbor. To... logino slijedi iz potenja njezina karaktera. Mogao sam to i predvidjeti. Budui da su njena uvjerenja o odanosti upravo spasila oba naa ivota, teko da... teko da se mogu aliti na njih, ha?"
Gregorove obrve su se podigle s pritajenim sjajem u pogledu.
Miles je progutao iznerviranost. "U svakom sluaju, nadam se da e s njom sve biti u redu. Oser se pokazao opasnim. Ona i Baz kao da su zatieni samo Tungovim sve slabijim utjecajem."
"udim se to nisi prihvatio Tungovu ponudu." Gregor se nasmijeio jednako kratko kao i Miles. "Instant admiral. Preskoi sve one dosadne barravarske meukorake."
"Tungovu ponudu?" Miles je otpuhnuo. "Zar ga nisi uo? Mislio sam da te tata tjera da ita ono to potpisuje. Tung nije ponudio zapovijedanje, ponudio je borbu, s omjerima pet prema jedan protiv nas. On trai saveznika, paravan ili topovsko meso, a ne efa."
"Oh. Hm." Gregor se vratio natrag na svoj leaj. "Tako je. Ali svejedno se pitam, ne bi li odabrao neto drugo umjesto ovog opreznog povlaenja da ja nisam bio s tobom." Kapci su mu se napola spustili preko otrog pogleda.
Miles se zagrcnuo od raznih vizija. Dovoljno slobodna interpretacija Illvanova neodreenog "iskoristiti zastavnika Vorkosigana da se maknu dendariijski plaenici s Osi" mogla bi se rastegnuti tako da obuhvati i... ne. "Ne. Da nisam naletio na tebe, bio bih na putu za Escobar, s narednikom-da-diljom Overholtom. Ti bi, pretpostavljam, jo uvijek instalirao svjetiljke." Ovisno, naravno, o tome to je tajanstveni Cavilo  zapovjednik Cavilo?  bio namjeravao uiniti s Mi-lesom kad ga jednom uhvati u pritvoru Konzorcija.
I gdje je do sada zavrio Overholt? Je li se javio glavnom stoeru, pokuao pronai Ungarija, je li ga pokupio Cavilo? Ili
je slijedio Milesa? teta to Miles nije mogao slijediti Over-holta do Ungarija  ne, to bi bilo vrenje u krug. Sve je to bilo vrlo udno i sva je srea da su se iz svega izvukli.
"Sva je srea da smo se iz svega izvukli", rekao jeGregoru.
Gregor je protrljao blijedosivi trag na svom licu, sve slabiju sjenu njegova susreta sa ok-pendrekom. "Da, valjda jest. Ali taman sam se bio ufurao u postavljanje svjetiljki."
Jo malo pa gotovo, mislio je Miles dok su on i Gregor slijedili kapetana teretnjaka kroz izlaznu cijev u pristanitu stanice Vervain. Pa, moda ne sasvim. Vervainski kapetan bio je nervozan, nemiran i oito napet. Pa dobro, ako je ovjek ve tri puta uspio ovako prevoziti uhode, trebao bi dosad ve znati to radi.
Pristanini dok sa svojom otrom rasvjetom bio je uobiajena ledena pilja puna odjeka, ureena prema krutom kockastom ukusu robota, bez ljudskih zaobljenja. Zapravo, u doku i nije bilo ljudi, a strojevi su bili tihi. Put im je bio unaprijed raien, pretpostavljao je Miles, premda bi on, daje sam to radio, bio odabrao najzaposlenije, kaotino razdoblje ukrcavanja i iskrcavanja da neto proverca.
Kapetanove oi skakale su od ugla do ugla. Miles se nije mogao suzdrati od praenja njegova pogleda. Zastali su u blizini jedne naputene kontrolne kuice.
"Ovdje emo priekati", rekao je kapetan teretnjaka. "Doi e ljudi koji e vas povesti ostatak puta." Naslonio se na zid kuice i nekoliko minuta ga blago lupkao petom, u besposlenom, automatskom ritmu, onda je prestao lupkati i ispravio se, osvrui se oko sebe.
Koraci. Petero-estero ljudi izalo je iz oblinjeg hodnika. Miles se ukoio. Ljudi u uniformama, praeni asnikom, sudei prema njihovu dranju, iako nisu nosili odjeu ni vervain-ske civilne, ni vojne sigurnosti. Nepoznati oker kombinezoni kratkih rukava, s crnim oznakama i porubima i niske crne izme. U rukama su nosili oamute, izvuene i napete. Ali ako
hoda kao uhidbeni vod, i govori kao uhidbeni vod, i glasa se kao uhidbeni vod...
"Miles", promrmljao je Gregor sumnjiavo, prepoznajui iste znakove, "je li ovo prema scenariju?" Oamuti su sad bili upereni u njih.
"Uspjelo mu je tri puta", ponudio je Miles neiskrenu utjehu, "zato ne bi i etvrti put?"
Kapetan teretnjaka tanuno se nasmijeio i odmaknuo se od zida, izvan linije vatre. "Uspjelo mi je dva puta", obavijestio ih je. "Trei put su me uhvatili."
Milesove ruke su se trzale. Drao ih je paljivo udaljenim od svoga tijela, gutajui psovke. Polako, i Gregor je digao ruke, predivno bezizraajna lica. Maksimum bodova za Grego-rovu samokontrolu, kao i obino, jedina vrlina koju je njegov ogranieni ivot bez sumnje potakao.
Tung je to organizirao. Sasvim sam. Je li Tung znao? Da ih proda Tung? Ne...! "Tung je rekao da si pouzdan", zakripao je Miles prema kapetanu teretnjaka.
"to me briga za Tunga?" uzvratno je zareao ovjek. "Ja imam obitelj, gospodine."
Pod nianima oamuta, dvojica  Boe, opet gorile!  vojnika stupila su naprijed da natjeraju Milesa i Gregora da se rukama oslone na zid, pretresli su ih i oslobodili svega njihova teko steenog oseranskog oruja, opreme i gomila isprava. asnik je prouio plijen. "Aha, to su sigurno Oserovi ljudi." Govorio je u svoj runi kom. "Imamo ih."
"Nastavite", uzvratio je jedan tanuan glas. "Smjesta stiemo dolje. Cavilo gotovo."
Randallovi rangeri, oito, odatle i nepoznate odore. Ali zato nigdje na vidiku nema ni jednog Vervainca? "Oprostite", obratio se Miles blago asniku, "ali polazite li vi ljudi od pogrene pretpostavke da smo mi aslundski agenti?"
asnik se zabuljio dolje u njega i otpuhnuo.
"Pitam se ne bi li bilo vrijeme da objavimo svoje prave identitete", promrmljao je Gregor nesigurno prema Milesu.
"Zanimljiva ideja", odvratio je Miles uglom usana. "Trebali bismo prvo otkriti strijeljaju li oni uhode."
Hitri topot izama najavio je da stie jo netko. Odred je skoio u stav mirno kad je zvuk koraka zaokrenuo za ugao. Gregor je takoer stao spreman da salutira, s automatskom vojnom pristojnou, njegov ukoeni poloaj djelovao je vrlo neobino, ureen civilnom odjeom Arda Mayhewa. Miles je nedvojbeno djelovao najmanje vojniki od svih njih, s ustima razjapljenim od oka. Zatvorio ih je prije nego mu neto uleti u njih, kao na primjer njegov pregrizeni jezik.
Metar i pol visine s jo malo dodatka zahvaljujui crnim izmama s petama viim od pravila slube. Podrezana plava kosa poput aureole od jaglaca na toj isklesanoj glavi. Savreno iz-glaana oker i crna odora s oznakama ina koja je odgovarala jeziku njena tijela, savreno ga dopunjavajui. Livia Nu.
asnik je salutirao. "Zapovjednice Cavilo, go."
"Dobar posao, porunice..." Primijetivi Milesa, njene plave oi rairile su se u neglumljenom iznenaenju i smjesta se oporavile. "Dakle, Victore, duo", glas joj je postao sirupast od prenaglaene veselosti i oduevljenja. "Zamisli, da tebe tu sretnem. Jo uvijek prodaje udesna odijela slaboumnicima?"
Miles je rairio svoje prazne ruke. "Ovo je sva moja prtljaga, gospo. Trebali ste kupiti dok ste jo imali priliku."
"Pitam se." Smijeak joj je bio napet i proraunat. Miles je ustanovio da ga sjaj u njenim oima uznemiruje. Gregor je zanijemio, s izrazom izbezumljene zapanjenosti.
Dakle, ne zove se Livia Nu i nisi agent za nabavu. Pa to je onda, dovraga, zapovjednik vervainskih plaenika radio inkognito se sastajui na stanici Pol s predstavnikom najmonije kue jacksonskog Konzorcija? To nije bila samo obina trgovina orujem, duo.
Cavilo/Livia Nu podigla je svoj runi kom do usana. "Ambulanta, Kurinova Ruka. Cavilo ovdje. aljem vam dvojicu zarobljenika za ispitivanje. Moda u kod ovoga i sama biti prisutna." Prekinula je vezu.
Kapetan teretnjaka krenuo je naprijed, napola prestraen, napola prkosan. "Moja ena i sin. Sad mi dokaite da su ivi i zdravi."
Prouila gaje procjenjivakim pogledom. "Moda e posluiti za jo jednu turu. U redu." Pokazala je prema jednom vojniku. "Odvedi ovog ovjeka u zatvor na Kurinu i daj mu da pogleda monitore. Onda ga dovedi natrag k meni. Ti si jedan sretni izdajnik, kapetane. Imam za tebe jo jedan posao kojim e im moi priskrbiti "
"Slobodu?" upita kapetan teretnjaka.
Malo se namrtila zbog prekida. "Zato bih ti toliko podigla plau? Jo jedan tjedan ivota."
Odvukao se za vojnikom, stiui ake u bijesu, a zube u suzdravanju da ne plane.
Ma to, kvragu? Pomislio je Miles. Nije znao ba puno o Vervainu, ali bio je prilino siguran da ak ni njihov vojni zakon ne predvia dranje nevinih roaka kao talaca da bi se osigurala suradnja izdajnika koji jo nisu ni osueni.
Kad je kapetan teretnjaka otiao, Cavilo je opet ukljuila svoj runi kom. "Sigurnost Kurinove Ruke? Ah, dobro. aljem vam svog najmilijeg dvostrukog agenta. Pustite mu snimku koju smo napravili proli tjedan u eliji est da mu poslui kao motivacija, moe? Nemojte mu rei da se radi o snimci... tako je. Cavilo gotovo."
Pa onda, zar je ovjekova obitelj slobodna? Ili su ve mrtvi? Ili ih dre negdje drugdje? Cime se ovi tu zapravo bave?
Jo izama izalo je iza ugla, teki koraci tono po pravilu slube. Cavilo se nasmijeila kiselo, ali je izgladila svoj izraz u neto slae kad se okrenula da pozdravi novopridolicu.
"Stanis, duo? Gle to smo ovog puta ulovili. To je onaj mali odmetnuti Betanac koji je pokuavao prodavati ukradeno oruje na stanici Pol. Izgleda da ipak nije neovisan."
Oker i crna odora Rangera takoer je savreno pristajala i generalu Metzovu, primijetio je Miles slueno. Sad bi bio
savren trenutak da zakoluta oima i onesvijesti se, kad bi samo znao kako se to radi.
General Metzov je, rasporedivi podjednako teinu, stajao prikovan na mjestu, njegove elinosive oi zapalile su se nenadanom, svetogrdnom radou. "Nije on nikakav Betanac, Cavie."
DVANAESTO POGLAVLJE
"On je Barravarac. I to ne bilo kakav Barravarac. Moramo ga brzo skloniti", nastavio je Metzov.
"Pa tko ga je onda poslao?" Cavilo se ponovno zabuljila u Milesa, sumnjiavo napuenih usana.
"Bog", zakleo se Metzov arko. "Bog gaje isporuio meni u ruke." Tako veseo, Metzov je predstavljao neobian i uznemirujui prizor. ak je i Cavilo podigla obrve.
Metzov je sad prvi put pogledao prema Gregoru. "Odvest emo njega i njegova  tjelesnog uvara, pretpostavljam..." Metzov je usporio.
Slike na novanicama nisu ba jako sliile Gregoru, bile su i nekoliko godina zastarjele, ali car se pojavio u dovoljnom broju vid emisija  ne ovako odjeven, naravno... Miles gotovo daje vidio kako Metzov misli, Lice mije poznato, samo ga ne mogu povezati s imenom... Moda nee prepoznati Gregora. Moda nee povjerovati kad ga prepozna.
Gregor je, povuen u dostojanstvo koje je skrivalo oaj, progovorio prvi put. "Je li to jo neki tvoj stari prijatelj, Miles?"
Upravo je taj odmjereni, obrazovani glas otkrio vezu. Met-zovljevo lice, crveno od uzbuenja, naglo je ostalo bez i kapi krvi. Nesvjesno se ogledao oko sebe  traei Illvana, pretpostavio je Miles.
"Ovaj, ovo je general Stanis Metzov", objasni Miles.
"Onaj Metzov s otoka Kyril?"
"Aha."
"Oh." Gregor je zadrao svoju zatvorenu rezerviranost, skoro bezizraajan.
"Gdje vam je osiguranje, Sire?" upitao je Metzov Gregora, glasa ogrubjela od nepriznatog straha.
Vidi ga pred sobom, alio je Miles.
"Mislim da nije daleko", pokuao je Gregor hladno. "Pustite Nas da produimo Naim putem i nee vas uznemiravati."
"Tko je taj tip?" Cavilo je nestrpljivo tapkala izmom.
"to", Miles nije izdrao a da ne upita Metzova, "vi radite ovdje?"
Metzov se smrknuo. "Kako moe preivjeti ovjek mojih godina, kojemu je oduzeta njegova carska mirovina  ivotna uteevina? Zar ste se nadali da u sjesti i u tiini umrijeti od gladi? Ne ja."
Nije bilo pametno podsjetiti Metzova na njegovu boljku, shvatio je Miles. "Ovo... izgleda kao poboljanje u odnosu na otok Kyril", ponudio je Miles s nadom. U glavi mu se jo uvijek vrtjelo. Metzov, pod zapovjednitvom jedne ene? Interna dinamika ovog zapovjednog lanca sigurno je nevjerojatno zanimljiva. Stanis duo?
Metzov nije djelovao kao da se zabavlja.
"Tko su oni?" upitala je Cavilo ponovno.
"Mo. Novac. Strateka prednost. Vie nego to moe zamisliti", odgovorio je Metzov.
"Nevolje", ubaci se Miles. "Vie nego to moe zamisliti."
"Ti si druga pria, mutantu", ree Metzov.
"Moram se ograditi od toga, generale", rekao je Gregor svojim najboljim carskim tonom. Traio je vrst oslonac u ovom plutajuem razgovoru, ali dobro je skrivao svoju zbunjenost.
"Moramo ih smjesta odvesti na Kurinovu Ruku. Gdje ih nitko nee vidjeti", rekao je Metzov Cavilo. Bacio je pogled prema uhidbenom vodu. "Ni uti. Nastavit emo razgovor nasamo."
ime u,ia ctcd di i \r\\ r\
Odmarirali su, praeni patrolom. Metzovljev pogled bio je kao otrica noa u Milesovim leima, gurkava i znatieljna. Proli su preko nekoliko naputenih dokova dok nisu stigli do jednog veeg, u kojem je bio ukotvljen brod. Admiralski brod, sudei po brojnosti i formalnom dranju straara koji su bili na dunosti.
"Odvedite ih u medicinski odjel na ispitivanje", naredila je Cavilo vodu dok joj je asnik na dunosti salutirao.
"ekaj malo", ree Metzov. Zvjerao je uokolo po poprenim hodnicima, skoro skakuui od nervoze. "Ima li nekog gluhonijemog straara?"
"Teko!" Cavilo je indignirano buljila u svog neobjanjivo uznemirenog podreenog. "Onda u zatvor?"
"Ne", ree Metzov otro. Oklijeva baciti cara u eliju, shvatio je Miles. Metzov se okrenuo Gregoru i rekao, savreno ozbiljno: "Mogu li dobiti vau rije, sire?"
"to?" povie Cavilo. "Je li ti ispala neka daska iz glave, Stanis?"
"Takva rije", primijetio je Gregor ozbiljno, "je obeanje koje se daje meu asnim neprijateljima. Voljan sam vau ast uzeti zdravo za gotovo. Ali zar se tako arko elite proglasiti Naim neprijateljem?"
Odlina muljaa, Milesu se svidjela.
Metzovljev pogled pao je na Milesa. Usne su mu se skupile. "Moda ne vaim. Ali loe birate miljenike. Da ne spominjem savjetnike."
Gregora je sad ve bilo vrlo teko proitati. "Neka poznanstva su mi nametnuta. I neki savjetnici takoer."
"U moju kabinu." Metzov je podigao ruku kad je Cavilo otvorila usta da se pobuni. "Za sada. Za na poetni razgovor. Nakon toga emo odluiti, Cavie."
Stisnutih oiju, Cavilo je zatvorila usta. "U redu, Stanis. Kreni ti prvi." Ironino im je, irokim pokretom ruke, pokazala da prou .
Metzov je postavio dvojicu straara pred vrata svoje kabine, a ostale je otpustio. Kad su se vrata za njima zapeatila, vezao je Milesa zapetljajnim uzetom i posjeo ga na pod. Zatim je, s bespomono priroenim potovanjem, posjeo Gregora u podstavljeni radni naslonja za svojim stolom; najbolje sjedalo to gaje spartanska soba mogla ponuditi.
Cavilo se, sjedei prekrienih nogu na krevetu i promatrajui cijelu igru, pobunila protiv takve logike. "Zato si vezao maloga a velikoga ostavio slobodnog?"
"Onda zadri oamut u ruci, ako te on toliko brine", savjetovao je Metzov. Teko diui, stao je s rukama na bokovima i prouavao Gregora. Stresao je glavom, kao da jo uvijek ne vjeruje svojim oima.
"A ti nee?"
"Jo uvijek nisam odluio hou li potegnuti oruje u njegovoj prisustnosti."
"Sad smo sami, Stanis", rekla je Cavilo sa sarkastinim naglaskom. "Bi li bio tako ljubazan pa da mi objasni ovo ludilo? I bolje za tebe da ti objanjenje bude dobro."
"Oh, da, jest. Ovo  " pokazao je na Milesa, "je barun Miles Vorkosigan, sin predsjednika vlade Barravara, admirala Arala Vorkosigana  nadam se da si ula za njega."
Caviline obrve su se spustile. "Pa to je on onda radio na Polu est preruen u betanskog vercera orujem?"
"Nisam siguran. Zadnje to sam uo bilo je da gaje uhitila Carska sigurnost, premda naravno nitko nije vjerovao da misle ozbiljno."
"Pritvorila", ispravio gaje Miles. "Tehniki."
"A on  " Metzov se okrenuo da pokae na Gregora, "je car Barravara. Gregor Vorbarra. to on radi ovdje, ne mogu ni zamisliti."
"Jesi li siguran?" ak je i Cavilo bila iznenaena. Na Metzov-ljevo otro kimanje, oi su joj zablistale od raunanja. Pogledala je Gregora kao da ga prvi put vidi. "Zaista. Tako zanimljivo."
"Ali gdje je njegovo osiguranje? Moramo biti vrlo oprezni, Cavie."
"Koliko on njima vrijedi? Ili, to se toga tie, najviem ponuau?"
Gregor se nasmijeio. "Ja sam Vor, gospo. U odreenom smislu, ja sam pravi Vor. Opasnost na dunosti je vorska specijalnost. Da sam na vaem mjestu, ne bih polazio od pretpostavke daje moja vrijednost beskonana."
U Gregorovu aljenju bilo je odreene istine, pomislio je Miles; kad nije bivao carem, Gregor je djelovao kao nitko i nita. Ali moralo se priznati daje ulogu igrao dobro.
"Prilika, da", ree Metzov, "ali ako si stvorimo neprijatelja s kojim neemo moi izai na kraj "
"Ako budemo imali njega za taoca, trebali bismo moi lako izii s njima na kraj", primijetila je Cavilo zamiljeno.
"Jedan drugi i mnogo obazriviji potez", ubacio je Miles, "bio bi da nam pomognete da brzo i sigurno produimo svojim putem, a vi bi dobili financijski isplativu i asnu zahvalu. Kako bi se reklo, strategija kojom ne moete izgubiti."
"asnu?" Metzovljeve oi su gorjele. Zapao je u natmurenu tiinu, onda promrmlja: "Ali to oni rade ovdje? I gdje je ona zmija Illvan? U svakom sluaju, ja hou mutanta. Prokletstvo! To se mora odigrati smiono, ili je bolje da i ne poinjemo." Zloudno se zabuljio u Milesa. "Vorkosigan... tako. A to meni predstavlja Barravar sada, Sluba koja mije zabila no u lea nakon trideset i pet godina..." Odluno se uspravio, ali jo uvijek, primijetio je Miles, nije potegnuo oruje u carevoj prisutnosti. "Da, Cavie, odvedi ih u zatvor."
"Ne tako brzo", rekla je Cavilo, ponovno djelujui zamiljeno. "Poalji maloga u zatvor, ako hoe. On je nevaan, kae?"
Jedini sin najmonijeg vojnog voe na Barravaru za promjenu je preutio odgovor. Ako, ako, ako...
"U usporedbi", oklijevao je Metzov, djelujui odjednom prestraen mogunou da izgubi svoj plijen.
"U redu." Cavilo, koja je ve neko vrijeme besciljno prevrtala svoj oamut u ruci, sada ga je neujno vratila u futrolu na svom boku. Pokrenula se da otkljua vrata i pozove straare. "Stavite njega", pokazala je na Gregora, "u kabinu devet, na palubi G. Presjecite izlazni kom, zakljuajte vrata i postavite straare s oamutima. Ali pruite mu svaku razumnu udobnost koju bude traio." Dodala je postrance prema Gregoru: "To je najudobnija soba za asnike posjete koju Kurinova Ruka moe ponuditi, ovaj "
"Zovi me Greg", uzdahne Gregor.
"Greg. Lijepo ime. Kabina devet je odmah pokraj moje. Uskoro emo nastaviti ovaj razgovor, nakon to se osvjei. Moda za veerom. Nadgledaj kako e ga tamo primiti, hoe li, Stanis?" Poklonila je obojici mukaraca jedan nepristran, svjetlucav osmijeh i kliznula van, s obzirom na njene teke izme, podvig vrijedan divljenja. Mahnula je glavom prema natrag i pokazala na Milesa. "Njega odvedite u zatvor."
Maui oamutom i gurkajui ga blaeno neaktivnim ok-pendrekom, drugi straar je potaknuo Milesa da krene za Ca-vilom.
Kurinova Ruka, sudei po letiminoj slici koju je Miles uspio uhvatiti, bila je mnogo vei zapovjedniki brod od Trijumfa, sposoban da uvede u bitku znatno vee i udarnije zrane i kopnene borbene snage, ali odgovarajue sporija pri manevriranju. Njezin zatvor je takoer bio vei, otkrio je Miles uskoro, i znatno dojmljivije uvan. Jedan jedini ulaz otvarao se na sloenu straarsku nadzornu postaju od koje su vodila dva slijepa hodnika s elijama.
Kapetan teretnjaka upravo je odlazio iz straarske postaje pod budnim okom vojnika koji mu je bio dodijeljen kao pratnja. Izmijenio je neprijateljski pogled s Cavilo.
"Kao to vidi, jo uvijek su ivi i zdravi", rekla mu je Cavilo. "Moja polovina pogodbe, kapetane. Pobrinite se da vi nastavite ispunjavati svoj dio."
Da vidimo to e se dogoditi... "Vidjeli ste samo snimku", javio se Miles. "Traite da ih vidite u ivo."
Cavilini bijeli zubi ukoeno su se stisnuli, ali njena ljutita grimasa pretopila se bez greke u vuji osmijeh kad se kapetan teretnjaka okrenuo prema njoj. "to? Ti..." Ukopao se nogama u tlo poput magarca. "Dobro, tko od vas dvoje lae?"
"Kapetane, ovo je sva garancija koju ete dobiti", ree Ca-vilo, pokazujui na monitore. "Vi ste izabrali kockanje, i sad morate nastaviti."
"Onda je ovo", pokazao je na Milesa "zadnji rezultat koji ete dobiti."
Neprimjetan pokret ruke niz av njenih hlaa doveo je straare u stanje pripravnosti, izvuenih oamuta. "Izbacite ga van", naredila je.
"Ne."
"U redu", oi su joj se rairile od oaja, "vodite ga u eliju est. I zakljuajte ga u nju."
Kad se kapetan teretnjaka okrenuo, rastrzan izmeu otpora i pristajanja, Cavilo je mahnula straaru da se odmakne od svog zarobljenika. ovjek je ustuknuo, upitno podignutih obrva. Cavilo je pogledala prema Milesu i nasmijeila se vrlo kiselo, kao da eli rei, U redu, pametnjakoviu, pazi sad. Hladnim, glatkim pokretom, Cavilo je otvorila kopu na svojoj lijevoj futroli, podigla disruptor, paljivo nanianila i sprila stranji dio kapetanove glave. Zgrio se jednom i pao, mrtav prije nego to je dotaknuo palubu.
Cavilo mu je prila i zamiljeno gurnula tijelo iljatim vrhom izme, onda podigne pogled prema Milesu ija je eljust zjapila otvorena. "Idui put zaepit e svoja velika usta, zar ne, malecki?"
Milesova usta zatvorila su se u tren. Morao si eksperimentirati... Sad je bar znao tko je ubio Ligu. Prijavljena smrt ze-colikog Polca odjednom je djelovala stvarno i blisko. Oduevljen izraz koji je bio bljesnuo preko Cavilina lica dok je pucala na kapetana teretnjaka fascinirao je Milesa i istovremeno ga uasavao. Koga si stvarno vidjela u svom nianu, duo? "Da, gospo", zagrcnuo se, pokuavajui prikriti drhtanje, zakanjela reakcija na tako zapanjujui obrat. Proklet bio njegov jezik...
Cavilo se spustila dolje do promatrake postaje sigurnosti i obratila se tehiki smrznutoj na svojem mjestu. "Izvadi snimku kabine generala Metzova koja ukljuuje zadnjih pola sata i daj je meni. Poni snimati svjeu. Ne, nemoj ovu pustiti." Stavila je disk u dep na svojim prsima i paljivo zatvorila preklopac. "Ovog tipa smjesti u eliju etrnaest", kimnula je prema Milesu. "Ili, ah  ako je prazna, neka bude elija trinaest." Zubi su joj se naas pokazali.
Straari su ponovno pretraili Milesa, i identifikacijski ga skenirali. Cavilo ih je bezizraajno obavijestila da mu ime unesu kao Victor Rotha.
Kad su ga povukli na noge, stigla su dvojica ljudi s oznakama medicinskih slubenika, s lebdeom paletom, da maknu tijelo. Cavilo je, promatrajui sad bez ikakva izraza, umorno primijetila: "Odluio si nakoditi korisnosti moga dvostrukog agenta. Vandalska ala. On je mogao biti iskoriten i bolje nego kao zorno nastavno sredstvo za jednu budalu. Ja ne skla-ditim beskorisne stvari. Zato ti predlaem da pone razmiljati o tome kako da postane koristan meni osim da slui kao maja igraka generalu Metzovu." Blijedo se nasmijeila prema nekoj nevidljivoj daljini. "Iako, stvarno skae na tebe, zar ne? Morat u prouiti tu motivaciju."
"Od kakve je koristi tebi Stanis-dua?" izazvao je Miles, tvrdoglavo prkosan na valu ljutita grizoduja. Metzov kao njen ljubavnik? Odvratna pomisao.
"On je iskusan kopneni bojni zapovjednik."
"Zato floti na svemirskoj straarskoj dunosti kod crvo-toine treba kopneni zapovjednik?"
"Pa, onda", slatko se nasmijeila, "zabavlja me."
To je trebao biti njen prvi odgovor. "Svatko ima svoj ukus", promrmljao je Miles blesavo, pazei da ga nitko ne uje. Bi li je trebao upozoriti na Metzova? Kad bolje razmisli, bi li trebao Metzova upozoriti na nju?
U glavi mu se jo uvijek vrtjelo od te nove dvojbe kad su se prazna vrata samake elije zapeatila, s njim unutra.
Milesu nije trebalo dugo da iscrpi novinu svoga trenutanog boravita, prostora malo veeg od dva puta dva metra, namjetenog samo s dvije podstavljene klupe i prirunim zahodom. Nikakva itaa, nikakva olakanja od vrtloga njegovih misli koje su se guile u movari samokritike.
Rangerska terenska prehrambena ploica, koju je neto kasnije netko gurnuo kroz reetkama zatien otvor na vratima, pokazala se jo odvratnijom od barravarske carske verzije; nalikovala je suenim crijevima kakve vau psi. Namoena slinom, malo bi se smekala, dovoljno da, ako imate zdrave zube, odgriete poneki gumasti komad. Vie od samo privremene razbibrige, obeavala je da e potrajati sve dok sljedea ne doe na red. Vjerojatno je hranjiva u vraju mater. Miles se pitao to Cavilo slui Gregoru za veeru. Je li i to tako znanstveno izbalansirano i vitaminizirano?
Bili su tako blizu svome cilju. ak i sada, barravarski konzulat bio je samo nekoliko brava i razina udaljen, manje od jednog kilometra. Kad bi samo odavde mogao dospjeti do tamo. Kad bi se pojavila prilika... S druge strane, kako bi dugo Cavilo oklijevala prije nego to bi zanemarila diplomatske obiaje i provalila u konzulat, kad bi u tome vidjela neke koristi? Otprilike isto onoliko dugo koliko je oklijevala da puca u kapetana teretnjaka s lea, procjenjivao je Miles. Sigurno je ve do sada naredila da se promatra i konzulat, i svi znani barravarski agenti na stanici Vervain. Miles je odlijepio zube od komada prehrambene koe i siknuo.
Signal iz kodne brave upozorilo je Milesa da mu dolazi posjetitelj. Ispitivanje, tako brzo? Bio je oekivao da e Cavilo prvo nahraniti, napojiti i procijeniti Gregora, a tek se onda vratiti njemu. Ili e on biti obian projekt za podinjene? Progutao je, grla stegnuta preko prehrambenog grumena i sjeo uspravno, pokuavajui djelovati odluno i nezastraeno.
Vrata su kliznula u stranu da otkriju generala Metzova, koji je jo uvijek djelovao vrlo vojniki i uinkovito, u okercrnoj radnoj uniformi Rangera.
"Jeste li sigurni da me neete trebati, gospodine?" upitao je straar kraj njegova lakta dok je Metzov prolazio kroz otvor.
Metzov je dobacio jedan prezriv pogled Milesu, koji je djelovao nisko i nevojniki u sad ve objeenoj i prljavoj zelenoj svilenoj koulji Victora Rothe, s vreastim hlaama i bosih nogU  straar koji gaje bio zatvorio oduzeo mu je i sandale. "Teko. On me nee zaskoiti."
Prokleto tono, sloio se Miles sa aljenjem.
Metzov je dotaknuo svoj runi kom. "Pozvat u te kad zavrim."
"U redu, gospodine." Vrata su se s uzdahom zatvorila. elija je odjednom izgledala vrlo malena. Miles je povukao noge k sebi, sjedei kao mala defanzivna lopta na svom leaju. Metzov je oputeno stajao, prouavajui ga jedan dug, zadovoljan trenutak, a onda se udobno smjestio na klupu nasuprot Milesu.     .
"Dakle, zaista", rekao je Metzov, iskrivljenih usta. "Kakav preokret sudbine."
"Mislio sam da e veerati s carem", ree Miles.
"Zapovjednica Cavilo, budui daje ensko, zna se malo zbuniti u stresnim situacijama. Kad se opet smiri, uvidjet e potrebu za mojom upuenou u barravarska pitanja", rekao je Metzov odmjerenim tonom.
Drugim rijeima, nije te pozvala. "I ostavio si cara nasamo s njom?" Gregore, pazi se!
"Gregor nije nikakva prijetnja. Bojim se da gaje odgoj uinio potpuno slabim."
Miles se zagrcnuo.
Metzov se udobnije smjestio, dopustio je svojim prstima da blago kucnu po koljenu. "Pa, onda, reci mi, zastavnice Vor-kosigan  ako jo uvijek jesi zastavnik Vorkosigan. Budui da na svijetu nema pravde, pretpostavljam da si zadrao i in i plau. to radi ovdje? I to s njim?"
Miles je bio u iskuenju da se ogranii na ime, in i broj, osim to je Metzov to sve ve znao. Je li Metzov neprijatelj,
zapravo? Neprijatelj Barravara, to jest, ne Milesov osobni neprijatelj. Je li Metzov u sebi pravio razliku izmeu te dvije stvari? "Car se naao odvojen od svoga osiguranja. Nadali smo se da emo ponovno uspostaviti kontakt s njima prako barra-varskog konzulata ovdje." Eto, nita to nije bilo savreno oito.
"A otkuda ste doli?"
"S Aslunda."
"Ne trudi se da mi izigrava idiota, Vorkosigan. Znam da ste doli s Aslunda. Ali tko vas je tamo uope poslao? I nemoj se truditi da mi slae. Uvijek mogu ispitati kapetana teretnjaka."
"Ne moe. Cavilo gaje ubila."
"Oh?" Treptaj iznenaenja, potisnut. "Pametno je uinila. On je bio jedini svjedok koji je znao kamo ste otili."
Je li i to bio dio Cavilinih prorauna, kad je podigla svoj disruptor? Vjerojatno. Ali s druge strane... Kapetan teretnjaka bio je i jedini svjedok koji je znao odakle su doli. Moda Cavilo i nije tako strana kao to djeluje na prvi pogled.
"Opet", ree Metzov strpljivo  Miles je vidio da se osjea kao da ima na raspolaganju beskonano puno vremena  "kako se dogodilo da ti bude u carevoj pratnji?"
"A to ti misli?" navalio je Miles, kupujui vrijeme. "Neka zavjera, jasno", slegne Metzov.
Miles je zastenjao. "Oh, naravno!" Uspravio se od indignacije. "A kakav normalan  ili nenormalan, to se toga tie  lanac urote misli da bi mogao objasniti na dolazak ovamo, ovako samih, s Aslunda? Hou rei, ja znam kako je uistinu bilo, ja sam to proivio, ali kako tebi izgleda?" Jednom profesionalnom paranoiku, mislim. "Ba bih to volio uti."
"Pa..." Metzov se naao privuenim usprkos samome sebi. "Nekako si odvojio cara od njegova osiguranja. Ti ili priprema neko sloeno ubojstvo ili mu planira nametnuti neki oblik kontrole osobnosti."
"To upravo upada u oi, ha?" Miles je udario leima o zid s frustriranim rezanjem i pogrbio se.
"Ili si moda na nekoj tajnoj  i stoga neizbjeno neasnoj  diplomatskoj misiji. Nekakva prodaja."
"Ako je tako, gdje je Gregorovo osiguranje?" zapjeva Miles. "Bolje pripazi."
"Dakle, moja prva pretpostavka je potvrena."
"U tom sluaju, gdje je moje osiguranje?" zarei Miles. Gdje, zaista?
"Vorkosiganska urota  no, moda ne admiralova. On upravlja Gregorom kod kue "
"Hvala lijepa, ba sam to htio i sam istaknuti."
"Pokvarena zavjera iz pokvarenog uma. Sanja li da se uini carem Barravara, mutantu?"
"To bi bio komar, uvjeravam te. Pitaj Gregora."
"Konano, to i nije vano. Medicinsko osoblje e istisnuti sve tvoje tajne iz tebe im Cavilo da odobrenje. Na odreeni nain, teta je to je brzopent ikad izmiljen. Uivao bih da slamam svaku kost u tvome tijelu sve dok ne pone govoriti. Ili vritati. Ovdje se nee moi sakriti iza oevih", naas se nasmijao, "skuta, Vorkosigan." Zamislio se. "Moda u to svejedno ipak uiniti. Jedna kost na dan, tako dugo dok budu potrajale."
Dvije stotine i est kostiju u ljudskom tijelu. Dvije stotine i est dana. Illyan bi nas morao pronai u dvjesto est dana. Miles se neveselo nasmijeio.
Metzov se previe udobno smjestio da bi ustao i odmah poeo provoditi svoj plan u djelo, ipak. Ovako spekulativan razgovor teko daje mogao predstavljati ozbiljno ispitivanje. Ako to nije radi ispitivanja, i nije zbog osvetnikog muenja, zato je taj ovjek ovdje?
Ljubavnica ga je izbacila, osjea se usamljeno i strano i htio je razgovarati s nekim poznatim. Pa makar i s poznatim neprijateljem. Bilo je to na jedan udan nain razumljivo. S iznimkom invazije na Komarr, Metzov vjerojatno nije ni kroio s Barravara nikad u ivotu. ivotu provedenom uglavnom
u ogranienom, ureenom, predvidljivom svijetu-unutar-svi-jeta koji je predstavljala carska vojska. Sad je taj ukoeni ovjek plutao, i bio je suoen s vie izbora i slobodne volje nego to je ikad makar i zamiljao. Boe. Manijak je nostalgian. Uasavajui uvid u nutrinu.
"Poinjem vjerovati da sam ti moda sluajno uinio uslugu", poeo je Miles. Ako je Metzov raspoloen za razgovor, zato ga ne ohrabriti? "Cavilo svakako izgleda bolje nego tvoj proli zapovjednik."
"To je tono." "Je li plaa via?"
"Svaka plaa je via nego u carskoj slubi", otpuhnuo je Metzov.
"A nije ni dosadno. Na otoku Kyril, svaki dan je bio isti. Ovdje, nikad ne zna to e se sljedee dogoditi. Ili ti se ona povjerava?"
"Ja sam neophodan za njene planove." Metzov je gotovo cvao.
"Kao krevetski ratnik? Mislio sam da si ti u pjeatvu. Promjena specijalnosti u tvojim godinama?"
Metzov se samo nasmijeio. "Sad ve postaje proziran, Vorkosigan."
Miles slegne ramenima. Ako je tako, ja sam ovdje jedina prozirna stvar. "Koliko se sjeam, nisi imao ba visoko miljenje o enama vojnicima. Cavilo kao da te navela da promijeni miljenje."
"Nimalo." Metzov se samozadovoljno zavalio u sjedalo. "Oekujem da u postati zapovjednikom Randallovih rangera u roku od est mjeseci."
"Zar ova elija nije pod prismotrom?" upitao je Miles, zapanjen. Ne da mu je bilo stalo do toga u kolike e nevolje Metzov upasti zbog svoga jezika, ali ipak...
"Trenutano ne."
"Znai, Cavilo se sprema u mirovinu, ha?"
"Postoji nekoliko razliitih naina na koje se njen odlazak u mirovinu moe pouriti. Kobna nesrea koju je Cavilo uredila za Randalla moe se lako ponoviti. Ili bih moda ak mogao pronai nain da je optuim za Randallovu smrt, kad je ve bila toliko glupa da se u krevetu hvalila ubojstvima."
To nije bilo hvalisanje, praznoglave, nego upozorenje. Mi-lesove oi skoro su se ukriale dok je zamiljao aputanje na jastuku izmeu Metzova i Cavilo. "Vas dvoje sigurno imate puno toga zajednikog. Nije udo to se tako dobro slaete."
Metzovljeva veselost je splasnula. "Nemam ja nieg zajednikog s tom plaenikom droljom. Ja sam bio Carski asnik." Metzov se smrknuo. "Trideset i pet godina. I bacili su me u smee. Pa, otkrit e oni ve svoju pogreku."
Metzov je bacio pogled na svoj sat. "Ja jo uvijek ne razumijem tvoju prisutnost ovdje. Jesi li siguran da nema nieg drugog to bi mi htio rei sada, dok smo sami, prije nego to sutra pod brzopentom sve kae Cavilo?"
Cavilo i Metzov su, zakljuio je Miles, namjestili staru isljedniku igru dobrog i zloestog partnera. Samo to su im se signali pomijeali i oboje su sluajno preuzeli ulogu zloeste strane. "Ako zaista eli pomoi, prebaci Gregora do barravar-skog konzula. Ili makar samo poalji poruku daje on ovdje."
"S vremenom, moda emo to i uiniti. Pod odgovarajuim uvjetima." Metzovljeve oi su se suzile, prouavajui Milesa. Jednako ga toliko zbunjuje Miles koliko on zbunjuje Milesa? Nakon rastegnute tiine, Metzov je preko svog runog koma pozvao straara i povukao se, s pozdravnom prijetnjom koja nije bila nimalo nasilna: "Vidimo se sutra, Vorkosigan." Dovoljno zloguko.
Ni ja ne shvaam tvoju prisutnost ovdje, pomislio je Miles dok su se vrata siktavo zatvarala a brava se zakljuala s kratkim piskom. Oito, u planu je neka vrsta planetarnog kopnenog napada. Jesu li Randallovi rangeri trebali biti prvi udar vervainskih osvajakih snaga? Cavilo se tajno sastala s viso-
kim predstavnikom jacksonskog Konzorcija. Zato? Da zajami neutralnost Konzorcija za vrijeme predstojeeg napada? To je imalo savren smisao, ali zato Vervainci nisu izravno stupili u vezu? Tako da se mogu ograditi od Cavilinih aranmana ako stvari eksplodiraju prerano?
A tko ili to je meta? Oito ne stanica Konzorcija, niti njen daleki roditelj, Jacksonovo Skrovite. To je ostavljalo Aslund i Pol. Aslund, slijepa ulica, nije strateki izazovan. Bolje bi bilo prvo zauzeti Pol, odsjei Aslund od Osi (uz suradnju Konzorcija) i na miru kasnije pokupiti slabani planet. Ali Pol je iza sebe imao Barravar, kojemu nita ne bi bilo drae od saveznitva sa svojim nervoznim susjedima, koje bi Carstvu pruilo prvo uporite na Hegenskoj Osi. Otvoreni napad sigurno e natjerati Pol u rairene ruke Barravara. To je ostavljalo Aslund, ali...
Ovo nema smisla. Bilo je to vie uznemirujuije od pomisli na Gregora koji bez ikakve zatite veera s Cavilo, ili straha od obeanog kemijskog ispitivanja. Ima neto to ne vidim. Ovo nema nikakva smisla.
Hegenska Os vrtjela mu se po glavi, u svoj svojoj stratekoj sloenosti, tijekom cijelog nonog ciklusa priguenih svjetala. Os i Gregorove slike. Hrani li ga Cavilo drogama koje e mu promijeniti um? Pseom hranom, kao Milesa? Odrescima i ampanjcem? Mue li Gregora? Ili zavode? Vizije dramatine crvene veernje odjee Cavilo/Livije lelujale su ispod Mile-sovih kapaka. Da li se Gregor izvrsno zabavlja? Miles je smatrao da Gregor ima malo vie iskustva sa enama nego on sam, ali u ovih zadnjih nekoliko godina nije bio puno u dodiru s carem; koliko je on znao, Gregor je sad ve mogao drati i cijeli harem. Ne, to je bilo nemogue, inae bi Ivan ve neto nanjuio i komentirao. I to opirno. Koliko je Gregor podloan toj vrlo staromodnoj metodi kontrole uma?
Dnevni ciklus se vukao dok je Miles svakog asa oekivao da ga izvuku iz elije kako bi prvi put iskusio ispitivanje brzo-pentom s pogrenoga kraja hipospreja. to li e Cavilo i Metzov
misliti o bizarnoj istini njegove i Gregorove odiseje? Stigle su tri prehrambene vakalice, u neodredivim razmacima, svjetla su se opet priguila, oznaavajui jo jednu brodsku no. Tri obroka, i nikakva ispitivanja. Sto li ih zadrava, tamo vani? Nikakvi zvukovi ni sitne gravitacijske vibracije nisu nagovjetavali daje brod napustio sidrite. Jo uvijek su bili privezani uz stanicu Vervain. Miles se pokuao iscrpiti vjebanjem, koraajui, dva koraka, okret, dva koraka, okret, dva koraka... ali uspio je samo poveati svoj osobni smrad i zavrtjeti si glavu.
Jo jedan dan progmizao je kraj njega, i jo jedna "no" priguenih svjetala. Jo jedna guma za doruak pala je na pod. Jesu li mu oni to umjetno rastezali ili saimali vrijeme, tako da zbune njegov bioloki sat kako bi bio meki kod ispitivanja? emu se muiti? Grizao si je nokte na rukama. Grizao si je nokte na nogama. Izvukao je tanke zelene niti iz svoje koulje i pokuao time oistiti zube. Zatim je pokuao raditi male zelene uzorke od sitnih, sitnih voria. Onda mu je pala na pamet ideja o tkanju poruka. Bi li mogao od ma-kramea napraviti "U pomo, zarobljen sam..." i privrstiti to statikim elektricitetom na neiju jaknu? To jest, ako itko ikad vie doe? Doao je do delikatnog tanunog U, P, O, zahvatio nit na nokat dok je trljao obraslu bradu i sveo svoj poziv u pomo na neitljivu zelenu grudu. Izvukao je jo jednu nit i krenuo od poetka.
Brava je zatreptala i oglasila se. Miles se s trzajem vratio u stvarnost, uvidjevi da je u svojoj mrmljavoj izolaciji bio zapao u poetak skoro hipnotikog stanja. Koliko je vremena prolo?
Posjetitelj je bila Cavilo, izglaana i poslovnog izgleda u svojoj radnoj odori Rangera. Straar je zauzeo poloaj s vanjske strane, tik pred vratima elije koja su se zatvorila za Cavilo. Jo jedan privatni razgovori, inilo se. Miles se borio da sredi svoje misli, da se podsjeti o emu se uope radi.
Cavilo se smjestila nasuprot Milesu, na istom mjestu koje je i Metzov bio odabrao, u pomalo slinom oputenom poloaju, nagnuvi se prema naprijed, ruku blago sklopljenih na
koljenima, pozorna, samouvjerena. Miles je sjeo prekrienih nogu, leima oslonjen o zid, osjeajui da je prednost izrazito na njenoj strani.
"Barune Vorkosigan, ovaj..." nagnula je glavu, prekidajui samu sebe, "ne izgledate nimalo dobro."
"Boravak u samici mi ne odgovara." Njegov neupotrebljavani glas izaao je hrapavo, morao je stati i proistiti grlo. "Moda knjini ita", mozak mu se kriputavo pokrenuo " ili jo bolje, vrijeme za etnju." to bi ga izvuklo iz elije i dovelo u dodir s povodljivim ljudskim biima. "Moji zdravstveni problemi prisiljavaju me na vrlo samodiscipliniran nain ivota, ako ne elim da se rasplamsaju i onesposobe me. Definitivno mi treba vrijeme za etnju, inae u se ozbiljno razboljeti."
"Hm. Vidjet emo." Prola je rukom kroz svoju kratku kosu, i ponovno se usredotoila. "Dakle, barune Vorkosigan. Priajte mi o svojoj majci."
"Molim?" Vrlo zbunjujui okret za devedeset stupnjeva, u jednom vojnom ispitivanju. "Zato?"
Ljubazno se osmjehnula. "Gregove prie su me zainteresirale."
Gregove prie? Zar su cara nakljukali brzopentom? "to... to eli doznati?"
"Pa... koliko sam shvatila, grofica Vorkosigan nije s vaeg svijeta, ona je Betanka koja je udajom ula u vau aristokraciju."
"Vori su vojna kasta, ali tako je."
"Kako ju je primila klasa na vlasti  kako god je ve zovete. Mislila sam da su Barravarci potpuni provincijalci, puni predrasuda protiv onih koji nisu s njihova svijeta."
"I jesmo", priznao je Miles veselo. "Prvi dodir koji je veina Barravaraca  svih klasa  imala s ljudima s drugih svjetova, kad je zavrilo vrijeme Izolacije, nakon to je Barravar ponovno otkriven, bilo je s osvajakim snagama Cetagande. Oni su ostavili lo dojam koji se jo uvijek zadrao, tri-etiri generacije nakon to smo ih odbacili."
"Ali, svejedno, nitko se nije usprotivio izboru tvoga oca?"
Miles je zapanjeno podigao glavu. "On je bio u svojim etrdesetim godinama. I... i bio je barun Vorkosigan." Kao to sam sada ja. Zato za mene stvari ne funkcioniraju tako?
"Njeno podrijetlo nije predstavljalo problem?"
"Ona je bila Betanka. Jest Betanka. Prvo iz Astronomskog istraivanja, ali zatim i bojni asnik. Kolonija Beta bila je upravo pomogla da nas se poteno potue u onom glupavom pokuaju koji smo bili napravili da osvojimo Esco-bar."
"Dakle usprkos tome to je bila neprijatelj, njeno vojno podrijetlo zapravo joj je pomoglo da zadobije potovanje i prihvaanje meu Vorima?"
"Pretpostavljam da je tako. Osim toga, zadobila je poprilinu lokalnu vojnu reputaciju u borbama za vrijeme Vorda-rianova pretendentskog rata, one godine kad sam ja roen. Vodila je lojalistike trupe, oh, nekoliko puta, kad moj otac nije mogao biti na dva mjesta istovremeno." I bila je osobno odgovorna za sigurnost petogodinjeg cara koji se skrivao. Uspjenije nego stoje to njen sin dosad uspio s dvadeset i pet godina starim Gregorom. Potpuni zajeb je zapravo bio opis koji se nametao. "Odonda se nitko nije uputao s njom."
"Hm." Cavilo se zavalila, mrmljajui napola za sebe, "Dakle, ve se jednom uspjelo. A to znai da se moe."
to, to se moe?" Miles si je rukom protrljao lice, pokuavajui se razbuditi i usredotoiti. "Kako je Gregor?"
"Vrlo je zabavan."
Gregor Deprimirani, pa zabavan? Ali onda, ako je usklaen s ostatkom njena karaktera, Cavilin smisao za humor vjerojatno je grozan. "Mislio sam na njegovo zdravlje."
"Poprilino je bolje od tvojega, sudei po tvom izgledu." "Vjerujem daje bolje uhranjen od mene."
"to, zar je okus pravog vojnog ivota prejak za vas, barune Vorkosigan? Hrane te isto kao to se hrane moje trupe."
 c*Ti-r*   n i
"Nemogue." Miles je podigao otrcan, napola provakan komad svoga doruka. "Dosad bi se ve pobunili."
"0, Boe." Promatrala je odvratni komadi sa suosjeajnim mrtenjem. "Te stvari. Mislila sam da smo ih se ve rijeili. Kako li je to zavrilo ovdje gore? Netko sigurno tedi. Hoe li da ti naruim redovni jelovnik?"
"Da, hvala", rekao je Miles smjesta, i zastao. Lijepo mu je skrenula pozornost s Gregora na njega samog. Mora ostati usredotoen na cara. Koliko je korisnih informacija Gregor do sada ispljunuo?
"Svjesna si", rekao je Miles paljivo, "da stvara krupan meuplanetarni incident izmeu Vervaina i Barravara."
"Uope ne", ree Cavilo razumno. "Ja sam Gregova prijateljica. Spasila sam ga da ne padne u ruke vervainske tajne policije. On je sad pod mojom zatitom, sve dok se ne ului prilika da ga se vrati na mjesto koje mu po pravu pripada."
Miles je zatreptao. "Imaju li Vervainci uope tajnu policiju?" "Neto dovoljno slino", slegne Cavilo ramenima. "Barra-yar to, naravno, definitivno ima. Stanis djeluje vrlo zabrinuto zbog njih. Mora biti da im je strano neugodno, tamo u CarSigu, to su tako temeljito zametnuli svoga tienika. Bojim se da je njihova reputacija pretjerana."
Ne sasvim. Ja sam iz CarSiga, i ja znam gdje je Gregor. Dakle, tehniki, CarSig je potpuno na visini situacije. Miles nije bio siguran da li da se smije ili da plae.
"Ako smo svi tako dobri prijatelji", ree Miles, "zato sam ja zakljuan u ovoj eliji?"
"Zbog svoje vlastite sigurnosti, naravno. Konano, general Metzov je otvoreno zaprijetio da e, ah  kako je ono rekao  slomiti svaku kost u tvojem tijelu." Uzdahnula je. "Bojim se da e dragi Stanis uskoro izgubiti svoju svrhovitost."
Miles je problijedio, prisjeajui se to je jo Metzov bio rekao u tom razgovoru. "Zbog... nelojalnosti?"
"Ne, nimalo. Nelojalnost moe ponekad biti vrlo korisna, s odgovarajuim upravljanjem. Ali openita strateka situacija
mogla bi se uskoro drastino promijeniti. Nezamislivo. I jo k tome nakon to sam toliko vremena protraila pripitomljujui ga. Nadam se da svi Barravarci nisu tako dosadni kao Stanis." Naas se nasmijeila. "Iskreno se nadam da nisu."
Nagnula se naprijed s vie usredotoenosti. "Je li tono daje Gregor, ah, pobjegao od kue kako bi izbjegao pritisku svojih savjetnika koji su traili da se oeni enom koja mu se gadi?"
"Meni to nije spomenuo", rekao je Miles zapanjeno. ekaj  stoje to Gregor radio, tamo vani? Mora paziti da ne pomrsi njegove konce. "Premda postoji... zabrinutost. Ako bi u bilo koje skorije vrijeme Gregor umro bez nasljednika, mnogi se boje da bi uslijedio graanski rat."
"A on nema nasljednika?"
"Frakcije se ne mogu usuglasiti. Osim oko Gregora."
"Dakle, njegovim savjetnicima bi bilo drago kad bi se on oenio?"
"Vjerujem da bi bili presretni. Ovaj..." Milesova nelagoda zbog ovakva zaokreta u razgovoru procvjetala je u naglo pro-svjetljenje, poput bljeska prije udara groma. "Zapovjednice Cavilo  ne zamilja valjda da bi ti mogla sebe uiniti caricom Barravara, zar ne?"
Smijeak joj se zaotrio. "Naravno da ja to ne bih mogla. Ali Greg bi mogao." Ispravila se, oito nezadovoljna zapanjenim izrazom Milesova lica. "Zato ne? Odgovarajueg sam spola. I, po svemu sudei, imam odgovarajue vojno podrijetlo."
"Koliko ti je godina?"
"Barune Vorkosigan, zaista, kakvo nepristojno pitanje." Njene plave oi su zasvjetlucale. "Da smo na istoj strani, mogli bismo suraivati..."
"Zapovjednice Cavilo, mislim da ti ne razumije Barravar. Ni Barravarce." Zapravo, postojala su razdoblja u barravarskoj povijesti u koja bi se Cavilin stil zapovijedanja savreno uklopio. Na primjer, vladavina straha u vrijeme Ludog cara Yu-rija. Ali proveli su posljednjih dvadeset godina pokuavajui se odmaknuti od svega toga.
"Potrebna mi je tvoja suradnja", ree Cavilo. "Ili, u svakom sluaju, mogla bi biti vrlo korisna. Za nas oboje. Tvoja neutralnost bila bi... podnoljiva. Meutim, tvoja aktivna oporba bila bi problem. Za tebe. Ali mislim da bismo trebali izbjei klopku negativnog stava u ovako ranom stadiju, zar ne?"
"to se zaista dogodilo sa enom i djetetom onog kapetana teretnjaka? Ili bolje, s njegovom udovicom i siroetom?" upitao je Miles kroza zube.
Cavilo je oklijevala djeli sekunde. "Taj je ovjek bio izdajnik. Najgore vrste. Prodao je svoj planet za novac. Uhvaen je u inu uhoenja. Nema nikakve moralne razlike izmeu izdavanja naredbe za pogubljenje i njena izvrenja.
"Slaem se. A slae se i mnogo zakonskih kodeksa. Ali to je s razlikom izmeu pogubljenja i ubojstva? Vervain nije u ratu. Njegovi postupci moda su bili nezakoniti, dovoljni za uhienje, suenje, zatvor ili sociopatsku terapiju  kamo je nestao onaj dio sa suenjem?"
"Jedan Barravarac koji govori o zakonskim pojedinostima? Kako neobino."
"I to se dogodilo s njegovom obitelji?"
Dobila je vremena da razmisli, prokletstvo. "Dosadni Var-vanci, zahtijevali su njihovo putanje na slobodu. Naravno, nisam htjela da on dozna kako vie nisu u mojim rukama jer bih izgubila jedinu daljinsku kontrolu nad njegovim postupcima koju sam imala."
La ili istina? Nije imao naina da se odlui. Ali odaleuje se od svoje pogreke. Pustila je da nasilje uspostavljanja prevlasti upravlja njenim reakcijama prije nego to se osjetila sigurnom. Zato to se nije osjeala sigurnom. Poznajem taj izraz koji joj je bio na licu. Ubilaki paranoici su mi poznati kao doruak, jedan od njih bio mije tjelesni uvar sedamnaest godina. Cavilo je, jedan kratak trenutak, djelovala domae i rutinski, premda nimalo bezopasnije. Ali trebao bi se truditi da djeluje uvjereno, ne prijetee, pa makar mu se smuilo.
"Istina je", priznao je, "kukaviki je da asnik izda naredbu koju sam nije pripravan izvriti. A ti nisi kukavica, zapovjednice, to ti moram priznati." Eto, to je bio odgovarajui ton, uvjerljiv ali ne s prebrzom promjenom stava.
Ironino je podigla obrve, kao da eli rei, Odakle tebi pravo da sudi o tome? Ali njena napetost je malo popustila. Pogledala je na svoj i ustala. "Sad u te ostaviti, da razmisli o prednostima suradnje. U teoriji ti je poznata matematika zatvorenikove dileme, nadam se. Bit e to zanimljiv test za tvoju pamet, vidjeti moe li povezati teoriju s praksom."
Miles je uspio iscijediti iskrivljen uzvratni smijeak. Njena ljepota, njena energija, ak i njen plamtei ego, sve je to imalo stvarne privlanosti. Je li Cavilo zaista... aktivirala Gregora? Gregor je, konano, nije vidio kad je bila podigla svoj disruptor i... kakvo je oruje trebao upotrijebiti dobar ovjek iz CarSiga, suoen s ovakvim osobnim napadom na Gregora? Pokuati je zavesti sa svoje strane? rtvovati se za cara bacajui se u Cavilino naruje bilo je privlano otprilike kao i trbuhom priguiti eksploziju sonine granate.
Osim toga, sumnjao je da bi upalilo. Vrata su se zatvorila, skrivajui njen otri smijeak. Podigao je ruku, prekasno, da je podsjeti na obeanje o promjeni njegove prehrane.
Ali svejedno se sjetila. Ruak je stigao na kolicima, praen iskusnim, premda bezizraajnim, posilnim koji je posluio pet otmjenih jela s dvije vrste vina i espressokavom kao protuotrovom. Miles nije vjerovao ni da ovako jede Cavilina vojska. Zamislio je vod nasmijeenih, zasienih, pretilih sladokusaca kako veselo kreu u bitku... psea hrana bila bi mnogo djelotvornija u podizanju razine agresivnosti.
Sluajna primjedba njegovu konobaru i na sljedeim kolicima s obrokom naao se jo jedan paket koji je sadravao isto donje rublje, kompletnu radnu uniformu Rangera bez oznaka ina, prekrojenu na njegovu veliinu, i par mekih pustenih papua; takoer je pronaao i tubu depilatora i ostale toaletne potreptine. To ga je potaklo da se opere, dio po dio,
u prirunom lavabou, i obrije se prije nego to se presvukao. Osjeao se skoro kao ljudsko bie. Ah, vrline suradnje. Cavilo nije bila ba suptilna.
Boe, odakle je ona dola? Plaenika veteranka, morala je biti na sceni ve dulje vrijeme da bi se uspela ovako visoko, bez obzira na preace. Tung bi mogao znati. Mislim daje barem jednom gadno izgubila. elio je da je Tung sad ovdje. Dovraga, elio je da je Illyan sad ovdje.
Njena upadljivost, Miles je u to bio sve vie uvjeren, bila je namjetena, zamiljena da se vidi s udaljenosti, poput minke za pozornicu, da zadivi njene trupe. Na pravom dometu, to vjerojatno sasvim dobro funkcionira, kao onaj popularni barra-varski general iz generacije njegova djeda koji si je priskrbio uoljivost nosei plazminu puku kao tap za hodanje. Obino nenabijenu, uo je Miles privatno  ovjek nije bio glup. Ili vorski zastavnik koji je u svakoj prilici nosio odreeni antiki bode. Zatitni znak, zastavu. Proraunati djeli masovne psihologije. Cavilina javna osobnost proirivala je okvire takve strategije, sasvim sigurno. Je li u sebi bila prestraena, svjesna da posie preko svoga dohvata? Puste elje.
Naalost, nakon jedne doze Cavilo, ovjek je razmiljao o Cavilo, zamagljujui svoje taktike proraune. Usredotoi se, zastavnice. Je li ona zaboravila Victora Rothu? Je li Gregor izmislio neko muljatorsko objanjenje da opravda njihov susret na stanici Pol? Gregor kao da je Cavilo opao iskrivljenim injenicama  ili moda nije? Moda je zaista postojala neka odvratna predloena nevjesta, a Gregor nije Milesu vjerovao dovoljno da bi to spomenuo. Miles je poeo aliti to je bio tako otar s Gregorom.
Misli su mu jo uvijek jurile kao dopingirani takor na kotau u kavezu, vrtei se nikamo, kad je kodna brava na vratima opet zazujala. Da, pretvarat e se da surauje, obeat e bilo to, samo da mu da priliku da provjeri kako je s Gregorom.
Cavilo se pojavila u pratnji jednog vojnika. ovjek mu je bio maglovito poznat  jedan od gorila koji su ga uhitili?
Ne...
ovjek je poniknuo glavom prolazei kroz vrata elije, na tren se zapanjeno zagledao u Milesa, i okrenuo se Cavilo.
"Aha, to je on, tako je. Admiral Naismith iz rata prstena Tau Verde. Prepoznao bih maloga gada bilo gdje." Dodao je postrance, prema Milesu: "to vi radite ovdje, gospodine?"
Miles je mentalno pretvorio ovjekovu oker i crnu odjeu u sivobijelu. Aha. Bilo je nekoliko tisua plaenika umijeanih u rat na Tau Verde. Svi su oni morali negdje zavriti.
"Hvala, narednice, to bi bilo sve." Cavilo je prihvatila ovjeka za miicu i odluno ga povukla van. ovjekov savjet na odlasku dopro je i do elije: "Trebali biste ga uzeti u slubu, gospo, to je vojniki genij..."
Cavilo se ponovno pojavila trenutak kasnije, da zastane na vratima, s rukama na bokovima i brade izbaene prema van u izbezumljenoj nevjerici. "Koliko ljudi predstavlja, zapravo?"
Miles je rairio ruke i slabano se nasmijeio. Upravo kad je bio na rubu toga da se muljanjem izvue iz ove rupe...
"Ah." Okrenula se na peti, zatvaranje vrata prekinulo je njeno mrmljanje.
A to sad? Tresnuo bi akom o zid od frustriranosti, ali zid bi sigurno uzvratio udarac nanosei mu jo veu tetu.
TRINAESTO POGLAVLJE
Svejedno, sve tri njegove linosti dobile su tog popodneva doputenje za etnju. Iskljuivo za njegovu uporabu raiena je jedna mala brodska gimnastika dvorana. Otro je prouavao raspored tijekom jednog sata, dok je isprobavao razliite dijelove opreme, provjeravajui udaljenosti i putove do uvanih izlaza. Uoio je nekoliko naina kako bi Ivan mogao zaskoiti straara i pobjei. Ali ne i krhki, kratkonogi Miles. Na trenutak, iskreno je poelio daje i Ivan s njim.
Na putu natrag do elije trinaest, sa svojim pratiocem, Miles je proao kraj jo jednog zatvorenika kojeg su primali na straarskoj postaji. Bio je to neki teturav ovjek razrogaenih oiju, plave kose potamnjele od vlage i znoja. Milesov ok prepoznavanja bio je jo vei zbog promjena koje je morao obuhvatiti. Oserou porunik. Bezizraajni ubojica bio je posve transformiran.
Imao je na sebi samo sive hlae, prsa su mu bila gola. ivi tragovi ok-pendreka isprugali su mu kou. Nedavni tragovi injekcija hiperspreja marirali su poput malenih tragova ruiastih apica niz njegovu ruku. Neprestano je mrmljao kroz vlane usne, drhtao i hihotao. Upravo se vraao s ispitivanja, inilo se.
Miles se toliko zapanjio daje posegnuo i uhvatio ovjekovu lijevu ruku da provjeri  da, tu su bili zarasli tragovi njegovih vlastitih zuba, preko lanaka, uspomena na prolotjednu borbu u zranoj komori Trijumfa, s druge strane sistema. Tihi porunik nije vie bio tako tih.
Milesov straar smrknuto mu je pokazao da produi. Miles se skoro spotaknuo, buljei preko ramena sve dok se vrata elije trinaest nisu s uzdahom zatvorila, opet ga zarobljavajui.
to ti radi ovdje? To je na Hegenskoj Osi moralo biti pitanje koje se najee postavljalo i na koje se najrjee dobivalo odgovor, zakljuio je Miles. Premda bi se kladio da je oseranski porunik odgovorio na njega  Cavilo sigurno zapovijeda jednim od najotrijih protuobavjetajnih odjela na Osi. Kako brzo je oseranski plaenik uspio otkriti da su Miles i Gregor ovdje? Kako brzo su ga Cavilini ljudi uoili i pokupili? Tragovi na njegovu tijelu nisu bili stari vie od jedan dan...
Najvanije pitanje od svih, jesu li Oserani doli na stanicu Vervain kao dio opeg, sistematskog pretraivanja, ili je on slijedio odreene tragove  je li Tung bio kompromitiran? Elena uhiena? Miles je zadrhtao i izbezumljeno, bespomono se ushodao elijom. Jesam li upravo ubio svoje prijatelje?
Dakle, ono to je znao Oser, sad je znala i Cavilo, itavu priglupu mjeavinu istina i lai, govorkanja i pogreaka. Dakle, identifikacija Milesa kao "admirala Naismitha" nije nuno potekla od Gregora kako je Miles prvotno bio pretpostavio. (Veterana s Tau Verde oito su bili iskopali kao osobu bez predrasuda za dodatnu provjeru.) Ako je Gregor sustavno suzdravao informacije od Cavilo, ona e to sada shvatiti. Ako je bilo to prikrivao. Moda se dosad ve zaljubio. U Milesovoj glavi je lupalo, osjeao je kao da je na rubu da eksplodiera.
Straari su doli po njega usred nonog ciklusa i natjerali ga da se odjene. Konano ispitivanje, ha? Pomislio je na slinavog Oserana i zadrhtao. Zahtijevao je da se opere i namjestio svaki av i rever svoje rangerske radne uniforme s polaganom promiljenou, sve dok se straari nisu poeli nestrpljivo mekoljiti i sugestivno tapkati prstima po svojim ok-pendre-cima. I on e uskoro biti slinavi idiot. S druge strane, to bi uope mogao rei pod brzopentom u ovom trenutku a to bi moglo jo pogorati stvari? Cavilo je imala sve karte u rukama, koliko je on vidio. Stresao je straareve ruke sa svojih
ramena, i izmarirao iz zatvora izmeu njih, sa svim oajnim dostojanstvom koje je uspio prikupiti.
Proveli su ga kroz zatamnjen brod i izali iz dizalne cijevi na prostor oznaen kao "paluba G". Milesu se smjesta vratila pozornost. Gregor bi trebao biti tu negdje... Stigli su do vrata kabine oznaena samo brojem 10A i straari su bipnuli na kodnu bravu traei dozvolu da uu. Vrata su kliznula u stranu.
Cavilo je sjedila za komkonzolnim stolom, bazen svjetla u tamnoj sobi od kojeg je njena bijeloplava kosa svijetlila i blistala. Stigli su u zapovjednikov osobni ured, izgleda, spojen s njenim stanom. Miles je napeo oi i ui u potrazi za tragovima cara. Cavilo je bila potpuno odjevena, u svojoj urednoj radnoj odori. Barem Miles nije jedini kome ovih dana manjka sna; optimistino mu se inilo da i Cavilo izgleda malo umorno. Smjestila je oamut na svoj stol, zlokobno blizu svoje desne ruke i otpustila straare. Miles je iskrivio vrat, traei hipo-sprej. Cavilo se protegnula i zavalila u sjedalu. Miris njena parfema, neki zeleniji, otriji, manje mousni miris od onoga koji je imala kao Livia Nu, odvajao se od njene bijele koe i kakljao Milesov nos. Progutao je.
"Sjedite, barune Vorkosigan."
Prihvatio je ponueni stolac i ekao. Promatrala gaje proraunatim oima. Unutranjost njegovih nosnica poela gaje uasno svrbjeti. Zadrao je ruke dolje i na miru. Prvo pitanje u ovom razgovoru nee ga zatei s prstima u nosu.
"Tvoj car je u stranoj nevolji, mali vorski barunicu. Da bi ga spasio, mora se vratiti oseranskim plaenicima i ponovno preuzeti kontrolu nad njima. Kad opet bude opet imao zapovjednitvo, javit emo ti daljnje upute."
Miles se izbezumio. "to mu prijeti?" zgranuo se. "Ti?"
"Nimalo! Greg je moj najbolji prijatelj! Ljubav mog ivota, konano! Sve bih uinila za njega. ak bih se odrekla i svoje karijere." Bogobojazno se nasmijeila. Milesove usne su se iskrivile u zgaenom uzvratu; ona se iscerila. "Ako ti na pamet padne bilo kakav drugi potez osim da doslovno slijedi
moje upute, pa... to bi moglo gurnuti Grega u nezamislive nevolje. U ruke jo gorih neprijatelja."
Gorih od tebe? To nije mogue... ili jest? "Zato me eli kao zapovjednika dendariijskih plaenika?"
"Ne mogu ti rei." Oi su joj se rairile, gotovo iskrei zbog neke vlastite, ironine ale. "To je iznenaenje."
"Sto e mi dati kao podrku za taj pothvat?"
"Prijevoz do stanice Aslund."
"I to jo? Snagu, oruje, brodove, novac?"
"Kau mi da ti to moe i samo svojom pameu. To bih eljela vidjeti."
"Oser e me ubiti. Ve je jednom to pokuao."
"To je rizik koji moram prihvatiti."
Stvarno mi se svia to prvo lice, mala. "Zapravo i eli da me ubiju", zakljuio je Miles. "Sto e biti ako umjesto toga uspijem?" Oi su mu poele suziti; mrcnuo je. Uskoro e morati poeati nos koji gaje ludo svrbio.
"Klju strategije, Voriu mali", objasnila je Cavilo ljubazno, "nije u tome da se izabere jedan put do neke pobjede, ve da se izabere tako da svi putovi vode do pobjede. Idealno. Tvoja smrt ima jednu svrhu; tvoj uspjeh drugu. Naglasit u da bi svaki preuranjen pokuaj stupanja u kontakt s Barravarom mogao biti vrlo tetan. Vrlo."
Zgodan aforizam o strategiji; morat e to zapamtiti. "Onda mi dopusti da ujem naredbe od svoga vrhovnog zapovjednika. Dopusti mi da razgovaram s Gregorom."
"Ah. To e ti biti nagrada za uspjeh."
"Zadnji tip koji je popuio tu foru dobio je nagradu za lakovjernost u zatiljak. Kako bi bilo da preskoimo nekoliko koraka i da me naprosto sad upuca?" Zatreptao je i mrknuo, suze su mu klizile niz nos.
"Ja te ne elim upucati." Nevjerojatno, zatreptala je trepavicama prema njemu, onda se uspravi, namrtena. "Zaista, barune Vorkosigan, nisam ba oekivala da e se rasplakati."
Udahnuo je; ruke su mu se pomakle u bespomonom, moleivom pokretu. Zapanjena, dobacila mu je maramicu iz depa na svojim prsima. Rupi namirisan zelenim parfemom. Nemajui drugog izbora, pritisnuo ga je o svoje lice.
"Prestani plakati, ti kukav " Njenu otru naredbu prekinulo je jedno snano kihanje, za kojim je uslijedio daljnji brzi rafal.
"Ne plaem, kuko jedna, alergian sam na tvoj prokleti parfem!" uspio je Miles iskaljati izmeu napadaja.
Podigla je ruku do ela i prasnula u smijeh; za promjenu, pravi, nikakvo dobro odgojeno smijuckanje. Konano prava, spontana Cavilo; bio je u pravu, smisao za humor joj je bio zloudan. "0, Boe", dahnula je. "To mi daje prekrasnu ideju za plinsku granatu. teta to neu nikad... oh, dobro."
Sinusi su mu lupali kao mali limeni bubnjevi. Cavilo je bespomono stresla glavom i neto unijela u svoju komkonzolu.
"Mislim da e biti najbolje da te to bre poaljem na put, prije nego to eksplodira", rekla je. Dok je Miles sjedio na svom sjedalu, skvren i zadihan, pogled mu je pao na svoje smee pustene papue.
"Mogu li barem dobiti par izama za put?"
Naas je napuila usne, zamiljena. "... Ne", odluila je. "Bit e zanimljivije gledati te kako se mui ovakav kakav jesi."
"U ovoj uniformi, na Aslundu, bit u kao maka preruena u psa", pobunio se. "Pucat e grekom na mene im me ugledaju."
"Grekom... namjerno... zaboga, ba e ti biti uzbudljivo." Otvorila je bravu na vratima.
Jo je uvijek kihao i hvatao zrak kad su straari doli da ga odvedu. Cavilo se jo uvijek smijala.
Efekti njena otrovnog parfema trajali su jo pola sata, a do trenutka kad su nestali on je ve bio zakljuan u siunoj kabini na nekom lokalnom brodu. Ukrcali su se preko zrane
komore na Kurinovoj Ruci, nije ni nogom uspio kroiti na stanicu Vervain. Ni najmanje prilike za bijeg.
Pregledao je kabinu. Ureenje kreveta i higijenskih potreba u njoj izrazito gaje podsjealo na njegovu dotadanju eliju. Svemirska sluba, ha. Prostrani vidici irokoga svemira. Slava Carske slube  ha-ha. Izgubio je Gregora... Moda sam malen, ali uspijevam zajebati na veliko jer stojim na ramenima DIVOVA. Pokuao je lupati na vrata i urlati u interkom. Nitko se nije pojavio.
To je iznenaenje.
Mogao bi on njih sve iznenaditi tako da se objesi, naas privlana pomisao. Ali nije bilo nieg dovoljno visokog o to bi privrstio svoj pojas.
U redu. Ovaj brod kurirskog tipa bio je bri od drndava teretnjaka u kojemu je njemu i Gregoru proli put trebalo tri dana da prijeu sustav, ali svejedno nije mogao prelaziti udaljenosti trenutano. Miles je imao barem dan i pol da se pozabavi ozbiljnim razmiljanjem, i on i admiral Naismith.
To je iznenaenje. Boe.
Jedan asnik i jedan straar doli su po njega, vrlo blizu vremenu kad su po Milesovoj procjeni trebali stii natrag do obrambenog opsega stanice Aslund. Ali jo nismo pristali. Ovo djeluje preuranjeno. Njegovi iscrpljeni ivci jo su odgovarali na dobru dozu adrenalina; duboko je udahnuo pokuavajui svoj, od izbezumljenosti zamagljen, mozak raistiti ponovno do pozornosti. Ali ako se stvari ovako nastave, nikakva koliina adrenalina mu vie nee biti od koristi. asnik gaje proveo kroz kratke hodnike malog broda do kapetanskog mosta.
Rangerski kapetan je bio prisutan, nagnut nad komunikacijsku konzolu za kojom je sjedio njegov drugi asnik. Pilot i strojni asnik bili su zaposleni na svojim mjestima.
"Ako nam dou na brod, uhitit e ga i samim tim bit e isporuen kako nam je i nareeno", govorio je drugi asnik.
"Ako uhite njega, mogli bi uhititi i nas. Rekla je da ga ubacimo i da joj je svejedno je li to s glavom ili s nogama naprijed. Nije nam naredila da i sebe dovedemo u zatvor", ree kapetan.
Glas iz koma: "Ovdje straarski brod Ariel, Ugovorna pomona aslundska mornarica; zovemo C6-WG na prilazu ver-vainskoj osnoj stanici. Prestanite ubrzavati i raistite svoj desni ulaz tako da moemo doi izvriti pregled prije pristajanja. Stanica Aslund zadrava pravo da vam uskrati dozvolu za pristajanje ako odbijete suradnju pri pregledu prije pristajanja." Glas je dobio veseliji ton. "A ja si pridravam pravo da otvorim vatru ako se ne pokorite u roku od jedne minute. Dosta odugovlaenja, deki." Glas je, kad je jednom postao ironian, iznenada bio intenzivno poznat. Bel?
"Prestani ubrzavati", naredio je kapetan i pokazao drugom asniku da zatvori komunikacijski kanal. "Hej, ti, Rotha", pozvao je Milesa. "Doi ovamo."
Znai sad sam opet "Rotha". Miles je uspio nabaciti ljigavi osmijeh i kliznuo je blie. Ariel? Prouio je sliku, trudei se da prikrije svoje gladno zanimanje. Da, eto ga tamo, na vid ekranu, vitka, illvricanski izgraena krstarica... upravlja li njome jo Bel Thorne? Kako se mogu dokopati tog broda?
"Nemojte me tamo baciti!" pobunio se Miles panino. "Ose-rani me hoe odrati. Kunem se, nisam znao da su oni plazmini lukovi pokvareni!"
"Kakvi plazmini lukovi?" upita kapetan.
"Ja sam trgovac orujem. Prodao sam im neke plazmine lukove. Jeftino. I ispalo je da imaju obiaj zakoiti se na najjaem intenzitetu i raznijeti ruku onoga koji ih koristi. Nisam znao, kupio sam ih na veliko."
Desna ruka rangerskog kapetana otvorila se i zatvorila u suosjeajnom poistovjeivanju. Nesvjesno je protrljao dlan o hlae, tik iza futrole plazminog luka. Prouio je Milesa, kiselo se smijeei. "Ipak e biti s glavom naprijed", rekao je tren kasnije. "Porunice, vi i kaplar odvedite ovog malog mu-
tanta do desnog izlaza za osoblje, spakirajte ga u samaku kapsulu i izbacite ga. Mi idemo kui."
"Ne", rekao je Miles slabano, dok su mu porunik i kaplar grabili svaki po jednu ruku. Da! Vukao je noge, pazei da ne prui toliko otpora da bi ugrozio svoje kosti. "Neete me valjda izbaciti u svemir...!" Ariel, Boe...
"Oh, pokupit e te aslundski plaenici", rekao je kapetan. "Moda. Ako ne zakljue da si bomba pa te pokuaju aktivirati u svemiru, plazminom vatrom sa svog broda ili tako neim." Blago se smijeei na ovu viziju, okrenuo se natrag komu i zapjevuio, jednolinim ritmom kontrole prometa: "Ariel, ah, ovdje C6-WG. Odluili smo, ovaj, promijeniti svoj prijavljeni plan leta i vratiti se na stanicu Vervain. Stoga nema potrebe ni za provjeru prije pristajanja. Ostavit emo vam, meutim, jedan mali, ovaj, poklon za rastanak. Sasvim mali. Sto god odluite uiniti s njim, vaa je stvar..."
Vrata na komandni most zatvorila su se iza njih. Nekoliko metara hodnika i jedan otar zaokret doveli su Milesa i njegove uvare do izlaza za osoblje. Kaplar je drao Milesa koji se borio; porunik je otvorio jedan ormar i istresao iz njega samaku kapsulu.
Samaka kapsula je jeftina jedinica za odravanje ivota, na napuhavanje, zamiljena tako da u nju za nekoliko sekundi mogu ui ugroeni putnici, prikladna za uporabu pri naglim gubicima pritiska ili prisilnom naputanju broda. Zvali su ih jo i baloni za idiote. Za upravljanje njima nije trebalo nikakvo znanje jer nisu imale upravljaki ureaj, samo nekoliko sati zraka kojeg se moglo reciklirati i biper za odreivanje poloaja. Pasivne, sigurne od budala i nepreporuljive za klaustro-fobe, bile su vrlo jeftin i djelotvoran nain za odravanje ivota  kad bi odgovarajue spasilake ekipe stigle na vrijeme.
Miles je ispustio zavijanje koje je zvualo vrlo stvarno kad su ga ugurali u ustajalu unutranjost samake kapsule koja je mirisala po plastici. Jedan potez uzetom i kapsula se automatski zapeatila i napuhala. Doivio je kratak, stravian povratak u blatom prekriveno sklonite na otoku Kyril, i priguio pravi vri-
sak. Istumbali su ga dok su kotrljali kapsulu u zranu komoru. Vu, tump, trzaj i bio je u slobodnom padu, u potpunoj tami.
Kuglasta kapsula imala je malo vie od jednog metra u promjeru. Napola skvren, Miles je opipao uokolo, dok su mu eludac i srednje uho protestirali zbog vrtnje nastale pri izbacivanju kapsule, sve dok mu uzdrhtali prsti nisu pronali neto za to se nadao daje prekida hladnog svjetla. Stisnuo gaje i nagradio gaje sjaj zelenkast poput ui.
Tiina je bila duboka, prekinuta samo siunim siktanjem reciklatora zraka i Milesovim izmuenim disanjem. Pa... bolje je nego zadnji put kad me netko htio gurnuti kroz zranu komoru. Imao je nekoliko minuta u kojima je mogao zamisliti sve mogue poteze na koje se Ariel mogao odluiti umjesto da ga pokupi. Upravo je bio odbacio najeeno oekivanje da brod otvori vatru na njega u korist preputanja hladnom i mranom guenju, kad je njega i njegovu kapsulu uhvatio vuni zrak.
Onaj koji je upravljao vunim zrakom oito je imao unke umjesto ruku i patio od kljenuti ali, nakon nekoliko minuta ongliranja, povratak gravitacije i zvuka izvan kapsule uvjerili su Milesa kako je spremljen na sigurno, u ispravnoj zranoj komori. Siktanje unutarnjih vrata, iskrivljeni ljudski glasovi. Jo trenutak, i balon za idiote poeo se kotrljati. Glasno je jauknuo i sklupao se u zatitnu loptu kako bi se kotrljao u smjeru kretanja sve dok se nije zaustavio. Sjeo je uspravno, duboko udahnuo i pokuao poravnati svoju odoru.
Prigueni udarci o zidove samake kapsule. "Ima li koga?" "Da!" odazove se Miles. "Samo trenutak..."
kripanje, klikanje i parajui zvuk, dok su lomili peate. Samaka kapsula se poela uruavati sama u sebe dok je zrak s uzdahom izlazio. Miles se probio izvan njenih nabora i zastao, drhtavo, sa svom nezgrapnou i nedostojanstvenou svjee izleglog pileta.
Nalazio se u nekom malom teretnom skladitu. Tri vojnika u sivobijelim odorama stajala su u krugu oko njega, nianei
 a rTrn   n i i
oamutima i disruptorima u njegovu glavu. Jedan vitki asnik s oznakama kapetana stajao je jednom nogom oslonjen na neki kanister, promatrajui Milesa kako izlazi.
asnikova uredna uniforma i meka smea kosa nisu oda-vali nikakva znaka gleda li to ovjek u njeno graena mukarca ili neobino odlunu enu. Ta dvoznanost bila je namjerno podravana; Bel Thorne bilo je betanski hermafrodit, manjinski potomak socijalno-genetikog eksperimenta iz prolog stoljea koji se nije odrao. Thornov izraz istopio se iz sumnjiavosti u zapanjenost kad se Miles pojavio.
Miles je uzvratio smijekom. "Bok, Pandora. Bogovi su ti poslali dar. Ali ima jedna kvaka."
"Nije li uvijek tako?" blistajui od oduevljenja, Thorne je krenuo naprijed da obuhvati Milesa oko pasa s prtavim entuzijazmom. "Miles!" Thorne je opet odmakao Milesa od sebe i edno se zagledao dolje u njegovo lice. "to ti radi ovdje?"
"Nekako sam i mislio da e to biti prvo pitanje", uzdahne Miles.
"i to radi u odjei Rangera?"
"Zaboga, drago mije to ti ne pripada koli koja prvo puca pa onda postavlja pitanja." Miles je nogama u papuama odgurnuo ispuhanu samaku kapsulu od sebe. Vojnici su, pomalo nesigurno, i dalje nianili u njega. "Ah " Miles je pokazao prema njima.
"Opustite se, ljudi", naredi Thorne. "Sve je u redu."
"Volio bih da je to istina", ree Miles. "Bel, moramo razgovarati."
Thorneova kabina na Arielu bila je ista onakva potresna mjeavina poznatosti i promjene kakvu je Miles bio susreo u svemu povezanom s plaenicima. Oblici, zvukovi, mirisi Arielove unutranjosti potakli su itave fontane uspomena. Kapetanska kabina bila je sad prekrivena tuim osobnim stvarima; kolekcija vidova, oruje, uspomene na razne pothvate, ukljuujui tu i napola rastopljen ljem svemirskog oklopa koji se
izobliio spaavajui Thorneov ivot, a sad je bio pretvoren u svjetiljku; maleni kavez u kojem je stanovao egzotini ljubimac sa Zemlje kojeg je Thorne nazivao hrkom.
Izmeu gutljaja alice nesintetskog aja iz Thorneove privatne zalihe, Miles je ispriao verziju stvarnosti po admiralu Naismithu, blisko povezanu s onom koju je bio pruio Oseru i Tungu; zadaa procjene osi, tajanstveni poslodavac itd. Gre-gora, naravno, u ovoj verziji nije bilo, kao ni bilo kakva spomena Barravara; Miles Naismith govorio je istim betanskim naglaskom. Osim toga, Miles se koliko god je mogao drao injenica o svome boravku kod Randallovih rangera.
"Znai, porunika Lakea su uhvatili nai suparnici", zamiljeno je promrmljao Thorne na Milesov opis plavokosog porunika kraj kojeg je bio proao u zatvoru Kurinove Ruke. "To se nije moglo dogoditi boljem ovjeku, ali  bilo bi bolje da opet promijenimo ifre."
"Upravo tako." Miles je spustio svoju alicu i nagnuo se naprijed. "Moj mi je poslodavac dao ovlasti ne samo da promatram nego i da sprijeim rat na Hegenskoj Osi, ako to bude mogue." Pa, na neki nain. "Bojim se da to moda vie nee biti izvedivo. Kako stvari izgledaju s vaeg kraja?"
Thorne se namrtilo. "Zadnji put smo bili ukotvljeni prije pet dana. Tada su Aslunani i smislili cijeli ovaj cirkus s pregledom prije pristajanja. Svi manji brodovi su povueni u stalnu slubu oko toga. Kako se njihovo vojno postrojenje blii dovrenju, nai poslodavci postaju sve nervozniji zbog mogunosti sabotae  bombe, bioloko oruje..."
"0 tome neu raspravljati. Stoje, ovaj, s unutarnjim stvarima flote?"
"Misli s govorkanjima o tvojoj smrti, ivotu, i/ili uskrsnuu? Ima ih posvuda, u etrnaest iskrivljenih verzija. Bili bismo ih odbacili  ve su te i prije znali viati, zna  ali onda je Oser odjednom uhitio Tunga."
"to?" Miles se ugrizao za usnicu. "Samo Tunga? Ne i Ele-nu, Mayhewa, Chodaka?"
"Samo Tunga."
"To nema nikakva smisla. Ako je uhitio Tunga, onda bi ga naopao brzopentom i Tung bi morao cinkati Elenu. Ukoliko je Oser nije ostavio na slobodi kao mamac."
"Stvari su postale jako napete kad su odveli Tunga. Bilo je na rubu eksplozije. Mi mislimo da bi, daje Oser krenuo na Elenu, i Baza, to istog asa pokrenulo rat. Ali nije se pokajao i vratio Tunga. Vrlo nestabilno. Oser se pobrinuo da stari ui krug dri razdvojenim, zato smo mi ovdje ve skoro prokletih tjedan dana. Ali kad smo zadnji put vidjeli Baza bio je vraki blizu tome da se upusti u borbu. A to je zadnja stvar koju je prije elio uiniti."
Miles je polako izdahnuo. "Borba... to je tono ono stoje zapovjednica Cavilo eljela. Zato me je i poslala natrag s ukrasnom vrpcom u onom... nimalo dostojanstvenom paketu. Sama-ka kapsula razdora. Svejedno joj je hou li pobijediti ili izgubiti, tako dugo dok se snage njenih neprijatelja nau baene u kaos upravo u trenutku kad ona otkrije svoje iznenaenje."
"Jesi li ve otkrio kakvo je to njeno iznenaenje?"
"Ne. Rangeri su se spremali za neku vrstu kopnenog napada, u jednom trenutku. To to su me poslali ovamo daje naslutiti da im je cilj Aslund, suprotno svakoj stratekoj logici. Ili neto drugo? Ta ena ima nevjerojatno zakuast um. Ah!" Blago je pljes-kao stisnutom akom o dlan druge ruke, u nervoznom ritmu. "Moram razgovarati s Oserom. I ovog puta me mora sasluati. Dobro sam razmislio. Suradnja izmeu nas dvojice mogla bi biti jedina stvar koju Cavilo ne oekuje, za koju nije na svom stratekom drvetu pripremila neku dopola prepiljenu granu koja me eka... Jesi li voljan staviti sve na kocku za mene, Bel?"
Thornove usne procjenjivaki su se napuile. "Odavde, da. Ariel je najbri brod u floti. Moemo i pobjei od osvete ako bude trebalo." Thorne se nasmijeio.
Bismo li trebali pobjei na Barrayar? Ne  Cavilo jo uvijek dri Gregora. Bolje je djelovati kao da slijedi njene naputke. Jo neko vrijeme.
Miles je duboko udahnuo i vrsto se smjestio u stolac na Arielovu komandnom mostu. Oprao se i posudio jednu sivo-bijelu plaeniku uniformu od najmanje ene na brodu. Zavrnute nogavice hlaa bile su uredno sklonjene s vidika, ugurane u izme koje su mu gotovo odgovarale. iroki remen sakrio je zatvara koji je zjapio otvoren na preuskom struku. Labava jakna djelovala je dobro, pod uvjetom da sjedi. Trajnija prekrajanja kasnije. Kimnuo je Thorneu. "U redu. Otvori svoj kanal."
Zujanje, bljesak i orlovsko lice admirala Osera materijaliziralo se na vid ploi. "Da, o emu se  ti!" Zubi su mu se zatvorili glasno poput kljuna; njegova ruka, maglovita nejasna mrlja malo postrance, tipkala je po interkomu i kontrolama vida.
Ovog puta me ne moe izbaciti kroz zranu komoru, ali moe me odrezati. Vrijeme za brzu priu.
Miles se nagnuo naprijed i nasmijeio se. "Bok, admirale Oser. Zavrio sam svoju procjenu vervainskih snaga na He-genskoj Osi. I moj je zakljuak da ste u velikoj nevolji."
"Kako si dospio na ovaj sigurni kanal?" zareao je Oser. "Uski trak, dvostruko ifriran  kom asnice, otkrij odakle ovo dolazi!"
"To ete moi ustanoviti tek za nekoliko minuta. Do tada ete me morati zadrati na liniji", ree Miles. "Ali vai neprijatelji su na stanici Vervain, a ne ovdje. Ne na Polu, i ne na Jacksonovu Skrovitu. I to sasvim sigurno nisam ja. Obrati pozornost: rekao sam stanica Vervain, ne Vervain. Zna Ca-vilo? Tvoj parnjak, s druge strane sustava?"
"Sreo sam je nekoliko puta." Oserovo je lice sad bilo na oprezu, ekao je izvjee tehniara iz svog ifrantskog tima.
"Lice anela i mozak bijesnog mungosa?"
Oserove usnice jedva primjetno su se trznule. "Upoznao si je."
"O, jesam. Ona i ja imali smo nekoliko intimnih razgovora. Bili su vrlo... obrazovni. Informacije su trenutano najvrednija roba na Osi. U svakom sluaju, informacije koje ja imam to jesu. elim sklopiti pogodbu."
Oser je podigao ruku da zatrai stanku i naas se maknuo s veze. Kad mu se lice ponovno pojavilo, izraz mu je bio smrknut. "Kapetane Thorne, ovo je pobuna!"
Thorne se nagnuo u domet vid odailjaa i veselo rekao: "Ne, gospodine, nije. Pokuavamo spasiti va nezahvalni vrat, ako nam dopustite. Sasluajte ovjeka. On ima veza kakvih mi nemamo."
"Veza ima, to je tono", i ispod glasa, "prokleti Betanci, svi se dre skupa..."
"Borili se vi protiv mene ili ja protiv vas, admirale Oser, obojica emo izgubiti", ree Miles urno.
"Ti me ne moe pobijediti", ree Oser. "Ne moe preuzeti moju flotu. Ne sArielom."
"Ariel je samo poetak, to se toga tie. Ali ne, ja vjerojatno ne mogu pobijediti. Ono to mogu uiniti jest stvoriti stranu zbrku. Podijeliti tvoje snage  zajebati te kod poslodavaca  svaki oruani naboj koji potroi, svaki dio opreme koji se oteti, svaki vojnik koji bude povrijeen ili ubijen bit e isti gubitak u ovakvoj unutarnjoj borbi. Ne pobjeuje nitko osim Cavilo, koja ne ulae nita. to je zapravo i razlog zbog kojeg me poslala natrag ovamo. Koliko koristi predvia u tome da uini tono ono to tvoj neprijatelj eli, ha?"
Miles je ekao bez daha. Oserova eljust se pomicala, vaui preko ovih strastvejiih argumenata. "Kakva je tvoja korist?" upita konano.
"Ah. Bojim se da sam ja opasna varijabla u tom proraunu, admirale. Ja nisam u svemu ovome zbog profita." Miles se nasmijeio. "I zato mije svejedno to u unititi."
"Bilo kakva informacija koju si dobio od Cavilo sigurno je bezvrijedna", ree Oser.
Poinje se cjenkati zagrizao je. Zagrizao je...
Miles je priguio svoje oduevljenje i zadrao ozbiljan izraz lica. "to god Cavilo kae mora se svakako prosijati s velikom obazrivou. Ali, ah... ljepota je takva kakva jest. A ja sam joj pronaao slabu stranu."
"Cavilo nema slabe strane."
"I te kako ima. Njena strast za svrsishodnou. Njen egoizam."
"Ne vidim po emu je to ini ranjivijom."
"I upravo zato ti je potrebno da smjesta doda mene svome asnikom osoblju. Treba ti moja vizija."
"Da te zaposlim!" Oser je odskoio od zauenosti.
Pa, postigao je iznenaenje, u svakom sluaju. Neka vrsta vojnog cilja. "Koliko znam, mjesto izvrnog zapovjednika trenutano je prazno."
Ozerov izraz lebdio je izmeu zauenog i zapanjenog, pa sve do neke mjeavine bijesa i veselosti. "Ti si lud."
"Ne, samo mi se strano uri. Admirale, meu nama se nije dogodilo nita nepopravljivo loe. Za sada. Ti si mene napao  a ne obrnuto  i sad oekuje da u zauzvrat ja napasti tebe. Ali ja nisam na praznicima i nemam vremena da ga razbacujem na osobne zabavice kao stoje osveta."
Oserove oi su se suzile. "A to je s Tungom?"
Miles slegne ramenima. "Zadri ga pod kljuem, za sada, ako ti je ba toliko stalo. Netaknutog, naravno." Samo mu nemoj rei da sam ja tako rekao.
"A kad bih ga, recimo, objesio?"
"Ah... to bi bilo nepopravljivo." Miles je zastao. "Ipak u naglasiti, strpati Tunga u zatvor je kao odsjei si desnu ruku prije nego to krene u bitku."
"Kakvu bitku? S kim?"
"To je iznenaenje. Cavilino iznenaenje. Premda sam ja razvio nekoliko zamisli o tom problemu i bio bih ih voljan podijeliti."
"Bi li?" Oser je imao onaj isti izraz ovjeka koji je zagrizao u limun kakvog je Miles tu i tamo znao zatei na Illvanovu licu. Djelovao je skoro domae.
Miles je nastavio: "Kao alternativu tome da ti mene zaposli, voljan sam postati tvoj poslodavac. Imam pravo da ti
ponudim bona fide ugovor, sa svim uobiajenim odredbama, zamjenom opreme i osiguranjem, od mog... sponzora." Illyane, pouj moju molitvu. "Ne bi bio u sukobu s interesima Aslunda. Moe biti dva puta plaen za istu borbu, a ne mora ak ni promijeniti stranu. Plaeniki san."
"Kakve garancije mi moe ponuditi unaprijed?"
"Meni se ini da sam ja taj koji bi trebao traiti garancije, gospodine. Ponimo s malim koracima. Ja neu zapoeti pobunu; ti e prestati pokuavati gurnuti me kroz neku zranu komoru. Pridruit u vam se otvoreno  svi moraju znati da sam stigao  a ja u s vama podijeliti svoje informacije." Kako su tanune bile te njegove "informacije" na lahoru upljikavih obeanja. Nikakvih brojeva, nikakvih pokreta trupa; sve same namjere, nestalna mentalna topografija odanosti, ambicija i izdaje. "Konzultirat emo se. Moda ak i vi imate neku perspektivu koja meni nedostaje. Onda emo odande krenuti dalje."
Oser je stisnuo usnice, zbunjen, napola uvjeren, duboko sumnjiav.
"Rizik, htio bih istaknuti", ree Miles, "osobni rizik je puno vie moj nego tvoj."
"Ja mislim "
Miles je visio u zraku, objeen o plaenikove rijei.
"Mislim da u zaaliti zbog ovog", uzdahne Oser.
Detaljni pregovori samo da bi Ariel doao do sidrita odnijeli su jo pola dana. Kako se poetno uzbuenje istroilo, Thorne je postajao sve zamiljeniji. Dok je Ariel prilazio pri-hvatilicama, Thorne je bio sasvim odsutan duhom.
"Jo uvijek nismo potpuno sigurni to bi trebalo sprijeiti Osera da nas uvue, oamuti i objesi kad mu se to bude prohtjelo", ree Thorne, opasavajui runo oruje. Thorne je pripazio da se ali ispod glasa, vodei rauna o njenim uima izviake trupe koja je stajala u blizini, u izlaznom hodniku Arie-lova shuttlea.
"Znatielja", ree Miles vrsto.
"U redu, onda da nas oamuti, nakljuka brzopentom i onda objesi."
"Ako mene nakljuka brzopentom, rei u mu tono one injenice koje sam ionako bio namjeravao rei." I jo nekoliko prie, naalost. "A onda e imati manje sumnji. Utoliko bolje."
Milesa je od daljnjeg lupanja u prazno spasio klopot i i-tanje u spojnim cijevima dok su se vezivali. Thorneov porunik otvorio je zaklopac bez ustruavanja, premda je istovremeno, primijetio je Miles, vodio rauna da ne stoji ocrtan u otvoru.
"Kreni!" naredio je narednik. Njegovi ljudi provjerili su svoje oamute. Thorne i narednik dodatno su nosili i disruptore ivaca, fino proraunat izbor oruja; oamuti da ostave prostor za ljudsku pogreku, disruptori da podsjete drugu stranu kako ne bi trebalo riskirati pogreke. Miles je iao nenaoruan. U sebi je salutirao Cavilo  zapravo, pokazao joj je jedan nepristojan pokret  i opet je navukao svoje pustene papue. S Thorneom kraj sebe, poveo je malu procesiju i krenuo kroz spojnu cijev ujedan od skoro dovrenih dokova za pristajanje na aslundskoj vojnoj stanici.
Drei se svoje rijei, Oser je pripremio skupinu svjedoka koji su sad stajali poredani, i ekali. eta od nekih dvadesetak ljudi nosila je mjeavinu oruja gotovo identinu skupini s Ariela. "Brojano su nadmoni", promrmlja Thorne.
"Nadmo je u glavi", odmrmljao je Miles uzvratno. "Hodaj kao da ti je za leima itavo jedno carstvo." I ne osvri se, jer nas ono moda i sustie. Bolje bi nam bilo da nas sustie. "to me vie ljudi vidi, to bolje."
Oser je stajao sam ekajui u stavu mirno, djelujui kao da ga mui probava. Elena  Elena! je stajala kraj njega, nenaoruana, zamrznuta izraza lica. Njen ukoen pogled, upuen Milesu preko stisnutih usnica, bio je napet od sumnjiavosti, ne moda prema njegovim motivima, ali sigurno prema njegovim metodama. Kakva je sad ovo glupost? Pitale su njene, oi. Miles joj je uputio najkrae mogue ironino kimanje prije nego to je salutirao Oseru.
S oklijevanjem, Oser je uzvratio vojnu pristojnost. "A sad
 'admirale'  vratimo se na Trijumfi bacimo se na posao", zakripao je.
"Upravo tako, da. Ali pokuajmo usput napraviti malu etnju po ovoj stanici, moe? Naravno, samo po podrujima koja nisu vojna tajna. Moj proli pogled na ovu stanicu bio je tako... nepristojno prekinut, konano. Poslije vas, admirale?"
Oser je krgutao zubima. "Oh, poslije vas, admirale."
Sve se pretvorilo u paradu. Miles ih je vodao uokolo dobrih etrdeset i pet minuta, ukljuujui tu i mar kroz kafeteriju u vrijeme guve za veeru, s nekoliko bunih zastajkivanja da po imenu pozdravi ono malo starih Dendariija koje je prepoznao, i da ostalima pokloni zasljepljujue osmijehe. Za sobom je ostavljao buan trag, oni koji nisu bili upueni traili su objanjenja od onih koji su ih imali.
Jedna aslundska radna skupina bila je zaposlena upanjem zidnih ploa od fiberglasa pa je Miles zastao da ih pohvali za trud. Elena je iskoristila priliku Oserove usredotoenosti na neto drugo i otro dahnula na Milesovo uho: "Gdje je Gre-gor?"
"Sve ovisi... a pogotovo ovisim ja, ako ga ne uspijem vratiti", apnuo je Miles. "Prekomplicirano je, rei u ti kasnije." "O, Boe." Prevrnula je oima.
Kad je, sudei po admiralovu sve tmurnijem izrazu, otprilike dosegao krajnju granicu Oserova napetog strpljenja, Miles je dopustio da ga opet povedu prema Trijumfu. Eto, sluajui Caviline naredbe, Miles nije napravio nikakav pokuaj da stupi u kontakt s Barravarom. Ali, ako ga Ungari nakon ovoga ne bude mogao pronai, vrijeme je da se tog ovjeka otpusti. Prerijska ptica koja klike i plee ludi ples parenja jedva da bi mogla prirediti upadljiviju predstavu.
Zavrni radovi na gradnji bili su jo uvijek u tijeku oko Trijumfova doka za pristajanje kad je Miles proveo svoju paradu preko njega. Nekoliko aslundskih radnika u oker, svijetlo-plavim i zelenim odorama nagnulo se s viseih prolaza prema njima da ih bolje vide. Vojni tehii u tamnoplavim uniforma-
ma zastali su usred nekakva instalacijskog postupka da se zabulje i poslije toga su morali ponovno slagati konektore i opet namjetati matice. Miles se suzdrao od smjekanja i mahanja, da Oserova stisnuta vilica ne bi pukla. Dosta izazivanja, vrijeme je da se uozbilji. Tridesetak plaenika koji su ga okruivali mogli su se od poasne strae pretvoriti u zatvorsku strau u sljedeem trenutku.
Thorneov visoki porunik, koji je hodao uz Milesa, gledao je uokolo po doku, zapaajui novu izgradnju. "Robotski uto-varivai trebali bi sutra u ovo vrijeme ve biti u punom automatskom pogonu", primijetio je. "To e biti poboljanje  sranje!" Ruka mu se naglo spustila na Milesovu glavu, gurajui ga prema dolje. Porunik se napola okrenuo, akom grabei prema svojoj futroli, kad ga je palucava plava munja naboja disruptora ivaca udarila ravno u prsa, na visini na kojoj je maloprije bila Milesova glava. Trgnuo se, dah mu je stao. Miris ozona, vrele plastike i mesa u plikovima udario je u Mi-lesove nosnice. Miles je produio prema dolje, udario o palubu, zakotrljao se. Druga munja razlila se po palubi, krajiak njena polja ubo je Milesovu ispruenu ruku kao dvadeset osi-ca. Trgnuo je rukom prema natrag.
Kad se porunikovo tijelo sruilo, Miles je zgrabio ovjekovu jaknu i trzavo se podvukao pod le, zaranjajui glavom i kraljenicom tamo gdje je meso bilo najdeblje, pod porunikov torzo. Uvukao je ruke i noge k sebi to je vre mogao. Jo jedna munja prasnula je o palubu u njihovoj blizini, zatim su dvije, jedna za drugom, udarile u tijelo. ak i s apsorbiraju-om masom ispred sebe, bilo je gore od udarca ok-pendreka na najjaem pranjenju.
Miles je kroz zvonjavu u svojim uima uo vriskove, korake, povike, tranje, kaos. Cvrkutavo zujanje oamuta koji su okidali. Jedan glas. "Tamo je, gore! Idite po njega!", i jo jedan glas, visok, promukao. "Ti si ga ugledao  tvoj je. Ti idi po njega!" Jo jedna munja pogodila je palubu.
Teina krupnog ovjeka i smrad njegove smrtonosne povrede pritiskali su Milesovo lice. elio je da je ovjek bar pedesetak
kila tei. Nikakvo udo to je Cavilo bila voljna dati predujam od dvadeset tisua betanskih dolara za zatitno odijelo. Od svih odvratnih oruja s kojima se Miles ikad suoio, ovo je moralo njemu osobno biti najuasnije. Povreda glave koja ga ne bi sasvim ubila, ali bi mu ukrala ljudskost i ostavila ga kao ivotinju ili povre, bila mu je najgori komar. Njegov intelekt nedvojbeno je bio jedino opravdanje za njegovo postojanje. Bez toga...
Pucketanje disruptora koji nije nianio u njegovu smjeru prodrlo mu je do uiju. Miles je okrenuo glavu da povie, kroz priguiva tkanine i mesa: "Oamutom! Oamutom! Hoemo ga ivog za ispitivanje!" Tvoj je, idi po njega... Trebao bi se izvui ispod tijela i pridruiti se borbi. Ali ako je ba on bio odreena meta ovog ubojice, a zato bi inae netko pucao u mrtvo tijelo... moda bi trebao ostati ovdje. Promekoljio se, pokuavajui jo dublje uvui ruke i noge.
Vikanje je zamrlo; pucanje je prestalo. Netko je kleknuo kraj Milesa i pokuavao skotrljati porunikovo tijelo s njega. Milesu je trebao jedan trenutak da shvati kako mora prestati stiskati jaknu ovjekove uniforme da bi ga mogli izvui. Teko je ispruio prste.
Thorneovo lice zatreperilo je iznad njega, blijedo, diui kroz otvorena usta, uurbano. "Jesi li dobro, admirale?"
"Mislim... da jesam", dahne Miles.
"Gaao je u tebe", izvijesti Thorne. "Samo u tebe."
"Primijetio sam", zamuca Miles. "Samo sam blago spren." Thorne mu je pomogao da sjedne. Drhtao je jednako jako kao kad su ga bili pretukli ok-pendrekom. Zagledao se u svoje ruke koje su se grile, spustio jednu da dotakne mrtvo tijelo kraj sebe, gonjen morbidnom potrebom. Svaki dan ostatka mog ivota bit e tvoj dar. A ne znam ti ak ni ime. "Tvoj porunik  kako se zvao?"
"Collins." "Collins. Hvala." "Dobar ovjek."
"Vidio sam."
Oser im je priao, djelujui napeto. "Admirale Naismith, ovo nije bilo moje djelo."
"Oh?" Miles je zatreptao. "Pomozi mi da ustanem, Bel..." To moda i nije bilo pametno, Thorne mu je morao pomagati da ostane stajati dok su mu se miii trzali. Osjeao se slabo, isprano kao bolesnik. Elena gdje?Nije imala nikakva oruja...
Upravo je stizala, s jo jednom plaenicom. Vukle su prema Milesu i Oseru nekog ovjeka u tamnoplavoj odori aslund-skog asnika. Svaka ena drala je po jednu nogu u izmi; ovjekove ruke besvjesno su se vukle po palubi. Oamuen? Mrtav? Buno su spustile noge pred Milesom, s praktinim izrazima lavica koje svojim mladuncima isporuuju plijen. Miles se zabuljio dolje u vrlo, vrlo poznato lice. General Metzov. Sto ti radi ovdje?
"Prepoznajete li ovog ovjeka?" upitao je Oser aslundskog asnika koji je pourio da im se pridrui. "Je li to netko va?"
"Ne poznam ga." Aslunanin je kleknuo da potrai isprave. "Ima vaeu propusnicu..."
"Mogao me srediti i pobjei", rekla je Elena Milesu, "Ali samo je i dalje pucao na tebe. Bio si pametan to si ostao na mjestu."
Trijumf inteligencije ili manjak hrabrosti? "Da. Tono tako." Miles je jo jednom pokuao stajati sam, odustao i oslonio se na Thornea. "Nadam se da ga niste ubile."
"Samo je oamuen", rekla je Elena, podiui oruje kao dokaz. Neka inteligentna osoba joj ga je je dobacila kad je poela guva. "Vjerojatno ima slomljen zglob na ruci."
"Ali tko je on?" upitao je Oser. Sasvim iskreno, procijenio je Miles.
"Pa, admirale", Miles je pokazao zube, "rekao sam vam da u vam isporuiti vie obavjetajnih podataka nego to bi va Odjel mogao skupiti u mjesec dana. Smijem li vam predstaviti, i to kao neku vrstu predjela ", napravio je pokret koji je trebao imitirati konobara kad podie poklopac sa srebrnog
pladnja, ali koji je vjerojatno izgledao kao samo jo jedno grenje miia, "generala Stanisa Metzova. Zamjenik zapovjednika u Randallovim rangerima."
"Otkad to vii asnici preuzimaju terenska ubojstva?"
"Ispriavam se, zamjenik zapovjednika od prije tri dana. To se moda i promijenilo. Bio je do svoga pokvarenoga vrata uvuen u Caviline planove. Ti, ja i on imamo sastanak s jednim hiposprejem."
Oser se zabuljio u Milesa. "Ti si to planirao?"
"A to misli, zato sam proveo zadnjih sat vremena leprajui po stanici, ako ne zato da ga istjeram na otvoreno?" rekao je Miles veselo. Mora biti da je cijelo vrijeme iao za mnom. Mislim da e mi pozliti. Jesam lija to upravo ustvrdio da sam briljantan ili da sam nevjerojatno glup? Oser je izgledao kao da pokuava otkriti odgovor na to isto pitanje.
Miles se zabuljio dolje u Metzovljev onesvijeteni lik, trudei se pronai smisao. Je li Metzova poslala Cavilo ili je pokuaj ubojstva spadao potpuno u Metzovljevu razbibrigu? Ako ga je poslala Cavilo  je li planirala da e iv pasti u ruke njenih neprijatelja? Ako nije, je li negdje u blizini postojao i neki rezervni ubojica, i ako jest, je li mu meta Metzov, ako je Metzov uspio, ili Miles, ako Metzov nije uspio? Ili obojica? Morao bih sjesti i nacrtati dijagram toka.
Stigle su medicinske snage. "Da, ambulanta", rekao je Miles slabano. "Dok se ovaj moj stari prijatelj ne probudi."
"S tim se slaem", rekao je Oser, tresui glavom u oaju.
"Trebalo bi zarobljeniku dodijeliti i dodatnu strau, ne samo onu koja e paziti da ne pobjegne. Nisam siguran je li predvieno da e preivjeti zarobljavanje."
"Dobro", ree Oser zbunjeno.
S Thorneom i Elenom, koji su mu pridravali ruke, Miles je oteturao kui, kroz ulazni prolaz Trijumfa.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Miles je drhtei sjedio na klupi u staklom zatienom odjeljku koji se obino koristio za bioizoladju u Trijumfovoj bolnid i promatrao kako Elena zapletajnim uzetom vee generala Metzova za stolac. Sve bi to Milesu prualo samozadovoljan osjeaj zamjene mjesta da ispitivanje u koje su se spremali upustiti nije bilo tako prepuno opasnih komplikacija. Elena je opet bila razoruana. Dva ovjeka naoruana oamutima drali su strau iza prozirnih, zvuno izoliranih vrata, povremeno bacajui pogled unutra. Bila je potrebna sva Milesova govor-ljivost da zadri publiku ovog poetnog ispitivanja ogranienu na njega samog, Osera i Elenu.
"Koliko vrue mogu biti informacije koje ima takav ovjek?" upitao je Oser nervozno. "Pustili su ga da izae na teren."
"Dovoljno vrue da smatram kako bi trebao imati prilike razmisliti prije nego to ih objavi nekom komitetu", obrazloio je Miles. "Jo uvijek e imati snimku."
Metzov je djelovao bolesno i tiho, stisnutih usana i nimalo raspoloen za suradnju. Desni lanak bio mu je uredno pre-vijen. Razbuivanje iz oamuenosti objanjavalo je dio o bolesnom izgledu; tiina je bila uzaludna i svi su to znali. Bila je to neka udna vrsta pristojnosti, ne gnjaviti ga pitanjima sve dok brzopent ne pone djelovati.
Sad se Oser namrtio prema Milesu. "Jesi li se dovoljno oporavio za ovako neto?"
Miles je bacio pogled na svoje ruke koje su jo uvijek drhtale. "Tako dugo dok nitko od mene ne oekuje da se bavim
neurokirurgijom, jesam. Idemo. Imam razloga vjerovati daje vrijeme od neprocjenjive vanosti."
Oser je kimnuo Eleni koja je podigla hiposprej da odredi dozu i pritisnula ga uz Metzovljev vrat. Metzovljeve oi naas su se oajno stisle. Nakon jednog trenutka, njegove stisnute ake su se opustile. Miii lica popustili su i objesili se u labavom, idiotskom smijeku. Bilo je vrlo neugodno promatrati transformaciju. Bez napetosti, lice mu je izgledalo ostarjelo.
Elena je provjerila Metzovljev puls i zjenice. "U redu. Va je, gospodo." Uzmaknula je za korak i oslonila se na okvir vrata prekrienih ruku, sa skoro jednako onako zatvorenim izrazom lica kao to je bio Metzovljev.
Miles je otvorio ruku. "Poslije vas, admirale."
Oserove usne su se iskrivile. "Hvala, admirale." Priao je blie i zamiljeno se zabuljio u Metzova. "Generale Metzov. Zovete li se Stanis Metzov?"
Metzov se nasmijeio. "Aha, to sam ja."
"Trenutano zamjenik zapovjednika u Randallovim ran-gerima?"
"Aha."
"Tko vas je poslao da ubijete admirala Naismitha?"
Metzovljevo lice poprimilo je izraz sunane zbunjenosti. "Koga?"
"Zovi me Miles", predloio je Miles. "On me zna pod... pseudonimom." anse da proe kroz ovaj razgovor a da mu se identitet ne razotkrije bile su jednake ansi snjene grude da preivi crvotoni skok u sredite nekog sunca, ali emu ubrzavati komplikacije?
"Tko vas je poslao da ubijete Milesa?"
"Cavie me poslala. Naravno. On je pobjegao, shvaate. Ja sam bio jedini kome je mogla vjerovati... vjerovati... kuja jedna..."
Milesovo elo se trglo. "U stvari, Cavilo me sama poslala natrag ovamo", obavijestio je Osera. "Dakle, generalu Metzovu je
netko podmetnuo. Ali s kojim ciljem? Mislim da je sad moj red."
Oser je mahnuo poslije-vas pokretom i koraknuo unatrag. Miles je teturavo siao sa svoje klupe i odepesao u Metzov-ljev vidokrug. Metzov je odisao bijesom ak i kroz brzopent euforiju, onda se zlokobno nasmijeio.
Miles je odluio poeti s pitanjem koje ga je najvie izluivalo. "Tko  koja je meta  na koga ste isplanirali taj svoj kopneni napad?"
"Vervain", ree Metzov.
ak je i Oserova eljust pala. Krv je zabubnjala u Mileso-vim uima, usred zapanjene tiine.
"Vervain je va poslodavac", zagrcnuo se Oser.
"Boe  Boe!  Konano se sve slae!" Miles je skoro poeo skakutati od veselja; ispalo je kao posrtanje. Elena se otrgla od zida da ga prihvati. "Da, da, da...."
"To je ludilo", ree Oser. "Dakle to je Cavilino iznenaenje."
"I tu mu nije kraj, kladim se. Caviline kopnene snage su daleko vee od naih, ali nisu ni priblino dovoljno velike da zauzmu potpuno naseljeni planet kao to je Vervain. Mogu jedino napasti i pobjei."
"Napasti i pobjei, tako je", nasmijeio se Metzov dobroudno.
"Pa to vam je onda meta?" upita Miles uurbano. "Banke... muzeji umjetnina... banke gena... taoci..." "To je piratski napad", ree Oser. "Sto ste, dovraga, planirali uiniti s plijenom?"
"Iskrcati se u Jacksonovu Skrovitu, na odlasku; oni preprodaju sve."
"Kako ste onda mislili pobjei razbjenjeloj vervainskoj mornarici?" upitao je Miles.
"Udariti po njima tik prije nego to im nova flota postane operativna. Cetagandska invazijska flota uhvatit e ih dok budu ukotvljeni u orbiti. Nepokretne mete. Lak posao."
Tiina je ovog puta bila potpuna.
"To je Cavilino iznenaenje", proape Miles konano. "Da, i to je iznenaenje koje je nje vrijedno."
"Cetagandska... invazija?" Oser je nesvjesno poeo grickati jedan nokat.
"Boe, slae se, slae se." Miles je poeo koraati po odjeljku, neujednaenim koracima. "Koji je jedini nain da se zauzme crvotoni skok? S obje strane odjednom. Vervainici nisu Ca-vilini poslodavci  nju su zaposlili Cetagandanci!" Okrenuo se da pokae na generala koji je kimao glavom, oputenih usnica. "I sad vidim i Metzovljevo mjesto, jasno kao dan."
"Pirat", slegne Oser. "Ne  rtveno janje." "Molim?"
"Ovaj ovjek  izgleda da to ne zna  otputen je iz barravarske carske slube zbog okrutnosti."
Oser je zatreptao. "Iz barravarske Slube? Za to se morao svojski potruditi."
Miles je progutao trzaj iziritiranosti. "Pa, da. On je, ovaj... namjerio se na pogrenu rtvu. Ali u svakom sluaju, zar ne vidi? Cetagandska osvajaka flota doskae u vervainski lokalni svemir na Cavilin poziv  vjerojatno na Cavilin znak. Rangeri napadaju i na brzinu opljakaju Vervain. Cetagandanci, iz iste dobrote svoga srca, 'spaavaju' planet od izdajnikih plaenika. Rangeri bjee. Metzov biva ostavljen kao rtveno janje  kao da nekog iz trojke baci vukovima", ups, to ba i nije jako betanska metafora, "kako bi ga Cetagandanci javno objesili i time demonstrirali svoje 'dobre namjere'. Vidite, ovaj zloesti Barravarac vam je naudio, potrebna vam je naa Carska zatita od barravarske Carske prijetnje, i eto nas.
"A Cavilo dobiva plau tri puta. Jednom od Vervainaca, jednom od Cetagandanaca, i trei put od Jacksonova Skro-vita kad pri bijegu rasproda svoj plijen. Svi imaju koristi. Osim Vervainaca, naravno." Zastao je da doe do daha.
Oser je poeo djelovati uvjereno i zabrinuto. "Misli li da se Cetagandanci planiraju probiti sve do Osi? Ili e se zaustaviti na Vervainu?"
"Naravno da e se probiti. Os je strateki cilj; Vervain je samo pristup do nje. Zbog toga im i treba cijela ta pria sa 'zloestim plaenicima'. Cetagandanci ele potroiti stoje mogue manje energije na primirivanje Vervainaca. Vjerojatno e im dati oznaku 'pridruene satrapije', zauzeti svemirske putove, i jedva da e se i sputati na sam planet. Progutat e ih ekonomski kroz jedan narataj. Ali pitanje je, hoe li se Cetagandanci zaustaviti kod Pola? Hoe li ga pokuati zauzeti u ovom istom pokretu ili e ga ostaviti kao odbojnik izmeu sebe i Barravara? Osvajanje ili zavoenje? Ako uspiju namamiti Barravarce da napadnu Pol bez dozvole, to bi ak moglo Polce nagnati u savez s Cetagandom  oh!" Opet se ushodao.
Oser je djelovao kao da je zagrizao u neto gadno. S polovinom crva u ustima. "Ja nisam plaen da se suprotstavim cetagandskom carstvu. Oekivao sam da u se, u najgorem sluaju, morati boriti s vervainskim plaenicima, i to samo ako cijela stvar naprosto ne umre prirodnom smru. Ako Cetagandanci stignu ovamo na Os u punoj snazi, mi emo biti... u klopci. Zarobljeni, sa slijepom ulicom iza lea." I, neodreeno mrmljajui: "Moda bismo trebali promisliti o tome da se izvuemo dok jo moemo..."
"Ali, admirale Oser, zar ne shvaa", Miles je pokazao na Metzova, "ona ga nikad ne bi pustila sebi iz vida da je to jo uvijek aktivni plan. Moda je namjeravala da on pogine dok me pokuava ubiti, ali sigurno je raunala s mogunou da se to ne dogodi  i da bi, kao posljedica, mogla uslijediti upravo ovakva vrsta ispitivanja. Sve je ovo stari plan. Mora postojati i novi plan." A ja mislim i da znam to je taj novi plan. "Postoji... jo jedan faktor. Nova nepoznanica u jednadbi." Gregor. "Ukoliko se nisam prevario, cetagandska invazija je sad poprilino neugodna za Cavilo."
"Admirale Naismith, povjerovao bih da bi Cavilo prevarila bilo koga tko ti padne na pamet  osim Cetagandanaca. Oni
bi proveli cijelu generaciju u potrazi za osvetom. Ne bi mogla pobjei dovoljno daleko. Ne bi poivjela da potroi svoju zaradu. Usput reeno, kakva bi se zarada mogla zamisliti koja bi bila bolja od trostruke plae?"
Ali ako oekuje da e na raspolaganju imati cijelo barra-yarsko carstvo daje zatiti od osvete  sve nae snage Sigurnosti. .. "Vidim jedan nain na koji moe oekivati da se izvue sa svim tim", ree Miles. "Ako joj to uspije onako kako bi ona htjela, imat e svu zatitu koju bude poeljela. I svu zaradu."
Moglo bi upaliti, stvarno bi moglo. Ako Gregor bude zaista dovoljno oaran. I ako dvojica neugodno neprijateljski nastrojenih svjedoka o njezinu karakteru, Miles i general Metzov, prigodno jedan drugoga ubiju. Ako napusti svoju flotu, mogla bi pobrati Gregora i pobjei pred najezdom Cetagandanaca, predstavljajui se kao Gregorova "spasiteljica", koja ga je izvukla uz velike osobne rtve; ako bije, jo k tome, zaljubljeni Gregor predstavio kao svoju zarunicu, vrijednu majku budueg potomka vojnike kaste  romantina privlanost drame mogla bi okrenuti javnu podrku u dovoljnoj mjeri da nadjaa prosuivanje hladnijih savjetnika. Bog zna, Milesova vlastita majka poloila je temelje za takav scenarij. Stvarno bi to mogla izvesti. Carica Cavilo od Barrayara. ak dobro i zvui. I mogla bi zaokruiti svoju karijeru izdajui apsolutno sve, ak i svoje vlastite snage...
"Miles, taj izraz na tvom licu..." ree Elena zabrinuto.
"Kad?" ree Oser. "Kad e Cetagandanci napasti?" Privukao je Metzovljevu zabludjelu pozornost i ponovio pitanje.
"Samo Cavie to zna", narugao se Metzov. "Cavie zna sve."
"Mora biti uskoro", ustvrdio je Miles. "Moglo bi poinjati i sada. Sudei prema Cavilinu tajmingu moga povratka ovamo. Htjela je da De da flota upravo ovog trenutka bude paralizirana unutarnjim borbama."
"Ako je to istina", promrmljao je Oser, "to da uinimo...?"
"Previe smo udaljeni. Dan i pol od akcije. Koja e se odvijati kod crvotone stanice Vervain. I dalje, u lokalnom sve-
miru Vervaina. Moramo se pribliiti. Moramo prebaciti flotu na drugu stranu sustava  zarobiti Cavilo uz Cetagandance. Blokirati je  "
"Ehej! Ja se neu uputati u izravni napad na Cetagand-sko Carstvo!" prekinuo gaje Oser otro.
"Mora. Morat e se sukobiti s njima prije ili poslije. Sam odaberi trenutak ili e ga oni odabrati. Jedina ansa da ih se zaustavi je kod crvotoine. Kad jednom prou do kraja, bit e ih nemogue sprijeiti."
"Kad bih pomakao flotu s Aslunda, Vervainci bi pomislili da ih napadamo."
"I mobilizirali bi se, podigli bi uzbunu. To je dobro. Ali u pogrenom smjeru  to nije dobro. Zavrili bismo kao diverzija za Cavilo. Prokletstvo! To je sigurno jo jedna grana njenog stratekog drveta."
"Pretpostavimo  ako su Cetagandanci sad takva neugodnost za Cavilo kao to ti tvrdi  da ona uope ne poalje svoj kod?"
"Oh, jo su oni njoj potrebni. Ali za drugu svrhu. Trebaju joj da ima od koga bjeati. I da umjesto nje masovno poubijaju svjedoke. Ali nije joj potrebno da uspiju. Zapravo, sad joj treba da njihova invazija propadne. Ako zaista razmilja tako dugorono kao to bi trebala, u svojem novom planu."
Oser je stresao glavom kao daje eli proistiti. "Zato?" "Naa jedina nada  jedina nada za Aslund  jest da uhvatimo Cavilo i natjeramo Cetagandance da zastanu kod crvotoine stanice Vervain. Ne, ekaj. Morat emo drati obje strane skoka Os  Vervain. Sve dok ne stignu pojaanja."
"Kakva pojaanja?"
"Aslund, Pol  kad se Cetagandanci jednom materijaliziraju u punoj snazi, vidjet e to im je prava prijetnja. A ako se Pol prikljui Barravaru umjesto Cetagandi, Barravar e moi kroz njih prebacivati svoje snage. Cetagandance e se moi zaustaviti ako se sve bude dogaalo odgovarajuim redoslijedom." Ali hoe li se moi Gregora spasiti ivog? Ne jedan put do pobjede, ve svi putovi...
"A bi li se Barravarci htjeli prikljuiti?"
"Oh, vjerujem da bi. Vaa protuobavjetajna sluba sigurno prati takve stvari  zar nisu primijetili nagli porast barra-varskih obavjetajnih aktivnosti ovdje na Osi u zadnjih nekoliko dana?"
"Sad kad si to spomenuo, jesu. ifrirani promet im se uetverostruio."
Hvala Bogu. Moda je spas blie nego to se usuivao nadati. "Jeste li im razbili bilo koju ifru?"
"Do sada, samo najopenitiju." "Ah. Dobro. Hou rei, teta."
Oser je stajao prekrienih ruku, vaui donju usnu, duboko zamiljen, cijelu jednu minutu. To je Milesa nelagodno podsjetilo na zamiljeni izraz admiralova lica tik prije nego to je naredio da ga izbace kroz najbliu zranu komoru, prije jedva neto vie od tjedan dana. "Ne", rekao je Oser konano. "Hvala na obavijestima. Zauzvrat, pretpostavljam da u ti potedjeti ivot. Ali mi se izvlaimo. Ovo nije borba u kojoj bismo mi imali ikakve mogunosti da pobijedimo. To bi morale biti jakom propagandom motivirane snage planetarnih razmjera, s cijelim sustavom podrke iza sebe, da bi si mogle priutiti takvu vrstu ludog samortvovanja. Ja sam svoju flotu zamislio tako da bude fino taktiko oruje, a ne nekakva prokleta brana sastavljena od mrtvih tijela. Ja nisam  kako si ti rekao janje."
"Ne janje, glava."
"Tvoja 'glava' za sobom nema tijela. Ne."
"Gospodine, je li to vaa zadnja rije?"
"Da." Oser je posegnuo da ukljui svoj runi kom, da pozove straare koji su ekali vani. "Kaplare, ova skupina ide u zatvor. Pozovite one dolje i obavijestite ih."
Straar je salutirao kroz staklo dok je Oser prekidao vezu.
"Ali, gospodine", Elena mu je prila, ruku podignutih u pokretu molbe. Zmijoliko hitrom kretnjom svoga zgloba, zabila
je hiposprej u Oserov vrat. Oi su mu se rairile, puls mu je zatreperio jednom, dvaput, triput, dok su mu se usne bijesno povlaile unatrag. Napeo se daje oamari. Udarac mu je omlo-havio usred zamaha.
Straari iza stakla trgli su se i napeli na nagli Oserov pokret, poteui svoje oamute. Elena je uhvatila Oserovu ruku i poljubila je, zahvalno se smijeei. Straari su se opustili; jedan od njih gurnuo je drugog i rekao neto prilino gadno, sudei po njihovim osmijesima, ali Milesove misli bile su trenutano previe rasprene da bi pokuao itati s usana.
Oser se zaljuljao i poeo drhtati, borei se protiv droge. Elena je kliznula uz njegovu ruku u svojoj i udobno ga obuhvatila oko pasa, napola ga okrenuvi, tako da su sad stajali leima okrenuti vratima. Stereotipno glupavi brzopentni osmijeh razlio se preko Oserova lica i nestao, onda se konano uvrstio.
"Ponaao se kao da sam nenaoruana." Elena je razoarano stresla glavom i sakrila hiposprej u dep svoje jakne.
"A to sad?" siknuo je Miles, oajniki, dok se kaplar na strai saginjao preko kodirane brave na vratima.
"Svi emo otii do zatvora, pretpostavljam. Tung je tamo", ree Elena.
"Ah..." O-kvragu-nikad-nam-nee-uspjeti. Moraju pokuati. Miles se veselo nasmijeio straarima koji su uli i pomogao im da oslobode Metzova, uglavnom im se petljajui pod noge i nastojei im skrenuti pozornost od Osera koji je djelovao neobino sretno. U trenutku kad su im pogledi bili negdje drugdje, Miles se namjerno spotaknuo o Metzova koji je zateturao.
"Bolje bi bilo da ga prihvatite, svaki pod jednu ruku, nije ba jako stabilan", rekao je Miles straarima. Ni sam nije bio ba siguran na nogama, ali je uspio zakriti vrata, tako da su straari i Metzov krenuli naprijed, on je bio drugi, a Elena ih je, rukom pod ruku s Oserom, slijedila.. "Doi, duo, doi", uo je Miles Elenu kako apue iza njega, kao da poziva maku da joj skoi u krilo.
Bila je to najdulja kratka etnja u koju se ikad upustio. Zastao je da iz ugla usana zarei prema Eleni: "U redu, stiemo u zatvor, bit e opremljen najboljim Oserovim ljudima. to onda?"
Ugrizla se za usnicu. "Ne znam."   .
"Toga sam se i bojao. Skreni ovdje desno." Zaokrenuli su za sljedei ugao.
Jedan straar se osvrnuo preko ramena. "Gospodine?"
"Samo produite, momci", dovikne mu Miles. "Kad zatvorite toga uhodu, javite nam se u admiralovu kabinu."
"U redu, gospodine."
"Samo hodaj dalje", dahnuo je Miles. "I samo se smjekaj..."
Koraci straara su se izgubili. "Kamo sad?" upita Elena. Oser se spotakao. "Ovo je neizdrljivo."
"U admiralovu kabinu, zato ne?" odluio je Miles. Smijeak mu je bio ukoen i sulud. Elenina nadahnuta pobunjenika gesta pruila mu je najbolju priliku toga dana. Sad je imao zamah. Nee se zaustaviti dok ga netko fiziki ne zaustavi. U glavi mu se vrtjelo od neizreciva olakanja to je konano uspio prikucati jedno nestalno, maglovito, drhtavo moglobi moglobibiti za barem jedno vrsto jesi. Sad je vrijeme. Lozinka je kreni.
Moda. Ako.
Proli su pored nekoliko oseranskih tehniara. Oser kao da je kimao. Miles se nadao da e to proi kao usputno uzvraanje njihova salutiranja. U svakom sluaju, nitko se nije okrenuo ni povikao hej! Dvije razine i jo jedno skretanje doveli su ih do dobro zapamenih hodnika asnike zemlje. Proli su kapetansku kabinu (Boe, morat e se obraunati s Auso-nom, i to uskoro!); Oserov dlan, koji je Elena pritisnula o bravu, pustio ih je u prostorije koje je Oser pretvorio u svoj zapovjedniki ured. Kad su se vrata za njima zatvorila, Miles je shvatio daje cijelo vrijeme bio zadravao dah.
"Sad smo tu", rekla je Elena, na trenutak se leima oslo-nivi na vrata. "Opet e pobjei od nas?"
"Ovoga puta neu", odvratio je Miles smrknuto. "Moda si primijetila, ima jedna stvar koju nisam predloio za raspravu, dolje u ambulanti."
"Gregor."
"Upravo tako. Cavilo ga ovog asa dri kao taoca na svom admiralskom brodu."
Elenin vrat sagnuo se pod oajanjem. "Znai, namjerava ga za bonus prodati Cetagandancima."
"Ne. Jo je lue od toga. Namjerava se udati za njega."
Elenine usne napuile su se od uenja. "Molim? Miles, nema teorije da si ona zabije jednu toliko nemoguu ideju u glavu, osim ako "
"Osim ako je nije Gregor tamo posadio. to je, vjerujem, i uinio. I zalijevao je i gnojio. Ono to ne znam jest je li pri tome bio ozbiljan ili samo dobiva na vremenu. Jako je pazila da nas zadri razdvojene. Ti si poznavala Gregora gotovo jednako dobro kao i ja. to ti misli?"
"Teko je zamisliti Gregora toliko zaljubljenog da poble-savi. Uvijek je bio... prilino tih. Skoro, pa, neseksualan. U usporedbi s, recimo, Ivanom."
"Nisam siguran daje to potena usporedba."
"Nije, ima pravo. Dobro, onda u usporedbi s tobom."
Miles se pitao kako bi, zapravo, trebao to shvatiti. "Gregor nikad nije imao ba nekakvih prilika, dok smo bili mlai. Hou rei, nikada nije bio sam. Sigurnost mu je stalno dahtala za vratom. To... to moe ovjeka zakoiti, ako nije pomalo eg-zibicionist."
Elenina ruka se okrenula, kao da mjeri Gregorovu glatku, neuhvatljivu povrinu. "A Gregor to nije."
"A sigurno se Cavilo brine da mu pokae samo svoju naj-privlaniju stranu."
Elena je zamiljeno licnula usnice. "Je li zgodna?"
"Aha, ako ti se sluajno sviaju plavokosi astohlepni ubilaki manijaci, pretpostavljam da bi mogla biti sasvim oa-
ravajua." Tekstura Caviline krznate kose vratila mu se u sjeanje kao svrbe u sklopljenom dlanu. Protrljao gaje o av svojih hlaa.
Elena se naglo razvedrila. "Ah. Tebi se ne svia."
Miles je podigao pogled prema Eleninu valkirskom licu. "Preniska je za moj ukus."
Elena se osmjehne. "To ti vjerujem." Odvela je teturavog Osera do stolca i posjela ga. "Uskoro emo ga morati vezati. Ili tako neto."
Kom je zazujao. Miles je otiao do Oserove stolne konzole da odgovori. "Da?" rekao je, svojim najmirnijim umirem-od-dosade glasom.
"Ovdje kaplar Meddis, gospodine. Smjestili smo vervains-kog agenta u eliju devet."
"Hvala, kaplare. Ah..." Vrijedilo je pokuati. "Jo nam je ostalo neto brzopenta. Hoete li vas dvojica biti tako dobri da dovedete kapetana Tunga ovamo gore na ispitivanje?"
Izvan dometa vida, Elenine tamne obrve podigle su se u nadi.
"Tunga, gospodine?" Straarev glas bio je sumnjiav. "Uh, ovaj, mogu li onda svojoj jedinici dodati jo nekoliko ljudi pojaanja?"
"Svakako... pogledajte je li negdje u blizni narednik Chodak, on bi mogao imati nekoliko ljudi za posebne dunosti. Zapravo, zar nije i on sam na deurstvu za posebne dunosti?" Podigao je pogled i vidio kako Elena dri podignutu ruku, s palcem i kaiprstom u obliku slova O.
"Mislim da jest, gospodine."
"Izvrsno, u svakom sluaju. Nastavite. Naismith, gotovo." Iskljuio je kom i zabuljio se u njega, kao da se stvar pretvorila u Aladinovu svjetiljku. "Mislim da mi nije sueno da danas poginem. Mora biti da me se uva za prekosutra."
"Misli?"
"O, da. Onda u imati mnogo veu, mnogo javniju i mnogo spektakularniju priliku da sve rasturim. I bit u u mogunosti da sa sobom povuem jo i tisuu tuih ivota."
"Da se nisi usudio sad pasti u neku svoju depresiju, nema vremena za to." Odrjeito je hiposprejem pokucala po njegovim zglavcima. "Mora smisliti nain da nas sve izvue iz ove rupe."
"Da, gospoo", rekao je Miles pokorno, trljajui si ruku. A to se dogodilo s "moj gospodaru"? Nikakva potovanja, ba nikakva. .. Ali bio je na neki udan nain utjeen. "Usput reeno, kad je Oser uhitio Tunga zato stoje organizirao moj bijeg, zato nije produio i dohvatio i tebe i Ardea i Chodaka, i ostatak tvojih ljudi?"
"Nije on zato uhitio Tunga. U najmanju ruku, ja mislim da nije. Izazivao je Tunga, to mu je obiaj, obojica su istovremeno bili na komandnom mostu  to se inae nije dogaalo  i Tung je konano izgubio strpljenje i pokuao ga oboriti. I uspio ga je oboriti, koliko sam ula, i bio je na putu prema tome da ga zadavi kad gaje sigurnost skinula s Osera."
"Znai da to nije imalo nikakve veze s nama?" To je olakanje.
"Ja... nisam sigurna. Nisam bila tamo. itava stvar je mogla biti i samo uurbana diverzija da se Oserova pozornost skrene i da ga se sprijei da uoi upravo tu vezu." Elena je kim-nula prema Oseru koji se jo uvijek pritupo smijao. "A sad?"
"Ostavi ga slobodnog dok ne isporue Tunga. Za strau, mi smo svi ovdje samo presretni novi saveznici." Miles se namr-tio. "Samo, za ljubav boju, ne putaj nikoga da pokua razgovarati s njim."
Kom na vratima je zazujao. Elena je stala iza Oserova sjedala, s jednom rukom na njegovu ramenu, trudei se da izgleda to je mogue saveznikije. Miles je otiao do vrata i otkljuao ih. Kliznula su i otvorila se.
est nervoznih vojnika okruivalo je neprijateljski namrtenog Kya Tunga. Tung je na sebi imao svijetloutu zatvoreniku pidamu i isijavao je zlokobnost kao malena jo neroena su-pernova. Zubi su mu se stisli u potpunoj zbunjenosti kad je ugledao Milesa.
"Ah, hvala vam, kaplare", ree Miles. "Nakon ovog ispitivanja odrat emo jedan mali, neslubeni sastanak osoblja. Cijenio bih kad biste vi i vaa jedinica ostali ovdje vani na
 c Trn   ni I ir\l
strai. A za sluaj da kapetan Tung opet postane nasilan, trebali bismo imati  oh, narednice Chodak, vas i nekoliko vaih ljudi unutra." Naglasio je ono vaih ljudi bez ikakve promjene glasa, samo izravnim pogledom u Chodakove oi.
Chodak je shvatio. "Da, gospodine. Ti, vojnice, dolazi sa mnom."
Unapreujem te u porunika, pomislio je Miles, i stao u stranu da propusti narednika i ovjeka kojeg si je odabrao dok su uvodili Tunga unutra. Oser je, sa svojim veselim izrazom lica, naas bio posve jasno vidljiv vojnicima, prije nego to su se vrata opet siktavo zatvorila.
Oser je bio jasno vidljiv i Tungu. Tung je odgurnuo svoje straare i odetao do admirala. "A to sad, ti kujin sine, zar misli da moe " Tung je zastao, dok mu se Oser i dalje mutno smjekao. "to nije u redu s njim?"
"Nita", slegne Elena. "Ja mislim da je jedna doza brzo-penta zapravo donijela poboljanje njegovu karakteru. teta stoje to samo privremeno."
Tung je zabacio glavu unatrag, grohotom se nasmijao i naglo okrenuo da protrese Milesova ramena. "Uspio si, ti mali  vratio si se! Ponovno smo u igri!"
Chodakov ovjek se trznuo kao da se ne moe odluiti kamo, ili na koga, da skoi. Chodak gaje uhvatio za ruku, neujno stresao glavom i pokazao mu na zid pokraj vrata. Chodak je spremio oa-mut u futrolu i oslonio se na okvir vrata, prekrienih ruku; nakon jednog prestraenog trenutka, njegov ovjek ugledao se u Chodakov primjer, smjestivi se s druge strane vrata. "Pravi se da si nevidljiv", nasmijeio mu se Chodak uglom usana. "uti i uivaj."
"Nije to bilo ba sasvim dobrovoljno", rekao je Miles Tungu kroz stisnute zube, samo djelomino zato da si ne pregrize jezik usred eksplozije Euroazijeva oduevljenja. "Jo nismo u igri." Zao mije, Ky. Ovog puta ti ne mogu posluiti kao paravan. Morat e ti slijediti mene. Miles je zadrao ozbiljan izraz lica i odmakao je Tungove ruke sa svojih ramena s ledenom odmjerenou. "Onaj vervainski kapetan teretnjaka
kojeg si pronaao isporuio me ravno zapovjednici Cavilo. I sve od onda se pitam je li to bilo sluajno."
"Ah." Tung je ustuknuo, djelujui kao da gaje Miles upravo udario u eludac.
Milesu se inilo kao da je ba to i napravio. Ne, nije Tung nikakav izdajnik. Ali Miles se nije usuivao odrei se jedine poluge koju je imao. "Izdaja ili brljanje, Ky?" I jesi li prestao tui svoju enu?
"Brljanje", proaptao je Tung, votano blijed. "Prokletstvo, ubit u tog trostruko prevarantskog "
"To je ve obavljeno", rekao je Miles hladno. Tungove obrve su se podigle s iznenaenim potovanjem.
"Ja sam na Hegensku Os doao temeljem ugovora", nastavio je Miles, "koji je sad u raspadanju, i to takvom da ga se zamalo nee dati popraviti. Nisam se vratio ovamo da bih tebe stavio na mjesto izvrnog bojnog zapovjednika Dendariija "jedan asak, dok su se Tungove zabrinute crte lica pokuavale smiriti u nekom izrazu, "ukoliko nisi spreman sluiti mojim ciljevima. Prioriteti i mete moraju biti moj izbor. Samo je kako tvoja stvar." I tko e uope koga postaviti na zapovjedniko mjesto kod Dendariija? Samo da to pitanje ne padne Tungu na pamet.
"Kao moj saveznik", poeo je Tung.
"Ne saveznik. Tvoj zapovjednik. Ili nita", ree Miles.
Tung je stajao ukopano, s obrvama koje su se muile da pronau svoj poloaj. Konano je blagim tonom rekao: "Tatin deko raste, izgleda."
"I to jo nije ni polovica prie. Jesi li sa mnom ili nisi "
"Druga polovina ove prie je sigurno neto to moram uti." Tung je cuclao svoju donju usnu. "S tobom."
Miles je ispruio ruku. "Dogovoreno."
Tung je prihvatio. "Dogovoreno." Stisak mu je bio odluan.
Miles je ispustio dug dah. "U redu. Servirao sam ti neke poluistine, proli put. Evo to se zaista dogaa." Poeo je koraati, drhtei, ne samo od posljedica udara disruptora ivaca. "Stvarno
imam ugovor s jednom zainteresiranom vojnom silom, ali ne za 'vojnu procjenu', to je bila dimna zavjesa koju sam servirao Oseru. Onaj dio koji sam tebi rekao, o spreavanju planetarnog graanskog rata, nije bio dim. Unajmili su me Barravarci."
"Oni obino ne zapoljavaju plaenike", ree Tung.
"Ja nisam obian plaenik. Plaa me barravarska Carska sigurnost", Boe, bar jednom potpuna istina, "da pronaem i spasim jednog taoca. Usput se nadam da u zaustaviti sve bliu cetagandsku osvajaku flotu da ne zauzme Os. Na drugi strateki prioritet bit e da zadrimo obje strane vervainskog crvotonog skoka i onoliko ostaloga koliko budemo mogli, sve dok ne stignu barravarska pojaanja."
Tung je proistio grlo. "Drugi prioritet? A to ako ne stignu? Treba prijei i Pol... i, ovaj, spaavanje talaca obino nije vanije od strateko-taktikih operacija na razini flote, ha?"
"S obzirom na identitet ovog taoca, jamim ti da e stii. Barra-varski car, Gregor Vorbarra, je otet. Ja sam ga pronaao, izgubio, i sad ga moram opet dobiti natrag. Kao to moe i zamisliti, oekujem da e nagrada za njegov siguran povratak biti pozamana."
Tungovo lice bilo je studija prestravljenog shvaanja. "Onaj mravi neurastenini klinac kojeg si prije vukao sa sobom  to nije valjda bio on, zar ne?"
"Jest, bio je. I, uz obostrane napore, ti i ja uspjeli smo ga isporuiti ravno zapovjednici Cavilo."
"Oh. Sranje." Tung je protrljao svoju otrodlaku lubanju. "Ona e ga prodati ravno Cetagandi."
"Ne. Ona smjera pokupiti svoju nagradu od Barravara." Tung je otvorio usta, zatvorio ih, podigao jedan prst. "ekaj malo..."
"Komplicirano je", priznao je Miles bespomono. "I ba zbog toga u delegirati onaj jednostavni dio, dranje crvotoine, na tebe. Dio sa spaavanjem taoca bit e moja odgovornost."
"Jednostavno? Dendariijski plaenici. Nas svih pet tisua. Sami. Protiv Cetagandskog Carstva. Zar si u zadnje etiri godine zaboravio brojiti?"
"Pomisli na slavu. Pomisli na svoju reputaciju. Pomisli kako e to izvrsno izgledati u tvojem sljedeem ivotopisu."
"Hoe rei na mom epitafu. Nitko nee biti u stanju skupiti dovoljno mojih rasprenih atoma da bi se imalo to pokopati. Hoe li pokriti trokove mog pogreba, sinko?"
"Raskono. S barjacima, plesaicama i dovoljno piva da ti lijes otplovi do Valhalle."
Tung uzdahne. "Bolje neka bude vino od ljiva za plovidbu broda, ha? A pivo popijte. Dobro." Naas je stajao u tiini, trljajui usne. "Prvi korak je da prebacimo flotu na jednosatno stanje pripravnosti, umjesto jednodnevnog."
"Zar nisu ve najednom satu?" namrtio se Miles.
"Bili smo u defanzivi. Vjerovali smo da emo imati barem trideset i est sati da prouimo bilo to to nam se pone pribliavati preko Osi. Ili je barem Oser u to vjerovao. Trebat e oko est sati da se dovedemo u jednosatnu spremnost."
"Dobro... onda je to drugi korak. A prvi korak e ti biti da poljubi kapetana Ausona i izmiri se s njim."
"Poljubi me u dupe!" vikne Tung. "Taj praznoglavac "
"Je potreban da bi zapovijedao Trijumfom dok ti vodi taktiku flote. Ne moe raditi oboje. A ja ne mogu reorganizirati flotu ovako blizu akcije. Da imam tjedan dana da proistim  ali nemam ih. Morat emo Oserove ljude nagovoriti da ostanu na svojim mjestima. Ako budem imao Ausona", Milesova podignuta aka zatvorila se poput kaveza, "moi u upravljati i ostalima. Na ovaj ili onaj nain."
Tung je frustrirano zareao u znak prihvaanja. "U redu." Mrtenje mu je izblijedjelo u spori smijeak. "Platio bih da gledam kako ga tjera da poljubi Thornea, zna."
"Jedno po jedno udo."
Kapetan Auson, koji je prije etiri godine bio krupan ovjek, nakupio je jo neto malo kilograma, ali inae je djelovao prilino nepromijenjeno. Uao je u Oserovu kabinu, ugledao
oamute uperene u sebe i zastao, stisnutih ruku. Kad je vidio Milesa, koji je sjedio na rubu Oserova komkonzolnog stola (psiholoki trik da podigne svoju glavu na istu razinu sa svima ostalima; u stolcu, Miles se bojao da izgleda kao dijete kojem treba jastuk na sjedalici za jedaim stolom) Ausonov izraz prelio se iz ljutnje u uas. "Oh, kvragu! Ne opet ti!"
"Ali naravno", slegne Miles. Oamutima oboruani neprimjetni straari, Chodak i njegov ovjek, priguili su osmijehe zadovoljnog iekivanja. "Akcija tek to nije poela."
"Moe uzeti ovaj " Auson se prekinuo da zakilji prema Oseru. "to ste mu uinili?"
"Recimo naprosto da smo mu prilagodili stavove. A to se tie flote, ona je ve moja." Pa, u najmanju ruku, radio je na tome. "Pitanje je, hoe li se odluiti da bude na strani pobjednika? Da si priuti borbeni bonus. Ili da predam zapovijedanje Trijumfom "
Auson je u neujnom rezanju pokazao zube Tungu.
" Bel Thorneu?"
"Molim?" zausti Auson. Tung se trgnuo i namrtio se. "Ne moe "
Miles ga je prekinuo. "Sjea li se sluajno kako si ti napredovao od zapovijedanja Arielom do zapovijedanja Trijumfom? Da?"
Auson je pokazao na Tunga. "A stoje s njim?"
"Moj poslodavac isplatit e vrijednost jednaku Trijumfo-voj, koja e postati Tungov uloni udio u korporaciji flote. Zauzvrat, komodor Tung odustat e od prava koja polae na brod. Ja u potvrditi Tungov in izvrnog taktikog zapovjednika i tvoj in kapetana admiralskog broda Trijumf. Tvoj izvorni doprinos, jednak vrijednosti Ariela bez dodane opreme, bit e potvren kao tvoj uloni udio u korporaciji flote. Oba broda bit e registrirana kao vlasnitvo flote."
"Slae li se ti s ovim?" upitao je Auson Tunga.
Miles je potaknuo Tunga elinim pogledom. "Aha", ree Tung nevoljko.
Auson se na ovo namrtio. "Nije u pitanju samo novac..." zastao je, nabranih obrva. "Kakav borbeni bonus? Kakva borba?"
Onaj koji oklijeva ve je uhvaen. "Jesi li s nama ili nisi?"
Ausonovo mjeseasto lice poprimilo je prepreden izraz. "S vama sam ako se on ispria."
"Molim? Ovaj mulac misli "
"Ispriaj se ovjeku, Tung, duo", zapjevao je Miles kroza zube, "i idemo dalje. Ili e Trijumf dobiti kapetanicu koja moe biti svoj vlastiti prvi asnik. I koja, uz ostale mnogobrojne vrline, ne raspravlja sa mnom."
"Naravno da ne, mala betanska dvocijevka je zaljubljena", odree Auson. "Nikad nisam uspio otkriti bi li on-ona radije da ti pojebe njega ili on tebe "
Miles se nasmijeio i podigao jednu umirujuu ruku. "Hajde, hajde." Kimnuo je prema Eleni, koja je svoj oamut spremila u futrolu i zamijenila ga disruptorom ivaca. Uperenim mirno u Ausonovu glavu.
Njen smijeak uznemirujue je podsjetio Milesa na narednika Botharija. Ili jo gore, ria Cavilo. "Jesam li ti ikad spomenula, Ausone, koliko me ivcira zvuk tvoga glasa?" upitala je.
"Ne bi opalila", rekao je Auson nesigurno.
"Ja je ne bih zaustavio", slae Miles. "Treba mi tvoj brod. Bilo bi zgodno  ali ne i neophodno  kad bi ti upravljao njime za moj raun." Pogled mu je kao no kliznuo do budueg izvrnog taktikog zapovjednika. "Tung?"
Nimalo otmjeno, Tung je izgovorio plemenito sroenu, premda neodreenu, ispriku Ausonu za prethodne uvrede njegova znaaja, inteligencije, podrijetla, izgleda  kako se Ausonovo lice smrkavalo, Miles je zaustavio Tungov katalog usred liste i natjerao ga da krene ispoetka. "Budi jednostavniji."
Tung je duboko uzdahnuo. "Ausone, ponekad zna biti pravi seronja, ali, prokletstvo, zna se tui kad mora. Vidio sam te. U gustom i gadnom i ludom, radije bih imao tebe za svojim leima nego bilo kojeg drugog kapetana u floti."
Jedna strana Ausonovih usnica se podigla. "Dakle, to je iskreno. Hvala ti puno. I zaista cijenim tvoju brigu za moju sigurnost. Koliko gusto i gadno i ludo misli da e biti?"
Tung, zakljuio je Miles, ima vrlo neukusan hihot.
Kapetani-vlasnici brodova pozivani su jedan po jedan da bi ih se uvjeravalo, podmiivalo, ucjenjivalo i muljalo sve dok se Milesova usta nisu posuila, grlo izgreblo, glas promukao. Samo se kapetan Peregrina pokuao fiziki suprotstaviti. Oa-muen je i vezan, a njegovu zamjeniku ponuen je izbor izmeu brzog promaknua ili duge etnje kroz kratku zranu komoru. Odabrao je promaknue, premda su mu oi govorile, Drugi put. Sve dok taj drugi put stigne nakon Cetagandanaca, Miles je bio savreno zadovoljan.
Premjestili su se u veu dvoranu za konferencije, nasuprot Taktikoj sobi, za najudniji sastanak osoblja kojemu je Miles ikad prisustvovao. Osera su osnaili jo jednom dodatnom dozom brzopenta i podboili na elu stola kao ispunjen, nasmijeen le. Jo barem dvojica bili su vezani za svoje stolce, zapuenih usta. Tung je zamijenio svoju utu pidamu sivom radnom uniformom, s komodorskim oznakama improvizirano privrenim preko satnikih ploica. Reakcija publike na Tungovu poetnu taktiku prezentaciju kretala se od sumnjiave do zgroene, bili su (skoro) prestravljeni forsiranim, sumanutim korakom akcija koje su se od njih zahtijevale. Tungov najuvjerljiviji argument bila je zlokobna sugestija da bi se, ako se ne budu postavili kao branitelji crvotoine, od njih moglo kasnije oekivati da napadnu kroz nju, na pripremljenu cetagandsku obranu, vizija koja je oko cijelog stola odaslala drhtaje. Moglo bi biti i gore bila je uvijek uvjerljiva pozicija.
Na polovici sastanka, Miles si je protrljao sljepoonice i sagnuo se da doapne Eleni: "Je li uvijek bilo ovako grozno ili sam naprosto zaboravio?"
Zamiljeno je napuila usne i odvratila mrmljanjem: "Ne, u stara vremena smo imali bolje psovke."
Miles je priguio smijeak.
Onda je iznio stotine nepotvrenih tvrdnji i niim podranih obeanja i konano su se ljudi razili svatko na svoju du-ost i mjesto. Osera i kapetana Peregrina pod straom su odveli u zatvor. Tung je zastao samo da se namrti na smee pustene papue. "Ako misli zapovijedati mojim snagama, sinko, bi li, molim te, uinio starom vojniku uslugu i nabavio si par redovnih izama?" Konano je ostala samo Elena.
"Hou da ponovno ispita generala Metzova", rekao joj je Miles. "Izvuci sve podatke o taktikom rasporedu Rangera koje bude mogla  ifre, spremno brodovlje, brodove izvan stroja, posljednje poznate poloaje, specifinosti osoblja, plus sve to bi mogao znati o Vervaincima. Izrezi van bilo kakav nesretni spomen mog pravog identiteta i predaj ostatak operativi, s upozorenjem da sve to Metzov vjeruje daje istina ne mora nuno i biti istina. Moglo bi nam dobro doi."
"U redu."
Miles je uzdahnuo, iscrpljeno oslanjajui laktove na prazni stol za konferencije. "Zna, planetarni patrioti kao to su Barra-yarci  kao to smo mi Barravarci  su u krivu. Na asniki kadar misli da plaenici nemaju asti, zato to ih se moe kupiti i prodati. Ali ast je luksuz koji si moe priutiti slobodan ovjek. Dobar carski asnik poput mene nije vezan au, naprosto je vezan. Koliko od ovih potenih ljudi sam upravo laima otjerao u smrt? udna je ovo igra."
"Bi li ita promijenio u dananjem danu?" "Sve. Nita. Lagao bih dvaput bre da sam morao." "Stvarno govori bre s betanskim naglaskom", priznala je.
"Shvaa me. Postupam li ispravno? Ako mi uspije. Budui daje neuspjeh automatski pogreka." Ne jedan put prema propasti, nego svi putovi...
Obrve su joj se podigle. "Svakako."
Usne su mu se iskrivile. "I zato si ti", koju volim, "moja barravarska gospo koja mrzi Barravar, jedina osoba na Osi koju mogu rtvovati poteno."
Nagnula je glavu razmiljajui o ovome. "Hvala, moj gospodaru." Dodirnula je rukom vrh njegove glave, izlazei iz prostorije.
Miles je zadrhtao.
PETNAESTO POGLAVLJE
Miles se vratio u Oserovu kabinu da bi na brzinu pregledao podatke u admiralovoj komkonzoli, pokuavajui stei predodbu o svim promjenama koje su se dogodile otkako je on zadnji put bio zapovjednik. Usput je htio pokupiti sliku koju su denda-riijska i aslundska obavjetajna sluba imale o dogaajima na Osi. Netko mu je donio sendvi i kavu, koje je progutao ne osjetivi im okusa. Kava na njega vie nije djelovala, premda je jo uvijek radio pod nevjerojatnom napetou.
im se odvojimo od sidrita, bacit u se u Oserov krevet. Trebao bi odspavati barem jedan dio vremena u trideset i est sati dugom putovanju inae e, kad stignu, predstavljati vie smetnju nego prednost. A tada e se morati suoiti s Cavilo, koja gaje tjerala da se osjea nenaoruano u borbi umova ak i kad je bio u svom najboljem izdanju.
Da se ne spominju Cetagandanci. Miles je razmiljao o povijesnoj trononoj utrci izmeu razvoja oruja i taktike.
Projektilsko oruje za borbu meu brodovima u svemiru rano je postalo suvino zbog masivnih oklopa i laserskog oruja. Masivni oklopi, zamiljeni da zatite brodove u pokretu od svemirskog otpada koji se pri normalnim svemirskim brzinama kree oko 1/2 C, odbacivali su projektile a da se nisu morali ni potruditi. Laserska oruja su sa svoje strane postala beskorisna s pojavom Gutaa maeva, obrambenog sustava razvijenog na Beti koje je koristilo neprijateljsku vatru kao vlastiti izvor napajanja. Slino naelo pokretalo je i plazmino zrcalo, razvijeno u vrijeme Milesovih roditelja, koje je obeavalo da e
uiniti istu stvar s plazminim orujem kraeg dometa. U sljedeih desetak godina plazma bi mogla poeti nestajati iz uporabe.
Oruje na uzlazu za brobu izmeu brodova u zadnjih je nekoliko godina izgleda bilo gravitacijsko implodersko koplje, modifikacija tehnologije koja se koristi u vunom zraku; razliiti modeli titova s umjetnom gravitacijom jo su uvijek zaostajali u zatiti od koplja. Imploderska zraka stvarala je rune, izobliene krhotine tamo gdje bi pogodila masu broda. Ono stoje radila ljudskom tijelu bio je isti uas.
Ali domet imploderskog koplja koje je usisavalo energiju bio je luaki kratak, kad se govori o svemirskim brzinama i udaljenostima, jedva desetak kilometara. Za sada, brodovi su morali suraivati da bi se zahvatili, usporiti i pribliiti se i manevrirati. S obzirom, takoer, na male dimenzije crvoto-ina, djelovalo je kao da bi borbe odjednom mogle opet postati bliske i intimne, osim to su previe zbijene formacije pozivale na napad "sunanim zidom", gomilom nuklearnih borbi. U krug i u krug. Nagovijetalo se da bi zabijanje u brod i nasilno ukrcavanje mogle opet postati praktine i popularne taktike, barem tako dugo dok ne stigne sljedee iznenaenje iz vraje radionice. Miles je naas eznuo za dobrim starim vremenima generacije svog djeda, kad su se ljudi mogli ubijati s istih pedeset tisua kilometara udaljenosti. Samo sitne iskre u daljini.
Uinak novih implodera na koncentraciju vatrene moi obeavao je udne rezultate, osobito kad bi se i crvotoina ubacila u igru. Sad je bilo mogue da mala postrojba na ogranienom prostoru proizvede jednak pritisak vatrene moi po bilo emu kao i postrojba velike snage, koja se ne bi mogla smanjiti do uinkovitih razmjera, premda je, naravno, razlika u rezervnim snagama jo uvijek vrijedila. Velike snage voljne da podnesu odreene rtve mogle su kontinuirano napadati sve dok ista brojnost ne nadjaa manju koncentraciju. Cetagandski ghem-lordovi nisu bili alergini na rtve, premda su openito vie voljeli poeti s podreenima ili, jo bolje, saveznicima. Miles je protrljao svoje uvorene lene miie.
___.11
Vrata kabine su zazvonila; Miles je posegnuo preko kom-konzolnog stola da otkljua vrata.
Jedan vitak, tamnokos ovjek u ranim tridesetim, odjeven u plaeniku sivobijelu odoru s oznakama tehniara nesigurno je stajao u otvoru. "Moj gospodaru?" rekao je tihim glasom.
Baz Jesek, inenjerijski asnik flote. Jednom davno, dezerter iz barravarske Carske slube, nakon toga zaklet kao osobni Milesov orunik u njegovu identitetu baruna Vorkosi-gana. I, konano, suprug ene koju je Miles volio. Volio jednom davno. Jo uvijek volio. Baz. Prokletstvo. Miles je s nelagodom proistio grlo. "Uite, komodore Jesek."
Baz je neujno zakoraio preko tapecirane palube, djelujui obrambeno i optereen krivnjom. "Upravo sam se vratio s ophodnje za popravke i uo da ste se vratili." Njegov barra-varski naglasak izlizao se u godinama galaktikog izgnanstva, bio je sad znatno manje izraen nego prije etiri godine.
"Barem privremeno."
"Ja... ao mije to niste pronali stvari onako kako ste ih ostavili, moj gospodaru. Osjeam se kao da sam protraio Elenin miraz koji ste vi pribavili. Nisam shvaao implikacije Osero-vih ekonomskih poteza sve dok... pa... nema isprike."
"ovjek je prevario i Tunga", istaknuo je Miles. U sebi se zgrio sluajui kako se Baz ispriava njemu. "Koliko sam shvatio, to ba nije bila sasvim fer borba."
"To uope nije bila borba, moj gospodaru", rekao je Baz polako. "U tome je i bio problem." Baz je stajao u stavu mirno. "Doao sam vam ponuditi svoju ostavku, moj gospodaru."
"Ponuda je odbijena", ree Miles smjesta. "Kao prvo, zakleti orunici ne mogu dati ostavku, kao drugo, gdje u pronai sposobnog inenjera flote u roku od", pogledao je na svoj sat, "dva sata, i kao tree, kao tree... potreban mije svjedok da mi osvjetla ime ako stvari pou loe. Jo loije. Morat e me informirati o sposobnostima opreme koju flota ima na raspolaganju i zatim mi pomoi da sve skupa pokrenem. A ja moram tebi objasniti to se zapravo dogaa. Ti si jedini, osim
Elene, kome mogu povjeriti i onu drugu, tajnu polovinu ove prie."
S potekoama, Miles je nagovorio nesigurnog inenjera da sjedne. Onda je izrecitirao zbog brzine skraen pregled svojih pustolovina na Hegenskoj Osi, izostavivi samo spominjanje Gregorova polovinog pokuaja samoubojstva; to je bila Grego-rova privatna sramota. Miles se i nije pretjerano iznenadio kad je doznao kako Elena nije Bazu bila povjerila njegov raniji, kratak i neslavan povratak, spaavanje i odlazak od Dendariija; Baz kao daje smatrao kako je prisutnost cara incognito bila oit i dovoljan razlog za njenu utnju. Kad je Miles zavrio, Bazov unutarnji osjeaj krivnje bio je sasvim temeljito zamijenjen vanjskom zabrinutou.
"Ako car bude ubijen  ako se ne vrati  problemi kod kue mogli bi potrajati godinama", rekao je Baz. "Moda bi trebalo pustiti Cavilo da ga spasi, radije nego riskirati "
"Do odreene mjere, upravo to i namjeravam uiniti", ree Miles. "Kad bih samo znao to Gregor misli." Zastao je. "Ako izgubimo i Gregora i bitku za crvotoinu, Cetagandanci e nam stii na prag upravo u trenutku kad se budemo nalazili u najveem unutarnjem rasulu. Kakav e to biti izazov za njih  kakav mamac  oduvijek su eljeli Komarr  mogli bismo se nai suoeni s drugom cetagandskom invazijom, koja bi bila gotovo isto takvo iznenaenje za njih koliko i za nas. Moda vole dubokoumne planove, ali ti planovi su jedva malo iznad pukog koritenja prilike  sada kad je prilika tako sveobuhvatna "
Odluno gonjeni ovom vizijom, obojica su se posvetili tehnikim specifikacijama, dok je Miles samog sebe podsjeao na staru poslovicu o viku od kojeg glava ne boli. Skoro su bili zavrili s pregledom kad je komunikacijski asnik na dunosti preko komkonzole pozvao Milesa.
"Admirale Naismith?" Komunikacijski asnik se sa zanimanjem zabuljio u Milesovo lice, onda nastavi. "U ulaznoj komori je neki ovjek koji vas eli vidjeti. Tvrdi da ima vane obavijesti."
Miles se prisjetio teoretskog priuvnog ubojice. "Identifikacija kao?"
"On kae da vam prenesemo da se zove Ungari. Ne eli rei nita drugo."
Milesu je zastao dah. Konano konjica! Ili lukavi plan da se dopre do njega. "Mogu li ga ja pogledati a da on ne zna da ga provjeravamo?"
"Odmah, gospodine." Lice komunikacijskog asnika je nestalo, a na vidu ga je zamijenio pogled na Trijumfovu ulaznu komoru. Vidje zumirao prema dolje i izotrio se na dvojici ljudi u aslundskim tehniarskim kombinezonima. Miles se rastopio od olakanja. Satnik Ungari. I blaeni narednik Overholt.
"Hvala, kom asnice. Neka netko otprati obojicu do moje kabine." Bacio je pogled na Baza. "Za, hm, otprilike deset minuta." Iskljuio je kom i objasnio: "To je moj ef iz CarSiga. Hvala Bogu! Ali  nisam siguran da bih mu bio u stanju objasniti udan status tvoje optube za dezertiranje. Hou rei, on je iz CarSiga, ne iz Slube sigurnosti, i sumnjam da je tvoj stari nalog za uhienje ovog trenutka ba jako visoko na njegovoj listi interesa, ali vjerojatno bi bilo... jednostavnije, kad bi ga izbjegavao, ha?"
"Mhm." Baz se namrteno sloio. "Vjerujem da imam dunosti kojima se moram posvetiti."
"iva istina. Baz..." Jedan ludi trenutak, eznuo je da kae Bazu neka pobere Elenu i pobjegne na sigurno, daleko od nadolazee opasnosti. "Uskoro e stvari postati zaista lude."
"S Divljim Milesom natrag za kormilom, kako bi drukije i moglo biti?" Baz je slegnuo ramenima, smjekajui se. Krenuo je prema vratima.
"Ja nisam tako lud kao Tung  blagi Boe, nitko me zapravo tako ne zove, zar ne?"
"Ah, to je jedna stara ala. Samo meu nekoliko starih Den-dariija." Bazovi koraci su se ubrzali.
A ima vrlo malo starih Dendariija. To, naalost, nije bila ba jako smijena ala. Vrata su se siktavo zatvorila za inenjerom.
Ungari. Ungari. Konano netko tko e preuzeti odgovornost. Kad bih barem imao Gregora sa sobom, mogao bih ovog asa sve zavriti. Ali barem u moi doznati stoje Naa Strana radila sve ovo vrijeme. Iscrpljen, poloio je glavu na ruke preko Oserova komkonzolnog stola i nasmijeio se. Pomo. Napokon.
Nekakav gmizav san zamagljivao mu je um; otrgnuo se od predugo odgaanog spavanja kad je zvono kabine opet zazvonilo. Protrljao je svoje odrvenjelo lice i lupio po kontroli brave na stolu. "Uite." Bacio je pogled na sat; izgubio je samo etiri minute, s onim strmoglavim gubljenjem svijesti. Definitivno je vrijeme za odmor.
Chodak i dva dendariijska straara dopratili su satnika Ungarija i narednika Overholta u sobu. Obojica, i Ungari i Overholt, bili su odjeveni u oker kombinezone aslundskih nadzornika, zacijelo i s ispravama i propusnicama koje su odgovarale kombinezonima. Miles im se sretno nasmijeio.
"Narednice Chodak, vi i vai ljudi priekajte vani." Chodak je djelovao duboko razoaran ovim iskljuivanjem. "I, ako je zavrila sa svojim trenutanim zaduenjem, zamolite zapovjednicu Elenu Bothari-Jesek da nam se pridrui ovdje. Hvala."
Ungari je nestrpljivo priekao dok se vrata nisu siktavo zatvorila za Chodakom da bi krenuo naprijed. Miles je ustao i uredno salutirao. "Drago mije to v "
Na Milesovo iznenaenje, Ungari nije uzvratio salutiranjem; umjesto toga, ake su mu se stisle na jakni Milesove odore i podigle ga u zrak. Osjeao da se samo zahvaljujui ogromnom suzdravanju Ungarijev stisak sklopio oko njegova ovratnika a ne oko vrata. "Vorkosigane, ti idiote jedan! U kakvu si se to prokletu igru upustio?"
"Pronaao sam Gregora, gospodine. Ja " nemoj rei izgubio sam ga, "upravo pokreem ekspediciju da ga povratim. Tako mi je drago to ste stupili u kontakt sa mnom, samo sat kasnije i propustili biste brod. Ako ujedinimo svoja saznanja i svoje snage "
Ungarijev stisak nije popustio, niti su mu se napete miice opustile. "Znamo da si pronaao cara, obojicu smo vas pratili dovde, sve od pritvora na Konzorciju. A onda ste potpuno iezli."
"Zar niste pitali Elenu? Mislio sam da ete  gledajte, gospodine, molim vas, sjednite", i spustite mene na pod, prokletstvo  Ungari kao da nije primjeivao kako su Milesovi noni prsti istegnuti do poda, "i recite mi kako je sve ovo izgledalo s vae toke gledita. To je vrlo vano."
Teko diui, Ungari je spustio Milesa i sjeo u ponueni naslonja ili bar na njegov rub. Na znak rukom, Overholt je stao mirno kraj Ungarijeva ramena. Miles je s odreenom dozom olakanja gledao u Overholta, kojeg je posljednji put bio vidio kako lei licem na tlu, u nesvijesti, na promenadi stanice Konzorcija. Narednik je djelovao potpuno oporavljeno, premda umorno i napeto.
Ungari je rekao: "Kad se konano probudio, narednik Overholt te je slijedio do pritvora Konzorcija, ali do tada si ti ve nestao. Overholt je mislio da su oni tome krivi, oni su mislili da je on tftme kriv. Troio je novac za mito kao da je zrak, i konano je izvukao priu iz ugovornog roba kojeg ste pretukli  dan kasnije, kad je ovjek konano bio u stanju progovoriti "
"Znai da je preivio", ree Miles. "To je dobro, Gre  mi smo se brinuli oko toga."
"Da, ali Overholt isprva nije prepoznao Cara u podacima o ugovornom robiju  narednik nije bio na listi onih koji trebaju znati za njegov nestanak."
Blijedo ljutit izraz preao je preko narednikova lica, kao u sjeanju na velike nepravde.
" sve dok nije stupio sa mnom u kontakt, bili smo u slijepoj ulici. Vraali smo se natrag, korak po korak, u nadi da emo pronai neki trag koji smo prije bili previdjeli, sve dok ja nisam prepoznao nestalog ugovornog roba kao cara Gregora. Dani su potraeni."
"Bio sam uvjeren da ete potraiti Elenu Bothari-Jesek, gospodine. Ona je znala kamo sam otiao. A vi ste znali daje ona moj zakleti vazal, to pie u mome dosjeu."
Ungari mu je dobacio namrten pogled stisnutih usnica, ali ni na koji drugi nain nije ponudio objanjenje za taj propust. "Kad je prvi val barravarskih agenata dospio do Osi, napokon smo imali dovoljno snaga da pokrenemo ozbiljnu potragu "
"Dobro! Znai da kod kue znaju daje Gregor na Osi. Bojao sam se da bi Illvan mogao jo uvijek traiti snage na Komarru, ili jo gore, prema Escobaru."
Ungarijevi prsti su se opet stisnuli. "Vorkosigane, to si uinio s carem?"
"Na sigurnom je, ali u velikoj opasnosti." Miles je naas porazmislio o ovome. "Hou rei, za sada nema brige, mislim, ali to e se promijeniti s taktikim "
"Znamo gdje je, prije tri dana ugledao gaje jedan na agent u Randallovim rangerima."
"To je moralo biti neposredno nakon to sam ja otiao", izraunao je Miles. "Ne da bi mene mogao ugledati, ja sam bio u zatvoru. I to poduzimamo oko toga?"
"Prikupljaju se snage za spaavanje; ne znam koliko je flota velika."
"to je s dozvolom da se prijee preko Pola?"
"Sumnjam da e ekati na nju."
"Moramo ih upozoriti da ne uvrijede Pol. Ce "
"Zastavnice, Vervain dri naeg cara!" zareao je Ungari oajno. "Neu vam sad govoriti "
"Vervain ne dri Gregora, dri ga zapovjednik Cavilo", prekinuo ga je Miles uurbano. "To uope nema veze s politikom, radi se o zavjeri za njen vlastiti probitak. Ja mislim  zapravo, potpuno sam uvjeren  da vervainska vlada nema ni najblaeg pojma o svome 'gostu'. Moramo upozoriti nae spasilake snage da ne poine nikakav neprijateljski akt sve dok se ne pojavi cetagandska invazija."
"Dok se ne pojavi to?"
Miles je oklijevao i rekao tiim glasom: "Hoete rei da ne znate nita o cetagandskoj invaziji?" Zastao je. "Pa, samo zato to vi jo niste dobili obavijest, ne mora biti da Illyan to jo nije prokljuvio. ak i ako nismo uoili gdje se prikupljaju, unutar Carstva, im CarSig zbroji koliko je cetagandskih ratnih brodova nestalo iz svojih osnovnih baza, shvatit e da se neto sprema. Netko sigurno jo uvijek vodi rauna o takvim stvarima, ak i s ovom trenutanom guvom oko Gregora." Ungari je jo uvijek sjedio na svom mjestu, djelujui zaprepateno, pa je Miles nastavio tumaiti. "Oekujem da e cetagandske snage izvriti invaziju na vervainski lokalni svemir i nastaviti sa zauzimanjem Hegenske Osi, uz pomo zapovjednika Cavilo. I to vrlo skoro. Namjeravam se suprotstaviti Cetagandancima kod vervainske crvotoine, koju mislim zadrati dok ne stigne Gregorova spasilaka flota. Nadam se da e poslati neto vie a ne samo diplomatski tim za pregovore... Usput reeno, imate li jo uvijek onaj bianco kredit za plaeniki ugovor koji vam je Illyan bio dao? Treba mi."
"Ti, gospodiiu", poeo je Ungari kad je opet zavladao svojim glasom, "ne ide nikamo osim u nau sigurnu kuu na stanici Aslund. Gdje e tiho  vrlo tiho  priekati dok ne stignu Illvanova pojaanja koja e te skinuti s moje grbae."
Miles je pristojno zanemario takvu nepraktinu provalu. "Sigurno ste prikupljali podatke za izvjee koje ete podnijeti Illyanu. Imate li ita to bi mi koristilo?"
"Imam potpuno izvjee o stanici Aslund, njenu mornarikom i plaenikom rasporedu i snagama, ali "
"To sad imam i ja." Miles je nestrpljivo lupkao prstima po Oserovoj komkonzoli. "Prokletstvo. Volio bih da ste umjesto toga proveli posljednja dva tjedna na stanici Vervain."
Ungari je promrmljao kroza zube: "Vorkosigane, sad e ustati i krenuti s narednikom Overholtom i sa mnom. Ili u bogami narediti Overholtu da te doslovce odnese."
Overholt gaje prouavao hladno procjenjivakim pogledom, shvatio je Miles. "To bi mogla biti ozbiljna pogreka, gospodine.
Jo gora nego to to niste stupili u kontakt s Elenom. Kad biste mi samo dopustili da vam objasnim ukupnu strateku situaciju- "
Gurnut preko granica izdrljivosti, Ungari je prasnuo: "Overholt, dri ga!"
Miles je dohvatio alarm na svom komkonzolnom stolu dok se Overholt sputao na njega. Izmaknuo se iza svog sjedala, odvalivi stolac iz postolja, i Overholt je promaio prvi potez. Vrata kabine siktavo su se otvorila. Chodak i njegova dva stra-ara nahrupili su unutra, praeni Elenom. Jurei Milesa oko stola, Overholt se odsklizao ravno u paljbu Chodakova oa-muta. Pao je na pod uz teak udarac; Miles se trgnuo. Ungari je skoio na noge i zastao, zadran nianima etiri dendariij-ska oamuta. Miles je elio briznuti u pla ili moda prasnuti u smijeh. Ni jedno ni drugo ne bi bilo osobito korisno. Povratio je kontrolu nad svojim dahom i glasom.
"Narednice Chodak, odvedite ovu dvojicu u Trijumfov zatvor. Stavite ih... stavite ih pokraj Metzova i Osera, valjda."
"Da, admirale."
Ungari se pokorio u hrabroj tiini, kako i dolikuje uhvaenom pijunu, i dopustio da ga izvedu, premda su vene na njegovu vratu pulsirale od priguenog bijesa dok je bacao posljednji ljutiti pogled na Milesa.
A ne mogu ga ak ni nakljukati brzopentom, pomislio je Miles alobno. Agent Ungarijeve razine neizbjeno e imati ugraenu induciranu alergijsku reakciju na brzopent; od takve doze, umjesto euforije, kod njega bi uslijedio anafilaktiki ok i smrt. Tren kasnije pojavila su se jo dva Dendariija s lebdeim nosilima i maknula nepokretnog Overholta.
Kad su se vrata zatvorila za njima, Elena je upitala: "Dobro, o emu se zapravo radilo?"
Miles duboko uzdahne. "To je, naalost, bio moj nadreeni iz CarSiga, satnik Ungari. Nije ba bio raspoloen za sluanje."
Elenin pogled osvijetlio se morbidnim entuzijazmom. "Blagi Boe, Miles. Metzov  Oser  Ungari jedan za drugim  ti
zbilja teko pada svojim zapovjednicima. to e uiniti kad doe vrijeme da ih sve pusti van?"
Miles je nijemo stresao glavom. "Nemam pojma."
Flota se u roku od sat vremena odvojila od stanice Aslund, odravajui strogu tiinu u komunikacijama; Aslunani su, naravno, pali u paniku. Miles je sjedio u kom centru Trijumfa i pratio njihova izbezumljena raspitivanja, odluan da ne utjee na prirodni tijek stvari osim ukoliko Aslunani otvore vatru. Sve dok ponovno ne bude imao Gregora u rukama, morat e po svaku cijenu odravati odgovarajui dojam kod Cavilo. Neka pomisli daje dobila stoje htjela ili barem ono stoje traila.
Zapravo, sve je ukazivalo da e prirodni tijek stvari iznjedriti vie posljedica koje je Miles prieljkivao nego to bi mogao dobiti planiranjem i uvjeravanjem. Aslunani su imali tri glavne teorije, zakljuio je Miles iz njihova kom brbljanja; plaenici bjee s Osi zbog tajnog upozorenja o nekakvom nadolazeem napadu; plaenici odlaze da se pridrue jednom ili vie neprijatelja Aslunda; ili, najgore od svega, plaenici prireuju niim izazvan napad na spomenute neprijatelje, a odmazda koja e na to uslijediti udarit e na glave Aslunana. Aslundske snage prele su u stanje maksimalne pripravnosti. Zahtijevala su se pojaanja, pokretne snage premjetane su na Os, dovedene su rezerve, kad ih je nagli odlazak njihovih nevjernih plaenika liio pretpostavljene obrane.
Miles je odahnuo od olakanja kad je i posljednji brod iz dendariijske flote iziao iz aslundske regije i uputio se u otvoreni svemir. Zakoene zbog zbrke, nikakve aslundske snage za potjeru sad ih vie nee moi uhvatiti sve dok ne uspore u blizini vervainske crvotoine. Gdje, s dolaskom Cetaganda-naca, ne bi trebalo biti teko nagovoriti Aslunane da se pres-troje u dendariijske rezerve.
Vrijeme, ako ve i nije bilo najvanije, znailo je jako puno. Pretpostavimo da Cavilo nije jo poslala svoju polaznu ifru Cetagandancima. Nagli pokret dendariijske flote mogao bije lako prestraiti i natjerati da napusti cijeli plan. Dobro, odluio
je Miles. U tom bi sluaju on bio zasluan za zaustavljanje ce-tagandske invazije bez i jednog ispaljenog metka. Savreni rat manevriranjem, po definiciji samoga admirala Arala Vorko-sigana. Naravno, imao bih politikog blata po licu s tri strane i pratila bi me gomila koja bi me htjela linovati, ali tata bi me razumio. Nadam se. Tako bi preivljavanje i spaavanje Gregora ostali njegovim jedinim taktikim ciljevima, to je prema trenutanoj situaciji djelovalo do apsurda predivno i jednostavno. Osim, naravno, u sluaju da Gregor ne eli biti spaen.
Osim toga, tanje granice stratekog drveta morat e priekati razvoj dogaanja, odluio je Miles iscrpljeno. Oteturao je u Oserovu kabinu da padne u krevet i odspava dvanaest solidnih, onesvijetenih sati.
Trijumfov komunikacijski asnik probudio je Milesa dozivajui ga preko vida. U donjem rublju, Miles je otapkao preko sobe do komkonzole i bacio se u stolac pred njom. "Da?"
"Traili ste da vas obavijestimo o porukama sa stanice Vervain, gospodine."
"Tako je, hvala." Miles je protrljao oi da se rijei jantarnih zrnaca sna i provjerio koliko je sati. Preostalo je jo dvanaest sati leta prije nego to stignu do svoga odredita. "Ima li ve kakvih tragova neuobiajene razine aktivnosti na stanici Vervain ili kod njihove crvotoine?"
"Jo nema, gospodine."
"U redu. Nastavite pratiti, snimati i biljeiti smjer cjelokupnog prometa prema van. Kakav je trenutano njihov vremenski zaostatak u odnosu na nas pri komunikaciji?"
"Trideset i est minuta, gospodine."
"Aha. Dobro. Prebacite mi poruku ovamo." Zijevajui, oslonio se laktovima na Oserovu komkonzolu i prouavao vid. Na ploi se pojavio neki vervainski asnik visokoga ranga, koji je zahtijevao objanjenje za pokrete oseranske/dendariijske flote. Zvuao je prilino slino Aslunanima. Ni traga Cavilo. Miles
se prebacio na vezu s komunikacijskim asnikom. "Uzvratite im da je njihova vana poruka stigla beznadno unitena statikom i kvarom na naem dekoderu. Zatraite hitno ponavljanje poruke, s pojaanjem."
"Da, gospodine."
U sljedeih sedamdeset minuta, Miles se polako istuirao, obukao odoru i izme koje su mu konano bile po mjeri, a koje su se pojavile dok je bio spavao, i pojeo dobro izbalansiran doruak. Odetao je do Trijumfova odjela za navigaciju i komunikaciju taman na vrijeme za drugu poruku. Uz rame vervain-skog asnika stajala je zapovjednica Cavilo, prekrienih ruku. Vervainac je ponovio svoju poruku, doslovce glasnije. Cavilo je dodala: "Smjesta objasnite to radite ovdje ili emo vas smatrati neprijateljskom silom i odgovoriti vam u tom smislu."
To je bilo pojaanje koje je elio. Miles se smjestio u kom sjedalo i popravio svoju dendariijsku uniformu stoje urednije mogao. Provjerio je da se oznake admiralskog ina dobro vide na vidu. "Spreman za odailjanje", kimnuo je kom asnici. Crte lica izgladio je u najmirniji i najsmrtnije ozbiljan izraz koji je mogao postii.
"Ovdje admiral Miles Naismith, zapovjedni asnik denda-riijske Slobodne plaenike flote. Za zapovjednicu Cavilo, Ran-dallovi rangeri, strogo pov. Gospo, ispunio sam svoju misiju tono onako kako ste mi naredili. Podsjeam vas na nagradu koju ste mi obeali ako uspijem. Kakve su vae daljnje upute? Naismith, gotovo."
asnica za komunikaciju preusmjerila je zapis u stroj za ifriranje. "Gospodine", rekla je nesigurno, "ako je to strogo povjerljivo za zapovjednicu Cavilo, treba li takvu poruku slati preko glavnog vervainskog kanala? Vervainci e morati de-procesirati poruku prije nego to je poalju dalje. Vidjet e je jo mnogo ljudi osim nje."
"Upravo tako, porunice", ree Miles. "Samo naprijed, poaljite poruku."
"Oh. A kad  ako  nam odgovore, to elite da uinim?"
Miles je provjerio svoj sat. "Do trenutka njihova sljedeeg odgovora, naa putanja bi nas trebala odvesti iza korone interferencije dvaju sunaca. Trebali bismo biti nedostupni za komunikaciju dobra tri sata."
"Mogla bih skratiti to vrijeme, gospodine, ako "
"Ne, ne, porunice. Smetnje e biti uasne. Zapravo, ako ih uspijete produiti na etiri sata, utoliko bolje. Samo neka djeluje stvarno. Sve dok ne budemo u dometu koji e dopustiti jednozrani razgovor izmeu Cavilo i mene gotovo bez zastoja, elim da razmiljate o sebi kao o nekomunikacijskom asniku."
"Da, gospodine", nasmijeila se. "Sad shvaam."
"Samo tako naprijed. I sjetite se, elim maksimum nedjelotvornosti, nesposobnosti i pogreaka. To jest, na vervains-kim kanalima. Radili ste s pripravnicima, sigurno. Budite kreativni."
"Da, gospodine."
Miles je otiao pronai Tunga.
On i Tung bili su u taktikoj sobi Trijumfa, duboko zadubljeni u ekran taktikog kompjutera, na kojemu su se smjenjivale analize svih moguih scenarija buduih zbivanja na crvo-toini, kad je komunikacijska asnica opet pozvala Milesa.
"Promjene kod stanice Vervain, gospodine. Sav izlazni komercijalni brodski promet je zaustavljen. Ulaznome se ne daju dozvole za pristajanje. Kodirane komunikacije na svim vojnim kanalima su se skoro utrostruile. A etiri velika ratna broda su upravo skoila."
"Na Os ili van na Vervain?" "Van na Vervain, gospodine."
Tung se nagnuo naprijed. "Bacajte podatke u taktiki prikaz kako se potvruju, porunice."
"Da, gospodine."
"Hvala vam", ree Miles. "Izvjetavajte nas i dalje. I pratite i civilne nekodirane poruke takoer, sve to moete pobrati. elim biti u tijeku s govorkanjima kako se budu poela iriti."
"U redu, gospodine. Gotovo."
Tung je ukljuio ono to se podsmjeljivo nazivalo taktikim prikazom u "stvarnom vremenu", shemu ivih boja, dok je kom asnica u nju ubacivala nove podatke. Tung je prouio identitet etiriju brodova koji su odlazili. "Poinje", rekao je smrknuto. "Pokrenuo si stvari."
"Ne misli daje to neto to smo mi uzrokovali."
"Ne ova etiri broda. Oni ne bi otili sa Stanice da ih oajniki ne trebaju negdje drugdje. Bilo bi ti vrijeme da prebaci dupe  hou rei, da preseli svoju zastavu na Ariel, sinko."
Miles je nervozno protrljao usne i zagledao se u ono to je u sebi nazivao svojom "Malom flotom" na shematskom prikazu u taktikoj prostoriji Ariela. Oprema je sad prikazivala sam Ariel i jo dva broda dendariijskih snaga koji su mu bila najblii po brzini. Njegova vlastita napadaka skupina; brza, pokretna, sposobna izai na kraj s naglim promjenama kursa, s manjom potrebom za prostorom pri okretanju nego bilo koja druga mogua kombinacija. Morao je priznati, bili su slabe vatrene moi. Ali, u svakom sluaju, ako se stvari budu odvijale kako je Miles predviao, otvaranje vatre nee biti poeljno rjeenje.
Arielova taktika soba imala je sad samo najosnovniju posadu; Miles, Elena kao njegov osobni komunikacijski asnik, Arde Mayhew za sve ostale sustave. Sredinji stoer, svi u' nestrpljivom oekivanju predstojeeg tajnog razgovora s Cavilo. Ako bude dolo do stvarne borbe, Miles e prepustiti prostoriju Thorneu, trenutano izgnanom u navigacijsko-komuni-kacijsku sobu. A onda e se, moda, povui u svoju kabinu i rasporiti si trbuh.
"Idemo sad pogledati stanicu Vervain", rekao je Miles Eleni, koja je sjedila u svojem fiksiranom sjedalu komunikacijskog asnika. Glavni holovidni ekran u sreditu sobe oamuujue se zavrtio kad je dotaknula kontrole. Shematski prikaz njihova ciljnog podruja kao da je kipio od crta i boja u pokretu,
koje su predstavljale kretanje brodova, tijekove napajanja razliitih sustava naoruanja i titova te komunikacijske prijenose. Dendarii su sad bili udaljeni jedva milijun kilometara, malo vie od tri svjetlosne sekunde.Tempo pribliavanja se usporavao kako je Mala flota, puna dva sata ispred sporijih brodova glavne dendariijske flote, poela usporavati.
"Sad su ve debelo uzrujani", komentirala je Elena. Ruka joj se podigla do slualice u uhu. "Ponavljaju zahtjev da stupimo u komunikaciju s njima."
"Ali jo uvijek ne pokreu protunapad", primijetio je Miles, prouavajui shematski prikaz. "Drago mi je to shvaaju gdje lei prava opasnost. U redu. Reci im da smo uspjeli rijeiti svoje komunikacijske probleme  konano  ali opet ponovi da u prvo razgovarati samo sa zapovjednikom Cavilo."
"Oni  ah  mislim daje konano stavljaju na vezu. Imaju uski zrak koji stie na odreenom kanalu."
"Pronai mu izvor." Miles se nagnuo preko ramena dok je ona izvlaila informaciju iz komunikacijske mree.
"Izvor se kree..."
Miles je sklopio oi u molitvi, i naglo ih opet otvorio na Elenin pobjedonosni uzvik: "Imam ga! Tamo. Onaj mali brod."
"Daj mi njegov kurs i energetski profil. Kree li se prema crvotoini?"
"Ne, od nje."
"Ha!"
"To je brzi brod  mali je  kurirac, klase Falcon", izvijestila ga je Elena. "Ako joj je cilj Pol  i Barravar  morat e presjei na trokut."
Miles je ispustio dah. "Tako je, tako je. ekala je da razgovaramo preko linije koju njeni vervainski efovi ne mogu kontrolirati. I mislio sam da e tako napraviti. Pitam se kakve im je lai napriala? Prela je crtu s koje nema povratka, je li toga svjesna?" Rairio je ruke prema novoj kratkoj vektorskoj crti na shematskom prikazu. "Doi, ljubavi. Doi k meni."
Elena je ironino podigla jednu obrvu. "Poruka stie. Tvoja draga tek to se nije pojavila na monitoru tri."
Miles se prebacio u sjedalo koje mu je Elena pokazala, smjes-tivi se pred plou holovida koja je poela titrati. Sad je bio trenutak da prikupi svaki djeli samokontrole koji je ikad imao. Izgladio je svoje lice u izraz hladnog ironinog zanimanja, dok su se Caviline fine crte oblikovale pred njim. Izvan vidokruga vid kamere, protrljao je oznojene dlanove o koljena svojih hlaa.
Caviline plave oi blistale su slavodobitno, ograniene stisnutim usnama i napetim obrvama kao da su odjek Milesovih brodova koji su joj ograniavali put leta. "Barune Vorkosigan. to vi radite ovdje?"
"Slijedim tvoje naredbe, gospo. Rekla si mi da odem po Den-dariije. I nisam bio ni u kakvoj vezi s Barravarom."
Vremenski zaostatak od est sekundi, dok je uska zraka putovala od broda do broda i vraala se s odgovorom. Naalost, to je i njoj davalo jednako toliko vremena za razmiljanje koliko i njemu.
"Nisam ti naredila da prijee preko Osi."
Miles je zbunjeno nabrao elo. "Ali gdje drugdje bi ti moja flota uope mogla trebati ako ne tamo gdje e se odvijati glavna akcija? Ja nisam glup."
Cavilina stanka ovog je puta bila dulja nego to je traio vremenski zaostatak. "Hoe rei da nisi dobio Metzovljevu poruku?" upitala je.
Bio sam prokleto blizu tome. Kakva se prekrasna paleta dvostrukih znaenja tu nakupila "Zato, zar si ga poslala kao glasnika?"
Zaostatak. "Da."
Oita la za oitu la. "Nisam ga ni vidio. Moda je dezertirao. Sigurno je shvatio da je izgubio tvoju ljubav zbog drugog ovjeka. Moda upravo ovog trenutka sjedi u kutu nekog lukog bara, i utapa svoju tugu." Miles je duboko uzdahnuo na ovaj tuni scenarij.
Cavilin zabrinuto prodoran izraz pretopio se u bijes kad je stigao ovaj biser. "Idiote! Znam da si ga zarobio."
"Da, i sve odonda se pitam zato si dopustila da se to dogodi. Ako je takva nesrea bila nepoeljna, trebala si protiv nje poduzeti neke mjere opreza."
Caviline oi su se suzile; promijenila je taktiku. "Bojala sam se da su Stanisa njegovi osjeaji uinili nepouzdanim. Htjela sam mu pruiti jo jednu priliku da se dokae. Dala sam svom priuvnome ovjeku naredbu da ubije Metzova ako on pokua ubiti tebe, ali kad je Metzov promaio, budala je ekala."
Zamijeni ako I pokua s im I uspije i izjava bi mogla biti blizu istini. Miles je poelio da ima snimku izvjea s terena koje je podnio taj agent i Cavilina otrovnog odgovora. "Eto vidi. Zaista ti trebaju podreeni koji znaju misliti svojom glavom. Kao ja."
Cavilina glava trznula se unatrag. "Ti kao moj podreeni? Radije bih spavala sa zmijom!"
To je bila zanimljiva slika. "Bolje bi ti bilo da se navikne na mene. Trai ulaz u svijet koji je tebi stran, ali meni poznat. Obitelj Vorkosigan je sastavni dio barravarske vladajue kaste. Dobro bi ti doao uroeniki vodi."
Zaostatak. "Upravo tako. Ja pokuavam  ja moram  prebaciti tvoga cara u sigurnost. Ti mu blokira letni put. Makni mi se s puta!"
Miles si je dopustio pogled prema taktikom prikazu. Da, tono je tako. Dobro je, doi k meni. "Zapovjednice Cavilo, siguran sam da jedna vana injenica nedostaje u tvojim kalkulacijama, ona koja ukljuuje mene."
Zaostatak. "Daj da ti pojasnim svoj poloaj, mali Barra-yare. Ja imam tvoga cara. Kontroliram ga u potpunosti."
"Fino, onda daj da ta nareenja ujem od njega."
Zaostatak... za djeli krai, da. "Mogla bih mu dati pre-rezati grlo pred tvojim oima. Pusti me da proem!"
"Samo naprijed", slegnuo je Miles. "Ali to e ti napraviti veliki svinjac na palubi."
Kiselo se osmjehnula, nakon zaostatka. "Loe blefira."
"Uope ne blefiram. Gregor je puno vrjedniji iv za tebe nego za mene. Ti ne moe nita postii, tamo kamo ide, ako nema njega. On je tvoja ulaznica. Ali, je li ti itko spomenuo da bih, ako Gregor umre, ja mogao postati sljedei car Barra-yara?" Dobro, o tome bi se dalo raspravljati, ali ovo ba nije bio trenutak da se ulazi u sitnije pojedinosti est suprotstav-ljenih barravarskih teorija o nasljeivanju.
Cavilino lice se smrzlo. "On je rekao... da nema nasljednika. I ti si to rekao."
"Nema imenovanog nasljednika. Zato to moj otac ne eli biti imenovan, ne zato to nema odgovarajue podrijetlo. Ali ignoriranje podrijetla nee ga izbrisati. A ja sam jedino dijete svoga oca. A on ne moe ivjeti u beskonanost. Dakle... Prema tome, dapae, odupri se mojim pokuajima ukrcavanja. Prijeti koliko god hoe. Ispuni svoje prijetnje. Pokloni mi Carstvo. Lijepo u ti zahvaliti, prije nego to te dam pogubiti bez suenja. Car Miles I. Kako ti to zvui? Jednako dobro kao carica Cavilo?" Miles je to jako naglasio. "Ili, moemo raditi zajedno. Vorkosigani su tradicionalno uvjereni da je bit vanija od imena. Sila iza prijestolja, kao moj otac prije mene  koji dri upravo tu silu u rukama ve predugo, kako ti je Gregor nesumnjivo rekao  njega nee uspjeti izgurati lamaui trepavicama. On je imun na ene. Ali ja znam svaku njegovu slabost. Dobro sam razmislio o tome. Ovo bi mogla biti moja velika prilika, na ovaj ili onaj nain. Usput reeno  moja gospo je li ti vano za kojeg se cara udaje?"
Vremenski zaostatak dopustio mu je da u potpunosti uiva u promatranju promjena izraza na njenu licu, slijedom kojim su njegove uvjerljive izmiljotine udarale u metu. Uznemirenost; odvratnost; napokon, nevoljko potovanje.
"Izgleda da sam te podcijenila. U redu... Tvoji brodovi mogu nas dopratiti do sigurnosti. Gdje  oito  moramo nastaviti svoje razgovore."
"Ja u vas prevesti do sigurnosti, na Arielu. Gdje emo smjesta nastaviti svoje razgovore."
Cavilo se ispravila, trznuvi nosnicama. "Ni sluajno." "U redu, pronaimo kompromisno rjeenje. Ja u posluati Gregorova, i samo Gregorova nareenja. Kao to sam rekao, moja gospo, bolje bi ti bilo da se na to navikne. Ni jedan Ba-rravarac nee isprva htjeti prihvaati naredbe izravno od tebe, sve dok ne uspije uvrstiti svoj poloaj. Ako si odabrala odigrati ba tu igru, bolje bi ti bilo da odmah pone vjebati. Ili, moe odluiti da se odupre, u kom sluaju ja dobivam sve." Pokuaj dobiti na vremenu, Cavilo! Zagrizi!
"Idem po Gregora." Vidje preao u sivu izmaglicu signala ekanja.
Miles se zavalio u svojem sjedalu, protrljao vrat i razgibao glavu, pokuavajui natjerati svoje vritee ivce da se opuste. Drhtao je. Mayhew je zabrinuto buljio u njega.
"Prokletstvo", rekla je Elena priguenim glasom. "Da te ne poznajem, pomislila bih da si izuio zanat kod Ludog Yurija. Taj izraz na tvom licu... dajem lija to previe znaenja svim tim insinuacijama ili si zaista upravo uspio ubiti Gregora jednim dahom, ponuditi da mu nabije rogove u drugom, optuiti svoga oca za homoseksualnost, predloiti patricidnu zavjeru protiv njega i staviti se na istu stranu s Cavilo  to e uiniti na bis?"
"Ovisi o mogunostima koje e mi se otvoriti. Jedva ekam da doznam kako e to izgledati", huknuo je Miles. "Jesam li bio uvjerljiv?"
"Bio si jeziv."
"Dobro." Opet je obrisao dlanove o hlae. "To je sukob umova, izmeu Cavilo i mene, prije nego to uope doe do borbe broda i broda... Ona je opsesivni urotnik. Ako joj mogu zamazati oi, napuhati je rijeima i mogunostima, sa svim rava-njima njena stratekog drveta, samo tako dugo da joj pogled skrene s jedinog stvarnog sada..."
"Signal", upozori ga Elena.
Miles se ispravio, ekajui. Sljedee lice koje se oblikovalo na ploi vida pripadalo je Gregoru. Gregoru, ivom i zdravom. Gregorove oi su se rairile, onda mu se lice potpuno umirilo.
Cavilin lik je lebdio iza njegova ramena, tek neznatno neo-tar. "Reci mu to elimo, ljubavi."
Miles se sjedeki poklonio, onoliko duboko koliko je bilo fiziki izvedivo. "Sire. Poklanjam vam carevu vlastitu Dendariij-sku slobodnu plaeniku flotu. inite s nama to Vas je volja."
Gregor je bacio pogled u stranu, oito u neki taktiki prikaz slian onom na Arielu. "Boga mu, ak si ih doveo sa sobom. Miles, ti si nadnaravno bie." Bljesak humora smjesta se priguio u suhoj formalnosti. "Hvala vam, barune Vorko-sigan. Prihvaam vau ponudu vazalskih trupa."
"Ako biste bili raspoloeni da prijeete na Ariel, sire, mogli biste osobno preuzeti komandu nad svojim snagama."
Cavilo se nagnula naprijed, prekidajui ga. "A sad se njegovo izdajstvo vidi u punom sjaju. Dopusti mi da ti pustim dio njegovih zadnjih rijei, Greg." Cavilo je posegnula kraj Gregora da dotakne neke kontrole i Miles se naao poaen trenutanim ponavljanjem svojeg zadnjeg zadihanog govora, poevi  naravno  s muljaom o imenovanom nasljedniku, i zavravajui s nuenjem samoga sebe za alternativnog carskog mladoenju. Vrlo zgodno odabrano, oito nimalo izreirano.
Gregor je sasluao zamiljeno nagnute glave, sa savreno kontroliranim izrazom na licu, dok je slika Milesa mucala svoj osuujui zakljuak. "Ali zar te to iznenauje, Cavie?" upitao je Gregor nevinim tonom, uhvativi je za ruku i gledajui u nju preko svog ramena. Sudei po izrazu na njenu licu, neto ju je iznenaivalo. "Mutacije koje je doivio barun Vorkosigan natjerale su ga u ludilo, pa to svi znaju! Ve godinama se duri po uglovima i mrmlja takve stvari. Naravno da mu ne vjerujem nita dalje nego to bih ga mogao odbaciti "
Hvala ti, Gregor. Zapamtit u tu izjavu.
"ali tako dugo dok mu se ini da bi mogao posluiti svojim interesima tako da slui nama, bit e vrijedan saveznik.
Kua Vorkosigan oduvijek je bila mona u barravarskim unutarnjim stvarima. Njegov djed grof Piotr doveo je mog djeda cara Ezara na prijestolje. Ja bih vie volio da vladamo Barra-yarom uz njihovu suradnju."
"Njihovo istrebljenje bi sigurno bilo jednako djelotvorno", Cavilo je bijesno pogledala Milesa.
"Vrijeme je na naoj strani, ljubavi. Njegov otac je star ovjek. On je mutant. Njegova prijetnja krvnim podrijetlom je posve prazna, Barravar ne bi nikad prihvatio jednog mutanta za cara, to grof Aral dobro zna, a ak je i Miles toga svjestan, u svojim prisebnijim trenucima. Ali moe nam prirediti dosta nevolja, ako se odlui za to. Zanimljiva ravnotea snaga, zar ne, barune Vorkosigan?"
Miles se opet poklonio. "Puno sam razmiljao o njoj." A izgleda da si i ti. Dobacio je jedan upozoravajui pogled Eleni, koja je bila pala sa svoga sjedala negdje oko polovine Gregorova oslikavanja Milesovih ludih scenskih solilokvija na dravnim banketima, i sad je sjedila na podu s rukavom zaguranim u usta da prigui urlanje od smijeha. Oi su joj bljeskale preko sive tkanine. Uspjela je povratiti kontrolu nad svojim zadihanim hiho-tom i uspentrala se natrag u svoje mjesto. Zatvori usta, Arde.
"Pa onda, Cavie, idemo se pridruiti mom nazovi Velikom viziru. U tom trenutku, preuzet u kontrolu nad njegovim brodovima. A tvoja elja", okrenuo je glavu da joj poljubi ruku, jo uvijek oputenu pod njegovim prstima na ramenu, "bit e moja zapovijed."
"Stvarno misli da je to sigurno? Ako je tako poremeen kao to kae."
"Briljantan  nervozan  napet  ali sasvim je u redu tako dugo dok su mu lijekovi odgovarajue dozirani, obeajem ti to. Pretpostavljam da su mu doze trenutano malo poremeene, zbog naih nepravilnih putovanja."
Vremenski zaostatak prijenosa sad se ve znatno smanjio. "Dvadeset minuta do sastanka, gospodine", izvijestila je Elena postrance.
"Hoete li prijei naim shuttleom ili svojim vlastitim, Sire?" upitao je Miles pristojno.
Gregor bezbrino slegne ramenima. "Neka izabere zapovjednica Cavilo."
"Naim", ree Cavilo smjesta.
"Ja u vas ekati." I bit u spreman.
Cavilo je prekinula vezu.
i
ESNAESTO POGLAVLJE
Miles je preko vid veze promatrao prvog Rangera u svemirskom oklopu kako ulazi u hodnik Arielova pristupa za shuttle. Opreznog izvidnika smjesta su slijedila jo etvorica, koji su prouili prazni prolaz, pretvoren u komoru zatitnim vratima koja su peatila oba kraja. Nikakvih neprijatelja, nikakvih meta, ak im nisu prijetila ni automatska oruja. Posve naputena komora. Zapanjeni, Rangeri su zauzeli obrambene poloaje.
Gregor je uao unutra. Miles se nije iznenadio vidjevi da Cavilo nije opremila cara svemirskim oklopom. Gregor je na sebi imao uredno izglaan komplet rangerske radne uniforme, bez oznaka ina; jedina zatita bile su mu izme. ak bi i one bile potpuno nedovoljne, kad bi mu jedno od onih teko oklopljenih udovita stalo na prst. Bojni oklop bio je divna stvar, zatien protiv oamuta i disruptora ivaca, veine otrova i biolokih oruja; otporan (do odreenog stupnja) na plazminu vatru i radioaktivnost, prepun lukavo ugraenog oruja, taktikih kompjutera i opreme za telemetriju. Vrlo pogodan za nasilno ukrcavanje na brod. Premda je, zapravo, Miles jednom zauzeo Ariel s manje ljudi, manje impresivno naoruan i potpuno neoklopljen. Onda je imao iznenaenje na svojoj strani.
Cavilo je ula iza Gregora. Imala je na sebi svemirski oklop, premda je za sada nosila ljem zataknut pod rukom kao neku odrubljenu glavu. Zabuljila se u prazni hodnik i namr-tila se. "U redu, u emu je tos?" upitala je glasno.
U odgovoru na tvoje pitanje... Miles je pritisnuo jedan gumb na kutiji daljinskog upravljaa u svojoj ruci.
Hodnik je zadrhtao od priguene eksplozije. Fleksi-cijev se nasilno otrgla od pristupa za shuttle. Automatska vrata, osjetivi pad pritiska, smjesta su se zatvorila. Jedva je daak zraka uspio pobjei. Dobar sistem. Miles je bio natjerao tehniare da se uvjere kako sve radi kako treba, prije nego je postavio upravljene mine u hvataljke za shuttle. Provjerio je svoje monitore. Cavilin borbeni shuttle sad se kotrljao, udaljavajui se od Arielova boka, s hvataljkama i senzorima oteenim u istoj eksploziji koja ga je gurnula prema van, s orujima i priuvnim Rangerima koji e biti posve beskorisni sve dok nesumnjivo izbezumljeni pilot ponovno ne uspostavi kontrolu nad brodom. Ako mu uspije.
"Dri ga na oku, Bel, neu da nam se ovaj jednom vrati i pone nas progoniti kao duh", progovorio je Miles u svoju kom vezu s Thorneom, na palubi u Arielovoj taktikoj sobi.
"Mogu ga odmah rasturiti, ako hoe."
"Priekaj malo. Daleko smo od toga da je ovdje sve sreeno." A sad, Bog nam pomogao.
Cavilo je privrivala ljem, sa svojom preneraenom etom u obrambenoj formaciji oko sebe. Tako lijepo ureeni, a nemaju na to pucati. Neka se smire samo na tren, dovoljno da savladaju refleksni nagon da pucaju, ali ne dovoljno dugo da razmisle...
Miles je pogledao uokolo, po svojim vlastitim trupama u svemirskim oklopima, njih estero na broju, pa zatvorio i svoj ljem. Ne da su brojani odnosi bili vani. Milijun vojnika s nuklearnim bombama, jedan frajer s palicom; bilo to od toga bilo bi dovoljno kad je meta jedan nenaoruani talac. Mini-jaturiziranje situacije, shvatio je Miles alosno, nije dovelo do kvalitativne razlike. Jo uvijek je mogao usrati stvari jednako velianstveno kao i prije. Glavna razlika bila je njegov pla-zmini top, cijevi okrenute niz hodnik. Kimnuo je Eleni koja je opsluivala krupno oruje. To svakako nije igraka za zatvoren prostor, u normalnim uvjetima. Ali moe zaustaviti nalet sve-
mirskog oklopa. I razvaliti oplatu broda iza njega. Miles je sm-trao da bi, u teoriji, mogli raznijeti, oh, jednog od pet Cavi-linih ljudi na ovom dometu, kad bi navalili u punom trku, prije nego bi sve postalo pitanje borbe prsa o prsa, ili oklopa o oklop.
"Idemo", upozorio je Miles kroz svoj komandni kanal. "Sjetite se vjebe." Pritisnuo je jo jednu kontrolu; protuudarna vrata izmeu njegove skupine i Cavilinih ljudi poela su se povlaiti. Polako, ne naglo, tempom briljivo proraunatim tako da izazove strepnju a da ne dovede do naglih prestraenih reakcija.
Puno emitiranje na svim kanalima plus zvunici. Za Mile-sov plan apsolutno najvanija stvar bila je da prvi doe do rijei.
"Cavilo!" povikao je. "Deaktiviraj svoje oruje i stani ili u Gregora rasturiti na atome!"
Govor tijela je predivna stvar. Bilo je upravo nevjerojatno, koliko se izraza moglo probiti kroz bezizraajnu sjajnu povrinu svemirskog oklopa. Najmanja oklopljena figura je stala otvorenih ruku, zapanjena. Ostavi bez rijei; ostavi, nekoliko dragocjenih sekundi, bez ikakve reakcije. Jer, naravno, Miles je upravo ukrao njenu ulaznu repliku. A to sad moe rei za sebe, ljubavi? Bio je to oajniki potez. Miles je prosudio da je problem taoca logiki nemogue rijeiti; zato je, oito, jedina mogunost bila da se to pretvori u Cavilin problem umjesto da bude njegov.
Pa, dobio je barem onaj dio o stajanju na mjestu, u svakom sluaju. Ali nije se usuivao pustiti da sve ostane na koenju. "Baci oruje, Cavilo! Potreban je samo jedan nervozni trzaj da te se od carske zarunice pretvori u nekoga bez ikakve vanosti. A zatim i u nikoga i nita. A od tebe postajem zaista napet."
"Rekao si daje siguran", siknulaje Cavilo na Gregora.
"Izgleda da mu lijekovi nedostaju vie nego to sam mislio", odvratio je Gregor, djelujui zabrinuto. "Ne, gledaj  blefira. Dokazat u ti."
Ruku ispruenih kraj sebe, Gregor je koraknuo ravno prema plazminom topu. Milesova se vilica opustila iza prednjeg titnika ljema. Gregor, Gregor, Gregor...!
Gregor je mirno gledao u Elenin ljem. Ni u jednom trenutku nije ubrzao korak ni usporio. Zaustavio se tek kad su mu prsa dotaknula zaobljeni vrh topa. Bio je to nevjerojatno dramatian i opinjavajui trenutak. Miles se toliko zanio uivajui u njemu da mu je trebao trenutak prije nego to je pomakao prst za neprimjetnih nekoliko centimetara i dodirnuo gumb na svom daljinskom upravljau kojim se zatvaralo protuudarna vrata.
tit nije bio programiran za sporo zatvaranje; tresnuo je dolje bre nego to ga je oko moglo slijediti. S druge strane provukla se samo naglo presjeena mjeavina zvukova; plaz-mina vatra, uzvici, Cavilo koja urla na jednog od svojih ljudi spreavajui ga da poini kobnu greku i ispali minu u zid zatvorene komore u kojoj se i sam nalazi. Zatim tiina.
Miles je spustio svoju plazminu puku i otrgnuo ljem s glave. "Svemogui Boe, to nisam oekivao. Gregor, ti si genij."
Blago, Gregor je podigao jedan prst i odmakao vrh plaz-minog topa u stranu.
"Ne brini", ree Miles. "Nijedno nae oruje nije nabijeno. Nisam htio riskirati nikakav nesretan sluaj."
"Bio sam skoro siguran daje tako", promrmlja Gregor. Za-buljio se preko ramena u protuudarna vrata. "Sto bi uinio da nisam tako brzo reagirao?"
"Govorio bih i dalje. Pokuao bih razliite kompromise. Imao sam u pripremi jo nekoliko trikova... iza drugih protuudar-nih vrata je jedinica s nabijenim orujem. Na kraju, da nije zagrizla, bio sam se spreman predati."
"Toga sam se i bojao."
Neki udni prigueni zvui prodrli su kroz protuudarna vrata.
"Elena, preuzmi", rekao je Miles. "Poisti do kraja. Uhvatite Cavilo ivu ako to bude mogue, ali ne elim da bilo tko od Dendariija pogine pokuavajui. Nemojte se izlagati nikakvim rizicima i nemojte vjerovati niemu to bude rekla."
"Shvatila sam." Elena je odmahnula umjesto salutiranja, i pokretom dala znak svojoj jedinici, koja se rasprila da ubaci naboje u oruje. Elena se preko komandnog kanala poela dogovarati s voom druge jedinice koja je ekala s Caviline druge strane i sa zapovjednikom Arielova borbenog shuttlea, koji se pribliavao iz svemira.
Miles je poveo Gregora niz hodnik, izmiui ga to je bre mogao iz podruja mogueg nereda. "Idemo u taktiku sobu, pa u ti sve ispriati. Mora donijeti neke odluke."
Uli su u dizalnu cijev i uspeli se. Miles je, sa svakim metrom koji je poveavao razmak izmeu Gregora i Cavilo, sve lake disao.
"Moja najvea briga," rekao je Miles, "sve dok nismo razgovarali licem u lice, bila je da Cavilo nije zaista uspjela uiniti ono to je tvrdila, zavrtjeti ti glavom. Nisam mogao shvatiti odakle bi mogla izvlaiti svoje ideje osim od tebe. Nisam bio siguran to bih u tom sluaju mogao uiniti, osim sloiti se s njom sve dok te ne bih mogao predati veim strunjacima na Barravaru. Ako preivim. Nisam znao koliko e brzo shvatiti kakva je."
"Oh, smjesta", slegnuo je Gregor ramenima. "Imala je isti onaj gladni osmijeh kakva je Vordrozda znala pokazati. I jo desetak manjih kanibala, nakon nje. Sad ve mogu nanjuiti laskavca gladnog moi na kilometar."
"Klanjam se pred svojim uiteljem u strategiji", Miles je ceremonijalno mahnuo oklopljenom rukom. "Zna li da si zapravo sam sebe spasio? Bila bi te odvela sve do kue, ak i da ja nisam naiao."
"Bilo je lako." Gregor se namrtio. "Jedino je bilo potrebno da nemam nikakve osobne asti." Gregorove oi, shvatio je Miles, bile su mrtve, bez imalo slavodobitnosti.
"Ne moe prevariti potenog ovjeka", ree Miles nesigurno. "Ili potenu enu. to bi uinio, da te odvela kui?"
"Ovisi." Gregor se zabuljio nekamo u prazno. "Da te uspjela ubiti, pretpostavljam da bih je dao pogubiti." Gregor je bacio
pogled unatrag, dok su izlazili iz cijevi. "Ovako je bolje. Moda... moda postoji neki nain da joj pruimo potenu priliku."
Miles je zatreptao. "Ja bih na tvom mjestu bio vrlo oprezan kod pruanja bilo kakve prilike Cavilo. Pa makar i klijetima. Je li ona to ba zasluila? Shvaa li ti to se dogaa, koliko ljudi je izdala?"
"Djelomino. A ipak..."
"A ipak to?"
Gregorov glas bio je tako tih da gaje bilo gotovo nemogue uti. "Volio bih daje bila iskrena."
"... i to je trenutana taktika situacija na Osi i u lokalnom svemiru Vervaina, prema informacijama koje ja imam", zakljuio je Miles svoju prezentaciju Gregoru. Imali su Arielovu informacijsku prostoriju samo za sebe; Arde Mayhew drao je strau na hodniku. Miles je bio poeo svoj ubrzani kratki pregled im je Elena dojavila da su neprijateljske snage uspjeno smjetene na sigurno. Zastao je samo da zguli sa sebe oklop koji mu ionako nije pristajao i vrati se opet u svoju dendariij-sku sivu odoru. Oklop je u urbi posudio od iste one ene-voj-nika koja mu je prije bila posudila uniformu i sustavi za osobnu higijenu bili su neizbjeno ostavljeni nespojeni.
Miles je zamrznuo holovidski prikaz u sreditu stola. Kad bi barem mogao zamrznuti i stvarno vrijeme i dogaaje na isti nain, dodirom na tipkovnicu, tako da moe zaustaviti njihov uasavajui nalet. "Primijetit e da su nam najvee obavjetajne rupe u detaljnim podacima o cetagandskim snagama. Nadam se da e Vervainci zaepiti neke od tih rupa, ako ih uspijemo uvjeriti da smo im saveznici, a Rangeri bi mogli odati jo vie. Na ovaj ili onaj nain.
"A sad  Vae Velianstvo  odluka je na vama. Boriti se ili pobjei? Mogao bih ovog asa odvojiti Ariel od Dendariija, i odvesti te kui, s nezamjetnim gubitkom za ovu vruu i gadnu borbu oko crvotoine. Oruana mo i oklopna snaga, a ne brzi-
na, bit e ono to e se ovdje zahtijevati. Prilino je jasno za kakav bi se kurs odluili moj otac i Illvan."
"Da." Gregor se promekoljio. "S druge strane, oni nisu ovdje."
"Tono. Alternativno, ako odemo u suprotnu krajnjost, eli li ti biti glavni zapovjednik cijele ove guve? Stvarno, a ne samo po imenu?"
Gregor se blago nasmijeio. "Kakvo iskuenje. Ali ne misli li daje prisutna odreena doza... napuhanosti, u preuzimanju terenskog vodstva bez prethodne obuke na terenu?"
Miles je malo pocrvenio. "Ja sam  ovaj  suoen sa slinom dilemom. Upoznao si moje rjeenje, zove se Ky Tung. Razgovarat emo s njim kad se kasnije opet vratimo na Trijumf." Miles je zastao. "Ima i nekoliko drugih stvari koje bi mogao uiniti za nas. Ako tako odlui. Pravih stvari."
Gregor je protrljao bradu, promatrajui Milesa kao to bi promatrao kazalinu predstavu. "Ispljuni ih. Barune Vorko-sigan."
"Daj Dendariima legitimnost. Predstavi ih Vervaincima kao barravarske dodatne snage. Ja mogu samo blefirati. Tvoj dah je zakon. Ti moe potpisati legalno obvezujui dogovor o zatiti izmeu Barravara i Vervaina  i Aslunda, ako ih uspijemo uvui. Tvoja najvea vrijednost je  oprosti  diplomatska, a ne vojna. Idi na stanicu Vervain i rijei stvari s tim ljudima. I to stvarno mislim rijei."
"Siguran iza crte sukoba", primijetio je Gregor suho.
"Samo ako mi pobijedimo, s druge strane skoka. Ako izgubimo, crta sukoba e doi k tebi."
"Volio bih da mogu biti vojnik. Nekakav nevani porunik, sa samo aicom ljudi za koje bih trebao brinuti."
"Nema nikakve moralne razlike izmeu samo jednog ovjeka i deset tisua ljudi, uvjeravam te. Jednako si temeljito proklet bez obzira na to koliko ljudi zbog tebe pogine."
"Htio bih biti unutar borbe. Ovo je vjerojatno jedina prilika koju u u ivotu imati za neki stvaran rizik."
"to, zar ti rizik kojem si svakodnevno izloen od razliitih suludih ubojica nije dovoljno uzbudljiv? Htio bi jo?"
"Aktivni rizik. Ne pasivni. Stvarna sluba."
"Ako je  po tvom sudu  najbolja i najvanija usluga koju moe pruiti svima koji e ovdje riskirati ivot, u ulozi nieg terenskog asnika, naravno da u te podrati koliko god bude u mojoj moi", ree Miles bezizraajno.
"Boli", promrmlja Gregor. "Barata rijeima kao noem, zna?" Zastao je. "Znai, ugovori?"
"Ako biste bili tako ljubazni, Vae Velianstvo."
"Oh, prestani", uzdahnuo je Gregor. "Odigrat u ulogu koja mije dodijeljena. Kao i uvijek."
"Hvala ti." Miles je razmotrio mogunost da ponudi neku ispriku, nekakvu utjehu, ali onda se predomislio. "Drugi nepoznati imbenik su Randallovi rangeri. Koji su sada, ako nisam potpuno u krivu, u poprilino kaotinom stanju. Njihov zamjenik zapovjednika je nestao, zapovjednik im je dezertirao na poetku akcije  kako to da su joj Vervainci dopustili da ode, usput reeno?"
"Rekla im je da ide na razgovor s tobom  dala je naslutiti da te nekako uspjela dodati svojim snagama. Namjeravala je odmah nakon toga skoiti svojim brzim kurirskim brodom na vruu stranu, pretpostavljam."                                            \
"Hm. Moda je nenamjerno otvorila put za nas  je li za\ nijekala svoju povezanost s Cetagandancima?"
"Mislim da Vervainci jo nisu shvatili da Rangeri otvaraju vrata za Cetagandance. U vrijeme kad smo otili sa stanice Vervain, jo uvijek su obinoj nesposobnosti pripisivali injenicu da Rangeri ne brane cetagandsku stranu skoka."
"Vjerojatno sa znatnim koliinama popratnih dokaza. Vjerujem da veina Rangera nije znala za izdaju, jer inae ne bi tako dugo uspjela ostati tajnom. A kakav god unutarnji kadar da je radio s etama, morali su ostati neupueni kad je Cavilo krenula svojom carskom tangentom. Jasno ti je, Gregor, da si to ti napravio? Sabotirao si cetagandsku invaziju golim rukama?"
"Oh", dahne Gregor, "nisu bile dovoljne samo gole ruke." Miles je odluio da ne prka po tome. "U svakom sluaju  ako ikako moemo  trebali bismo priklijetiti Rangere. Tako da ih dobijemo pod kontrolu, ili barem da ih izmaknemo svima iza leda."
"U redu."
"Predlaem igru dobrog i zloestog pregovaraa. Bit u sasvim sretan da preuzmem ulogu onog zloestog."
Cavilo su doveli izmeu dvojice vojnika s runim traktorima. Jo je uvijek imala na sebi svemirski oklop, sad zaprljan i pun ogrebotina. Njen ljem je nestao. Sve oruje s oklopa bilo je uklonjeno, kontrolni sustavi onesposobljeni, a zglobovi ukoeni, pretvarajui tako oklop u zatvor teak sto kila, i priljubljen poput sarkofaga. Dvojica dendariijskih vojnika postavili su je u uspravan poloaj blizu ruba stola za konferencije i ustuknuli za korak raskonim pokretom. Kip sa ivom glavom, neka pigmalionska metamorfoza prekinuta i zastraujue nedovrena.
"Hvala vam, gospodo, slobodni ste", rekao je Miles. "Zapovjednice Bothari-Jesek, molim vas, ostanite."
Cavilo je u bespomonom otporu trzala svojom kratko oia-' nom plavokosom glavom do krajnjih granica tjelesno mogueg pokreta. Bijesno je sijevala oima prema Gregoru dok su vojnici izlazili. "Zmijo jedna", zareala je. "Kopile najobinije."
Gregor je sjedio s laktovima na stolu za konferencije, brade oslonjene na ruke. Podigao je glavu da umorno primijeti: "Zapovjednice Cavilo, oba moja roditelja umrla su nasilnom smru usred politikih intriga prije nego sam ja napunio svoju estu godinu. injenica koju si mogla doznati ako si istraivala moju prolost. Zar si mislila da ima posla s amaterom?"
"Zagazila si dublje nego to si smjela od samog poetka, Cavilo", rekao je Miles, polako hodajui oko nje kao da prouava svoj plijen. Glava joj se okrenula da ga slijedi, onda se morala okrenuti da bi ga ponovno uhvatila u pogled s druge
strane. "Trebala si se drati svog izvornog ugovora. Ili svog drugog plana. Ili treeg. Trebala si se, jednostavno reeno, drati neega. Bilo ega. Tvoja totalna sebinost nije ti dala vie snage, pretvorila te u krpicu na vjetru koju je bilo tko mogao pokupiti. A sad, Gregor  premda ja ne dijelim njegovo miljenje  smatra da bismo ti trebali pruiti priliku da zaradi svoj bezvrijedni ivot."
"Nema ti muda da me izbaci kroz zranu komoru." Oi su joj se od bijesa pretvorile u crte.
"Nisam to ni namjeravao." Budui da joj se oito koa jeila od toga, Miles je opet krenuo u krug oko nje. "Ne. Gledajui unaprijed  kad ovo sve zavri  mislio sam da bih te mogao pokloniti Cetagandancima. Delikatesni zalogaji koji nas nee nita kotati, a pomoi e da se oni malo smekaju. Pretpostavljam da e te traiti, ne misli li?" Zastao je pred njom i nasmijeio se.
Lice joj je problijedjelo. Na vitkom vratu iskoile su ile.
Gregor je progovorio. "Ali ako uini ono to traimo od tebe, zajamit u ti siguran prolaz s Hegenske Osi, preko Ba-rravara, kad se jednom sve ovo zavri. Zajedno sa svima koji preive iz tvojih snaga i koji te jo uvijek budu htjeli slijediti. To e ti dati dva mjeseca prednosti pred cetagandskom osvetom za ovaj debakl."
"Zapravo", ubaci se Miles, "ako dobro odigra svoju ulogu, mogla bi ak iz svega izii kao neka vrsta junakinje. Kakva zabava!"
Gregorov ljutit pogled nije bio u potpunosti glumljen.
"Dokopat u seja tebe", dahnula je Cavilo prema Milesu.
"Ovo ti je najbolja ponuda koju e danas dobiti. ivot. Spas. Novi poetak, daleko odavde  vrlo daleko odavde. Za to e se pobrinuti Simon Illvan. Vrlo daleko, ali ne bez nadzora."
Proraunatost se poela probijati kroz bijes u njenim oima. "to elite da uinim?"
"Nita strano. Prepusti onoliko kontrole koliko jo ima nad svojim snagama jednom asniku po naem izboru. Vjero-
jatno vervainskom asniku za vezu, konano, oni te i plaaju. Predstavit e ga svojim zapovjednim asnicima i povui se u sigurnost zatvora na Trijumfu dok sve ovo bude trajalo."
"Nee biti nikakvih preivjelih Rangera kad sve ovo zavri!" "Postoji i ta mogunost", prizna Miles. "Namjeravala si ih sve odbaciti. Primijeti, molim te, ne nudim ti izbor izmeu ovoga i neke bolje ponude. Izbor je  ovo ili Cetagandanci. ije odobravanje izdaje je strogo ogranieno na one koji rade za njih."
Cavilo je djelovala kao da bi eljela pljunuti, ali je rekla: "U redu. Predajem se. Dobili ste svoju pogodbu."
"Hvala."
"Ali ti..." Oi su joj bile iveri plavog leda, glas tih i otrovan, "ti e ve nauiti svoje, ovjeuljku jedan. Danas jae na visokom sedlu, ali s vremenom e pasti. Rekla bih ti da pri-eka dvadesetak godina, ali sumnjam da e poivjeti tako dugo. Vrijeme e te nauiti koliko nitavila e ti tvoja odanost kupiti; onog dana kad te konano savau i ispljunu. ao mi je jedino to ja neu biti prisutna da to vidim."
Miles je pozvao vojnike da opet uu unutra. "Odvedite je." Bila je to gotovo molba. Dok su se vrata zatvarala za zatvorenicom i njenim nosaima, okrenuo se i otkrio Elenin pogled na sebi.
"Boe, od te me ene prolaze marci", zadrhtao je.
"Ah?" primijetio je Gregor, jo uvijek oslonjen na laktove. "A ipak, na jedan udan nain, izgleda kao da se slaete. Razmiljate na slian nain."
"Gregor!" pobunio se Miles. "Elena?" pozvao je traei podrku.
"Oboje ste vrlo zakuasti", rekla je Elena sumnjiavo. "I, ovaj, niski." Na Milesov indignirani izraz, stisnutih usnica, Elena je objasnila: "To je vie stvar vanjskih okvira nego sadraja. Kad bi ti bio lud za moi, umjesto to si, to si..."
"Neka druga vrsta luaka, da, nastavi."
"mogao bi tako rovariti. Djelovalo je kao da na neki nain uiva pratei njene zavjere."
"Hvala ti  mislim." Pognuo je ramena. Je li to bila istina? Bi li on mogao biti takav, za dvadeset godina? Bolestan od cininosti i neispuhana bijesa, koljka od ovjeka koju uzbuuje samo preuzimanje vlasti, igre moi, kontrola, teki oklop koji u sebi skriva ranjenu zvijer?
"Idemo natrag na Trijumf, rekao je otro. "Svi imamo posla."
Miles je nestrpljivo koraao kratkim rasponom kabine admirala Osera, na Trijumfu. Gregor se bokom oslonio na rub komkonzolnog stola, promatrajui ga kako titra.
"... naravno da e Vervainci biti sumnjiavi, ali s Cetagan-dancima koji e im dahtati za vratom, bit e puni volje da nam povjeruju. I sklope pogodbu. Ti e je pokuati uiniti to pri-vlanijom, tako da se stvari brzo zavre, ali naravno nee odati nita vie od onoga to bude neophodno "
Gregor je suho primijetio: "Moda bi ti htio doi sa mnom i sluiti mi kao apta?"
Miles je zastao i proistio grlo. "Oprosti. Znam da ti zna vie o sklapanju ugovora nego ja. Ali... klepeem kad sam nervozan, ponekad."
"Da, znam."
Miles je uspio zaustaviti jezik, ali nije mogao jednako tako zaustaviti i svoje noge, sve dok se glasnim piskom nije oglasio prijamnik kabine.
"Zarobljenici, po naredbi, gospodine", doao je preko in-terkoma glas narednika Chodaka.
"Hvala, uite." Miles se nagnuo preko stola i otvorio vrata.
Chodak i njegova jedinica umarirali su u kabinu sa satnikom Ungarijem i narednikom Overholtom. Zarobljenici su bili, na Milesov zahtjev, oprani, obrijani, poeljani i oprem-' ljeni svjee izglaanim dendariijskim sivim odorama s odgovarajuim oznakama ina. Takoer su djelovali gotovo opipljivo mrzovoljni i neprijateljski raspoloeni zbog svega toga.
"Hvala vam, narednice, vi i vaa jedinica, ste slobodni."
"Slobodni?" Chodakove obrve sumnjale su u mudrost ove naredbe. "Jeste li sigurni da ne elite da barem ostanemo u hodniku pred vratima, gospodine? Sjetite se to se dogodilo proli put."
"Ovog puta to nee biti neophodno."
Ungarijev smrknuti pogled kao daje nijekao tu nonalantnu izjavu. Chodak se sumnjiavo povukao natrake, ne sputajui nian oamuta sa zarobljenika sve dok se vrata nisu zatvorila preko njegova pogleda.
Ungari je duboko udahnuo. "Vorkosigane! Ti pobunjeniki mali mutantu, dovest u te pred prijeki sud, dat u ti odrati kou, preparirat u te i postaviti u vitrinu zbog ovoga "
Jo uvijek nisu zamijetili tihog Gregora, koji je i dalje stajao oslonjen na komkonzolu, i takoer imao na sebi dendariij-sku uniformu, premda bez oznaka ina, budui da nije postojao dendariijski ekvivalent caru.
"Ovaj, gospodine " Miles je smraeni satnikov pogled potaknuo prema Gregoru.
"Vae elje nisu usamljene, satnice Ungari, i bojim se da ete morati stati u kolonu i ekati svoj red", primijetio je Gregor blago se smijeei.
Preostali zrak izaao je iz Ungarija bez glasa. Trgnuo se u vojniki pozdrav. Njemu na pohvalu moralo se priznati da je najistaknutiji, meu divlje uzburkanim osjeajima koji su se smjenjivali na njegovu licu, bio izraz dubokog olakanja. 'Vae Velianstvo."
"Ispriavam se, satnice", ree Miles, "zbog pomalo neuljud-nog naina na koji sam pristupio vama i naredniku Overholtu, ali smatrao sam daje moj plan spaavanja Gregora malo, ovaj, previe osjetljiv za, za..." vae ivce. "Mislio sam da bi bilo bolje kad bih osobno preuzeo svu odgovornost." I bilo vam je bolje to to niste vidjeli, stvarno. A meni je bilo bolje to me nitko nije vukao za rukav.
"Zastavnici nemaju osobnu odgovornost za operacije ovakve veliine, nego njihovi zapovjednici", zareao je Ungari. "Kao
to bi Simon Illvan sigurno meu prvima istaknuo da tvoj plan  koliko god osjetljiv  nije uspio..."
"Pa, u tom sluaju, estitam vam, gospodine; upravo ste spasili cara", odree Miles. "Koji, kao va vrhovni zapovjednik, ima nekoliko naredbi za vas, ukoliko mu uope dopustite da doe do rijei."
Ungarijevi zubi su se stisnuli. S oitim naporom, odvratio je svoju pozornost od Milesa i usredotoio se na Gregora. "Vae Velianstvo?"
Gregor je progovorio. "Kao jedine pripadnike CarSiga unutar nekoliko milijuna kilometara  s iznimkom zastavnika Vorkosigana, koji ima druga zaduenja  dodjeljujem vas i narednika Overholta sebi, sve dok ne uspostavimo vezu s naim pojaanjima. Takoer bih mogao imati i drugih dunosti za vas. Prije nego napustimo Trijumf, molim vas da podijelite sve vane obavijesti koje moda posjedujete s dendariijskom obavjetajnom slubom; oni su sad moji carski, ovaj..."
"Duboko posluni slubenici", predloio je Miles u pola glasa.
"Moje carske snage", zakljui Gregor. "Smatrajte ovu sivu odoru" (Ungari je na svoju bacio pogled s izrazom gaenja), "propisnom uniformom i iskazujte joj odgovarajue potovanje. Nedvojbeno ete svoju zelenu odoru dobiti natrag kad i ja dobijem svoju."
Miles se ubacio: "Ja u odvojiti laganu dendariijsku krstaricu Ariel i breg od naa dva kurirska broda za Gregorovu osobnu uporabu, kad krenete prema stanici Vervain. Ako se budete morati razdvojiti po kurirskim dunostima, predlaem vam da uzmete manji brod i ostavite Ariela Gregoru. Njegov kapetan, Bel Thorne, je dendariijski kapetan u kojeg imam najvie povjerenja."
"Jo uvijek razmilja o mome putu povlaenja, ha, Miles?" Gregor je s ironijom izvio jednu obrvu. Miles se blago naklonio. "Ako stvari krenu jako krivo, netko mora preivjeti da nas osveti. Da ne spominjem i da se pobrine da preivjeli Den-darii budu plaeni. Toliko im dugujemo, ini mi se."
"Da", sloi se Gregor blago.
"Takoer imam i svoje osobno izvjee o nedavnim dogaajima koje ete vi predati Simonu Illvanu", nastavio je Miles, "u sluaju da ja  u sluaju da ga vidite prije mene." Miles je Ungariju predao disk s podacima.
Ungari je djelovao oamuen ovako naglim promjenama u redoslijedu njegovih prioriteta. "Stanica Vervain? Pol est je mjesto gdje ete biti sigurni, zar ne, sire?"
"Stanica Vervain je mjesto kamo me dunost zove, satnice, pa onda nuno i vas. Doite sa mnom, objasnit u vam na putu."
"Zar ete pustiti Vorkosigana bez nadzora?" Ungari se na-mrtio prema Milesu. "Sa svim tim plaenicima? Ne mogu to prihvatiti, Vae Velianstvo."
"ao mije, gospodine", ree Miles Ungariju, "to ne mogu, ne mogu..." vas posluati, ali Miles to nije izgovorio naglas. "Imao bih tei problem kad bih organizirao bitku za ove plaenike a onda se ne bih pojavio u njoj. To je razlika izmeu mene i... biveg zapovjednika Rangera. Mora postojati neka razlika izmeu nas, i moda je upravo to ta razlika. Gre  car razumije."
"Hm", ree Gregor. "Da. Satnice Ungari, slubeno sam postavio zastavnika Vorkosigana kao Naeg asnika za vezu s Dendariima. Na svoju osobnu odgovornost. to bi trebalo biti dovoljno ak i za vas."
"Ne treba to biti dovoljno za mene, Vae Velianstvo!" Gregor je oklijevao samo jedan trenutak. "Onda u interesu Barravara. To je dovoljan dokaz ak i za Simona. Idemo, satnice."
"Narednice Overholt", dodao je Miles, "vi ete biti carev osobni tjelesni uvar i posilni, dok ne dobijete zamjenu."
Overholt nije djelovao nimalo oduevljeno ovakvim naglim terenskim promaknuem. "Gospodine", apnuo je postrance Milesu, "nisam proao napredni teaj!"
Govorio je o obveznom teaju koji je Simon Illvan osobno vodio u CarSigu za strau u palai, teaju koji je Gregorovoj uobiajenoj slubi davao tako otar sjaj.
"Tu svi imamo sline probleme, narednice, vjerujte mi", promrmljao je Miles uzvratno. "Trudite se koliko moete."
Taktika soba na Trijumfu bila je sva uzdrhtala od aktivnosti, svako sjedalo bilo je zauzeto, svaki holovidski ekran svijetlio je od prikaza putanja brodova i taktikih promjena unutar flote. Miles je stajao kraj Tungova lakta i osjeao se dvostruko suvinim. Prisjetio se vica s Akademije. Pravilo broj 1: Suprotstavi se taktikom kompjuteru samo ako zna neto to on ne zna. Pravilo broj 2: Taktiki kompjuter uvijek zna vie od tebe.
To je borba? Ova priguena soba, vrtlozi svjetla, ove udobne tapecirane stolice? Moda je odvojenost dobra stvar, za zapovjednike. Njegovo srce ak je i sad otro lupalo. Taktika soba ovih razmjera mogla je dovesti do pretjerana suoavanja s informacijama i zakoiti mozak, ako joj se dopusti. tos je bio u tome da se uoi ono to je vano i da se nikad, nikad ne zaboravi kako mapa nije zapravo teritorij.
Njegov posao ovdje, podsjetio je Miles samoga sebe, i nije bio da zapovijeda. Posao mu je bio da promatra Tunga dok zapovijeda i ui kako on to radi, njegove naine razmiljanja koji su se razlikovali od standarda barravarske Akademije. Jedini trenutak u kojem je Miles mogao legitimno nadglasati Tunga mogao bi se pojaviti samo ako neka vanjska politiko-strateka potreba preuzme prvenstvenu vanost nad unutarnjom taktikom logikom. Miles se molio da se takva situacija ne dogodi, jer krae i runije ime za tako neto bilo je izdati svoje trupe.
Milesova se pozornost izotrila kad je maleni skoni izvia trepnuo u stvarnost na grlu crvotoine. Na taktikom prikazu bila je to ruiasta tokica svjetla u polaganom okretanju vrtloga tame. Na tele-ekranu, bio je to vitki brod naspram nepominih udaljenih zvijezda. S toke gledita njegova, u sustav umreena pilota, bilo je to neko neobino produenje vlastitog tijela. Na jo jednom vid prikazu, bila je to zbirka telemetrijskih oitanja, numerologija, nekakav platonski ideal. Stoje istina? Sve od toga. Nijedno od toga.
1,
"Mamac Jedan", pilotov je glas stigao preko Tungove konzole. "Imate deset minuta doputenog vremena za transfer. Pripremite se za prijam usko fokusiranog signala."
Tung je progovorio u svoj kom. "Cijeloj floti, ponite skok, tono prema brojevima."
Prvi dendariijski brod koji je ekao kraj crvotoine kliznuo je na svoje mjesto, zasvijetlio snano na taktikom prikazu (premda se na televidu inilo kao da nita ne radi), i nestao. Sljedei brod je krenuo za njim nakon trideset sekundi, na samom rubu sigurnosnog vremenskog razmaka izmeu skokova. Dva broda koja se pokuavaju rematerijalizirati na istom mjestu u isto vrijeme dovela bi do rezultata od nula brodova i jedne vrlo velike eksplozije.
Dok su se, usko fokusiranim signalom prenoeni, telemet-rijski podaci s Mamca probavljali u taktikom kompjuteru, slika je rotirala tako da je tamni vir koji je predstavljao crvo-toinu (ali joj nije nimalo nalikovao) odjednom dobio svoj odraz u izlaznom vrtlogu. Ratrkane skupine tokica, crtica i mrvica iza izlaznog vrtloga predstavljale su brodove koji su manevrirali, pucali i bjeali; ovrslu matinu borbenu stanicu Vervainaca, blizanca Osne stanice na kojoj je Miles ostavio Gregora; cetagandske napadae. I konano, pogled na njihovo odredite. Sve same lai, naravno, prikaz je bio minutama i minutama zastario.
"Ajoj", komentirao je Tung. "Kakva guva. Idemo..." Zaurlao je alarm upozorenja prije skoka. Doao je red na Trijumf. Miles je zgrabio lea Tungova sjedala, premda je znao daje dojam pokreta samo prividan. Kovitlac snova kao da mu je zamaglio um, na trenutak, na sat; nije se dalo izmjeriti. Ali gr u njegovu elucu i odvratan val munine koji su uslijedili nisu nosili sa sobom nita sanjarsko. Skok je zavrio. Trenutak tiine u itavoj prostoriji, dok se posada borila da nadvlada gubitak orijentacije. A onda se mrmljanje nastavilo tono tamo gdje je stalo. Dobro doli na Vervain. Skoite kroz crvo-toinu u pakao.
Taktiki prikaz se zavrtio i pomaknuo, provakavajui nove podatke, ponovno centrirajui svoju minijaturu univerzuma. Cr-votoinu je trenutano uvala njena zaposjednuta stanica i tanka, otrcana niska vervainske mornarice i rangerskih brodova pod vervainskim zapovjednitvom. Cetagandanci su jednom ve nasrnuli na stanicu, ali su bili odgurnuti, i sad su lebdjeli izvan dometa ekajui pojaanja za sljedei udar. Cetagandske crte opskrbe tekle su preko vervainskog sustava iz druge crvotoine.
Druga crvotoina je pala brzo, jedini nain daje se zauzme s toke gledita napadaa. ak i s potpunim iznenaenjem na strani Cetagandanaca pri njihovom prvom masivnom udaru, Vervainci bi ih moda bili uspjeli zaustaviti da nisu tri ran-gerska broda, naizgled pogreno, razumjela svoje naredbe i odvojila se kad su trebala sudjelovati u protunapadu. Tako su Cetagandanci uspjeli utvrditi svoju ulaznu toku i poeli su sukljati kroz nju.
Druga crvotoina, Milesova crvotoina, bila je bolje opremljena za obranu  sve dok uspanieni Vervainci nisu povukli s nje sve snage koje su mogli da im uvaju visoke orbite oko matinog svijeta. Miles ih nije imao srca optuiti; u svakom sluaju, to je bio teak strateki izbor. Ali sad su Cetagandanci kipjeli preko itavog sustava gotovo bez zastoja, preskaui oko strogo uvanog planeta, u smionom pokuaju da zauzmu hegensku crvotoinu, ako ve ne iznenaenjem, onda barem brzinom.
Prvi nain koji se sam nametao kao izbor napada bio je prijevarom, unutarnjim podrivanjem i infiltracijom agenata, tj. varanjem. Drugi nain, takoer blizak prijevari u svojoj provedbi, bio je utrka, tako da se snage poalju nekim drugim putem (ako ga ima) u potreban lokalni svemir. Trei nain bio je da se napad otpone rtvovanjem jednog broda koji e postaviti "sunani zid", masivni pokriva malenih nuklearnih projektila koji se raspre kao jedna cjelina, tvorei tako ploni val koji onda raisti o'blinji svemir od svega, ukljuujui tu, vrlo esto, i napadaki brod; ali sunani zidovi bili su skupi, brzo bi se rasprili a djelotvornost im je bila ograniena na
malo podruje. Cetagandanci su kombinirano iskuali sva tri naina, a nered meu Rangerima i prljava radiokativna izmaglica koja se jo uvijek irila oko podruja njihove prve pobjede svjedoili su o rezultatima.
etvrti opeprihvaen pristup problemu frontalnog napada na uvanu crvotoinu bio je da se puca u asnika koji je to predloio. Miles se nadao da e Cetagandanci doi i do tog pristupa, dok on zavri s njima.
Vrijeme je prolazilo. Miles je jedno od sjedala objesio u zrak i prouavao sredinji taktiki prikaz sve dok mu oi nisu poele suziti a um mu zaprijetio da e pasti u hipnotiki san, onda je ustao i stresao se i proetao meu razliitim deurnim postajama, bacajui pogled tu i tamo.
Cetagandanci su manevrirali. Nagao i nepredvien dolazak dendariijskih snaga u trenutku tiine bacio ih je u privremenu zbunjenost; njihov planirani posljednji napad na izmuene Vervaince neizbjeno e se morati u hodu pretvoriti u jo jednu rundu omekavanja metodom pogotka i bijega. Skupo. U ovom trenutku Cetagandanci nisu imali mnogo mogunosti skrivanja svog brojanog stanja ili pokreta. Dendarii su, u obrani, imali prednost u skrivenim rezervama (tko zna koliko neogranienih? Miles sasvim sigurno nije znao) pritajenih s druge strane skoka. U Milesu se rasplamsala trenutana nada da bi samo njegove prijetnje mogle biti dovoljne da natjeraju Cetagandance da odustanu od napada.
"Aa", uzdahnuo je Tung kad mu je Miles povjerio ovu optimistinu misao. "Sad su ve predaleko zagazili. Mesarev raun sad je ve prevelik da bi se mogli pretvarati kako su se samo alili. ak i sami pred sobom. Cetagandski zapovjednik koji bi se sad pokupio bio bi poslan ravno na prijeki sud. Nastavit e i dugo nakon to sve postane beznadno, jer e im visoki asnici oajniki pokuavati pokriti svoje proklete guzice zastavom pobjede."
"To je... zloudno."
"Takav je sistem, sinko, i to ne samo za Cetagandance. To je jedna od priroenih mana sistema. A osim toga", Tung se
naas nasmijeio, "sve jo nije toliko beznadeno. To je injenica koju emo im pokuati sakriti, naravno."
Cetagandske snage poele su se kretati, njihovi smjerovi i ubrzanja dojavljivali su i njihov plan za udarni prolaz. Ideja takvog napada bila je u tome da se ostvare lokalne koncentracije snaga, tri ili etiri broda koji bi zajedniki udarili na jedan protivniki brod, nadjaavajui plazmina zrcala branitelja. Dendarii i Vervainci bili bi pokuali istu takvu strategiju protiv cetagandskih gerilaca da nisu, i jedni i drugi, imali nekoliko sumanuto hrabrih kapetana sklonih bravurama, koji bi se izdvajali i pribliavali protivniku da bi dohvatili metu unutar kratkog dometa svoga oruja. Miles je istovremeno pokuavao zadrati jedno oko na rasporedu rangerskih brodova. Nisu svi brodovi Rangera imali vervainske savjetnike pa su borbeni rasporedi koji su stavljali Rangere ispred Cetagandanaca bili znatno povoljniji od onih koji su Rangere gurali iza lea Dendariija.
Tiho mrmljanje tehniara i kompjutera u taktikoj sobi jedva da je promijenilo ritam. Trebao bi se uti tu bubnjeva, gajde, neto to bi dostojno najavilo ovaj ples sa smru. Ali kad bi se gruba stvarnost probila do unutranjosti ovog tapeciranog mjehuria prividne stvarnosti, bilo bi to naglo i potpuno, i sve bi bilo gotovo.
Vid-kom poruka koja je dolazila iz broda  da, jo je uvijek postojao stvarni brod oko njih  prekinula je zadihano izvjee koje je neki asnik podnosio Tungu. "Ovdje zatvor, gospodine. Admiral Oser je pobjegao i pustio sve ostale zatvorenike."
"Prokletstvo", rekao je Tung, dobacio jedan ljutit pogled Milesu, i pokazao na kom. "Rijei to. Upotrijebi Ausona." Vratio je svoju pozornost taktikom prikazu, mrmljajui: "To se ne bi moglo dogoditi u moje vrijeme."
Miles je kliznuo u sjedalo koma i pozvao komandni most Trijumfa. "Auson! Jesi li uo za Osera?"
Pojavilo se Ausonovo nervozno lice. "Aha, radimo na tome."
"Narui dodatne komandose za strau u taktikoj dvorani, u inenjerskom odjelu i kod tebe na mostu. Ovdje dolje, ovo je jako lo trenutak za prekide."
"Priaj mi o tome. Vidimo kako cetagandanska kopilad nadolazi." Auson se iskljuio iz veze.
Miles je poeo pratiti unutarnje kanale sigurnosti, zastavi samo da primijeti dobro naoruane straare koji su stigli u hodnik. Oser je oito morao imati pomo pri svome bijegu, nekog odanog oseranskog asnika ili asnike, to je Milesa pak natjeralo da porazmisli o pouzdanosti straara. I hoe li se Oser pokuati udruiti s Metzovom i Cavillo? Pronali su dva Dendariija osuena zbog povrede discipline kako vrludaju hodnicima i vratili ih u zatvor; jedan odbjegli zatvorenik se vratio sam. Jo jedan, osumnjien za uhodarenje, stjeran je u kut u jednom od skladita. Jo uvijek nije bilo ni traga onima stvarno opasnima...
"Evo ga!"
Miles se ukljuio u taj kanal. Teretni shuttle odvajao se od svojih hvataljki, od Trijumfova boka i dalje u svemir.
Miles je upao u sve kanale, pronaao kontrolu oruja. "Nemojte, ponavljam, nemojte otvoriti vatru na taj shuttle!"
"Ovaj..." stigao je odgovor. "Da, gospodine. Neemo otvoriti vatru."
Zato je Miles imao blagi dojam da tehniar uope nije ni namjeravao otvoriti vatru? Oito dobro organiziran bijeg. Lov na vjetice e kasnije biti gadan. "Povezi me s tim shuttleom!" zatraio je Miles od komunikacijskog asnika. /, oh, da, poaljite strau u hodnike koji vode do shuttlea... prekasno.
"Pokuat u, gospodine, ali ne odgovaraju."
"Koliko ih je na brodu?"
"Nekoliko, ali nismo sasvim sigurni "
"Povezi me s njima. Moraju me sasluati, ak i ako ne ele odgovoriti."
"Imam otvoren kanal, gospodine, ali nemam pojma sluaju li nas."
"Probat u." Miles je duboko udahnuo. "Admirale Oser! Ok-reni svoj shuttle i vrati se natrag na Trijumf. Tamo vani je preopasno, kreete se ravno u zonu najgue vatre. Vratite se ovamo i ja u vam osobno zajamiti sigurnost "
Tung je gledao dolje preko Milesova ramena. "Pokuava stii do Peregrinea. Prokletstvo, ako se taj brod povue, na obrambeni poredak e se raspasti."
Miles je bacio pogled natrag na taktiki kompjuter. "To ne moe biti. Mislio sam da smo ba zato i stavili Peregrine u podruje rezerve, jer smo sumnjali u njegovu pouzdanost."
"Da, ali ako se Peregrine povue, mogu ti nabrojiti jo tri kapetana-vlasnika koji e krenuti za njim. A ako se etiri broda izvuku "
"Rangeri e se oteti usprkos svojim vervainskim zapovjednicima i nai emo se u nevolji, jasno mi je." Miles je opet bacio pogled na taktiki kompjuter. "Mislim da nee uspjeti  admirale Oser! ujete li me?"
"Ajoj!" Tung se vratio u svoje sjedalo, opet usredotoen samo na Cetagandance. etiri cetagandska broda su se udruivala na rubu dendariijske formacije, dok je jo jedan pokuavao prodrijeti do sredita, oito nastojei prii u domet za napad kopljem. Nehajno, u prolazu, jedan cetagandski plazmini top s tog broda pokupio je odvojeni shuttle. Samo sjajne iskrice.
"Nije znao da su Cetagandanci u udarnom prolazu sve dok se shuttleom nije odvojio od Trijumfa", proape Miles. "Dobar plan, ugavo vrijeme... Mogao se vratiti natrag, odabrao je da pokua na brzinu stii..." Oser je odabrao svoju smrt? Je li to bio nekakav utjeni argument?
Cetagandanski napad nije se toliko slomio koliko zavrio, u depresivno discipliniranom redu. Rezultat je bio mala prednost na strani Dendariija. Odreeni broj cetagandskih brodova bio je teko oteen, a jedan je brod bio posve raznesen. Dendariijski i rangerski kanali za kontrolu teta bili su izbezumljeni. Dendarii jo nisu izgubili nijedan brod, ali su izgubili dosta vatrene moi, pogonskih strojeva, kontrola leta, sustava za odravanje ivota, titova. U sljedeem napadu gubici e biti znatno vei.

Oni si mogu priutiti da izgube tri broda na jedan na. Ako nastave ovako dolaziti, ako nas nastave grickati, neizbjeno e morati pobijediti, razmiljao je Miles hladno. Ukoliko ne dobijemo pojaanje.
Sati su prolazili dok su Cetagandanci opet oblikovali svoje formacije. Miles se pokuao odmoriti u sobici koja je ba s tom namjerom bila pridodana taktikoj sobi, ali bio je previe napet da bi se mogao ugledati na Tungove nevjerojatne petnaestmi-nutne instantdrijemee. Miles je znao da Tung ne glumi oputenost radi uinka na moral; nitko ne bi mogao glumiti takvo odvratno hrkanje.
Na televidu se moglo promatrati kako cetagandska pojaanja stiu preku sustava Vervain. To je bilo cjenkanje s vremenom, i rizik. Sto dulje ete ekaju, bit e bolje opremljeni, ali to dulje ekaju, vee su anse da se i njihov neprijatelj oporavi. Nesumnjivo, postojao je taktiki kompjuter i na ceta-gandskom admiralskom brodu, koji je proizveo krivulju vjerojatnosti i na njoj oznaio najbolje sjecite nas i njih. Kad bi samo prokleti Vervainci bili malo agresivniji pri napadima na tu crtu opskrbe iz njihove planetarne baze...
I evo ih opet. Tung je gledao svoje prikaze na ekranu. ake je nesvjesno stiskao i oputao u krilu u predasima izmeu trzavog plesa debelim prstima po kontrolnoj ploi; naredbe, ispravci, predvianja. Milesovi prsti trzali su se kao siuni odjeci, um mu se trudio da se probije do Tungovih misli, da upije sve to se dogaalo. Njihova slika stvarnosti iipkala se skrivenim rupama, kako su toke prikupljanja podataka ispadale zbog oteenih senzora ili odailjaa na raznim brodovima. Cetagandanci su proletjeli kroz dendariijsku formaciju, udarajui... jedan dendariijski brod je eksplodirao, jedan drugi, zamrlog oruja, pokuao je pobjei izvan dometa, tri rangerska broda su se izdvojila kao jedan... djelovalo je loe...
"Mamac Tri se javlja", jedan nagli glas pregazio je sve druge komunikacijske kanale, natjeravi Milesa da poskoi u svome sjedalu. "Drite crvotoinu istom. Pomo stie."
"Ne sad", zareao je Tung, ali je zapoeo s uurbanom promjenom rasporeda kako bi pokrio siuni dio svemira, zadrao ga istim od otpada, projektila, neprijateljske vatre i iznad svega od neprijateljskih brodova naoruanih imploderskim kopljima. Oni cetagandski brodovi koji su bili u poloaju da odgovore gotovo kao da su naulili ui, oklijevajui dok su pokreti dendariijskih brodova brzojavljali dolazi promjena. Dendarii se moda povlae... neka prilika koja bi se mogla iskoristi moda e se stvoriti svakog asa...
"Dovraga, to je to?" rekao je Tung, kad se neto golemo i isprva neraspoznatljivo pojavilo na grlu crvotoine i poelo smjesta ubrzavati. Pozvao je prikaz oitavanja. "Preveliko je da bi bilo tako brzo. Prebrzo je da bi bilo tako veliko."
Miles je prepoznao energetski profil ak i prije nego to je televid konano pristao dati vizualnu sliku. Kakvo prvo krstarenje pak oni imaju. "To je Princ Serg. Naa barravarska carska pojaanja su upravo stigla." Udahnuo je duboko, oa-mueno. "Zar ti nisam obeao..."
Tung je strano opsovao, u istoj estetskoj zadivljenosti. Drugi brodovi slijedili su za njim, aslundski, polska mornarica, i irili su se uurbano u napadaku  a ne obrambenu  formaciju.
Drhtaj u cetagandskim formacijama bio je kao neujan krik uasa. Jedan cetagandski brod opremljen imploderom hrabro se obruio na Princa Serga, i bio je prepolovljen u trenutku otkria da su Sergova imploderska koplja bila usavrena do dometa trostruko veeg od onog koji su imali Cetagandanci. To je bio prvi smrtonosni udarac.
Drugi je stigao preko komunikacijske veze, poziv cetagandskim agresorima da se predaju ili budu uniteni  u ime He-genske saveznike mornarice, s carem Gregorom Vorbarrom i admiralom grofom Aralom Vorkosiganom kao zdruenim zapovjednicima.
Na trenutak, Miles je mislio da e se Tung onesvijestiti. Tung je s divljenjem udahnuo, i zavikao od oduevljenja: "Aral Vorkosigan! Ovdje? Jebeno prokletstvo!" I jedva malo intim-
nijim aptom: "Kako su njega uspjeli namamiti da ostavi mirovinu? Moda ga uspijem upoznati!"
Tung, ludi ljubitelj vojne povijesti, bio je jedan od najodanijih oboavatelja Milesova oca, sjetio se Miles, i sve dok, i ako, ne bi bio energino prekinut bio je u stanju nabrajati svaki javno poznati detalj iz svakog od ranijih vojnih pohoda barra-varskog admirala. "Vidjet u mogu li to srediti", obeao je Miles.
"Ako moe to srediti, sinko..." S naporom, Tung je odvukao svoj um od svog obljubljenog hobija prouavanja vojne povijesti i vratio se svom (istini za volju, blisko povezanom) poslu stvaranja te iste povijesti.
Cetagandski brodovi su se osipali, isprva pojedinano, u panici, zatim u organiziranijim skupinama, pokuavajui koordinirati strateko povlaenje s osiguranjem zalea. Princ Serg i njegova skupina za podrku nisu protraili ni jednu mili-sekundu. Smjesta su krenuli za njima, napadajui, unosei nered i razbijajui pokuaje zatitne vatre s neprijateljskih brodova, obarajui se na odvojene brodove koji bi zaostali. U sljedeim satima, povlaenje je postalo pravi bijeg kad su se vervainski brodovi koji su bili titili visoke planetarne orbite, ohrabreni, konano otisnuli iz orbita i pridruili se napadu. Vervainska rezerva bila je bez milosti, u strahu za svoje domove koji su Cetagandanci bili usadili u njih.
Detaljno ienje, zastraujui problemi kontrole teta, spaavanje osoblja, sve je to zahtijevalo toliko pozornosti da je Milesu trebalo nekoliko sati prije nego je konano, postupno, shvatio daje rat za dendariijsku flotu zavren. Obavili su svoj posao.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Prije svog odlasaka iz taktike sobe, Miles se oprezno raspitao kod Trijumf ove slube o napretku pri skupljanju odbjeglih zatvorenika. Jo uvijek su na popisu nestalih bili Oser, kapetan Peregrinea s jo dvojicom odanih oseranskih asnika, zapovjednik Cavilo i general Metzov.
Miles je bio prilino siguran da je na svojim monitorima vidio Osera i njegove asnike kad su se pretvorili u radioaktivni pepeo. Jesu li Metzov i Cavilo takoer bili u tom shuttleu? Kakve li ironije, da Cavilo ipak na kraju pogine od cetagand-ske ruke. Premda  morao je priznati  bilo bi jednako ironino da je umrla od ruke Vervainaca, Randallovih rangera, Aslunana, Barravaraca ili bilo koga drugog koga je prevarila u svojoj kratkoj, kometskoj karijeri na Hegenskoj Osi. Njen kraj bio je uredan i praktian, ako je bio istinit, ali  nije mu se sviala ideja da su njene posljednje, divlje rijei upuene njemu sad poprimile proroku snagu samrtne kletve. Trebao bi se bojati Metzova vie nego Cavilo. Trebao bi, ali nije. Zadrhtao je, i posudio jednog straara-komandosa da ga otprati natrag do kabine.
Na putu, susreo se s punim shuttleom ranjenika u tranzitu za Trijumfovu bolnicu. Trijumf u grupi za podrku (kakva je ve bila), nije primio nikakve pogodke u svoje titove s kojima ne bi mogao izai na kraj, ali drugi brodovi nisu bili tako sretni. Popisi rtava u svemirskim bitkama obino su imali proporcije obrnute planetarnim, s mrtvima koji su brojniji od povrijeenih, ali u sretnim okolnostima, kad bi se sustavi za
odravanje ivota odrali, vojnici bi mogli preivjeti svoje povrede. Nesigurno, Miles je promijenio svoju putanju i krenuo za procesijom. Od kakve bi koristi on mogao biti u bolnici?
Ljudi koji su vrili trijau nisu na Trijumf slali lake sluajeve. Tri stravine opekline i teka povreda glave doli su na elo reda, i brzo ih je odvezlo osoblje koje ih je bilo nestrpljivo oekivalo. Nekoliko vojnika je bilo pri svijesti, tiho ekajui da doe red na njih, bili su imobilizirani zranim jastucima na svojim lebdeim nosilima, oiju zamuenih od bola i analgetika.
Miles je pokuao svakome od njih rei nekoliko rijei. Neki su buljili u njega bez razumijevanja, nekima kao daje to bilo drago; zadrao se malo dulje s ovim posljednjima, pruajui im to je vie ohrabrenja mogao. Zatim se povukao i nekoliko minuta tupo stajao kraj vrata, zapljusnut poznatim, zastraujuim mirisima bolnice nakon bitke; dezinfek-cijska sredstva i krv, spaljeno meso, urin i elektronika, sve dok nije shvatio kako ga iscrpljenost ini potpuno zaglup-ljenim i beskorisnim, uzdrhtalim i na rubu suza. Odgurnuo se od zida i izmarirao van iz bolnice. Krevet. Ako netko zaista bude trebao njegovu zapovjedniku prisutnost, mogu lijepo doi po njega.
Lupio je po kodnoj bravi na Oserovoj kabini. Sad kad ju je naslijedio, pretpostavljao je da bi trebao promijeniti ifru. Uzdahnuo je i uao. Kako je stupio u prostoriju postao je svjestan dviju nesretnih injenica. Prvo, premda je bio otpustio svog komandoskog straara kad je uao u bolnicu, zaboravio ga je opet pozvati, i drugo, nije bio sam. Vrata su se zatvorila za njim prije nego to je stigao odskoiti natrag u hodnik, us-tuknuvi udario je u njih.
Sumrano-crvenkasti ten generala Metzova ak je vie privlaio panju nego srebrni sjaj disruptorske parabole u njegovoj ruci, uperene ravno u Milesovu glavu.
Metzov se nekako dokopao kompleta sive dendariijske odore, malo premalog. Cavilo, koja je stajala iza Metzova, dokopala se slinog kompleta, malo prevelikog. Metzov je djelovao
golem i bijesan. Cavilo je djelovala... udno. Ogoreno, ironino, udno veselo. Masnice su joj prljale vrat. Nije imala nikakva oruja.
"Imam te", proaptao je Metzov slavodobitno. "Konano." Sa zgrenim osmijehom, pribliio se Milesu, korak po korak sve dok ga nije pribio uza zid stisnuvi mu vrat jednom krupnom akom. Bacio je disruptor ivaca i ovio i drugu ruku oko Milesova vrata, ne da ga slomi nego da stisne.
"Ni sluajno nee preivjeti " bilo je sve to je Miles uspio istisnuti prije nego je ostao bez zraka. Osjeao je kako mu se adamova jabuica pomie, grlo stie, a glava mu je bila na rubu eksplozije mraka kako je ostajao bez krvi. Nee moi nagovoriti Metzova da odustane od ovog ubojstva...
Cavilo je kliznula naprijed, pognuta, neujna i neprimjetna poput make, pokupila isputeni disruptor ivaca, pa ustuknula za korak, u stranu, lijevo od Milesa.
"Stanis, duo", zagugutala je. Metzov, opsjednut polaganim davljenjem Milesa, nije okrenuo glavu. Cavilo je odre-citirala, oito imitirajui Metzovljev naglasak: "Rairi noge, kuko, ili u ti raznijeti glavu."
Metzovljeva glava se sad okrenula, oi su mu se rairile. Raznijela mu je glavu. Palucava plava munja pogodila ga je tono izmeu oiju. Zamalo je slomio Milesov vrat, usprkos plastinim pojaanjima u Milesovim kostima, u zadnjem gru, prije nego to je pao na palubu. Palei elektrokemijski miris smrti od disruptora ivaca oamario je Milesa preko lica.
Miles se opustio, smrznut uza zid, ne usuujui se pokrenuti. Podigao je pogled s mrtvog tijela do Cavilo. Usne su joj bile izvijene u smijeku neizmjerna zadovoljstva, zasiene. Je li Cavilina reenica bila doslovni i nedavni citat? to su oni to radili, u svim onim dugim satima koliko mora da su ekali u zasjedi Oserove kabine? Tiina se produila.
"Nije", Miles je progutao pokuavajui proistiti svoje povrijeeno grlo i zakrijetao, "nije da se alim, pazi, ali zato ne nastavi i ne upuca i mene?"
Cavilo se zlobno nasmijeila. "Brza osveta je bolja nego nikakva. Duga i polagana osveta je jo bolja, ali da bih u potpunosti mogla uivati u njoj moram je preivjeti. Neki drugi put, mali." Nagnula je disruptor kao da e ga spektakularno vratiti natrag u futrolu, onda se predomislila i spustila ga, uperena prema dolje, u oputenoj ruci. "Zakleo si se da e me sigurno otpratiti s Hegenske Osi, vorski barune. A poela sam vjerovati da si stvarno toliko glup da i odri svoju rije. Nije da se alim, pazi. E sad, daje Oser svakom od nas dao oruje, ili daje dao disruptor ivaca meni a kod za tvoju kabinu Sta-nisu a ne obrnuto, ili da me Oser poveo sa sobom kao to sam ga bila molila... stvari su se mogle i drukije zavriti."
Izrazito drukije. Vrlo polako, i vrlo, vrlo paljivo, Miles je centimetar po centimetar priao komkonzoli i pozvao slubu sigurnosti. Cavilo ga je zamiljeno promatrala. Nakon nekoliko trenutaka, kako se pribliavalo vrijeme kad bi bilo realno oekivati da pojaanja provale u sobu, prila mu je oputenim koracima. "Podcijenila sam te, zna."
"Ja tebe nikad nisam podcijenio."
"Znam. Nisam navikla na to... hvala ti." Prezrivo je odbacila disruptor ivaca na Metzovljevo tijelo. Zatim, naglo pokazavi zube, okrenula se, omotala jednu ruku oko Milesova vrata, i strastveno ga poljubila. Vremenski proraun bio joj je savren; Sigurnost, s Elenom i narednikom Chodakom na elu, upala je kroz vrata neposredno prije nego to se Miles uspio osloboditi Cavilina zagrljaja.
Miles je izaao iz Trijumfova shuttlea kroz kratku fleksi-cijev i preao na palubu Princa Serga. Sa zaviu se zabuljio u ist, prostran, predivno osvijetljen hodnik, red urednih i sjajnih poasnih straara koji su se trgli u pozdravni poloaj, u ulatene asnike koji su ekali u svojim sveanim zelenim barravarskim uniformama. Kradomice je spustio pogled dolje na svoju vlastitu dendariijsku sivobijelu odoru. Trijumf, klju i ponos dendariijske flote, kao da se skupio i sveo na neto siuno i prljavo i otrcano i iscrpljeno.
Da, ali vi deki ne biste sad izgledali tako dobro da se mi nismo toliko ispruili, utjeio je Miles samoga sebe.
Tung, Elena i Chodak takoer su zurili poput turista. Miles im je otro vratio pozornost da bi primili i uzvratili izgla-ano salutiranje svojih domaina.
"Ja sam zapovjetnik Natochini, izvrni asnik Princa Serga", predstavio se najstariji Barravarac. "Ovo je porunik Yego-rov, on e otpratiti vas i zapovjednicu Bothari-Jesek do admirala Vorkosigana koji vas oekuje za sastanak; ja u osobno biti va vodi na obilasku Princa Serga i bit e mi zadovoljstvo odgovoriti na sva vaa pitanja. Ukoliko odgovori na njih nisu strogo povjerljivi, naravno."
"Naravno." Tungovo iroko lice djelovalo je neizmjerno zadovoljno. Zapravo, kad bi Tung postao jo oduevljeniji, morao bi implodirati.
"Pridruit emo se admiralu Vorkosiganu za ruak u kantini za vie asnike, nakon vaeg sastanka i naeg obilaska", nastavio je zapovjednik Natochini Milesu. "Na posljednji gost na veeri tamo bio je predsjednik Pola i njegova svita, prije dvanaest dana."
Siguran da plaenici shvaaju vadnost privilegija koje su dobili, barravarski asnik odveo je presretne Tunga i Cho-daka niz hodnik. Miles je uo kako se Tung cereka u pola glasa: "Ruak s admiralom Vorkosiganom, ha, ha..."
Porunik Yegorov pozvao je Milesa i Elenu u suprotnom smjeru. "Vi ste s Barravara, gospo?" upitao je Elenu.
"Moj je otac osamnaest godina bio zakleti vazalni orunik pokojnome grofu Piotru", izjavila je Elena. "Poginuo je u gro-fovoj slubi."
"Shvaam", ree porunik s puno potovanja. "Znai da poznajete obitelj, dakle." Znai zato si ti tu, Miles gaje gotovo uo kako misli.
"Ah, da."
Porunik je bacio malo sumnjiaviji pogled dolje prema "admiralu Naismithu." "A, ovaj, koliko sam uo, vi ste Beta-nac, gospodine?"
"Podrijetlom", ree Miles svojim najizrazitijim betanskim naglaskom.
"Moda... moda e vam se nain kako mi Barravarci radimo stvari initi malo formalnijim od onoga na koji ste navikli", upozorio ga je porunik. "Grof je, shvaate, navikao da mu se iskazuje potovanje i poslunost koje njegov poloaj zahtijeva."
Miles je s oduevljenjem prouavao kako nadobudni asnik trai pristojan nain da kae: Obraaj mu se s gospodine, nemoj brisati nos o rukav, i isto tako se suzdri sa svojim prokletim betanskim egalistikim stavovima. "Moda e vam se initi prilino zastraujue."
"Stari je napuhana koulja, ha?"
Porunik se namrtio. "To je jedan veliki ovjek."
"Aha, i kladim se da e se, ako uspijemo za rukom uliti
dovoljno vina u njega, opustiti i priati proste viceve zajedno
sa svima ostalima."
' Yegorovljev pristojni smijeak se ukoio. Elena se sagnula, razdraganih oiju, i glasno apnula: "Admirale, ponaajte se pristojno!"
"Oh, u redu", uzdahnuo je Miles sa aljenjem.
Porunik je dobacio Eleni jedan zahvalan pogled, preko Milesove glave.
Miles se usput divio ulatenom sjaju. Osim to je bio nov, Princ Serg je bio namijenjen i za diplomatske poslove jednako vane kao i vojne, brod koji e moi nositi cara u dravne posjete ne izgubivi nita od svoje vojne djelotvornosti. Ugledao je nekog mladog zastavnika u hodniku koji se kriao s njihovim, kraj rastavljene zidne ploe, kako upravlja jednom ekipom tehniara pri nekim manjim popravcima  ne, bo-gamu, bile su to izvorne instalacije. Princ Serg se odvojio iz orbite s radnim ekipama jo uvijek prisutnim, Miles je tako uo. Bacio je pogled preko ramena. To sam, da nije bilo volje boje i generala Metzova, mogao biti i ja. Da je ostao izvan nevolja na otoku Kyril jo samo est mjeseci... osjetio je nelogian ujed zavisti prema tom zaposlenom zastavniku.
Uli su u zemlju asnika. Porunik Yegorov proveo ih je kroz jedno predvorje u spartanski opremljen upravni ured dvostruko vei od bilo ega to je Miles ikad prije vidio na nekom barravarskom brodu. Admiral grof Aral Vorkosigan podigao je pogled sa svog komkonzolnog stola dok su vrata tiho klizila unatrag.
Miles je kroio kroz njih, sa elucem koji je iznenada poeo drhtati iznutra. Da bi prikrio i zauzdao svoje osjeaje, dobacio je: "Hej, vi carski puevi ete se udebljati i omekati, razva-ljeni ovako usred luksuza, zna?"
"Ha!" Admiral Vorkosigan izletio je iz svog sjedala i udario u ugao stola od silne urbe. Pa, nije ni udo, kako uope ita vidi s toliko vode u oima? Uvukao je Milesa u vrst zagrljaj. Miles se nasmijeio, zatreptao i progutao, obraza pritisnuta uz taj hladni zeleni rukav, i skoro daje opet imao izraz svoga lica pod kontrolom kad ga je grof Vorkosigan odmaknuo od sebe za duinu ruke da bi ga podvrgao zabrinutoj, znatieljnoj inspekciji. "Je li sve u redu s tobom, deko?"
"Sasvim u redu. Kako ti se dopalo skakanje kroz crvoto-inu?"
"Sasvim u redu", dahnuo je grof Vorkosigan uzvratno. "Premda, bilo je trenutaka kad su neki moji savjetnici htjeli da te strijeljamo. A bilo je trenutaka kad sam se i ja slagao s njima."
Porunik Yegorov, prekinut usred najave njihova dolaska (Miles nije uo to je govorio, a sumnjao je i da ga je njegov otac uo), jo je stajao irom otvorenih usta, djelujui potpuno izbezumljeno. Porunik Jole, i sam priguujui smijeak, ustao je s druge strane stola i poveo Yegorova blago i milosrdno natrag kroz vrata. "Hvala vam, porunice. Admiral cijeni vae usluge, to bi bilo sve..." Jole je bacio pogled natrag preko svog ramena, zamiljeno iskrivio jednu obrvu, i krenuo van za Yegorovom. Miles je uhvatio, samo krajikom oka, kad se zavalio u jedno sjedalo u predvorju, glave zabaene u poloaju ovjeka koji predvia da e dugo ekati, prije nego to su vrata kliznula natrag na svoje mjesto. Jole je povremeno znao biti natprirodno pristojan.
"Elena." S naporom, grof Vorkosigan se odvojio od Milesa da prihvati obje Elenine ruke u kratak, vrst stisak. "Jesi li dobro?"
"Jesam, gospodine."
"To me veseli... vie nego to ti mogu rei. Cordelia te pozdravlja i eli ti sve najbolje. Ako te vidim, moram te podsjetiti, ovaj  moram se tono sjetiti, to je jedan od onih njenih betanskih tosova  'Dom je tamo gdje te, kad tamo mora otii, moraju primiti'."
"ujem joj glas", nasmijei se Elena. "Recite joj da zahvaljujem. Recite joj... da u to zapamtiti."
"Dobro." Grof Vorkosigan nije dalje navaljivao. "Sjednite, sjednite", mahnuo im je prema stolcima, koje je privukao pred komkonzolni stol, pa i sam sjedne. Na trenutak, mijenjajui brzine, crte lica su mu se opustile, onda se opet usredotoe u pozornosti. Boe, djeluje umorno, shvatio je Miles; jedan kratki trenutak, izgledao je skoro zastraujue. Gregor, mora za mnogo toga odgovarati. Ali Gregor je to i sam znao.
"Kakve su zadnje vijesti o prekidu vatre?" upitao je Miles.
"Jo se uvijek dobro dri, hvala na pitanju. Jedino ceta-gandski brodovi koji nisu na vrijeme skoili natrag odakle su i doli imaju oteene Necklinove klipove ili kontrolne sustave, ili su im piloti povrijeeni. Ili sve troje. Doputamo im da poprave dva takva broda i skoe s njima s osnovnom posadom, ostalo se ne da spasiti. Procjenjujem da bi se kontrolirani komercijalni promet mogao ponovno uspostaviti unutar sljedeih est tjedana."
Miles je stresao glavom. "I tako zavrava Petodnevni rat. Ni jednom nisam ni jednog Cetagandanca vidio licem u lice. Sav taj trud i krvoprolie, samo da bismo se vratili na status quo ante."
"Ne ba svi. Odreeni broj cetagandskih viih asnika pozvan je u prijestolnicu da objasne tu 'neodobrenu pustolovinu' svome caru. Njihove isprike vjerojatno e zavriti smrtonosnim posljedicama za njih."
Miles prezrivo puhne. "Da ispataju za poraz, bolje reeno. 'Neodobrena pustolovina.' Zar itko vjeruje u to? Zato se uope trude?"
"Finesiranje, deko. Neprijatelju u povlaenju treba ponuditi da sauva sav obraz koji razumno moe. Samo mu nemoj dopustiti da sauva bilo to drugo."
"Shvaam da si ti finesirao Polce. A cijelo vrijeme, ja sam oekivao da e se Simon Illvan osobno pojaviti ne bi li odveo svoje izgubljene djeaie kui."
"Ceznuo je da doe, ali nikako nismo mogli obojica otii od kue u istom trenutku. Slabana pria koju smo izmislili da prikrijemo Gregorovu odsutnost mogla se svakog asa uruiti sama u sebe."
"Usput reeno, kako ste uope uspjeli to izvesti?"
"Odabrali smo mladog asnika koji jako slii Gregoru, rekli smo mu da je otkriveno kako postoji zavjera za ubojstvo cara i da bi on trebao biti mamac. Blaen bio, smjesta se dobrovoljno prijavio. On  i njegova Sluba sigurnosti, kojoj smo ispriali istu priu  proveli su sljedeih nekoliko tjedana provodei lagodan ivot dolje u Vorkosigan Surleau, jedui s najboljih tanjura  ali i patei od loe probave. Konano smo ga poslali na rustikalni izlet s kampiranjem, budui da su upiti iz prijestolnice postajali sve uporniji. Ljudi e se uskoro probuditi i shvatiti, siguran sam, ako ve nisu, ali sad kad opet imamo Gregora moi emo stvari objasniti kako god budemo htjeli. Kako god on bude htio." Grof Vorkosigan namr-tio se neobino, kratko, neobino jer mu mrtenje nije bilo posve bez zadovoljstva.
"Ja sam se iznenadio", ree Miles, "premda mije bilo jako drago to ste tako brzo uspjeli prebaciti svoje snage preko Pola. Bio sam se bojao da vas nee pustiti da proete prije nego to se Cetagandanci probiju unutar Osi. A onda bi ve bilo prekasno."
"Da, pa, to je drugi razlog zato si dobio mene umjesto Si-mona. Kao prvi ministar i bivi regent, bilo je savreno razumno
da ja odem u slubeni posjet Polu. Napravili smo skicirani popis pet diplomatskih ustupaka koje ve godinama trae od nas, i predloili ih kao dnevni red.
Budui daje sve bilo formalno i slubeno i otvoreno, bilo je isto tako savreno logino da ja kombiniram svoj posjet s prvim krstarenjem Princa Serga. Bili smo u orbiti kod Pola, ili smo shuttleom gore-dolje na slubene prijame i proslave (ruka mu je nesvjesno protrljala trbuh u pokretu koji je olakavao bol). Ja sam jo uvijek oajniki pokuavao raistiti put za Os a da nikoga ne ubijem, kad se proula vijest o cetagandskom iznenadnom napadu na Vervain. U tom trenutku, odjednom se proces dobivanja dozvole da produimo put naglo ubrzao. A bili smo samo nekoliko dana, ne tjedana, udaljeni od akcije. Natjerati Aslunane da legnu s Polcima bilo je malo tee. Gre-gor me zadivio, kako se snaao u tome. Vervainci nisu bili nikakav problem, do tad su ve imali i te kako dobre motive da trae saveznike."
"ujem daje Gregor sad prilino popularan na Vervainu." "aste ga i slave u svojoj prijestolnici i ovoga asa, koliko ja znam." Grof Vorkosigan bacio je pogled na svoj sat. "Potpuno su poludjeli za njim. To to smo mu dopustili da se proverca u taktikoj sobi Princa Serga bila je moda i bolja ideja nego to mi se bilo inilo. S isto diplomatske toke gledita." Grof Vorkosigan djelovao je prilino odsutno.
"To... zaudilo me je to si mu dopustio da zajedno s tobom skoi u vatrenu zonu. To nisam oekivao."
"Pa, kad se sve zbroji, taktika soba u Princu Sergu vjerojatno je bila meu nekoliko najotrije branjenih kubinih metara bilo gdje u vervainskom lokalnom svemiru. Bilo je, bilo je..."
Miles je fascinirano promatrao dok je njegov otac pokuavao ispljunuti rijei savreno sigurno, i umjesto toga se zadavio na njima. Upalila mu se lampica. "To uope nije bila tvoja ideja, zar ne? Gregor je naredio da ga se ukrca na brod!"
"Imao je nekoliko dobrih argumenata kojima je podrao svoj zahtjev", ree grof Vorkosigan. "A izgleda da, ve samo propagandni dio, donosi plodove kakve je i predvidio."
"Mislio sam da e biti previe... oprezan. Da mu dopusti takav rizik."
Grof Vorkosigan prouavao je svoje vlastite koate ruke. "Nisam bio ba zaljubljen u tu zamisao, ne. Ali jednom sam se zakleo da u sluiti caru. Moralno najopasniji trenutak za svakog staratelja je onda kad mu se iskuenje da postane lutkar i trbuhozborac uini najrazumnijim rjeenjem problema. Oduvijek sam znao da mora doi trenutak... ne. Znao sam da e, ako taj trenutak nikad ne doe, to znaiti da sam duboko podbacio u ispunjavanju svoje zakletve." Zastao je. "Svejedno, bio je to poprilian ok za mene. Sto sam ga pustio."
Gregor ti se suprotstavio? Oh, daje mogao biti neprimjetna muica na zidu te sobe.
"ak i bez obzira na svu praksu koju sam dobio s tobom, sve ove godine", dodao je grof Vorkosigan zamiljeno.
"Ah... kako tvoji irevi?"
Grof Vorkosigan se namrtio. "Ne pitaj." Malice se razvedrio. "Bolje, u zadnja tri dana. Moda u za ruak ak zatraiti hranu, umjesto one grozne ljekovite kae."
Miles je proistio grlo. "Kako je satnik Ungari?"
Grofu Vorkosiganu trznula se usnica. "Nije ba pretjerano zadovoljan tobom."
"Ja... se ne mogu ispriati. Napravio sam puno pogreaka, ali to to nisam posluao njegovu naredbu da ekam na stanici Aslund nije spadalo meu njih."
"Izgleda da nije." Grof Vorkosigan namrtio se na suprotni zid. "Ali svejedno... vie nego ikad sam uvjeren da redovna Sluba nije pravo mjesto za tebe. To je kao da pokuava ugurati etvrtasti klin  ne, gore od toga. Kao da pokuava ugurati teserakt u okruglu rupu."
Miles je potisnuo drhtaj panike. "Neu biti otputen, zar ne?"
Elena se zagledala u svoje nokte i ubacila se: "Kad bi i bio, mogao bi se zaposliti kao plaenik. Kao general Metzov. Koliko
 lA.UACTCn   ni
znam, zapovjednica Cavilo trai nekoliko dobrih ljudi." Miles je skoro mjauknuo na nju; ponudila mu je veseli osmijeh u zamjenu za njegov oajni izraz.
"Skoro da mije bilo ao kad sam uo daje Metzov poginuo", primijetio je grof Vorkosigan. "Planirali smo ga dobiti natrag, prije nego su stvari krenule prema ludilu kad je Gregor nestao."
"Ah! Znai da ste konano zakljuili da je smrt onog ko-marrskog zarobljenika, tamo davno, za vrijeme pobune ipak bila ubojstvo? Mislio sam da bi moglo biti tako "
Grof Vorkosigan podigao je dva prsta. "Dva ubojstva." Miles je zastao. "Blagi Boe, nije valjda pokuao pronai
jadnog Ahna prije nego to je otiao, zar ne?" Bio je zamalo
zaboravio na Ahna.
"Ne, ali mi smo ga pronali. Premda, naalost, ne prije nego to je Metzov napustio Barravar. I da, komarrski pobunjenik bio je muen do smrti. Iako ne posve namjerno, ini se da je imao neku prikrivenu zdravstvenu slabost. No, to ipak nije bilo, kako je istraitelj isprva sumnjao, iz osvete za smrt straara. Bilo je zapravo obrnuto. Barravarski kaplar na strai, koji je sudjelovao ili se barem sloio s muenjem, premda s nekim slabanim protestima, prema Ahnovoj prii odjednom je promijenio miljenje i zaprijetio da e prijaviti Metzova.
"Metzov ga je ubio u jednom od svojih napada manijakalnog bijesa, a zatim je natjerao Ahna da mu pomogne smisliti i posvjedoiti lanu priu o pokuaju bijega. Tako da je Ahn dvostruko patio u svemu. Metzov gaje drao u strahu, ali isto tako, da su se injenice ikad saznale, Ahn bi drao Metzova u aci. Neka udna vrsta uzajamnog zahvata... kojemu je Ahn konano uspio pobjei. Ahn je djelovao kao da e se rasplakati od olakanja kad su IUvanovi agenti doli po njega i dobrovoljno se podvrgao brzopentu."
Miles je sa aljenjem pomislio na meteorologa. "Hoe li se Ahnu sad dogoditi neto loe?"
"Planirali smo ga natjerati da svjedoi, na Metzovljevu suenju... Illvan je mislio da bismo ak mogli cijelu stvar
upotrijebiti u svoju korist, u odnosu na Komarrane. Predstaviti im tog jadnog idiota od kaplara strae kao nekakva neopjevana junaka. Objesiti Metzova kao dokaz careve dobre volje i predanosti pravdi za Barravarce i Komarrane podjednako... zgodan scenarij." Grof Vorkosigan ogoreno se na-mrtio. "Mislim da emo sad sve jednostavno tiho zatakati. Opet."
Miles je glasno izdahnuo. "Metzov. rtveni ovan do kraja. Mora biti da je imao neku lou karmu koja ga se drala... ne da nije to i zasluivao."
"uvaj se elje za pravdom. Mogla bi ti se i ispuniti."
"To sam ve nauio, gospodine."
"Ve?" Grof Vorkosigan je podigao jednu obrvu. "Hm."
"Govorei o pravdi", Miles je uoio otvor. "Brine me pitanje dendariijske plae. Podnijeli su podosta tete, vie nego to bi jedna plaenika flota normalno prihvatila. Njihov jedini ugovor bio je moj dah i glas. Ako... ako me Carstvo ne podri, moja zakletva e biti pogaena."
Grof Vorkosigan se blago nasmijeio. "Ve smo razmotrili to pitanje."
"Hoe li se Illvanov proraun za tajne operacije moi proiriti tako da to pokrije?"
"Illvanov proraun bi se raspao kad bi pokuao to pokriti. Ali ti, ovaj, izgleda ima neke prijatelje na visokim poloajima. Izdat emo ti hitnu kreditnu karticu na koju e se izliti novac iz CarSiga, fonda flote, i carevih privatnih rezervi, i uz nadu da emo kasnije sve to moi nadoknaditi posebnim porezima koje emo proturiti Savjetu ministara i Savjetu grofova. Podnesi raun."
Miles je iskopao disketu s podacima iz svoga depa. "Evo ga, gospodine. Ravno od raunovoe dendariijske flote. Radila je na tome cijele noi. Neke procjene tete su jo uvijek pribline." Spustio je disk na komkonzolni stol.
Jedan kut usta grofa Vorkosigana podigao se prema gore. "Ui, deko...." Ubacio je disk u svoj stol da ga na brzinu pre-
gleda. "Naredit u da se kreditna kartica pripremi za vrijeme ruka. Moi e je ponijeti sa sobom kad budete odlazili." "Hvala, gospodine."
"Gospodine", dodala je Elena, ozbiljno se naginjui naprijed, "to e se sad dogoditi s dendariijskom flotom?"
"to god budete eljeli, pretpostavljam. Premda ne moete dugo ostati ovdje, tako blizu Barravaru."
"Hoemo li opet biti naputeni?" "Naputeni?"
"Jednom ste nas uinili Carskom snagom. Ja sam tako mislila. Baz je tako mislio. A onda nas je Miles ostavio, i onda... nita."
"Ba kao otok Kyril. Daleko od oiju, daleko od srca." Slegnuo je ramenima sa aljenjem. "Koliko znam, proli su slian pad morala."
Grof Vorkosigan uputio mu je jedan otar pogled. "Sudbina Dendariija  kao i tvoja budua vojna karijera, Miles  je neto o emu se jo uvijek raspravlja."
"Mogu li barem imati glas u toj raspravi? Ili oni?" "Obavijestit emo vas." Grof Vorkosigan spustio je ruke na svoj stol i ustao. "To je sve to za sada mogu rei, ak i tebi. Ruak, asnici?"
Miles i Elena nisu imali drugog izbora nego da i sami ustanu. "Komodor Tung jo ne zna nita o naoj povezanosti", upozorio je Miles. "Ako eli da to ostane tajnom, morat u opet igrati admirala Naismitha kad mu se pridruimo."
Smijeak grofa Vorkosigana postao je vrlo udan. "Illvan i satnik Ungari sigurno bi bili za to da se sauva lani identitet koji bi jo mogao biti koristan. U svakom sluaju. To bi trebalo biti vrlo zanimljivo."
"Moram te upozoriti, admiral Naismith nije ba pun potovanja."
Elena i grof Vorkosigan pogledali su jedno u drugo, i oboje prasnuli u smijeh. Miles je ekao, omotan u onoliko dostojanstva koliko je mogao prikupiti, dok nisu prestali. Konano.
Admiral Naismith bio je bolno pristojan za vrijeme ruka. ak ni porunik Yegorov ne bi mu imao na emu prigovoriti.
Kurir vervainske vlade predao je kreditnu karticu preko komkonzolnog stola zapovjednika domae stanice. Miles je posvjedoio da ju je primio otiskom svoga palca, skeniranjem retine, i bogatim, neitkim potpisom admirala Naismitha, nimalo slinim paljivom rukopisu zastavnika Vorkosigana. "Zadovoljstvo je poslovati s vama, potovana gospodo", rekao je Miles, zadovoljno spremajui karticu i peaei dep.
"To je najmanje to moemo uiniti", rekao je zapovjednik skone stanice. "Ne mogu vam opisati kako sam se osjeao, znajui da e sljedei prolaz na koji se Cetagandanci odlue biti i posljednji, pripremajui se da se borim do kraja, kad su se Dendarii stvorili niotkud da nas podre."
"Dendarii to ne bi mogli sami", ree Miles skromno. "Sve to smo uinili bilo je da vam pomognemo zadrati most sve dok prava teka artiljerija nije stigla."
"A da nismo zadrali most, saveznike snage Osi  teka artiljerija, kako ste rekli  ne bi mogle skoiti u vervainski lokalni svemir."
"Ne bez velikih gubitaka, svakako", priznao je Miles.
Zapovjednik stanice bacio je pogled na svoj sat. "Pa, moj planet e uskoro izraziti svoje miljenje o tome u opipljivijem obliku. Mogu li vas otpratiti na ceremoniju, admirale? Vrijeme je."
"Hvala vam." Miles je ustao i krenuo pred njim iz ureda, rukom ponovno provjeravajui opipljivu zahvalu u svome depu. Medalje, ha. Kolajne ne mogu platiti popravke za flotu.
Zastao je pred prozirnim portalom, njegov zrcalni odraz napola se pretapao s panoramskim pogledom iz skone stanice. Oseransko-dendariijska sveana siva odora bila je sasvim prihvatljiva, odluio je; meka siva tunika od plia istaknuta zasljepljujue bijelim obrubom i srebrnim gumbima na ramenima, odgovarajue hlae i sive izme od sintetikog
antilopa. inilo mu se da u toj odjei djeluje vii. Moda zadri taj kroj.
Iza portala lebdjelo je mnotvo brodova, dendariijskih, ran-gerskih, vervainskih i saveznikih. Princ Serg nije bio meu njima, budui daje sad bio u orbiti iznad vervainskog matinog svijeta dok su se razgovori na  doslovno  visokoj razini nastavljali, razraujui pojedinosti trajnog sporazuma o prijateljstvu, trgovini, smanjenju carina, ugovaranju meusobne obrane itd. izmeu Barravara, Vervaina, Aslunda i Pola. Gregor se, uo je Miles, jednako isticao u odnosima s javnou kao i u stvarnim, tehnikim dijelovima posla. Bolje ti nego ja, stari moj. Vervainska skona stanica putala je da njen vlastiti raspored popravaka zaostane kako bi prvo pruili pomo Dendariima; Baz je radio dvadeset i etiri sata na dan. Miles je otrgnuo pogled od portala i krenuo za zapovjednikom stanice.
Zastali su u hodniku ispred prostrane sobe za konferencije u kojoj se trebala odrati ceremonija, ekajui da se svi prisutni smjeste. Vervainci su izgleda eljeli da glavni glumci uu s velikom pompom. Zapovjednik je uao da se pripremi. Publike nije bilo puno  previe vitalno vanog posla odvijalo se tog istog trenutka na drugim mjestima  ali Vervainci su prikupili dovoljno ivih ljudi da cijela stvar djeluje impresivno, a Milesov doprinos poveanju gomile bio je vod Dendariija rekonvalescenata koje je doveo sa sobom. Prihvatit e u njihovo ime, u svom govoru, odluio je.
Dok je Miles ekao, ugledao je zapovjednicu Cavilo kako stie sa svojom poasnom barravarskom straom. Koliko je znao, Vervainci vjerojatno jo uvijek nisu bili svjesni injenice da su oruja poasne strae bila napunjena do smrtonosne razine i da su imali naredbe da pucaju i ubiju ukoliko njihova zarobljenica pokua pobjei. Dvije ene grubih lica u barra-varskim priuvnim odorama osiguravale su da Cavilo bude nadgledana i nou i danju. Cavilo se trudila koliko je mogla da ne primjeuje njihovu prisutnost.
Rangerska sveana uniforma bila je urednija verzija radne odore, u oker, crnoj i bijeloj boji, podsjeajui Milesa na dlaku

psa uvara. Ova kuja i grize, podsjetio je samoga sebe. Cavilo se nasmijeila i doplovila do Milesa. Odisala je svojim otrovnim zelenim parfemom; sigurno se okupala u njemu.
Miles je sagnuo glavu u znak pozdrava, posegnuo u svoj dep i izvadio par filtera za nos. Gurnuo je po jednog u svaku nosnicu, gdje su se blago rairili da oblikuju potpuni peat, i duboko je udahnuo da ih isproba. Radili su sasvim dobro. Mogli bi zaustaviti i znatno manje molekule od onih iz tog prokletog parfema. Miles je ispustio dah kroz usta.
Cavilo je promatrala njegovu predstavu s izrazom osujeena bijesa. "Proklet bio", promrmljala je.
Miles je slegnuo, s dlanovima prema gore, kao da eli rei: A to hoe od mene? "Jeste li ti i tvoji preivjeli spremni da krenete?"
"Odmah nakon ovog idiotskog spektakla. Morat u napustiti est brodova koji su previe oteeni da bi skoili."
"Pametan potez. Ako te Vervainci uskoro ne prokue, Ce-tagandanci e im, kad shvate da sami nee moi doprijeti do tebe, vjerojatno rei neugodnu istinu. Ne bi se smjela predugo zadravati u ovim krajevima."
"I ne namjeravam. Ako nikad vie ne vidim ovo mjesto, opet e biti prebrzo. A to se dvostruko odnosi na tebe, mutantu. Da nije bilo tebe..." ogoreno je stresla glavom.
"Usput reeno", doda Miles, "Dendariima je sad tri puta plaeno za ovu operaciju. Jednom su nam platili izvorni poslodavci, Aslunani, jednom Barravarci i jednom zahvalni Vervainci. Svatko od njih se sloio da nam u potpunosti pokrije trokove. Sto e ostaviti sasvim pristojan profit."
Stvarno je zasiktala. "Bolje ti je da se moli da se vie nikad ne sretnemo."
"U tom sluaju, zbogom."
Uli su u prostoriju da pokupe svoje poasti.
Hoe li Cavilo imati eline drskosti da prihvati svoju kolajnu u ime Rangera koje su njeni izopaeni planovi unitili? Hoe, ispostavilo se. Miles se tiho zagrcnuo.
-Trn   ni   i  vvi r\    ...n,     ->-*-
Prva medalja koju sam ikad dobio, pomislio je Miles dok ju je zapovjednik stanice privrivao na njega s nelagodno opirnim pohvalama, a ak je ne mogu ni nositi kod kue. Medalja, uniforma, i sam admiral Naismith morat e se uskoro vratiti u ormar. Zauvijek? ivot zastavnika Vorkosigana nije bio ba previe privlaan, u usporedbi. A opet... mehanika vojnog ivota bila je ista, s bilo koje strane. Ako je bilo neke razlike izmeu njega i Cavilo, to je moralo biti u onome emu su odluili sluiti. I kako su odluili sluiti. Ne svi putovi, ve samo jedan...
Kad se Miles vratio natrag na Barravar da provede dopust kod kue, nekoliko tjedana kasnije, Gregor ga je pozvao na ruak u Carsku rezidenciju. Sjedili su za stolom od kovana eljeza u Sjevernim vrtovima, uvenim po tome to ih je zamislio i projektirao car Ezar, Gregorov djed. Ljeti bi mjesto bilo u dubokoj sjeni; sad je bilo proarano svjetlom koje se probijalo kroz mlado lie, treperei na blagom lahoru proljea. Straari su bili izvan njihova vidnog polja, posluga bi iezla izvan dometa sluha osim ukoliko Gregor ne bi dotaknuo svoj pager. Prejeden ve od prva tri jela, Miles je srkutao vrelu kavu i razmiljao o napadu na drugi kola, koji se skutrio s druge strane platnenog stolnjaka pod debelom kamuflaom kreme. Ili bi to bilo previe za njegove snage? Ovo je svakako bilo bolje nego obroci za ugovorne robove koje su jednom dijelili, da se ne spominje Cavilina psea hrana.
ak i Gregor kao da je na sve gledao drugim oima. "Svemirske stanice su zapravo dosadne, zna? Svi ti silni hodnici", primijetio je, buljei pokraj fontane, pogledom slijedei kri-vudavi puteljak od cigala koji se zabijao u pravi vatromet cvijea. "Bio sam prestao uoavati kako je Barravar predivan, gledajui ga svaki dan. Morao sam to zaboraviti da bih se mogao toga sjetiti. Neobino."
"Bilo je trenutaka kad se nisam mogao sjetiti na kojoj se svemirskoj stanici nalazim", sloio se Miles usta punih kolaa. "Luksuzna mjesta su druga pria, ali stanice na Hegen-

skoj Osi su naginjale istoj svrhovitosti." Namrtio se na asocijacije koje je nosila ova zadnja rije.
Razgovor je vrludao oko nedavnih dogaaja na Hegenskoj Osi. Gregor se razvedrio kad je doznao da Miles, u taktikoj sobi Trijumfa, takoer ni u jednom trenutku nije izdao nijednu pravu borbenu zapovijed osim to je sredio unutarnju krizu sigurnosti po Tungovoj naredbi.
"Veina asnika zapravo zavri svoj posao kad prava akcija pone, jer se bitka odvija prebrzo da bi asnici mogli imati utjecaja na nju", uvjeravao ga je Miles. "Kad si jednom namjestio dobar taktiki kompjuter  i, ako ima sree, ovjeka s udesnim nosom  bolje je da ti ruke ostanu u-depovima. Ja sam imao Tunga, ti si imao... ahm."
"...lijepe duboke depove", dovri Gregor. "Jo uvijek razmiljam o tome. inilo mi se skoro nestvarnim, sve dok kasnije nisam posjetio bolnicu. I shvatio da je ta i ta toka svjetla znaila daje ovaj ovjek izgubio ruku, ovom ovjeku su se plua smrzla..."
"Mora paziti na ta mala svjetalca. Pruaju ti tako utjene lai", sloio se Miles. "Ako im dopusti." Potjerao je jo jedan provakani gutljaj kavom, zastao, i primijetio, "Illvanu nisi rekao istinu o onom tvom malom skoku s balkona, zar ne." Bila je to primjedba, ne pitanje.
"Rekao sam mu da sam bio pijan i da sam spuznuo dolje." Gregor se zagledao u cvijee. "... Kako si znao?"
"Ne govori o tebi s priguenim uasom u oima."
"Tek to sam ga dobio... da malo popusti. Ne bih to sad htio zeznuti. Ni ti mu nisi rekao  za to sam ti zahvalan."
"Nema na emu." Miles je otpio jo kave. "Uini mi uzvratnu uslugu. Razgovaraj s nekim."
"S kim? Ne s Illvanom. I ne s tvojim ocem."
"Kako ti zvui moja majka?"
"Hm." Gregor je prvi put zagrizao svoju pitu, na kojoj je viljukom kopao rovove.
"Ona bi mogla biti jedina osoba na Barravaru koja e automatski staviti Gregora ovjeka ispred Gregora cara. Sve nae titule njoj izgledaju kao optike iluzije, ini mi se. A ti zna i da ona nije brbljava."
"Razmislit u o tome."
"Ne elim biti jedini koji... no, jedini. Znam kad se naem pred neim to je preveliko za mene."
"Zna?" Gregor je podigao obrve, jedan ugao usana iskrivio mu se prema gore.
"0, da. Samo to to obino nikomu ne elim priznati."
"U redu. Hou." ree Gregor.
Miles je ekao.
"asna rije", doda Gregor.
Miles se opustio s neizmjernim osjeajem olakanja. "Hvala ti." Promatrao je trei kola. Porcije su bile malo presitne. "Osjea li se ita bolje, ovih dana?"
"Puno bolje, hvala na pitanju." Gregor se vratio oranju brazda po svom lagu.
"Stvarno?"
Krii-krui. "Ne znam. Za razliku od onog jadnog kretena kojeg su paradirali uokolo da izigrava mene dok me nije bilo, ja se za ovo nisam ba dobrovoljno prijavio."
"Svi Vori su unovaeni, u tom smislu."
"Bilo koji drugi Vor bi mogao pobjei i nikome ne bi nedostajao."
"Zar ja ne bih tebi nedostajao bar malo?" ree Miles cendravo. Gregor se nasmijao. Miles je bacio pogled po vrtu. "Ne izgleda mi ba kao tako teko mjesto, u usporedbi s otokom Kyril."
"Isprobaj ga sam u svom krevetu usred noi, pitajui se kad e ti geni poeti stvarati monstrume u umu. Kao kod mog praujaka Ludog Yurija. Ili Princa Serga." Njegov pogled upuen Milesu bio je pritajeno otar.
"Ja... znam za, ovaj, probleme Princa Serga", ree Miles oprezno.
"Izgleda da su svi znali. Osim mene."
Znai to je depresivnom Gregoru bio okida za prvi pravi pokuaj samoubojstva. Klju i brava, klik! Miles se trudio da ne djeluje previe slavodobitno zbog ovog naglog bljeska shvaanja. "Kad si ti doznao?"
"Za vrijeme konferencije na Komarru. Ve sam prije nailazio na nagovjetaje... ali pripisao sam ih neprijateljskoj propagandi."
Znai, balet na balkonu bio je samo neposredni odgovor na ok. Gregor tada nije imao nikoga kome bi se mogao istresti...
"Je li istina, stvarno je uivao muei "
"Nije sve to se pria o krunskom princu Sergu istina", presjekao je Miles uurbano ovaj put. "Premda je prava istina... dovoljno loa sama po sebi. Mama zna. Ona je i sama vidjela neke lude stvari za koje ak ni ja ne znam, u vezi s invazijom na Escobar. Ali ona e ti to i rei. Pitaj je izravno, ona e ti izravno i odgovoriti."
"Izgleda da i vi imate svoju obiteljsku crtu", priznao je Gregor. "Takoer."
"Rei e ti i koliko si ti razliit od njega  nema nieg loeg u krvi tvoje majke, koliko sam ja ikad uo  u svakom sluaju, ja vjerojatno imam gotovo jednako toliko gena Ludog Yurija koliko i ti, kroz jednu ili drugu liniju nasljedstva."
Gregor se ak i nasmijeio. "Bi li to trebalo biti utjeno?"
"Mm, vie po onoj teoriji da nesrea ne dolazi sama."
"Bojim se moi..." Gregorov glas se stiao, zamiljen.
"Ne boji se ti moi, ti se boji da e nekoga povrijediti. Ako upotrijebi tu mo", zakljuio je Miles odjednom.
"Ha. Prilino si blizu."
"Ali ne potpuno?"
"Bojim se da bih mogao uivati u tome. U ranjavanju. Poput njega."
Princa Serga, mislio je pri tome. Svoga oca.
"Gluposti", ree Miles. "Promatrao sam svog djeda godinama kako se trudi da te natjera uivati u lovu. Postao si dobar, pretpostavljam zato to si mislio da je to tvoja vorska dunost, ali skoro si povraao svaki put kad bi samo okrznuo plijen i bio prisiljen progoniti ranjenu ivotinju. Moda ima u sebi neke druge perverzije, ali ne i sadizam."
"Ono to sam proitao... i uo", ree Gregor, "je tako uasno fascinirajue. Ne mogu prestati razmiljati o tome. Ne mogu si to izbaciti iz glave."
"Glava ti je puna uasa zato to je svijet prepun uasa. Pogledaj samo uase koje je Cavilo prouzroila na Hegenskoj Osi."
"Da sam je zadavio dok je spavala  a imao sam takvu priliku  nijedan od tih uasa se ne bi obistinio."
"Da se ni jedan od tih uasa nije obistinio, ona ne bi zasluivala da je zadavi. Neka vrsta paradoksa putovanja kroz vrijeme, bojim se. Strijela pravde moe letjeti samo u jednom smjeru. Samo u jednom. Ne moe aliti to je nisi zadavio prije toga. Premda pretpostavljam da moe aliti to je nisi zadavio poslije toga..."
"Ne... ne... ostavit u to Cetagandancima, ako je uspiju uhvatiti sad kad je dobila prednost pred njima."
"Gregor, ao mije, ali jednostavno ne smatram da ti je Ludi car Gregor bilo gdje u kartama. Tvoji savjetnici su ti koji e poludjeti."
Gregor se zabuljio u pladanj sa slatkiima i uzdahnuo. "Pretpostavljam da bi se straari uznemirili kad bih ti pokuao nagurati pitu sa lagom u nos."
"Duboko. Trebao si to uiniti kad nam je bilo osam i dvanaest godina, onda si imao priliku da ti tako neto proe. Krem-nita pravde leti samo u jednom smjeru." Miles je zahihotao.
Nekoliko neprirodnih i nezrelih stvari koje se mogu uiniti s pladnjem punim slatkia bilo je zatim predloeno od obje stranke, to ih je ostavilo u smijehu. Gregoru je trebala dobra borba kolaima, procijenio je Miles, pa ak i ako ostane samo
na rijeima i mati. Kad im je smijeh konano zamro i kava se ohladila, Miles je rekao: "Znam da poizi od laskanja, ali prokletstvo, ti si zapravo dobar u svom poslu. Mora biti toga svjestan, na nekoj unutarnjoj razini, nakon vervainskih pregovora. Ostani na njemu, moe?"
"Mislim da hou." Gregorova viljuka zabila se odlunije u zadnji zalogaj njegova deserta. "A ti e ostati na svom poslu, isto tako, ha?"
"Kakav god bio. Kasnije tijekom poslijepodneva moram se sastati sa Simonom Illvanom da raspravimo upravo tu temu", ree Miles. Odluio je da ipak preskoi taj trei komad kolaa.
"Ne zvui ba ludo uzbuen oko toga."
"Pretpostavljam da mi ne moe skinuti in, ne postoji in nii od zastavnika."
"Pa zadovoljan je tobom, to bi drugo moglo biti?"
"Nije ba djelovao zadovoljno, kad sam mu predao svoje posljednje izvjee. Djelovao je kao da ga mui probava. Nije ba puno rekao." Bacio je pogled na Gregora u iznenadnoj sumnjiavosti. "Ti zna, zar ne? Reci!"
"Ne smijem se mijeati u zapovjedni lanac", rekao je Gre-gor mudro. "Moda e biti i promaknut. ujem daje sad prazno mjesto zapovjednika na otoku Kyril."
Miles je zadrhtao.
Proljee u barravarskoj prijestolnici Vorbarr Sultani bilo je lijepo kao i jesen, zakljui Miles. Zastao je na trenutak prije nego je skrenuo u glavni ulaz velike nezgrapne graevine u kojoj se nalazio glavni stoer CarSiga. Javor sa Zemlje je jo uvijek stajao, nie niz ulicu i iza ugla, s njenim listovima kojima je pozadinsko svjetlo popodnevnog sunca davalo blagi zeleni sjaj. Barravarska izvorna vegetacija uglavnom se kretala prema mutnocrvenim i smeim bojama. Hoe li ikad posjetiti Zemlju? Moda.
Miles je pokazao odgovarajue propusnice straarima na vratima. Njihova lica bila su mu poznata, bila je to ista ekipa
koju je bio pomagao nadgledati u onom beskrajnom razdoblju prole zime  prije samo nekoliko mjeseci? Djelovalo je due. Jo je uvijek bio u stanju izrecitirati iznose njihovih plaa. Izmijenili su nekoliko pristojnih rijei, ali, kao dobri ljudi iz CarSiga, nisu mu postavili pitanje koje im je blijetalo u oima: Gdje ste bili, gospodine? Miles nije dobio sigurnosnu pratnju do Illvanova ureda, i to je bio dobar znak. Uostalom, nije se moglo rei da dosad jo nije nauio put do tamo.
Slijedio je poznata skretanja u labirintu, uz dizalne cijevi. Satnik u Illvanovu vanjskom uredu samo mu je mahnuo da proe, jedva podigavi pogled sa svoje komkonzole. Unutarnji ured nije se nimalo promijenio, Illvanov pretjerano veliki kom-konzolni stol nije se nimalo promijenio, sam Illvan ... djelovao je znatno umornije, bljee. Trebao bi izai i uhvatiti malo onog proljetnog sunca, ha? Barem mu kosa nije sva posijedila, jo je uvijek bila otprilike jednaka mjeavina sivog i smeeg. Njegov ukus u odijevanju jo je uvijek bio bezlian do toke u kojoj je prelazio u kamuflau.
Illvan mu je ponudio sjedalo jo jedan dobar znak, Miles ga je smjesta prihvatio  dovrio je ono to ga je bilo tako okupiralo, i konano podigao pogled. Nagnuo se naprijed da spusti laktove na komkonzolu i ispreplete svoje prste pa se zagledao u Milesa s nekom vrstom klinikog neodobravanja, kao da je Miles bio toka u kojoj su podaci unosili zabunu u grafikon, a Illvan je pokuavao odluiti bi li jo uvijek mogao spasiti teoriju dajui mu status pogreke unutar pokusa.
"Zastavnice Vorkosigan", uzdahnuo je Illvan. "ini se da jo uvijek ima malih problema s poslunou."
"Znam, gospodine. ao mije."
"Namjerava li ikada poduzeti ita s tim u vezi osim da ti bude ao?"
"Ne mogu si pomoi, gospodine, kad mi ljudi izdaju pogrena nareenja."
"Ako nisi u stanju sluati moje naredbe, ne elim te u svome Odjelu."
"Pa... mislio sam da ih sluam. Htjeli ste vojnu procjenu Hegenske Osi. Napravio sam je. Htjeli ste doznati odakle dolazi destabilizacija. Otkrio sam to. Htjeli ste da se dendariijski plaenici maknu s Osi. Odlaze za otprilike tri tjedna, koliko mije poznato. Traili ste rezultate. Dobili ste ih."
"Puno njih", promrmlja Illvan.
"Priznajem, nisam imao izravno nareenje da spasim Gre-gora, naprosto sam pretpostavio da biste eljeli da to uinim. Gospodine."
Illvan gaje prouavao u potrazi za ironijom, usne su mu se stanjile kad ju je izgleda pronaao. Miles se trudio da zadri bezizraajan izraz na licu, premda je biti bezizraajniji od Illvana bio nevjerojatan pothvat. "Koliko se sjeam", rekao je Illvan (a Illvanovo pamenje bilo je savreno, zahvaljujui jednom illvrikanskom bio-ipu), "ta sam nareenja izdao satniku Ungariju. Tebi sam izdao samo jedno nareenje. Sjea li se koje je to nareenje bilo?" Ovo je pitanje bilo u istom ohrabrujuem tonu kakvog bi upotrijebio na estogodinjaku koji upravo ui vezati cipele. Pokuavati biti ironiniji od Illvana bilo je jednako opasno kao biti bezliniji od njega.
"Sluaj naredbe satnika Ungarija", prisjetio se Miles nevoljko.
"Upravo tako." Illvan se zavalio u svom sjedalu. "Ungari je bio dobar, pouzdan operativac. Da si zabrljao, bio bi ga povukao sa sobom. ovjek je sad napola uniten."
Milesove ruke trzale su se u malim pokretima nijekanja. "On je donosio ispravne odluke, za svoju razinu. Ne moete njega optuivati. Naprosto... stvari su postale previe vane da bih se nastavio igrati zastavnika kad je ovjek koji je bio potreban oito bio barun Vorkosigan." Ili admiral Naismith.
"Hm", ree Illvan. "A opet... kome u te sad uvaliti? Kojem e sljedeem odanom asniku biti unitena karijera?"
Miles je razmislio o ovome. "Zato me ne uvalite izravno sebi, gospodine?"
"Hvala", rekao je Illvan suho.
"Nisam mislio " Miles je poeo mucati neki protest, zastao, otkrivi pritajeni bljesak humora u Illvanovim smeim oima. Pri me na tihoj vatri iz iste zabave, ha?
"Zapravo, uo se i takav prijedlog. Ne, moram naglasiti, ne od mene. Ali jedan galaktiki operativac mora funkcionirati s visokom razinom neovisnosti. Razmiljamo da iskoristimo neizbjeno "jedno svjetlo na Illvanovoj komkon-zoli gaje prekinulo. Provjerio je neto i dotaknuo jednu kontrolu. Vrata na zidu s desne strane njegova stola su se otvorila i Gregor je proao kroz njih. Car je ostavio jednog svog stra-ara u prolazu, drugi je tiho preao preko ureda da zauzme poloaj iza predvorja. Sva vrata su kliznula i zatvorila se. Illvan je ustao da priblii caru stolac uz kimanje glavom, neka vrsta naznake poklona, prije nego se vratio na svoje mjesto. Miles, je takoer bio ustao, uz nagovjetaj salutiranja, i ponovno sjeo.
"Jesi li mu ve rekao za Dendariije?" upitao je Gregor Illvana. "Upravo smo naeli tu temu", ree Illvan.
Malo po malo. "to s Dendariima?" upitao je Miles, nesposoban da zadri entuzijazam priguen u svome glasu, koliko god se trudio da bude mlaa verzija Illvanove neitljive povrine.
"Odluili smo ih uzeti u stalnu slubu", ree Illvan. "Ti e, u svojem lanom identitetu admirala Naismitha, biti na asnik za vezu."
"Plaenici kao vanjski suradnici?" Miles je zatreptao. Naismith ivi!
Gregor se nasmijeio. "Kao careva osobna garda. Dugujemo im, mislim, i neto vie nego samo osnovnu plau za usluge koje su pruili svima nama  i Nama  na Hegenskoj Osi. A sasvim su sigurno pokazali, ovaj, korisnost sposobnosti da se dosegnu mjesta koja su naim redovnim snagama iz politikih razloga izvan dohvata."
Miles sije preveo izraz Illvanova lica kao duboku alost za proraunom njegova Odjela, a ne neodobravanje kao takvo.
IL
"Simon e paziti da zamijeti, i ak e i traiti, mogunosti da ih aktivno upotrijebimo", nastavio je Gregor. "Konano, morat emo nekako opravdati paualno plaanje."
"Vidim ih korisnijima u pijuniranju nego u tajnim operacijama", ubacio se Illvan uurbano. "Ovo nije dozvola da se bacite u pustolovine ni, jo gore, neka vrsta carskog dekreta za slobodno gusarenje. Zapravo, prva stvar koju elim da uinite jest da ojaate svoj obavjetajni odjel. Znam da imate sredstava za to. Posudit u vam nekoliko svojih strunjaka."
"To nee opet biti nadglednici u kombinaciji s tjelesnim uvarima, gospodine?" upitao je Miles nesigurno.
"Hoe da pitam satnika Ungarija eli li se dobrovoljno prijaviti?" upitao je Illvan s priguenim podrhtavanjem usnica. "Ne. Radit e neovisno. Bog nam pomogao. Konano, ako te ne poaljem nekamo drugamo, bit e ovdje. Tako da itava ideja ima barem tu dobru stranu, ak i ako Dendarii nikad nita korisno ne uine."
"Bojim se da je tvoja mladost primarni razlog IUvanovu nedostatku povjerenja", promrmljao je dvadesetpetogodinjak Gregor. "Mi smatramo da je vrijeme da odustane od takvih predrasuda."
Da, to je bilo carsko Mi, Milesove barravarski izvjebane ui nisu ga prevarile. I Illvan je to uo jednako jasno. Glavni pritiskiva kojeg netko pritie. IUvanova ironija ovog je puta bila obojena natruhom... odobravanja? "Aral i ja smo se dvadeset godina trudili da ostanemo bez posla. Moda emo ipak uspjeti ivjeti dovoljno dugo da odemo u inirovinu." Zastao je. "To se u mom poslu zove 'uspjeh', deki. Ja se ne bih bunio." I ispod glasa:".. .dam konano izvaditi ovaj prokleti ip iz glave..."
"Hm, nemoj ba odmah krenuti u potragu za zgodnom penzionerskom kuicom na plai", rekao je Gregor. Nije poputao niti ustuknuo niti se pokoravao, bilo je to jednostavno izraavanje povjerenja u Illvana. Nita manje, nita vie. Gregor je bacio pogled na Milesov... vrat? Duboke masnice od Met-zovljeva stiska sigurno su do sada ve gotovo nestale. "Jesi li ba zapoinjao i onu drugu temu?" upitao je Illvana.
Illvan je rairio ruke. "Samo ti izvoli." Prokopao je po ladici ispod svoje komkonzole.
"Mii Mi smatrali smo da ti dugujemo jo neto, Miles", ree Gregor.
Miles je oklijevao izmeu ma-nije-to-nita i to-si-mi-do-nio?! i odluio se za izraz napet i upitan istovremeno.
Illvan se ponovno pojavio i dobacio Milesu neto maleno to je bljesnulo u zraku. "Evo ti. Sad si porunik. to god ti to znailo."
Miles ih je uhvatio u dlanove, plastine etverokute za ovratnik koji su oznaavali njegov novi in. Bio je tako iznenaen da je rekao prvu stvar koja mu je pala na pamet, to je bilo: "Pa, to je jedan dobar nain da se dugorono rijei tvoj problem moje poslunosti."
Illvan mu je podario bijesan pogled. "Nemoj se zanositi. Otprilike deset posto zastavnika bivaju promaknuti nakon svoje prve godine slube. Tvoj vorski drutveni krug e u svakom sluaju biti uvjeren da se radi o obinom nepotizmu."
"Znam", ree Miles smrknuto. Ali raskopao je svoj ovratnik i smjesta poeo mijenjati oznake.
Illvan je malo omekao. "Tvoj otac e znati da nije tako, ipak. I Gregor. I, ovaj... i ja."
Miles je podigao glavu i uhvatio njegov izravan pogled, prvi put u cijelom ovom razgovoru. "Hvala."
"Zasluio si. Od mene nee dobiti nita to nisi zasluio. To ukljuuje i prodike."
"Raduje me i sama pomisao na njih, gospodine."
Kronologija
Tijekom Betansko-Barrayarskog rata
Vordarianovo pretendentstvo
Milesu je 17 godina
MILESVORKOSIGAN/NAISMITH: NJEGOV SVEMIR I VRIJEME
Dogaaji
Cordelia Naismith susree baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stranama u ratu. Usprkos potekoama zaljubljuju se jedno u drugo i vjenaju se.
Dok je Cordelia trudna, pokuaj umorstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Cordelia je pogoena; Miles Vorkosigan se raa s kostima koje e uvijek biti krhke i drugim zdravstvenim problemima. Rast e mu biti krljav.
Miles ne uspijeva proi lijeniki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na putu, iz nude mora improvizirati Slobodne dendariijske plaenike; tijekom etiri mjeseca sudjeluje u nenamjernim ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariije u sposobnim rukama Kya Tunga i vodi Elli Quinn na Betu da bi obnovila svoje oteeno lice; vraa se na Barravar da sprijei   -urotu protiv svoga oca.
Kronika
Krhotine asti
Barravar
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
Car potee veze i ubacuje Milesa na Akademiju.
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti jednu od dunosti barrayarskog plemstva i postati detektiv i sudac u jednom sluaju umorstva. Ubrzo nakon toga, njegova prva vojna dunost zavrava njegovim uhienjem. Miles se mora ponovno pridruiti Dendariima kako bi spasio mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariije kao svoje osobne snage u tajnoj slubi.
Miles i njegov roak Ivan odlaze na jedan ceta-gandski dravni pogreb i zapliu se u cetagandsku unutarnju politiku.
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu misiju na postaju Kline.
Sad ve porunik, Miles odlazi s Dendariima da prokrijumari jednog znanstvenika s Jackso-nova Skrovita. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintetikom.
"alobne planine" u Granicama vjenosti
Vorska igra
Milesu su 24 godine
Cetaganda
Milesu je 25 godina
Ethan od Athosa

"Labirint" u Granicama vjenosti
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Miles iz cetagandskog zarobljenikog logora na Dagooli IV pokuava osloboditi zarobljenike. Cetagandanci progone dendarijsku flotu koja konano dolazi do Zemlje radi popravka. Miles mora odjednom onglirati s oba svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati pokuaj da ga se zamijeni dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednica Quinn je sad Milesova desna ruka i glavna asnica. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV u misiju spaavanja.
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici sintetikim kostima. Sa lllvanom, Miles gui jo jednu zavjeru protiv svoga oca leei na leima.
Miles ponovno susree svog klona-brata Marka, ovaj put na Jacksonovu skrovitu.
Miles je na pragu treeg decenija; tridesete uzvraaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istraitelja slube carske sigurnosti upoznaje enu svoga ivota.
"Granice vjenosti" u Granicama vjenosti
Braa po oruju
Granice vjenosti
Ples u ogledalu
Pamenje
Komarr
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Mladen Kokolj
Korektura Rosanda Kokanovi
Dizajn, obrada i prijelom BAKAL d.o.o., Zagreb
Tisak: Zagraf ZT
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Vorska igra / Lois McMaster Bujold ; [prevela s engleskoga Milena Benini]. - 2. izd. Zagreb: Algoritam, 2000
Prijevod djela: The Vor Game. ISBN 953-6166-89-5
400502057
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku "Trampa" ("Barter") napisala je
1985.  g. za"Twilight Zone", a
1986.  zapoinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine asti"
,    r^,   j__ koji sa svojim nastavkom , ?  %4^HS8 "Barravar", nastalim pet godina
kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela "alobne planine" (Futura 41) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti "Barravar" donio je dva odlija za 1991., a roman "Ples u ogledalu" poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine.
Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.